Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-262/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Magdaleni Bačić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Božene Trupković, u kaznenom predmetu prema optuženom ŠP, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO-176/2025 od 1. travnja 2025., nakon provedene glavne rasprave, dovršene 16. svibnja 2025., u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu TP, optuženog osobno uz branitelja po službenoj dužnosti Mariu Karaicu, odvjetnika u Karlovcu, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08

u t v r đ u j e  s e

da je

optuženi ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin EP i HP, rođen Š, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], T 238, državljanin Republike Hrvatske, strojobravar, neoženjen, bez djece, sa završenom SSS, trenutno u istražnom zatvoru

I. u razdoblju od 2021. do veljače 2025., u Plaškom, uslijed kroničnog psihotičnog poremećaja, paranoidne shizofrenije, zbog čega nije bio sposoban shvatiti pravo značenje svojeg postupanja niti upravljati, svojom voljom protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u nakani da omalovaži i ponizi svojeg oca EP i kod njega izazove osjećaj psihičke boli te straha, gotovo svakodnevno oca vrijeđao raznim pogrdnim riječima i psovkama govoreći mu da mu jebe majku, oca, braću, da će ga zapucati nogom, da će mu ruku odsjeći, razbio je vrata kuće, nožem poparao zavjesu, razbio televizor, ormarić u kupaonici zbog kojih prijetnji i straha je otac EP često odlazio od kuće i spavao po tuđim kućama, a više puta i na željezničkom kolodvoru u Plaškom, čime je kod oca EP izazvao osjećaj straha i uznemirenosti te ga doveo u ponižavajući položaj,

II. dakle, u neubrojivom stanju teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvali strah za njegovu sigurnost te ga doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

III. čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano u članku 179 a KZ/11.

IV. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 u vezi sa člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (Narodne novine 76/14) prema optuženom ŠP

određuje se

prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

V. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1 do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci nagrada branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo je optužnicu broj KO-DO- 176/2025 od 1. travnja 2025. prema optuženom ŠP da je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, iz članka 179. a KZ/11.

2. Optuženi ŠP upitan da se očituje da li je ostvario zakonska obilježja protupravnog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret naveo je da nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Optuženi u svom iskazu na raspravi održanoj 16. svibnja 2025. u cijelosti je ostao kod svojeg iskaza koje je dao kod državnog odvjetnika kada je bio prvi puta ispitan 21. ožujka 2025. (list 117 do 122 spisa). U bitnome je u cijelosti porekao protupravno djelo stavljeno mu na teret. Da nije mogao navedeno počiniti budući da se u vrijeme inkriminacije nije nalazio u istoj državi. Da je od šestog mjeseca 2013. radio u Njemačkoj, a u 11-om mjesecu 2013. da je promijenio radno mjesto i otišao u Austriju, Salzburg sve do desetog mjeseca 2024., odnosno da je konstantno radio izvan Hrvatske. Naglasio je da neovisno o tome što je radio izvan Hrvatske i da je u tom u ovom cijelom intervalu dolazio u Hrvatsku, osim 2019. i 2020. kada je imao tešku prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede.

3.1. Da je njegov odnos sa ocem do 2019. bio skladan. Naglasio je da mu je adresa prebivališta u [adresa] bila na istoj adresi kao i njegovom ocu. Njegov cijeli odnos sa obitelji se izuzetno pogoršao od trenutka kada je imao jednu djevojku, i to od sredine 2016. do sredine 2018. Naveo je da on zapravo nije dolazio ocu, ali onda opet je naglasio da je oca posjećivao za Božić. Nakon toga opet je ponovno naveo da je 2024. ipak bio kad se vratio u Hrvatsku u istoj kući gdje prebiva i njegov otac. Da je njegov otac tada počeo drastično piti, da su živjeli zajedno, ali oca da mu zapravo i nije bilo, jer da bi on bio kod prijatelja, da je samo znao prespavati i istuširati se, otići kod prijatelja.

3.2. Naveo je da je razbio televizor kod svog oca i to iz razloga što mu je otac u mirovini od 2007. I da samo gleda u taj televizor, a u kući da nije zabio ni čavla. Da mu je otac pedesetosmo godište. Posebno je naglasio da je s njim imao super odnos do 2019. Vezano za navedeni televizor naveo je da da ga je nešto jako uznemirilo dok je gledao taj televizor. Naglasio je da on nije kako mu se stavlja na teret sa nožem rasparao zavjesu, već da je zavjesa bila već rasparana, a on da je onda samo dodatno rukama potegnuo i zavjesa se rasparala. Da je sve razbio televizor i rasparao zavjesu jer njegov otac nije ništa ulagao u kuću. Smatrao je da njegov otac ima dovoljno vremena i da je trebao ulagati u kuću kao i u navedene stvari.

3.3. Naglasio je kako on nije psihički nestabilan, da nije zlostavljač, da sve ono za što se tereti on nije. Naveo je da voli da je sve na svom mjestu, a da kad stvari nisu na svom mjestu, on želi živjeti kako on želi. Naglasio je kada bi primijetio određene stvari koje bi otac stavio na mjesta na kojem im nije bilo mjesto, onda bi koristio određene političke metode, a to su znači situacije zbunjivanja. A to je sve da bi se napravila obmana oko bitnih stvari. Da su to bile metode kad se nekog pokušava svjesno izbaciti iz takta, pa ga onda idete s namjerom dovesti u situaciju da on shvati da to ne smije tako raditi, a to nije niti normalno. Ima toliko metoda npr. ako stavi britvicu i poklopi je sa torbom, a radi se o tome da se radi konkretnom o ruksaku koje je njegovo vlasništvo, a britvica nije njegovo vlasništvo. Navodi da je do sada proveo u istražnom zatvoru vrijeme bez veze. Kod majke da može živjeti i da se veseli životu sa njom, a oca više u životu da ne želi vidjeti. Njegovi roditelji su se rastali. Ocu želi sve najbolje, ali da on živi svoj život, a on svoj život. Između ostalog je naveo da je razbio dio prozora na vratima, odnosno dio prozora koji je bio pokriven s daskom. Nije se htio htio sramotiti zbog svog oca. To kako je njegov otac živio da je njega smetalo, a primjer za to da ga je toliko sve zasmetalo, da je uslijed takvog stanja do kojeg se doveo rasparao zavjesu, što po njemu nije bilo ništa neobično

