REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1069/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja: 1. PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenici mr. sc. Marijani Anđelić, odvjetnici u Rijeci, Pomerio 16, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izdavanja uporabne dozvole, 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/24-02/84, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 10. lipnja 2024. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Delnice, KLASA: UP/I-361-05/23-01/000034, URBROJ: 2170-03-03/2-24-0004 od 11. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Delnice, KLASA: UP/I-361-05/23-01/000034, URBROJ: 2170-03-03/2-24-0004 od 11. travnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za zgradu stambene namjene – obiteljska stambena građevina, 3. b skupine na postojećoj građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelji su ovom Sudu pravodobno podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navode da su 8. kolovoza 2022. sklopili Ugovor o gradnji montažne kuće po principu "ključ u ruke" po kojem je izvođač radova dviju montažnih kuća, trgovačko društvo "Kampa & Casa"d. o. o., bio dužan izvesti radove u roku od šezdeset dana. Nakon što je izvođač radova "probio" sve rokove bez objektivnog razloga, te nije dovršio izgradnju objekta, da su 7. srpnja 2023., sukladno odredbi članka 94. Posebnih uzanci u građenju proveli jednostranu primopredaju sa nadzornim inženjerom i dvoje svjedoka o čemu je u prisutnosti javnog bilježnika sastavljen zapisnik o posvjedočenju činjenica. Izvođač radova da ne dolazi na gradilište, no naknadno da nudi mogućnost mirnog rješenja cjelokupne situacije, nakon čega tužitelji angažiraju samostalnog vještaka građevinske struke te 27. srpnja 2023., u prisutnosti Izvođača, utvrđuju stupanj dovršenosti objekta, popis potrebnih radova na popravcima i uklanjanju nedostataka uz popis radova koje je još preostalo izvršiti, te se osnovom navedenog izrađuje matematički obračun međusobnih dugovanja. Nakon navedenog da Izvođač odbija kontakte sa tužiteljima, te u međuvremenu pokreće ovrhu radi naplate iznosa iz Ugovora o gradnji montažne kuće. Predmetni parnični postupak da je u tijeku kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod posl. br. Povrv-259/2024. Unutar navedenog parničnog postupka 10. travnja 2024. da tužitelji podnose protutužbu između ostalih zahtijevajući da se istima, kao investitorima preda i cjelokupna projektna dokumentacija. Obzirom na navedeno, tužitelji da 11. listopada 2023., prijavljuju početak gradnje s novim izvođačem radova i dovršavaju gradnju, te da je kuća stavljena u funkciju, a 21. studenog 2023. da je ishođeno privremeno rješenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu do 31. prosinca 2024., a 4. prosinca 2023. da je predan zahtjev za izdavanjem uporabne dozvole, kojem je između ostalog priložena dokumentacija koju su tužitelji imali u svom posjedu i dokumentacija koju su naknadno izradili. Dana 30. siječnja 2024., da im je dostavljen Zaključak za dopunom zahtjeva kojim se traži dostava dodatne dokumentacije, po kojemu da nisu mogli postupiti, a imajući u vidu da prvostupanjsko upravno tijelo nikada tužiteljima, iako je bilo upoznato sa cjelokupnom situacijom, nije pružilo mogućnost ishodovanja neke druge dokumentacije, niti je takva opcija uopće tužiteljima ikada omogućena, to prvostupanjsko upravno tijelo donosi rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem uporabne dozvole za zgradu stambene namjene – obiteljska stambena građevina, nakon čega i tuženika odbija žalbu tužitelja. Smatraju kako u konkretnoj situaciji nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 47. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku, a kako je to učinio tuženik i njegovo prvostupanjsko tijelo. Prije svega zato što odredba članka 137. stavak 2. Zakona o gradnji, da ne predviđa situacije promjene izvođača radova za vrijeme trajanja gradnje, niti uvjetuje dostave više istih i/ili istovjetnih dokumenta. Stoga smatraju da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno uzeti u obzir dostavljenu dokumentaciju, te prije odluke o osnovanosti/neosnovanosti zahtjeva obaviti tehnički pregled, te utvrditi da li je građevina izgrađena u skladu s izvršnim aktom za građenje u pogledu ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu, lokacijskih uvjeta i drugih uvjeta određenih aktom za građenje, utvrditi je li građevina priključena na prometnu površinu i druge građevine u uređaje komunalne infrastrukture, a prema odredbama Zakona o gradnji. Navedeno prije svega uzmu li se u obzir da se narudžba odnosila na granju tipske montažne