Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-570/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

D J E L O M I Č N A  P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2425/2014-41 od 28. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2425/2014- 41 od 28. studenog 2016., i sudi:

„1. Utvrđuje se ništetnom odluka tuženika o prijenosu ugovora o radu tužitelja s danom 01.09.2014.g. na novog poslodavca ERICSSON NIKOLA TESLA SERVISI d.o.o. te o prestanku radnog odnosa tužitelja i tuženog po osnovi ugovora o prijenosu dijela poduzeća na Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o. od 18.08.2014.g.

2. Utvrđuje se da se tužitelj ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalazi u radno-pravnom odnosu sa tuženikom HRVATSKI TELEKOM d.d., iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, [osobni identifikacijski broj], temeljem ugovora sklopljenim s istim dana 01.10.2013.g. za radno mjesto viši suradnik za upravljanje mrežom – Platni razred III – Radna jedinica centra za nadzor i upravljanje mreža i servisa – Odjel za upravljanje mrežom i NT/IT aktivnom infrastrukturom – Sektor za nadzor i upravljanje mrežom i produkcijskim sustavima, i to neprekinuto počev od sklapanja istog ugovora pa nadalje, kao i na dan donošenja ove presude.

3. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto sukladno ugovoru o radu sklopljenim između parničnih stranaka dne 01.10.2013.g., u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Odluka o parničnom trošku ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se ništetnom odluka tuženika o prijenosu ugovora o radu tužitelja s danom 01.09.2014.g. na novog poslodavca ERICSSON NIKOLA TESLA SERVISI d.o.o. te o prestanku radnog odnosa tužitelja i tuženog po osnovi ugovora o prijenosu dijela poduzeća na Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o. od 18.08.2014.g.

II. Utvrđuje se da se tužitelj ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalazi u radno-pravnom odnosu sa tuženikom HRVATSKI TELEKOM d.d., iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, [osobni identifikacijski broj], temeljem ugovora sklopljenim s istim dana 01.10.2013.g. za radno mjesto viši suradnik za upravljanje mrežom – Platni razred III – Radna jedinica centra za nadzor i upravljanje mreža i servisa – Odjel za upravljanje mrežom i NT/IT aktivnom infrastrukturom – Sektor za nadzor i upravljanje mrežom i produkcijskim sustavima, i to neprekinuto počev od sklapanja istog ugovora pa nadalje, kao i na dan donošenja ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto sukladno ugovoru o radu sklopljenim između parničnih stranaka dne 01.10.2013.g., u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnom odluke tuženika o prijenosu dijela poduzeća na Ericsson Nikola Teslu Servisi d.o.o. u dijelu u kojem bi se ista odnosila na radno mjesto tužitelja, kao i u dijelu da se utvrđuje ništetnim, u tom dijelu, i ugovor o prijenosu dijela poduzeća od 18. kolovoza 2014. godine, sklopljen između tuženika i Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o.

2. Utvrđuje se da nije dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku predanom na ročištu dana 12. veljače 2016. godine.

3. Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelj traži da ga tuženik prijavi kod nadležnih službi HZMO i HZZO na način da status tužitelja kao osiguranika na bazi istog ugovora o radu ne smije imati prekida između 01.10.2013.g. i dana donošenja ove presude."

2. Protiv te presude i rješenja žali se tužitelj pobijajući ih zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se predmetna presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka, kao i troška žalbe podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovdje prvenstveno valja kazati da je Županijski sud u Splitu, svojom odlukom pod poslovnim brojem Gž R-197/2017-2 od 16. studenog 2017., odlučujući o žalbi tužitelja protiv uvodno citirane presude odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2425/2014-41 od 28. studenog 2016.

6. Po izjavljenoj reviziji tužitelja protiv drugostupanjske odluke ovog suda poslovni broj Gž R-197/2017-2 od 16. studenog 2017., Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj Revr-312/2018-3 od 21. srpnja 2020., ukinuo je uvodno citiranu presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 197/2017-2 od 16. studenog 2017., te predmet vratio ovom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.1. U ponovljenom postupku pred ovim drugostupanjskim sudom presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Gž R-1270/2020-2 od 11. studenog 2021. Županijski sud u Splitu odbio je žalbu tužitelja kao neosnovana i potvrdio presudu i rješenje pod točkom II. i III. izreke., a ukinuo pobijano rješenje pod točkom I. izreke Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2425/2014-41 od 28. studenog 2016., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.2. Nakon što je tužitelj izjavio reviziju protiv drugostupanjske odluke ovog suda poslovni broj Gž R-1270/2020-2 od 11. studenog 2021., Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj Revr-741/2022-3 od 10. rujna 2026., ukinuo je uvodno citiranu presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1270/2020- 2 od 11. studenog 2021., i predmet vratio ovom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je u odnosu na točku III. izreke pobijanog rješenja odbio reviziju tužitelja, a u odnosu na točku II. izreke reviziju odbacio kao nedopuštenu.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje ništetnom odluke tuženika o prijenosu ugovora o radu s tužiteljem na drugog poslodavca Ericsson Nikola Tesla servisi d.o.o., da se tužitelj i dalje nalazi u radno-pravnom odnosu s tuženikom temeljem ugovora sklopljenog 1. listopada 2013., i vraćanje na rad sukladno ugovoru o radu sklopljenim 1. listopada 2013.

11. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio:

- da je tuženik s tvrtkom Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o. sklopio ugovor o prijenosu dijela poduzeća dana 18. kolovoza 2014. godine temeljem kojeg je prenio na Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o., svoju Tehnološku jedinicu za izgradnju i održavanje telekomunikacijske infrastrukture,

- da je istim Ugovorom o prijenosu dijela poduzeća, odredbom članka 8. ugovoreno da prijenos prava i obveza iz radnih odnosa radnika zaposlenih u prenesenom dijelu poduzeća se regulira odredbom članka 133. Zakona o radu,

- da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu s tuženikom od 01. listopada 2013. (dalje:Ugovor o radu) na radnom mjestu Višeg suradnika za upravljanje mrežom, Radna jedinica centra za nadzor i upravljanje mreža i servisa, Odjel za upravljanje mrežom i NT/IT aktivnom infrastrukturom, Sektor za nadzor i upravljanje mrežom i produkcijskim sustavima,

- da je tužitelj obaviješten dopisom od dana 19. kolovoza 2014. godine da je njegov ugovor o radu prenesen na novog poslodavca,

- da Obavijest o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca od 19. kolovoza 2014. godine sadržava sve elemente propisane odredbom čl. 137. st. 7. ZR-a tj. dan prenošenja ugovora o radu (01. rujna 2014. godine), razloge prenošenja ugovora o radu (temeljem Ugovora o prijenosu dijela poduzeća sklopljenog između tuženika i Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o. od 18. kolovoza 2014. godine), utjecaj prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika (ugovor o radu tužitelja prenosi se u neizmijenjenom obliku i opsegu na novog poslodavca koji s danom prenošenja preuzima u neizmijenjenom obliku i opsegu prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu, s time da radnik čiji se ugovor o radu prenosi na novog poslodavca zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu) i mjere predviđene u vezi s radnicima čiji se ugovori prenose (na radnike čiji se ugovori o radu prenose nastavlja se primjenjivati godinu dana Kolektivni ugovor tuženika, u kojem razdoblju neće biti otpuštanja radnika čiji se ugovori o radu prenose, osim skrivljenog ponašanja),

- da je tužitelj protiv navedene obavijesti podnio zahtjev za zaštitu prava dana 2. rujna 2014. godine, na koji se zahtjev tuženik nije očitovao,

-da je tuženik prije sklapanja navedenog ugovora o prijenosu proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem tuženika.

12. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da tuženik prilikom prijenosa tužiteljevog Ugovora o radu nije povrijedio odredbu čl. 137. ZR, te da isti prijenos nije nezakonit. Naime, prema čl. 137. st. 1. ZR da bi došlo do prijenosa Ugovora o radu na novog poslodavca potrebno je da se taj prijenos dogodi temeljem nekog pravnog posla (u ovom slučaju Ugovor o prijenosu dijela poduzeća), da se radi o prijenosu dijela gospodarske djelatnosti na novog poslodavca (Prilog 7 Ugovora o prijenosu gdje su navedene aktivnosti koje se prenose, a iste su nedvojbeno bile dio gospodarske djelatnosti tuženika), koje zadržavaju svoju gospodarsku cjelovitost (o čemu svjedoči činjenica da se prenesene djelatnosti obavljaju kontinuirano dalje u okviru novog zasebnog pravnog subjekta Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o., te da je predmetom prijenosa bila i imovina tuženika). Iz navedenog sud prvog stupnja zaključuje da predmetom prijenosa nisu bili samo radnici tuženika kako to tužitelj ističe, već je Ugovorom o prijenosu dijela poduzeća prenesena i imovina, kao i ugovori koji su neophodni za obavljanje djelatnosti od strane Primatelja (čl. 9. Ugovora o prijenosu dijela poduzeća).

13. Prema odredbi članka 137. stavak 1. ZR-a, ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koje je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.

14. Iz citirane odredbe ZR-a, dakle, proizlazi da bi se radilo o prijenosu ugovora na novog poslodavca mora postojati sljedeće:

- statusna promjena ili pravni posao;

- statusna promjena ili pravni posao dovodi do prijenosa na novog poslodavca: 1) poduzeća,

2) dijela poduzeća,

3) gospodarske djelatnosti

4) dijela gospodarske djelatnosti;

- da preneseno poduzeće, njegov dio, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti sadržavaju svoju gospodarsku cjelovitost;

- da radnici čiji se ugovori prenose, moraju raditi u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno moraju biti vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.

15. Kada, dakle, dođe do prijenosa poduzeća ili njegovog dijela, odnosno prijenosa gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koji zadržavaju svoju gospodarsku cjelovitost, tada se ex lege na novog poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji su zaposleni u poduzeću ili dijelu poduzeća, odnosno koji su vezani za obavljanje te gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. Kako se, dakle, ugovori o radu prenose po samom zakonu, s radnicima čiji su ugovori o radu preneseni, ne treba sklapati nove ugovore o radu, već oni ugovori koji su ranije zaključeni ostaju na snazi i dalje.

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke iz čl. 137. st. 1 ZR, te je po sili zakona došlo do prijenosa tužiteljevog Ugovora o radu na novog poslodavca Ericsson Nikola Tesla Servisi d.o.o., o čemu je tuženik obavijestio tužitelja Obaviješću od 19. kolovoza 2014., a koji prijenos Ugovora o radu nije nezakonit. Prijenos tužiteljevog Ugovora o radu temelji se na odredbi čl. 137. st. 1. ZR, te je proveden u cijelosti sukladno čl. 137. ZR, a tuženik je prije prijenosa dijela poduzeća postupio sukladno čl. 150 ZR, te je proveo savjetovanje s Radničkim vijećem, kojemu je odgovoreno na sva relevantna postavljena pitanja.

17. Nadalje, sud prvog stupnja nakon uvida u dopise tuženika upućene radničkom vijeću, kao i zapisnike sa sjednica radničkog vijeća, smatra nespornim da je tuženik u cijelosti postupio sukladno odredbi čl. 137. st. 7 ZR, te je radničkom vijeću dostavio podatke koji su navedenom odredbom propisani, a to je: dan prenošenja Ugovora o radu, razlozi prenošenja Ugovora o radu (koje tuženik iznosi već u dopisu od 2. srpnja 2014.), utjecaj prenošenja na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika (što je navedeno u dopisima od 23. srpnja 2014., 30. srpnja 2014., te 14. kolovoza 2014., a o toj temi je i raspravljano na sjednicama radničkog vijeća), te mjerama koje su predviđene u svezi s radnicima čiji Ugovori o radu se prenose (što je navedeno u dopisima, a to su mjere glede primjene KU na prenesene radnike, postojanje razdoblja stabilnosti i sve ostalo što se odnosi na prenesene Ugovore o radu). Ujedno iz zapisnika sa sjednice radničkog vijeća od 8. srpnja 2014. proizlazi da su Pravilnici o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika bili na dnevnom redu radi savjetovanja.

18. U konkretnom slučaju na postupak savjetovanja također se primjenjuje odredba čl. 150. st. 1. ZR gdje je propisano da se poslodavac mora prije donošenja odluke važne za položaj radnika, savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a što je tuženik po mišljenju ovog suda nije učinio, jer nije naveo na koje radnike se ta odluka odnosi, a što je nužno da se radničko vijeće informira dostavljanjem popisa radnika, jer isti niti nije bio konačan u trenutku provedbe savjetovanja.

19. Naime, da bi se radničkom vijeću (stvarno) omogućilo davanje primjedbi i prijedloga na odluku poslodavca, radničkom vijeću se moraju potpuno i pravodobno dostaviti podaci da bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. U st. 1. čl. 150. ZR propisano je da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

20. Dakle, ako poslodavac radničkom vijeću ne dostavi podatke o radniku, konkretno imenu i prezimenu i radnom mjestu radnika čiji se ugovori o radu prenose, tada, a u okolnostima kada poslodavac izdvaja samo dio svoje gospodarske djelatnosti te niti sam ne zna tko će konkretno sve u to biti uključen, a što iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je bio slučaj, radničko vijeće ne može realizirati svoje zakonsko pravo da sudjeluje u odlučivanju o pitanjima u vezi s gospodarskim i socijalnim pravima i interesima radnika sukladno čl. 140. ZR.

21. Kako je u ovom slučaju sasvim jasno da tuženik nije dostavio podatke o radniku, konkretno imenu i prezimenu i radnom mjestu radnika čiji se ugovori o radu prenose, utvrditi je da savjetovanje s radničkim vijećem prije prijenosa tužiteljevog ugovora o radu nije provedeno sukladno odredbama ZR. Naime, ovdje je za navesti da je za pravnu valjanost savjetovanja sa radničkim vijećem odlučna činjenica da tuženik radničkom vijeću nije dostavio popis radnika čiji će ugovori o radu biti preneseni. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovnih brojeva Rev-2851/2019 od 4. svibnja 2023 i Rev-4355/2019-2 od 27. ožujka 2023.

22. Nadalje, gubi prvostupanjski sud iz vida činjenicu da je tužitelj kako u zahtjevu za zaštitu prava od 01. rujna 2014.,(list 9. spisa), tako i u tužbi, kako i tijekom čitavog postupka, izrijekom uskratio svoju suglasnost, odnosno protivio se da bi njegov ugovor o radu bio prenesen na drugog (novog) poslodavca.

23. Naime, davanjem suglasnosti, odnosno pristanak na prijenos ugovora o radu na drugog (novog) poslodavca u skladu je sa praksom Suda Europske unije u Luxembourgu (dalje: Sud EU) utemeljenima na Direktivi 77/187 i Direktivi 2001/03/EZ o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na zaštitu prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduzeća, poduzeća ili dijelova poduzeća (dalje: Direktiva). i pravnim shvaćanjima izraženim u predmetima C-171/94, C-105/84, C-51/00.

24. Dakle, iz navedenih odluka Suda EU proizlazi da se radnik ima pravo protiviti prijenosu i da ima pravo ostati u ugovornom odnosu sa onom osobom sa kojom je izvorno zaključio ugovor o radu. Dodatni argument za ovo shvaćanje je to da je radnikovo temeljno pravo iz radnog odnosa da izabere osobu poslodavca za kojega će raditi, a ono bi obvezivanjem radnika da radi za poslodavca kojega nije slobodno izabrao bilo povrijeđeno.

25. Pri tome je, a u svjetlu sudske prakse Suda EU utemeljene na Direktivi 77/187, pravno neodlučno što je ZR-om propisano da se ugovor o radu prenosi po sili zakona (ex lege).

26. Međutim, kada radnik odbije prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca on više ne uživa zaštitu iz čl. 137. ZR kao niti zaštitu iz čl. 3. st. 1. Direktive.

27. Navedeno potvrđuje pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda EU C-105/84, što znači da će se radni odnos tužitelja dalje procjenjivati primjenom relevantnih odredbi ZR, odnosno ako tuženik ne bude imao potrebu za radom tužitelja i ako primjenom zakonskih kriterija upravo tužitelj bude ocijenjen kao „višak“, tuženik će imati mogućnost provesti postupak otkazivanja ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu, a koji otkaz uključuje pravo na otkazni rok i otpremninu.

28. Imajući u vidu naprijed navedeno, valjalo je žalbu tuženika prihvatiti i primjenom odredbe čl. 373. ZPP prvostupanjsku presuda preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti.

29. Konačnu oduku o troškovima postupka prvostupanjski sud će donijeti nakon postupanja po rješenju ovog drugostupanjskog suda poslovni broj:Gž R-1270/2020-2 od 11. studenog 2021.

U Splitu 16. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras Ivanišević