3.4. Posebno je naglasio da se sjeća načina na koji je razbio televizor, što je i pokazao pred svima nazočnima u sudnici i to da se digao, uzeo televizor i palicu tj. držalicu s kojom ga je opalio tri puta. Navodi da se nakon što je razbio taj televizor osjećao sasvim normalno jer mu je bila prijeko potrebna tišina nakon stresova. Naveo je da je oca nije vidio od 2019. do 2022. i da mu je bilo čudno što otac od njega bježi. Primijetio je kod oca čudno ponašanje i nije mogao odgonetnuti zbog čega je to tako. Sjeća se da je njega jako uznemirila činjenica koju je čuo kad je otac bio kod njega u Austriji kada je razgovarao sa njegovom sestrom i naveo joj lažnu činjenicu da pije. A on da je u to vrijeme na tabletama zbog ozljeda zadobivenih u teškoj prometnoj nesreći. Naglasio je da je on ocu prigovarao što pije, govorio mu to zato što je pio svaki dan, i zato mu je to prigovarao, ali smatra da je to bila obična muška komunikacija, ljudska, dobronamjerna. Kada bi vidio oca u takvom stanju, znao je povisiti ton na njega, kao i otac na njega, bez fizičkog kontakta. Smatra da mu nije potrebna liječnička pomoći živio je tako da je jako puno radio, puno putovao. Posebno je istaknuo da kad su prestali razgovori od strane televizije da je onda bio miran, osjećao smirenost. Naveo je da u intervalu 2021. , 2022., 2023., 2024. i koliko se sjeća uključujući sredinu 2025. da je dolazio u [adresa], kod oca, posjećivao ga sve te godine. 10 do 20 dana prije nego što je završio u istražnom zatvoru sjeća se da je razbio televizor, a zavjesu o kojoj je ranije naveo da ju je rasparao da je bilo deset dana ranije. A vezano za prozor na ulaznim vratima da ga je razbio, ali da se radi o vratima kuće u kojoj nitko nije živio. Sjeća se kada je to napravio da je bio u ljutitom stanju, isprovociran. Da je cijeli problem između njega i oca nastao zbog toga što je otac izbjegavao komunikaciju sa njime. Na posebno pitanje zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu naveo je da je on rekao ocu da će mu otkinuti ruku, a to je sve bilo iz razloga što je on njemu premještao stvari, što je sve kod njega djelovalo tako da je bio isprovociran jer je to bilo u više navrata. Da je njegovom ocu po njegovu mišljenju je takvo njegovo ponašanje djelovalo da bi se on smješkao. Da je u komunikaciji s ocem znao koristiti ružne ophođenje i to konkretno riječi ili psovke na način da ste mu psovali, majku, oca i braću, odgovara , odgovara da je govorio: "jebala vas braća koja su te razmazila". Naveo je da njegov otac nije spavao na željezničkom kolodvoru, što je i sam porekao. Na poseban upit branitelja da li ga je otac njega ikada vrijeđao odgovara da to nije zaozbiljno shvaćao, dok je na pitanje da li je je od kada se nalazi u istražnom zatvoru u vremenskom intervalu od 3 mjeseca dolazio u sukob s drugim zatvorenicima, naveo da je tek kada je tek došao u zatvor, ali da se situacija sada smirila. A isto tako je naveo da u navedenom intervalu ne pije nikakvu terapiju i da mu ne dolaze doktori.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitan je kontradiktorno u svojstvu svjedoka žrtva RP (listovi 95 do 96 spisa) te je na temelju odredbe članka 431. stavak 8. ZKP/08 pročitan njegov iskaz. Pročitana je prijava i službena zabilješka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured u Ogulinu (listovi 8 i 9 spisa), zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija (listovi 13 do 15 spisa). Provedeno je psihijatrijsko vještačenje, kao i njegova dopuna na raspravi održanoj 16. svibnja 2025., te je na kraju dokaznog postupka izvršen uvid te čitan izvadak iz KE za optuženika.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka analizirajući sve izvedene dokaze, posebno u međusobnoj vezi te komparirajući sa iskazom optuženog ŠP sud je zaključio kako je u postupku utvrđeno da je optuženi u neubrojivom stanju ostvario sva objektivna obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja iz članka 179. a. KZ/11.

6. Sud je prihvatio materijalnu dokumentaciju u koju je izvršio uvid jer je izdana od strane ovlaštenih tijela i njezina vjerodostojnost tijekom postupka ničim nije dovedena u pitanje.

7. Naime, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje provedenog psihijatrijskog vještačenja, kao i njegovu dopunu na raspravi od 16. svibnja 2025. budući da su izrađeni na temelju pravila struke, znanosti i vještine i njihova vjerodostojnost tijekom postupka ničim nije dovedena u pitanje.

8. Iz nalaza i mišljenja ŠPM, dr. med. specijaliste psihijatra, sub specijaliste forenzičke psihijatrije od 3. ožujka 2025. proizlazi da se optuženi dulje vrijeme nalazi u psihotičnom stanju koje je determiniralo njegovo psihičko funkcioniranje i ponašanje na način da u trenutku ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela nije shvaćao značenje svojih postupanja i nije mogao upravljati svojom voljom odnosno da je bio neubrojiv. Da s obzirom na posvemašnji gubitak uvida u stanje i bolest, ansognosiju (neshvaćanje činjenice da je bolestan), narav poremećaja široki fokus ispitanikove psihotične produkcije se optuženog ima smatrati opasnim za okolinu te da postoji realna opasnost od recidiva činjenja kaznenih djela. Da njegovo psihičko stanje zahtijeva kontinuirani psihijatrijski tretman jer da boluje od kroničnog psihotičnog poremećaja, Paranoidne shizofrenije (F.20). S obzirom na sve navedeno da su ispunjeni uvjeti da se optuženiku odredi prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi prema odredbi članka 51. ZZZODS.

8.1. Iz dopune nalaza i mišljenja na raspravi održanoj 16. svibnja 2025. proizlazi da je sudska vještakinja u cijelosti ostala kod svih gore navedenih navoda iz svojeg nalaza i mišljenja od 3. ožujka 2025. time da je naglasila kako optuženi nije u mogućnosti shvatiti narav i težinu svoje duševne smetnje zbog koje je i došlo do neubrojivosti te da je nužno liječenje na psihijatrijskom odjelu zatvorenog tipa gdje će se resocijalizacijskim postupcima smanjiti odnosno ukinuti mogućnost ponovnog učina kaznenih djela. Isto tako, je posebno navedeno da je optuženi ubrzanog misaonog tijeka, na trenutke hostilan, nekritičan i bez uvida u stanje i bolest. Da je naglašena projektivnost spram okoline.

9. Sud je cijenio iskaz žrtve vjerodostojnim. Iz njegovog iskaza proizlazi da je uvidio da je njegov sin ovisnik o opojnim drogama i to još od 2019. kada je bio kod njega u Austriji, sve iz razloga što ga je posjetio budući da je pretrpio teške ozljede u prometnoj nesreći. Upravo iz navoda da ga je vlastiti sin svakodnevno vrijeđao pogrdnim riječima i psovkama, da mu je bez povoda znao zaprijetiti da će ga zapucati nogom, da je znao upravo zbog straha od takvog njegovog ponašanja iz kuće bježati, a posebno što je u određenim situacijama razbio prozor na vratima, nožem poparao zavjesu, razbio televizor ukazuju na okolnosan iskaz žrtve u kojem detaljno prepričava koje patnje je proživljavao uslijed ponašanja svoga vlastitog sina upravo se ukazuje iz njegovog iskaza da je bio svjestan da je njegovom sinu potrebno liječenje, da je do te 2019. ili ranije bio uzoran momak, da su ga svi hvalili, međutim, da je ovisnost kod njega uznapredovala u vidu bolesti jer da ima teške psihičke poteškoće te da su ga svi od njegovih prijatelja napustili i da je njemu nužno potrebno liječenje.

9.1. Upravo na temelju takvih objektivnih okolnosti proizlazi da je iskaz žrtve vrlo jasan i detaljno, kronološki povezan u kojem je objasnio emocionalnu patnju koju je proživio na temelju optuženikova ponašanja, u vidu straha i uznemirenosti, a koji je u cijelosti u skladu sa provedenim dokazima, posebno sa nalazom i mišljenjem provedenog psihijatrijskog vještačenja, kao i njegove dopune, po mišljenju ovog suda nesporno proizlazi da je optuženi u inkriminiranom razdoblju stavljeno mu na teret, dakle, dulje vrijeme verbalno ispoljavao omalovažavanje spram svoga oca. Navedene okolnosti koje proizlaze kako iz iskaza same žrtve, oca optuženika EP, a u povezanosti i sa iskazom samog optuženika iz kojeg nesporno proizlazi činjenica da je između ostalog, rekao ocu da će mu otkinuti ruku, da je razbio vrata kuće, rasparao zavjesu te razbio televizor, se može itekako okarakterizirati na način da je takvim ponašanjem žrtva osnovano s obzirom gore navedena ponašanja optuženika takvo njegovo ponašanje shvatila kao povredu dostojanstva praćenu osjećajem nemoći i poniženja. Stoga, u povezanosti sa odredbom članka 87. stavak 25. KZ/11 kojim je definirana žrtva kaznenog djela, kao fizička osoba kojoj su protupravnom radnjom prouzročene fizičke ili duševne boli, emocionalna patnja, imovinska šteta ili bitna povreda ljudskih prava i temeljnih sloboda u korelaciji da kazneno djelo nasilja iz članka 179. a.KZ/11 samo po sebi ne koristi pojam žrtve, nije sporno da i sama definicija pojma žrtve sa stajališta predmetnog kaznenog djela, žrtvi predstavlja ona osoba kojoj je prouzročena emocionalna patnja u obliku straha i tjeskobe, praćene nemoći i poniženja. Upravo postojanje tog straha ili tjeskoba predstavlja jedno od bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 179.a. KZ/11 koje na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka žrtva pretrpjela optuženikovim postupanjem koje je trajalo cijelog inkriminiranog razdoblja preciziranom u činjeničnom opisu izreke. Dakle, u konkretnom slučaju evidentno se radi o nasilju od sina, podobnome da se žrtvu ponizi i povredi njezino dostojanstvo.

