Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-566/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S (nominativ: Č) Cvinar iz Dubrovnika, Ivana Zajca 18, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-226/2019-40 od 14. travnja 2025., 16. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-226/2019-40 od 14. travnja 2025.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je rješenjem odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka koji je završen odbacivanje tužiteljičine tužbe. To se rješenje temelji na činjenici da je punomoć na temelju koje je podnesena tužba i ostale parnične radnje u ime i za račun tužiteljice krivotvorena. Zbog toga sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica koja nije dala punomoć niti odobrenje za podnošenje tužbe ne odgovora tuženiku za troškove koji su mu u postupku nastali niti po načelu causae niti po načelu culpae.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavaka 2. i 3. toga Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se naloži tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11.

13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iako se tužitelj u žalbi poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka, te povrede u žalbi nije određeno naznačio (niti sadržajno na njih upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijanog rješenja počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

7. U žalbenoj je fazi postupka sporna osnovanost tuženikova zahtjeva za naknadu troškova na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku koji je odvjetnik u postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem P-226/2019 i koji je okončan pravomoćnim rješenjem od 13. ožujka 2025. kojim je odbačena tužba.

8. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je uz primjenu članka 98. stavka 4. ZPP-a tužba koju su ime i za račun tužiteljice 4. ožujka 2019. podnijeli Božo Vrkić i Ivan Šalina, odvjetnici u Zadru, odbačena jer su je podnijeli punomoćnici koji nisu bili ovlašteni za zastupanje. To stoga što je nadležno državno odvjetništvo koje istražuje kazneno djelo krivotvorenja isprave, nakon provedenog grafološkog vještačenja, obavijestilo prvostupanjski sud da tužiteljica nije potpisnik punomoći na temelju koje je podnijeta tužbe i poduzete ostale parnične radnje. Tužiteljica nije odobrila radnje koje su u njezino ime poduzeli punomoćnici koji su je zastupali na temelju krivotvorene punomoći. Tuženika je u tom postupku zastupao punomoćnik koji je odvjetnik i koji je u ime i za račun tuženika podnio odgovor na tužbu i ostale podneske te je zastupao tuženika na ročištu 3. studenog 2020.

9. Imajući na umu da navedene odlučne činjenice na kojima je utemeljena pobijana odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka tuženik u žalbi ne dovodi u pitanje, nije u pravu kada tek paušalno navodi da se pobijano rješenje temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

10. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o tome da krivotvorenje tužiteljičinog potpisa na punomoći nije slučaj iz članka 156. stavka 1. ZPP-a.

11. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda je pravilno.

12. U skladu s člankom 156. stavkom 1. ZPP-a, stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

13. I prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, neovlašteno zastupanje koje je posljedica krivotvorenja isprave nije slučaj za koji u smislu članka 156. stavka 1. ZPP-a neovlašteno zastupana osoba odgovara za troškove postupka parničnom protivniku.

14. Imajući na umu da, suprotno žalbenim navodima, iz podneska tuženika od 27. ožujka 2025. u kojem navodi da je zatraženi trošak prouzročen tuženiku „slučajem koji se dogodio tužiteljici“, proizlazi da naknadu troškova postupka zahtijeva od tužiteljice (članak 156. stavak 1. ZPP-a), a ne od punomoćnika (članak 156. stavak 2. ZPP-a), na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ne utječu žalbeni navodi o tome da je sudu prvog stupnja bila „ostavljena opcija“ da odluči hoće li troškove postupka snositi tužiteljica ili njezini (neovlašteni) punomoćnik. Drugostupanjski sud primjećuje da je tuženik u žalbi predložio da se pobijano rješenje preinači na način da se tužiteljici naloži naknada troškova postupka tuženiku.

15. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

16. Tuženik koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.

U Varaždinu 16. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić