REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-1490/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Janu Torjancu, u pravnoj stvari tužiteljice MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Višnji Ježić Sorić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice odvjetnice Višnje Ježić Sorić i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u članku 1. Ugovora o kreditu broj 200989 od dana 6. prosinca 2006. godine, solemniziranog od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, broj OU-1726/2006 od dana 06.12.2006. godine, a koja glasi: „Kreditor odobrava i stavlja Korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu CHF 17.283,00 (slovima:sedamnaesttisućadvjesto osamdesettrišvicarskihfranakainulacentima) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.“

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u članku 4. Ugovora o kreditu broj 200989 od dana 6. prosinca 2006. godine, solemniziranog od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, broj OU-1726/2006 od dana 06.12.2006. godine, a koja glasi: „Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u članku 8. stavku 1. Ugovora o kreditu broj 200989 od dana 6. prosinca 2006. godine, solemniziranog od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, broj OU- 1726/2006 od dana 06.12.2006. godine, a koja glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 279,14 CHF (slovima:dvjestoosamdeset devetšvicarskihfranakaičetrnaestcentima) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tecaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 01. (prvi) u mjesecu počevši od 01.01.2007. (slovima:prvisiječnjadvije tisućesedmegodine), a Korisnik kredita dužan je osigurati pokriće u kunskom računu za otplatu kredita najmanje u iznosu od dospjelog anuiteta.“

IV. Nalaže se tuženoj Hrvatska poštanska banka d.d. da tužiteljici MŠ isplati iznos od 1.770,13 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 3,59 EUR od 11. kolovoza 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,57 EUR od 9. rujna 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 8,53 EUR od 5. listopada 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 7,40 EUR od 9. studenog 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,99 EUR od 11. prosinca 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 12,44 EUR od 5. siječnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 15,01 EUR od 9. veljače 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 14,34 EUR od 3. ožujka 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 18,68 EUR od 2. travnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 17,56 EUR od 6. svibnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 19,75 EUR od 12. lipnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 32,04 EUR od 8. srpnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 29,24 EUR od 8. rujna 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 39,74 EUR od 3. rujna 2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 34,21 EUR od 4. listopada 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 30,04 EUR od 5. studenog 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 42,71 EUR od 11. prosinca 2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 50,54 EUR od 3. siječnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 44,86 EUR od 4. veljače 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 45,69 EUR od 5. ožujka 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 41,62 EUR od 7. travnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 42,85 EUR od 11. svibnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 56,74 EUR od 8. lipnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 58,69 EUR od 8. srpnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 74,03 EUR od 6. kolovoza 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 68,46 EUR od 9. lipnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 59,78 EUR od 10. listopada 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 59,56 EUR od 2. studenog 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 58,61 EUR od 8. prosinca 2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 61,76 EUR od 7. siječnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 65,23 EUR od 8. veljače 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 65,33 EUR od 9. ožujka 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 63,15 EUR od 12. travnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 64,04 EUR od 7. svibnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 65,34 EUR od 12. lipnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 63,94 EUR od 11. srpnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 64,06 EUR od 8. kolovoza 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 62,76 EUR od 11. rujna 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 60,37 EUR od 10. listopada 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 63,29 EUR od 6. studenog 2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 64,59 EUR od 4. prosinca 2012. godine pa do isplate;

sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužiteljici MŠ nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, zajedno s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 12. lipnja 2023. tužiteljica MŠ zatražila je donošenje presude kojom bi se predniku tuženika Nova hrvatska banka d.d. naložilo da joj isplati iznos od 1.770,13 EUR na ime preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu od 6. prosinca 2006., jer da je taj ugovor sadržavao ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Tužiteljica je ujedno zatražila i da se presudom utvrde ništetnim dijelovi ugovornih odredbi iz čl. 1., čl. 4. i čl. 8. st. 1. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je potraživanje tužiteljice je u zastari te da utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, odnosno da sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a, a da sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Dalje navodi da tužiteljica nije niti pokušala dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP-a). Zaključno ističe da samu visinu tuženog zahtjeva ne osporava, slijedom čega nije svrsishodno provoditi izvođenje od tužiteljice predloženog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljici naloži da mu naknadi trošak ovog postupka.

3. U provedenom postupku pročitani su ugovor o kreditu (list 8 do 16 spisa), prometna kartica (list 18 do 25 spisa), otplatne tablice (list 26 do 32 spisa), izračun stalnog sudskog vještaka Marija Tkaleca uz popratnu tablicu (list 33 do 53), rješenje TSZG (list 79 do 80 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 92 do 93 spisa).

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj - 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP)

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) te isplata preplaćenih iznosa s te osnove.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 200989 od 6. prosinca 2006. solemniziran kod javnog bilježnika Mladena Matoša pod posl. br. Ou-1726/2006 temeljem kojeg je tužiteljici stavljeno na raspolaganje 17.283,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je namjena kredita bila kupnja vozila. Također nesporna je i visina (l 77 spisa).