10. Slijedom navedenog u povezanosti sa provedenim vještačenjem kao i njegovom dopunom utvrđeno je da u vrijeme počinjenja protupravnog djela optuženi ŠP bio neubrojiv. Što se tiče namjere počinjenja kaznenog djela ističe se da i kod neubrojive osobe postoji psihički proces donošenja odluke da poduzme određene radnje (protupravno djelo), ali takva volja nije kako kod zdrave osobe proizašla iz slobodnog misaonog procesa u kojem bi se ta osoba u dvojbi između postupanja u skladu sa pravnom normom i protupravnog ponašanja, opredijelila za nepravo. Volja ubrojivog počinitelja kaznenog djela (odluka da ga počini) rezultat je njegovog slobodnog opredjeljenja jer kod njega ne postoje teže duševne smetnje koje bi utjecale na njegovu sposobnost da u određenom slučaju ispravno postupi i koje bi time isključile njegovu sposobnost za krivnju i kaznenu odgovornost. Suprotno tome, volja odnosno odluka neubrojive osobe odnosno ovdje optuženog ŠP da poduzme protupravne radnje za koje je sud utvrdio da ih je poduzeo, posljedica je njegovih duševnih smetnji zbog kojih on nije mogao ispravno rasuđivati niti slobodno odlučivati jer upravo iz tih duševnih smetnji proizlazi motiv njegovog ponašanja koji ga i određuje, a iz prirode tih smetnji kao i samih objektivno utvrđenih postupaka ovdje optuženog ŠP moguće je nedvojbeno zaključivati o njegovoj tako stvorenoj namjeri. Prema tome, i kod optuženog ŠP kao neubrojive osobe postoji namjera usmjerena na počinjenje protupravne radnje, ali ona je determinirana njegovim duševnim smetnjama, a upravo zbog takvog njenog pogrešnog formiranja isključena je sposobnost neubrojive osobe za krivnju. Naime, prema članku 24. stavak 1. KZ/11 neubrojiva osoba nije kriva i ne može joj se izreći kazna. (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske 1 Kž-361/16-4 od 6. srpnja 2016.).

11.Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u odnosu na optuženog ŠP potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu. Naime, vještakinja je istaknula da obzirom na izraženu nekritičnost optuženika glede njegove bolesti i stanja u kojem se nalazi, a da bi se otklonila opasnost od počinjenja i težih kaznenih djela potrebno započeti njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, a ne na slobodi. Naime, optuženik ne uzima nikakvu terapiju glede svog osnovnog patološkog stanja. Smatra da inicijalno treba započeti radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela liječenje u psihijatrijskoj ustanovi te da bi optuženika trebalo smjestiti u psihijatrijsku ustanovi sukladno odredbi članka 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama te započeti liječenje, a zatim će se tijekom liječenja raditi revizija te odluke sukladno zakonu.

12. Prema tome, kako je sud utvrdio da je optuženik u neubrojivom stanju ostvario protupravno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, iz članka 179. a. KZ711 te kako je vještakinja utvrdila da postoje uvjeti za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, to je sud optuženom ŠP odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

13. Sukladno odredbi članka 554. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava.

14. Stoga je presuđeno kao u izreci.

U Karlovcu, 16. svibanj 2025.

Sudac

Magdalena Bačić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. ODO u Karlovcu na broj KO-DO-176/2025

2. optuženi ŠP, istražni zatvor u Karlovcu

3. branitelj po službenoj dužnosti Mario Karaica, odvjetnik iz Karlovca

4. žrtva RP, E, T 238