Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-424/2024-12

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja HAZARDER, d.o.o. u stečaju, OIB 61318305522, Obrovac Sinjski 109A, Obrovac Sinjski, kojeg zastupa punomoćnica Anita Marković, odvjetnica u Bjelovaru, Antuna Mihanovića 2, protiv tuženika TESLA d.o.o., OIB 37949686291, Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29a, radi utvrđenja i pobijanja dužnikovih pravnih radnji (v.p.s. 24.531,73 EUR), objavom od 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je bez učinka prema stečajnoj masi HAZARDER, d.o.o. u stečaju, Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB 61318305522 kompenzacija izvršena dana 08.04.2020. prema izjavi o prijeboju od dana 08.04.2020. između tužitelja HAZARDER, d.o.o. u stečaju, Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB 61318305522 i tuženika TESLA, d.o.o., Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB 37949686291, a kojom je obavljen prijeboj međusobnih dospjelih novčanih tražbina u iznosu od 184.834,33 kn.

II. Nalaže se tuženiku TESLA, d.o.o., Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB 37949686291 da tužitelju HAZARDER, d.o.o. u stečaju, Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB 61318305522, isplati iznos od 184.834,33 kn / 24.531,73 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana 8.4.2020. do 31.12.2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku TESLA, d.o.o., Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB 37949686291 da tužitelju HAZARDER, d.o.o. u stečaju, Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB 61318305522, naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da je kompenzacija izvršena dana 08.04.2020. godine prema izjavi o prijeboju od dana 08.04.2020. godine između tužitelja HAZARDER, d.o.o. u stečaju, Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB: 61318305522 i tuženika TESLA, d.o.o., Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB: 37949686291, a kojom je obavljen prijeboj međusobnih dospjelih novčanih tražbina u iznosu od 184.834,33 kn ništetna i kao takva ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku TESLA, d.o.o., Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB: 37949686291 da tužitelju HAZARDER, d.o.o. u stečaju, Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB: 61318305522 isplati iznos od 184.834,33 kn / 24.531,73 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana 08.04.2020. godine do 31.12.2022. godine, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. godine do isplate uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku TESLA, d.o.o., Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB: 37949686291, da tužitelju HAZARDER, d.o.o. u stečaju, Obrovac Sinjski, Obrovac Sinjski 109A, OIB: 61318305522, naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.614,79 EUR.

IV. Za više traženu naknadu parničnog troška u iznosu od 1.208,54 EUR, zahtjev tuženika odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Postupak se vodi između parničnih stranaka po tužbi koju je tužitelj podnio 28. lipnja 2022. radi utvrđenja i pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika u kojoj je naveo da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-206/2020-19 od 26. travnja 2021. otvoren stečajni postupak nad tužiteljem na prijedlog društva Kuhn-Hrvatska d.o.o. od 15. svibnja 2020., na temelju odredbe članka 16. i 109. Stečajnog zakona. Tužitelj je naveo kako je prema potvrdi Financijske agencije o blokadi računa i novčanih sredstava tužitelja od 20. travnja 2021. za društvo tužitelja, na računu tužitelja bilo evidentirano 406 dana neprekidne blokade, odnosno 180 dana blokade u prethodnih 6 mjeseci zbog neizvršenih osnova za plaćanje u iznosu od 3.547.642,67 kn te kako je tužitelj prvi puta bio blokiran 10. ožujka 2020.

1.1. Tužitelj je istakao da su ispunjene opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji u stečaju jer je otvoren stečajni postupak, da je prije otvaranja stečajnog postupka poduzeta pravna radnja koja može biti objektom pobijanja, da je ta radnja dovela do oštećenja ili pogodovanja stečajnih vjerovnika te da se krajnji rezultat pobijanja očituje u povećanju mogućnosti namirenja ukupnosti vjerovnika.

1.2. Istakao je da je 8. travnja 2020. izvršena kompenzacija, odnosno izdana je izjava o prijeboju, kojom je izmireno potraživanje sa tuženikom u ukupnom iznosu od 184.834,33 kn, čime da je došlo do oštećenja, odnosno pogodovanja stečajnih vjerovnika s time da je Izjavu o prijeboju u svojstvu direktora društva (i za tužitelja i za tuženika) potpisala ista osoba. Tužitelj je u tužbi naveo kako nije sporno da je tuženik znao za tužiteljevu nesposobnost za plaćanje obzirom da je direktor i odgovorna osoba oba društva ŠU.

1.3. Tužitelj se pozvao na odredbu čl. 199. st. 2. i st. 3. Stečajnog zakona navodeći da je u vrijeme izvršenog prijeboja 8. travnja 2020. tužitelj bio nesposoban za plaćanje, što je tuženik znao jer je tuženik bliska osoba u odnosu na tužitelja kako proizlazi iz podataka iz sudskog registra te je tuženik nesporno znao za poteškoće tužitelja. Tužitelj ujedno smatra da je citirana izjava o prijeboju pravno nevaljana i ništetna te da ne stvara namjeravane pravne učinke temeljem čl. 322. Zakona o obveznim odnosima jer je protivna prisilnim propisima, moralu društva i Ustavu Republike Hrvatske i to zbog povrede odredaba čl. 41. st. 3. čl. 49. i čl. 426. st. 8. Zakona o trgovačkim društvima; zbog povrede odredaba čl. 10. st. 3. i 4. u vezi sa čl. 41. st. 3., čl. 49. i čl. 426. st. 8. Zakona o trgovačkim društvima; zbog povrede odredaba čl. 17. st. 3. i 4. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi; zbog povrede odredaba čl. 14. i 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima; zbog povrede odredaba čl. 4., 6., 7., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima i zbog povrede odredaba čl. 270., 271. i čl. 273. st. 2. i 4. Zakona o obveznim odnosima, radi čega je temeljem članka 188. st. 2. ZPP-a postavio i eventualni (podredni) tužbeni zahtjev, ako sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući da je u vrijeme potpisivanja izjave o prijeboju postupio u skladu s važećim propisima navodeći da je prema ranijem Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i to čl. 14. st. 1. i 2. poslovnim subjektima bilo onemogućeno plaćanje kompenzacijom u slučaju blokade računa, ali da je naknadno došlo do izmjene i dopune Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji je objavljen u Narodnim novinama broj 68/18, koji je stupio na snagu 18. travnja 2018. kojim izmjenama i to odredbom članka 15. stavak 1. je propisano da je obračunsko plaćanje namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez upotrebe novčanih sredstava, a provodi se ustupom potraživanja, asignacijom te drugim oblicima namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja, dok je stavkom 2. istog članka Zakona, propisano kako ovršenik, poslovni subjekt, ne smije sklapati ugovore radi obračunskog plaćanja ako u jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, ako tim obračunskim plaćanjem kao vjerovnik tražbine onemogućuje ili izbjegava primitak ispunjenja obveze u novcu iz čega se zaključuje da ne bi bilo zabranjeno obračunsko plaćanje odnosno plaćanje kompenzacijom, što je tuženik i učinio.

2.1. Tuženik se pozvao na odredbu čl. 195. ZOO-a koja propisuje prijeboj međusobnih tražbina na način da dužnik može prebiti tražbinu sa protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da su bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za prijeboj koji je izvršen temeljem zakona.

2.2. Naveo je da prema odredbi čl. 174. Stečajnog zakona, ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka stečajni vjerovnik, na temelju zakona ili ugovora, imao pravo na prijeboj, otvaranje stečajnog postupka ne utječe na to njegovo pravo. Stoga da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da je bez učinka prijeboj izvršen među strankama od 8.4.2020. te da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 184.834,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Tuženik je naveo da smatra kako navedena izjava o prijeboju nije protivna prisilnim propisima, niti moralu društva i Ustavu RH, jer da je tuženik postupio u skladu sa zakonskim propisima u pogledu prijeboja međusobnih tražbina.

3. Tijekom postupka koji se vodio u predmetu poslovni broj P-440/2022 stranke su ustrajale u svojim tvrdnjama iznesenim u tužbi i u odgovoru na tužbu. Dodatno se tužitelj u podnesku od 17. ožujka 2023. očitovao na članak 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima navodeći da će takav oblik namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja biti zabranjen onda ako u uvjetima blokade računa poslovni subjekt sklopi ugovor o kompenzaciji pod uvjetom da time kao vjerovnik tražbine onemogućuje ili izbjegava primitak ispunjenja obveze u novcu, a s obzirom na blokadu računa da stranke nemaju pravo odlučivati o uporabi novca i redoslijedu namirenja svojih obveza te da su stranke sklopile ugovor o kompenzaciji 8.4.2020. kada je tužitelj već bio u stanju blokade računa i tim ugovorom stranke su međusobno prebile tražbine koje su u knjigovodstvenoj kartici knjižene tek tog istog dana, dok tuženik nije dokazao na što se odnose navodne pozajmice koje čine potraživanje tuženika. Odgovorna osoba tužitelja, EU, koji je u isto vrijeme i odgovorna osoba tuženika je dobrovoljno, svjesno i namjerno u uvjetima blokade, jednom stečajnom vjerovniku omogućio namirenje iako je društvo bilo nesposobno za plaćanje, dok je druga strana nesporno znala za tu nesposobnost jer se radi o povezanim društvima u osobi člana društva i odgovorne osobe za oba društva.