8. Sporna je osnova zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), promjenjiva kamatna stop i tzv. ulazna naknada, radi li se o potrošačkom ugovoru, te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kao i je li potraživanje u zastari.

9. Prije svega valja reći da je valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i prednik tuženika Sberbank d.d.

10. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 07. travnja 2013. utvrđeno da su tužene banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, i to upravo na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banke kao trgovci nisu u cijelosti informirale korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time postupile suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je utvrđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u tim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

11. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 200989 od 6. prosinca 2006. utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između prednika tuženika Volksbank d.d. kao kreditora i tužiteljice MŠ kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.283,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate (čl. 1.), uz rok otplate od 72 mjeseca (čl. 5.), prema otplatnom planu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća (čl. 8.), s time da se radilo o namjenskom kreditu za kupnju vozila (čl. 3). Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogala shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.

13. Iz iskaza tužiteljice MŠ (list 92-93 spisa), a kojem ovaj sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivala na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan te nije u protivnosti ispravama u spisu, sud utvrđuje da je tužiteljica 2006. godine podigla kredit kod Volksbank d.d. radi kupnje automobila za osobne potrebe; da je ovu banku odabrala jer ju je predložio djelatnik auto kuće u kojoj je kupovala automobil; da joj u banci nisu nudili nikakav drugi kredit osim u onaj u CHF te da joj je rečeno da je isti najpovoljniji; da se nije posebno pregovaralo o pojedinim odredbama niti uvjetima kreditiranja te da je pročitala ugovor, ali da nije znala ništa više od onoga što u njemu piše budući da nije ekonomske struke; da joj nije objašnjavan termin valutne klauzule niti da se tečaj može mijenjati te da je mislila da će rata kredita ostati onakva kakva je ugovorena; da je po struci vjeroučiteljica u školi te da je u vrijeme podizanja kredita bila u radnom odnosu sam u osnovnoj školi, a da nikad nije imala obrt niti firmu.

14. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je tužiteljica, u svojstvu potrošača, u prosincu 2006. godine sa prednikom tuženika sklopila predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF te da pritom od strane banke (tuženika) nije bila obaviještena o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.

15. Stoga sud zaključuje da je predmetni pojedinačni ugovor o kreditu, koji je bio sklopljen između stranaka, u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv prednika ovopredmetnog tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 10. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da je ugovorna odredba o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetna. Pritom je, s obzirom na sadržaj izreke presude koja je donesena u postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, potpuno neodlučno je li se radi o stambenom kreditu ili auto kreditu, već je odlučno da se radi o potrošačkom kreditu.

16. Prema tome, sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu br. 200989 od 6. prosinca 2006., koji je bio sklopljen između stranaka, ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF, po kojoj je kunski iznos kredita i anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka.

17. U postupku nije sporno da je tužiteljica u cijelosti otplatila navedeni kredit, odnosno da je platila sve anuitete sukladno sadržaju predmetnog ugovora o kreditu.

18. To znači da je tužiteljica prilikom otplate kredita tuženiku vršila plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.

19. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužiteljica platila po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platila tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Međutim, ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Shodno tome tuženik je u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

20. Sud nije izveo dokaz financijskom vještačenjem jer je tuženik visinu učinio nespornom (u odgovoru na tužbu u točki 46.). Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatio iznos od 1.770,13 EUR pa tužiteljica na temelju čl. 323. ZOO ima pravo zahtijevati da joj tuženik taj iznos vrati.

21. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom VIII. izreke da je prednik tuženika sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.) koji su utvrđeni kao nesporni. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

22. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

22.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).

22.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d.

22.3. Tužba u ovom postupku je podnesena 12. lipnja 2023., stoga potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastarjelo.

23. Slijedom svega prethodno iznesenoga, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi ugovora o kreditu, i to u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatu iznosa koji su preplaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Stoga je odlučeno kao pod točkama I.-IV. izreke ove presude.

24. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da se deklaratorni zahtjev u točki I tužbe postavljen uz činidbu, ne uzima u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.

24.1. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnicu, pa mu je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP tuženik dužan naknaditi troškove ovog postupka.

24.2. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151. i 155. ZPP- a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (1.770,13 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 eur (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Gzz 14/1991 od 10. lipnja 1992. i Rev 2080/1991 od 12. prosinca 1991.). Stoga tužiteljici, u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- zastupanje na ročištima od 27. veljače 2025. i 2. travnja 2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1);

što sveukupno iznosi 750,00 EUR (sa uračunatim PDV-om).

24.3. Tužiteljici nisu priznati troškovi sudskih pristojbi budući da ih ista nije u obvezi platiti, a sukladno čl. 11. st. 1. t. 20 Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine", 118/2018, 51/2023).

24.4. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 16. svibnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

24.5. Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku