Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8321/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. GP, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 84. Pp-18586/2023 od 1. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. GP i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. GP obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 70,00 (sedamdeset) eura u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. GP proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 500,00 eura, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao 39,82 eura tako da je okrivljeniku ostalo za platiti 460,18 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku mjesec dana računajući od pravomoćnosti presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 200,00 eura.

1.1. Istom presudom je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje 6 mjeseci.

2. Protiv te presude okr. GP je pravodobno putem braniteljice Saše Brođana, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Jukić & Partneri j.t.d. u Zagrebu, podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu te predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani („Izreka presude je nerazumljiva, proturječna sama sebi.“) već predstavljaju parafraziranje dijela zakonskog teksta iz navedenog članka te s obzirom da nije navedeno u čemu bi se konkretno sastojala bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ova žalbena tvrdnja se nije niti mogla ispitati pa ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

5.1. Nadalje, bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a, okrivljenik nalazi u tome što mu je prilikom uhićenja i dovođenja na sud, uskraćena mogućnost uzimanja branitelja, s obzirom da mu je oduzet mobitel te nije znao razlog uhićenja i zadržavanja u prostorijama policijske postaje, a da je u Zapisniku o ispitivanju okrivljenika pred sudom (1. prosinca 2023.) pogrešno navedeno da „okrivljenik ne želi angažirati branitelja“, zbog čega mu je povrijeđeno ustavno pravo na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s istim te, iako je nakon puštanja sa suda na slobodu angažirao branitelja i iznio istu obranu, smatra da mu je povrijeđeno dostojanstvo.

5.1.1. Uvidom u spis predmeta, konkretno u fazu prije pokretanja prekršajnog postupka, vidljivo je da je okrivljenik odbio potpisati Obavijest o podizanju optužnog prijedloga (str. 5 spisa), Izvješće o uhićenju (str. 11 spisa), Izjavu o odricanju od prava na branitelja (str. 13 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (str. 14 spisa), a u fazi prikupljanja dokaza od strane tužitelja, i Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (u kojem nije ništa iskazivao, a naznačeno je da se odriče prava na branitelja). Nadalje, iz Zapisnika o ispitivanju okrivljenika pred sudom (1. prosinca 2023.) je vidljivo da je okrivljenik, pravilno upozoren, odbio uzeti branitelja te da je iznio svoju obranu, koji zapisnik je vlastoručno potpisao bez primjedbi, kao i da spisu prileži podnesak okrivljenika iz kojeg je vidljivo da je 4. prosinca 2023. u ovom predmetu uzeo braniteljicu Sašu Brođanac iz Odvjetničkog društva Jukić & Partneri u Zagrebu, o čemu je dostavio potpisanu punomoć koja ga je od tada pa nadalje branila u postupku.

5.1.2. Po stavu ovog suda, okrivljenikovo odbijanje potpisivanja ispunjenih obrazaca Obavijesti o podizanju optužnog prijedloga, Izvješća o uhićenju, Izjave o odricanju od prava na branitelja, Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola te Zapisnika o ispitivanju osumnjičenika u policiji (u kojem nije ništa iskazivao), može ukazivati da se isti nije složio sa sadržajem tih obrazaca, zbog čega je učinio vjerojatnim žalbeni navod da mu policija nije omogućila angažiranje branitelja sukladno obvezi iz čl. 158. st. 6. PZ-a. Međutim, budući da je iz Zapisnika o ispitivanju okrivljenika pred sudom (od 1. prosinca 2023.), prije nego što je okrivljenik prvi puta ispitan na okolnosti optužnog prijedloga i iznio svoju obranu, vidljivo da je okrivljenik pravilno upozoren o pravu na branitelja te da je izričito naveo da ne želi angažirati branitelja, a koji zapisnik je vlastoručno potpisao bez primjedbi, nije osnovan žalbeni navod da je pogrešno utvrđeno da okrivljenik ne želi branitelja u postupku, već mu je naprotiv pruženo to pravo.

5.1.3. Stoga, budući da je prvostupanjski sud postupio sukladno čl. 172. st. 2. PZ-a, te je okrivljenik nakon prvog ispitivanja angažirao braniteljicu (podneskom od 4. prosinca 2023.), nije mu u ovom postupku povrijeđeno pravo obrane koje bi utjecalo na presudu te nije počinjena povreda iz čl. 195. st. 2. PZ-a.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u bitnome ističe da je okrivljenikovu obranu u kojoj poriče prekršaj, potvrdila i svjedokinja ĆP, s kojom živi tri godine, koja je s njim bila u autu kada je vozio svog mlt. sina UP (rođ. 2016.), kao i okrivljenikova bivša supruga RP koja ja potvrdila da okrivljenik nikada prije nije bio agresivan, dok iskaz svjedoka mlt. sina UP smatra neistinitim i konstruiranim, danim pod utjecajem majke GPĐ okrivljenikove također bivše supruge, koja je jednako neistinito iskazivala ne bi li ga diskreditirala kao oca. U žalbi ističe i da je prvostupanjski sud trebao žurnije zatražiti video snimku postavljenih kamera u City centru One West Zagreb, McDonalds, koje se automatski brišu nakon 15 dana, što nije učinio, zbog čega sud nije mogao steći uvid u cjelokupni događaj.

6.1. Ovakvim žalbenim navodima okrivljenik prije svega iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, ističući da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik svojim ponašanjem počinio nasilje u obitelji prema sinu mlt. UP time što mu je u automobilu navodno izgovorio „Govno, kukavico, majmune“ što ga je uznemirilo.

6.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Opravdano je prvostupanjski sud prije svega na temelju iskaza svjedoka mlt. UP koji je životno i dječje nesputano iskazivao o kritičnom događaju, jasno navodeći da mu je otac, a nakon što mu je u autu priopćio da više ne želi trenirati nogomet već bi išao na tenis, „prostačio“ da je „majmun, govno, kukavica“, zbog čega se osjećao „tužno“ te „bojao da se ne bi rasplakao“, „ali je u sebi držao strah jer mu je tata znao reći da će dobiti šamar ako se rasplače“, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Budući da je ovaj iskaz djeteta potvrdila i okrivljenikova tadašnja supruga ĆPĐ kojoj je dijete ispričalo događaj, čiji iskaz je također ispravno prihvaćen istinitim, niti za ovaj sud nema nikakve dvojbe da je okrivljenik počinio nasilje u obitelji prema djetetu na gore opisani način.

6.3. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a osobito razloge ne prihvaćanja istinitim iskaze ispitanih svjedokinja okrivljenikove nove partnerice ĆP te RP, okrivljenikove bivše supruge (t. 17. obrazloženja), koje prihvaća i ovaj sud.

6.4. Pritom je prvostupanjski sud izostavio dio inkriminacije koji se optužnim prijedlogom okrivljeniku stavlja na teret (da je mlt. sina UP vrijeđao i drugim izrazima, te mu u City centru One West Zagreb u McDonaldsu, iz ruku istrgnuo hranu tzv. Happy meal te zajedno s igračkom bacio u smeće) te smanjio optužbu na blaže za okrivljenika, dakle, preinačio činjenični opis na manje, a da se pritom ne mijenja identitet djela prekršaja, zbog čega su bespredmetni žalbeni navodi u pogledu propusta prvostupanjskog suda da iz video snimke utvrdi i činjenice vezane za događaj iz navedenog Centra. Isto tako su bespredmetni i žalbeni navodi koji se odnose na pogrešno utvrđenje suda u pogledu okrivljenikovog neprihvatljivog ponašanja na temelju međusobnih poruka između njega i GPĐ, s obzirom da je jasno da je krivnju za osuđujući dio inkriminacije iz izreke pobijane presude, prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza mlt. svjedoka.

6.5. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, već bezuspješno pokušava obezvrijediti iskaz mlt. svjedoka UP i GPĐ, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio prekršaj kako je to opisano u izreci pobijane presude.

7. U odnosu na navod žalbe o povredi odredbe materijalnog prekršajnog prava, upućuje se okrivljenik da njegovo ponašanje s obzirom na težinu izgovorenih riječi prema djetetu starosti nepunih 7 godina, predstavlja psihički oblik nasilja u obitelji s obzirom da prelazi granice normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja oca prema sinu itelji prema drugome, a budući da je dijete jasno opisalo kako su ga izgovorene riječi uznemirile, ostvareno je biće prekršaja nasilja u obitelji odnosno psihičko nasilje koje je kod žrtve izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva (čl. 10. podst. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), čime je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koju odredbu je pravilno prvostupanjski sud i primijenio te nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a, odnosno, iz razloga da djelo ne bi bilo prekršaj.

8. Iako žalitelj u žalbi niti jednim konkretnim navodom ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu koja je i više nego primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a, budući da je izrečena u novčanom iznosu ispod najniže novčane kazne za predmetni prekršaj (za koji je kao teža kazna propisana i kazna zatvora). Potrebno je istaknuti da je prvostupanjski sud cijenio okolnost okrivljenikove neosuđivanosti očito kao naročito olakotnu okolnost (čl. 37. st. 2. PZ-a) zbog koje je ublažio novčanu kaznu ispod minimalne, što nije pravilno postupanje s obzirom da se radi o običnoj olakotnoj okolnosti koja sama za sebe ne čini upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. Međutim, u nedostatku žalbe tužitelja ovaj sud nije mogao ispraviti navedeno nepravilno odmjeravanje novčane kazne. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku mjesec dana računajući od dana primitka ove pravomoćne presude.

9. Razmatrajući odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, izrečenoj zaštitnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od osam mjeseci (temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a), ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, sukladno čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pravilno ocijenio da je tu zaštitnu mjeru nužno izreći radi otklanjanja nasilničkog ponašanja okrivljenika s obzirom na ocjenu njegove osobnosti (t. 20. obrazloženja prvostupanjske presude) te se i po stavu ovog suda takvom mjerom ostvaruje svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, kao i otklanja ugroženost žrtve nasilja u obitelji te je ista razmjerna težini počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljičine opasnosti, sukladno čl. 51.a PZ-a.

10. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenika na plaćanje paušalnog troška u iznosu 200,00 eura, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13, a u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna izraženo u eurima prema fiksnom tečaju konverzije) te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenik od plaćanja navedenog troška.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu 70,00 eura neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, mlt. žrtvu i tužitelja