4. Po provedenom dokaznom postupku, ovaj sud je presudom poslovni broj P-440/2022 od 28. veljače 2024. odlučio o glavom tužbenom zahtjev kojeg je prihvatio te je presudom utvrđeno da je bez učinka prema stečajnoj masi tužitelja kompenzacija izvršena 8. travnja 2020. prema Izjavi o prijeboju od 8. travnja 2020. između tužitelja i tuženika, kojom je obavljen prijeboj međusobnih dospjelih novčanih tražbina u iznosu od 184.834,33 kn i naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 24.531,73 EUR sa zateznim kamatama od 8. travnja 2020. po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. i II. izreke), točkom III. izreke sud je odbio tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata preko stope određene točkom II. izreke presude, a točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.422,65 EUR sa zateznim kamatama od 28. veljače 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, dok je točkom V. izreke odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 434,61 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama sve jer je sud ocijenio da Izjava o prijeboju od 8. travnja 2020., koja je poduzeta prije otvaranja stečajnog postupka, predstavlja pravnu radnju kojom je tuženik stavljen u povoljniji položaj od ostalih stečajnih vjerovnika, a da je ta radnja poduzeta u vrijeme kada je dužnik bio nesposoban za plaćanje, što je tuženik znao i morao znati jer je ŠU u isto vrijeme, bio osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja i tuženika, dok iz potvrde FINA-e proizlazi da je broj dana blokade računa tužitelja na dan 12. svibnja 2020. bio 63, što znači da je prije izvršene kompenzacije, račun tužitelja bio blokiran 29 dana, za koju okolnost je ŠU morao znati kao zastupnik po zakonu tužitelja i tuženika te je istovremeno imao saznanja o njihovoj likvidnosti, zbog čega je ispunjena i pretpostavka iz odredbe članka 207. stavka 2. točka 1. i 2. SZ-a te da je tuženik izvršenim prijebojem pogodovan u namirenju svoje tražbine prije ostalih vjerovnika zbog položajno-pravne veze između tužitelja i tuženika u osobi ŠU te mogućnosti znanja o nelikvidnosti tužitelja i iskorištavanja tog znanja radi mogućnosti prebijanja međusobnih obveza zbog čega se radi o pobojnoj pravnoj radnji.

5. Protiv navedene presude, žalbu je podnio tuženik osporavajući u cijelosti prvostupanjsku presudu, u povodu koje žalbe je drugostupanjski sud donio rješenje poslovni broj Pž-1898/2024-2 od 17. srpnja 2024. kojim je točkom I. izreke odbacio kao nedopuštenu tuženikovu žalbu u točkama III. i V. izreke presude ovog suda poslovni broj P-440/2022-24 od 28. veljače 2024., točkom II. izreke drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu u točkama I., II. i IV. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje, a točkom III. izreke je odlučeno da prvostupanjski sud o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

6. U ponovljenom postupku u predmetu poslovni broj P-424/2024, stranke su ustrajale u navodima iznesenim tijekom cijelog postupka te je sud u dokaznom postupku izveo dokaze pregledom isprava priloženih spisu: povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (stranice 7-12 spisa), optužni prijedlog od 13. studenog 2020. kojeg je podnijelo Ministarstvo financija, Financijski inspektorat, Služba za financijske institucije i financijsko posredovanje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Sinju pod brojem Pp F-306/2020 (stranice 13-16 spisa), zapisnik o provedenom neizravnom nadzoru primjene Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima za razdoblje od 10.3. do 27.8.2020. (stranice 17-22 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranice 23-27 spisa), izjava o prijeboju od 8. travnja 2020. (stranica 28 spisa), temeljnica tužitelja (stranica 29 spisa), Zaključak ovog suda poslovni broj 11 St-206/2020-85 od 17. ožujka 2022. (stranice 44-49 spisa), presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj 23 Pp F–306/2020-12 od 2. svibnja 2022. (stranice 51-56 spisa), zapisnik sa ročišta od 27. veljače 2023. u predmetu ovog suda poslovni broj: 3 P-426/2022-20 od 27. veljače 2020. na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka CU i ĐU te tuženika OU (stranice 57-61 spisa), iz stečajnog spisa ovog suda poslovni broj St-206/2020, koji je pregledan zajedno sa strankama na ročištu za glavnu raspravu te je konstatirano kako se na stranici 962-967 tog stečajnog spisa nalazi zapisnik sa skupštine vjerovnika održane 10. siječnja 2022. na kojoj je između ostalih odluka donesena i odluka kojom se ovlašćuje stečajni upravitelj na podnošenje tužbe radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika ŠU na ročištu od 24. svibnja 2023. (stranice 64-65 spisa) uz dopunu na ročištu od 20. studenog 2024. (stranica 160 spisa), zastupnika po zakonu tužitelja, stečajnog upravitelja Frane Bazina na ročištu od 4. listopada 2023. (stranice 85-86 spisa), suglasnošću stranaka je pregledan spis ovog suda poslovni broj P-426/2022 te je pročitan zapisnik sa ročišta od 27. veljače 2023. na kojem je izveden dokaz saslušanja svjedoka CU i ĐU te tuženika OU, kao stranke u postupku (stranice 57-61 spisa), a dodatno je izveden dokaz saslušanja svjedoka ĐU na ročištu od 20. studenog 2024. (stranice 159-160 spisa).

6.1. Sud je odustao od provedbe financijskog vještačenja jer tužitelj u ostavljenom roku nije uplatio potreban predujam za provedbu tog vještačenja te je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ČU jer tuženik izvođenje tog dokaza na predložene okolnosti – znanje svjedoka o okolnostima predmetnog slučaja, poglavito na okolnost utvrđenja da bi predmetni prijeboj bio dopušten, taj prijedlog nije predložio prije zaključenja prethodnog postupka već nakon zaključenja prethodnog postupka, u ponovljenom postupku te je prekludiran za taj prijedlog budući da su stranke prema članku 299. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (st. 1.) Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (st. 2.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. čl. 299. sud neće uzeti u obzir (st. 3.).

6.2. Ponovno se ističe kako tužitelj podneskom od 3. ožujka 2023. nije preinačio tužbu, već je uskladio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na označavanje tražbine izražene u važećoj valuti koja se od 1.1.2023. primjenjuje u Republici Hrvatskoj sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22), a isto tako je tužitelj uskladio svoj zahtjev sa odredbama Zakona o obveznim odnosima u pogledu stope zatezne kamate koja se primjenjuje na njegovo potraživanje, radi se o primjeni važećih odredaba materijalnog prava koje su uslijedile nakon podnošenja tužbe te time tužitelj također nije preinačio tužbu, pa prigovor tuženika u tom dijelu nije osnovan.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jer je tužitelj postavio prvi (glavni) tužbeni zahtjev te drugi (eventualni) tužbeni zahtjev, da sud usvoji drugi eventualni zahtjev ako utvrdi da prvi (glavni) nije osnovan, što predstavlja eventualnu kumulaciju zahtjeva po članku 188. stavak 2. ZPP-a.

7.1. Tužitelj glavnim tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je bez učinka prema stečajnoj masi kompenzacija izvršena 8. travnja 2020. prema Izjavi o prijeboju od 8. travnja 2020. između tužitelja i tuženika, kojom je obavljen prijeboj međusobnih dospjelih novčanih tražbina u iznosu od 184.834,33 kn / 24.531,73 EUR te da naloži tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 24.531,73 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 8. travnja 2020. do isplate.

7.2. Drugim tužbenim zahtjevom (eventualni tužbeni zahtjev), tužitelj traži da se utvrdi da je kompenzacija izvršena 8. travnja 2020. prema izjavi o prijeboju od 8. travnja 2020. između tužitelja i tuženika kojom je obavljen prijeboj međusobnih dospjelih novčanih tražbina u iznosu od 184.834,33 kn ništetna i da kao takva ne proizvodi pravne učinke s time da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 184.834,33 kn / 24.531,73 EUR zajedno sa pripadajući zakonskim zateznim kamatama od 8. travnja 2020. do isplate.