kuće, da je izvođač radova trgovačko društvo KAMPA & Casa d. o. o., specijalizirano za tipsku izradu montažnih kuća, između ostalog tri tipa planinskih montažnih tipiziranih planinskih kućica A profila, kakva je i ovdje konkretna nekretnina. Takve nekretnine da se dovode na teren u segmentima, koji se na terenu spajaju u jedinstvenu cjelinu i prije dolaska na teren montažne kućice moraju proći sve nužne i neophodne ateste njihove sigurnosti predviđene regulativom Europske unije. Uvidom u internetsku stranicu da je moguće vidjeti od kojeg je materijala napravljena kućica, tipičan presjek planinske kuće sa mjerama i načinom ugradnje materijala, pa uvažavajući specifičnost situacije uistinu ostaje nejasnim poradi kojih razloga nije izvršen tehnički pregled, nije uvažena dostavljena dokumentacije. Dalje upućuju na Direktivu o građevinskim materijalima 305 / 2011 / EU usvojena u 2011. i stupila na snagu u 2013. Od tog datuma svi građevinski materijali ponuđeni za prodaju u Evropskoj ekonomskoj zajednici da moraju biti proizvedeni u skladu sa odgovarajućim harmoniziranim evropskim standardom i imaju CE oznaku. Navedena direktiva da mora biti inkorporirana u nacionalno zakonodavstvo i kao takva da se primjenjuje i u Republici Hrvatskoj. Stoga, od 2013., prema Direktivi o građevinskim proizvodima, proizvođači da su obavezni primjenjivati CE oznaku na sve građevinske materijale u okviru usklađenih europskih standarda i europske tehničke procjene specifične za određeni proizvod. Tijekom gradnje izvođač radova da mora izraditi ateste što je i koliko ugradio u objekt, što ga stoji minimalno. Dogodi li se nesporazum s investitorom, kao što je ovdje bila situacijom pa se između izvođača i investitora vode parnični postupku, dovodi do zaključka da bi investitor morao ponovno pribaviti sve ateste. Međutim, kako se u konkretnoj situaciji radi o tipski i to montažnim kućama u odnosu na koje je izdana tipska građevinska dozvola, te u odnosu na koje na području Republike Hrvatske postoji čitav niz istih objekata, sastavljenih od istih materijala, to su tijela tuženika, bila dužna, i to uz minimum angažmana, pribaviti eventualno potrebitu dokumentaciju po službenoj dužnosti i/ili tužiteljima naložiti provedbu vještačenja koje će potvrditi ispravnost ugrađenih materijala drvene montažne kuće, a kako bi se dodatno potvrdilo kako ugrađeni materijal korespondira presjeku materijala dostupnom na Internet stranicama. Slijedom čega, uvažavajući da u konkretnoj situaciji investitori nisu pristupili gradnji betonskog objekta specifičnog izgleda za kojega je trebalo posebno izraditi projektnu dokumentaciju već se radi o tipiziranim montažnim objektima, koji se izrađuju kod izvođača radova tvornički i kroz masovnu proizvodnju, prije sastavljanja i odvoza na teren, prolaze sve provjere i inspekciju, to je stav tužitelja da su se potrebni atesti mogli osigurati iz postojeće dokumentacije ili kroz nalaganje provođenja vještačenja sa zadaćom vještaku koju bi utvrdio sam tuženik, a koje bi vještačenje investitori proveli o svom trošku, da su ih tijela tuženika na isto pozvala, no nisu. Na žalost tuženik da odbija zahtjev tuženika, usprkos obligatornosti primjene regulative Europske unije, usprkos egzistiranju dokumentacije, i svoj stav temelji na nezakonitoj strogo formalnoj interpretaciji odredbe članka 137. stavak 2. Zakona o gradnji, do te mjere da niti prvostupanjsko, niti drugostupanjsko upravno tijelo ne cijene utvrđenja iz dostavljene dokumentacije, niti se u obrazlaganju svoje odluke osvrću na dokumentaciju dostavljenu po tužiteljima i tvrdnje koje je tužitelj iznosio tijekom prvostupanjskog upravnog postupka. Također, prvostupanjsko upravno tijelo i ovdje tuženik, a prije donošenja odluke o podnijetom zahtjevu, uvažavajući inovirano zakonodavstvo EU, ali i specifičnost izgrađenog objekta – montažne kuće – da su bili obvezni pregledati građevinu, te ukoliko su prilikom pregleda građevine uočeni nedostatci i manjkavosti, pa tako i eventualne manjkavosti u zamjenskoj dokumentaciji, bili dužni u roku od devedeset dana ukoliko korekcija nedostataka ne uzrokuje izmjenu i/ili dopunu građevinske dozvole, odnosno glavnog projekta, naložiti ovdje tužiteljima otklanjanje nedostataka. Ništa od prednje navedenog da nije u konkretnoj situaciji učinjeno, pa čak tužitelju nije izdana niti Privremena uporabna dozvola u smislu odredbe članka 52. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji. Postupajući na način na koji je postupljeno u konkretnoj situaciji prema stavu tužitelja da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak, pravo na vlasništvo, pravo na rad i pravo na imovinu. Pravo na pravičan postupak da se mora tumačiti u svjetlu vladavine prava kao jedne od temeljnih vrednota hrvatskog ustavnog poretka. Jedno od njenih osnovnih obilježja je načelo pravne sigurnosti koje je presudno za izgradnju povjerenja u sustav. Stoga, odgovor koji otklanja formalistički pristup mora uzeti u obzir da tužitelju nitko nije osporio građenje ili ispravnost utrošenog materijala, čak štoviše da je tužitelju odobrena i privremena dozvola za rad, koja potvrđuje funkcionalnu ispravnost građevine. Tužitelji da su proveli i sva nužna i moguća vještačenja, te isticali kako će pribaviti svu "zamjensku" dokumentaciju koju od njega bude zatražio tuženik, ali tuženik, za razliku od drugih sličnih situacija, da tužitelju to nije omogućio i/ili naložio pribavu druge/zamjenske dokumentacije, dovode do zaključka da tužitelj iako je poštivao sve pozitivnopravne propise danas i sada nije u mogućnosti ishodovati uporabnu dozvolu. Stoga smatraju kako je tuženik postupao sa pretjeranim formlizom, koji je protivan egzistentnom stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske, ali i Europskog suda za ljudska prava, kao i propisa Europske unije. Naime, u svojoj dosadašnjoj praksi Ustavni sud da je iznio i stajalište da pretjerani formalizam u odlučivanju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline, te se poziva na odluke broj: U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014. i U-III- 5989/2013 od 9. veljače 2016. Uostalom, tuženik da nije iznio niti jedan konkretan razlog odbitka prihvata dostavljene dokumentacije, već se čisto formalno i matematički pozvao na odredbu članka 137. stavak 2. Zakona o gradnji. Uvažavajući da su obrazloženja odluka iznimno važna, jer sve dok u odluci koja se osporava nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke, a koji mogu dovesti do uvjerenja da to tijelo nije stvarno ispitao predmet i odgovorio na sve bitne navode stranaka, ne može se smatrati da ta odluka zadovoljava opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje (Ustavnog suda U-III-2886/2018 od 11. rujna 2019., U-III-3538/2018 od 20. studenoga 2020. Zaključno navodi da je Uporabna dozvola dokaz da je nekretnina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom i da se smije upotrebljavati. Uporabna dozvola jest dozvola za korištenje građevine koju tijelo graditeljstva izdaje investitoru odnosno vlasniku građevine nakon obavljenoga tehničkog pregleda. U konkretnoj situaciji tužitelji da su nakon promjene izvođača, postupili prema zakonu, a nakon dovršetka građenja dostavili traženu dokumentaciju od strane novog izvođača, time da je nedostatak dokumentacije ranijeg izvođača sa kojim su tužitelji u sudskom sporu, otklonio dostavljenim testiranjima i vještačenjima. Dakle, tužitelji da su dostavili cjelokupnu dokumentaciju vezano za odredbu članka 137. stavak 2. Zakona o gradnji. Međutim, zaključkom od 30. siječnja 2024., da je zatražena dokumentacija od ranijeg izvođača, koju tužitelji nisu mogli dostaviti. Osnovom navedenog tužitelji da su proveli nužna ispitivanja i vještačenja u pogledu radova izvršenih do promjene izvođača. Na žalost, neovisno o tomu prvostupanjsko upravno tijelo da odbija zahtjev za izdavanjem uporabne dozvole, a tuženik potvrđuje prvostupanjsko rješenje, uz konstataciju da zahtjevu ne prileže dokumenti iz članka 137. stavak 2. Zakona o gradnji, te da tuženik nije ovlašten intervenirati ili rješavati međusobne sukobe između izvođača i naručitelja in concreto tužitelja. Svi testovi nužni za "klasične zidane kuće" da su ovdje provedeni, prije nego li je kuća dovedena naručitelju na teren i spojena, jer da nisu ne bi se mogli koristiti, pa kruti formalizam tuženika gubi svoju svrhu i čini postupanje i ovdje pobijana rješenja u cijelosti nezakonitim. Stoga predlažu provesti postupak očevida na licu mjesta uz ovlaštenog vještaka građevinske struke, čija se zadaća ima odrediti nakon što tuženik eksplicite navede koji od dokumenata nisu prihvatljivim i iz kojih razloga i predlažu da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Podneskom od 3. listopada 2024., tužitelji ponavljaju navode iz tužbe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje u cijelosti kad navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. U sporu je provedena rasprava čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora. Na održanom ročištu, opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod kasnije predanih podnesaka i predala je u spis presudu zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a odnosi se na dokumentaciju koja je trebala biti predana prilikom izdavanja uporabne dozvole, koja presuda da još nije pravomoćna.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

6. Sud je odbio u sporu provesti vještačenje, ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

7. Na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da su tužitelji 4. prosinca 2023. podnijeli zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za građevinu opisanu u izreci samog rješenja.

9. Odredbom članka 137. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: ZoG), propisano je da zahtjev za izdavanje uporabne dozvole podnosi investitor, odnosno vlasnik građevine (stavak 1.). Zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole investitor, odnosno vlasnik građevine prilaže: (1) fotokopiju građevinske dozvole, odnosno primjerak glavnog projekta za građevinu koja se može graditi ili radove koji se mogu izvoditi bez građevinske dozvole na temelju glavnog projekta; (2) podatke o sudionicima u gradnji; (3) pisanu izjavu izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine (4) završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine; (5) izjavu ovlaštenog inženjera geodezije da je građevina smještena na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno glavnim projektom; (6) geodetsku snimku izvedenog stanja građevine ili geodetski elaborat i/ili drugi akt određen posebnim propisima na temelju kojega se u katastru, odnosno katastru infrastrukture i zemljišnoj knjizi evidentiraju zgrade, druge građevine, odnosno način korištenja zemljišta s podacima o lomnim točkama građevine, građevne čestice, odnosno obuhvata zahvata u prostoru prikazane u GML formatu u elektroničkom obliku; (7) dokaz da je u katastru formirana građevna čestica, ako se radi o građevini za koju se lokacijskom dozvolom određuje obuhvat zahvata u prostoru unutar kojega se parcelacijskim elaboratom formira građevna čestica, osim za izdavanje privremene uporabne dozvole iz članka 145. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona i (8) energetski certifikat zgrade, ako se zahtjev podnosi za zgradu koja mora ispunjavati zahtjeve energetske učinkovitosti (stavak 2.).

10. Odredbom članka 47. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), propisano je da kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.

11. Prvostupanjsko tijelo je tužiteljima poslalo zaključak od 30. siječnja 2024., kojim se istima nalaže da dopune zahtjev za ishođenje Uporabne dozvole sa dokumentacijom koja je točno specificirana. Tužitelji su ujedno upozoreni da ako ne dostave traženu dokumentaciju, da će se njihov zahtjev odbiti. Tužitelji su 28. veljače 2024. dopunili zahtjev, ali pri tom nisu dostavili svu traženu dokumentaciju kako je to navedeno u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, zbog čega se nije moglo udovoljiti njihovom zahtjevu za izdavanje Uporabne dozvole. Kao što je to i navedeno u pobijanom rješenju, tužitelji nisu dostavili: pisanu izjavu izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine za građevinsko-obrtničke radove, tvrtke Kampa & casa d. o. o., pisanu izjavu izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine za elektro radove, ugovor o građenju sklopljen između izvođača elektro radova i investitora, rješenje o upisu u sudski registar, odnosno obrtnicu i suglasnost za obavljanje građenja za elektro radove, akt o imenovanju odgovorne osobe za izvođenje elektro radova i uvjerenje o položenom stručnom ispitu.

12. Okolnosti koje navode tužitelji zbog kojih nisu mogli pribaviti traženu dokumentaciju, ne utječu na drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari. Ujedno nisu prihvatljivi navodi tužitelja da je tuženik putem Internet stranica mogao doći do traženih podataka, jer je na tužiteljima teret dokazivanja. Tužitelji su na raspravi dostavili nepravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 60: P- 5058/2024-5 od 3. travnja 2025., kojom se nalaže trgovačkom društvu Kampa & Casa d. o. o. iz Buzina, predati ovdje tužiteljima pisanu izjavu izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine, zajedno sa svom potrebnom atestnom dokumentacijom, pisanu izjavu izvođača o izvedenim radovima i ostalo. Međutim niti ta presuda ne utječe na drugačije rješavanje ove upravne stvari, obzirom da tražena dokumentacija i dalje nedostaje, što je i potvrđeno samom presudom.

Slijedom prethodno navedenog, pravilno odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole, sukladno članku 47. stavak 4. ZUP-a.

13. Budući da iz svega iznesenog proizlazi da je pobijano rješenje na zakonu osnovano, to je tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u tč. I. izreke.

14. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a

U Rijeci 16. svibnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja mr. sc. Marijani Anđelić, odvjetnici u Rijeci, Pomerio 16

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 14