8. Iz stanja spisa je razvidno:

- da je 26. travnja 2021. otvoren stečajni postupak nad tužiteljem, kao stečajnim dužnikom, rješenjem ovog suda poslovni broj St-206/2020-19 a po prijedlogu vjerovnika Kuhn-Hrvatska d.o.o. Zagreb od 15. svibnja 2020.;

- da je izjavom o prijeboju od 8. travnja 2020. (stranica 28 spisa) temeljem odredbe članka 334-336 Zakona o obveznim odnosima, dana izjava da se obavlja prijeboj međusobnih dospjelih novčanih potraživanja u iznosu od 184.834,33 kn;

- da je izjava o prijeboju od 8. travnja 2020. ovjerena pečatom tužitelja i tuženika, te da je u ime tužitelja i tuženika kao ovlaštena osoba za zastupanje istu potpisao - parafirao ŠU;

- da je izjava o prijeboju od 8. travnja 2020., dana prije otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem (26. travnja 2021.);

- da je uz izjavu o prijeboju priložena i tužiteljeva računovodstvena isprava, temeljnica iz koje je razvidno da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama tuženika držao poslovnim partnerom te je u istoj evidentiran iznos dugovanja prema društvu TESLA d.o.o., tuženiku u ovom postupku;

- da je tužitelj podnio tužbu ovom sudu 28. lipnja 2022. sukladno zaključku stečajnog suda poslovni broj St-206/2020-85 od 17. ožujka 2022. kojim je odobreno stečajnom upravitelju podnošenje tužbe radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika i izjave o prijeboju od 8. travnja 2020. između stečajnog dužnika i TESLA d.o.o.;

- da je tužitelj zaključak stečajnog suca predao u ovaj spis 27. ožujka 2023., prije zaključenja prethodnog postupka, pa je tužba podnesena u roku iz čl. 212. st. 2. SZ-a;

- da je tužiteljev poslovni račun u trajnoj blokadi od 10. ožujka 2020. što je razvidno iz potvrde FINA-e od 12.5.2020. (stranica 67 spisa) u kojoj se konstatira kako je broj dana blokade računa 63, a da tužitelju tog dana 12.5.2020. ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje iznosi 2.929.769,09 kn;

9. U pogledu glavnog tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja izjava o prijeboju (kompenzaciji) od 8. travnja 2020. između tužitelja HAZARDER d.o.o. i tuženika TESLA d.o.o. potpisana i ovjerena od strane tužitelja i tuženika na iznos od 184.834,33 kn i s time u vezi zahtjev za isplatom iznosa od 24.531,73 EUR sa zateznom kamatom od 8.4.2020. do isplate, ističe se da je pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika propisano odredbama čl. 198. do 215. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15 i 104/17, dalje SZ-a), a da tužitelj pobija izjavu o prijeboju pozivom na odredbu članka 199. SZ-a (kongruentno namirenje) navodeći da se radi o pravnoj radnji izmirenja tražbine kojom je došlo do oštećenja, odnosno pogodovanja stečajnih vjerovnika. Tužitelj osporava pravnu dopustivost kompenzacije obzirom na to da je izjava o kompenzaciji dana prije otvaranja stečajnog postupka, te da je u vrijeme podmirenja tražbine tuženik znao za tužiteljevu nesposobnost za plaćanje jer je direktor i odgovorna osoba u oba društva ŠU.

10. Prema odredbi čl. 198. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15 i 104/17, dalje SZ-a), kao općom odredbom, pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti pravo na ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama toga zakona.

10.1. Dakle, opće pretpostavke pobijanja iz članka 198. stavak 1. SZ-a su: 1) da je otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom (koja opća pretpostavka je ispunjena jer je 26. travnja 2021. nad tužiteljem, kao stečajnim dužnikom otvoren stečajni postupak);

2) da je prije otvaranja stečajnog postupka poduzeta pravna radnja koja može biti predmet pobijanja;

3) da je pobijana radnja dovela do oštećenja ili pogodovanja vjerovnika i 4) da se krajnji rezultat pobijanja mora očitovati u povećanju mogućnosti namirenja svih vjerovnika s time da između pobijane pravne radnje i umanjenja imovine dužnika iz koje se mogu namiriti vjerovnici tužitelja mora postojati uzročna veza, koja bi postojala ukoliko bi namirenje ukupnosti stečajnih vjerovnika bilo uspješnije da pobijana radnja nije poduzeta.

10.2. Iz točke 14. obrazloženja rješenja drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-1898/2024-2 od 17. srpnja 2024. (stranica 139. spisa), razvidno je kako je ovaj sud ocijenio da Izjava o prijeboju predstavlja pravnu radnju koja bi se mogla pobijati sukladno odredbama čl. 198. i čl. 199. SZ-a ali da stečajni vjerovnici otvaranjem stečajnog postupka ne gube pravo na prijeboj.

10.3. Stoga je u ponovljenom postupku trebalo utvrditi je li predmetna Izjava o prijeboju predstavlja pravnu radnju koja bi se mogla pobijati sukladno odredbama čl. 198. i čl. 199. SZ-a.

10.4. Ističe se da su odredbe Stečajnog zakona o prijeboju u stečaju, posebne odredbe u odnosu na opće odredbe propisane Zakonom o obveznim odnosima i potrebno ih je tumačiti i primijeniti u svakoj konkretnoj situaciji.

10.5. Tako odredba čl. 175. st. 1. SZ-a propisuje da ako su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka jedna ili više tražbina koje se imaju prebiti pod odgodnim uvjetom ili nisu upravljene na istovrsne činidbe, prijeboj će nastupiti kada za to budu ispunjene posebne pretpostavke, a odredbe čl. 140. i čl. 144. SZ-a se primjenjuju u svrhu prijeboja. To su odredbe o nedospjelim tražbinama i tražbinama vezanim uz raskidni uvjet. Odredom čl. 176. SZ-a propisane su situacije kada prijeboj nije dopušten, a odredbom čl. 174. SZ-a, propisano je zadržavanje prava na prijeboj ako u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, stečajni vjerovnik, na temelju zakona ili ugovora ima pravo na prijeboj, pa otvaranje stečajnog postupka ne utječe na to njegovo pravo. Prijeboj kojim tuženik kao stečajni vjerovnik prebija dospjelu tražbinu s protutražbinom stečajnog dužnika dopušta odredba članka 174. SZ-a.

10.6. Prema odredbi članka 199. stavak 1. SZ-a, pravna radnja poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje na način i u vrijeme u skladu sa sadržajem njegovog prava (kongurentno namirenje) može se pobijati ako je u vrijeme kada je poduzeta dužnik bio nesposoban za plaćanje i ako je vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost. Pobojna je i pravna radnja kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje u skladu sa sadržajem njegova prava, ako je poduzeta nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka i ako je vjerovnik u vrijeme njezina poduzimanja znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka (stavak 2). Smatrat će se da je vjerovnik znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ako je znao ili morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka (stavak 3). Za osobu koja je s dužnikom bila bliska u vrijeme poduzimanja radnje pretpostavlja se da je znala za nesposobnost za plaćanje ili prijedlog za otvaranje postupka (stavak 4.)

10.7. Odredbom članka 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, dok je člankom 196. istog Zakona propisane da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, a nakon izjave o prijeboju da se smatra da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kada su se ispunile pretpostavke za to.

10.8. Izjava o prijeboju, koja je predmet pobijanja, je jednostrana pravna radnja kojom tuženik, kao stečajni vjerovnik, prebija, sukladno odredbi članka 195. ZOO-a, svoju dospjelu tražbinu sa protutražbinom stečajnog dužnika i koja je kao takva dopuštena prema odredbi članka 174. SZ-a kojom je izričito propisano da ako je u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka stečajni vjerovnik, na temelju zakona ili ugovora, imao pravo na prijeboj, otvaranje stečajnoga postupka ne utječe na to njegovo pravo. Okolnost što se na Izjavi o prijeboju nalazi i potpis ŠU kao zastupnika po zakonu tužitelja u to vrijeme, ne oduzima Izjavi o prijeboju svojstvo jednostranog očitovanja volje tuženika kao stečajnog vjerovnika jer navedenim Izjava o prijeboju nije postala ugovorna kompenzacija. Potpisivanjem Izjave o prijeboju tužitelj je potvrdio primitak notifikacije o prijeboju, pa kako građanskopravni prijeboj nije pravni posao, već način prestanka obveze (ispunjenje) i kao takav, ne predstavlja pravnu radnju koja bi se mogla pobijati sukladno odredbi članka 199. SZ-a, na koju odredbu se poziva tužitelj.

10.9. Sukladno odredbi čl. 196. ZOO-a izjava o prijeboju proizvodi pravne učinke u trenutku kada su za to ispunjene pretpostavke (u trenutku susreta tražbina) te neovisno o tome što je izjava o prijeboju potpisana prije otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, njeni učinci se odnose na dospjela novčana potraživanja koja je tužitelj imao prema tuženiku i tuženik prema njemu, a koja su nastala i dospjela prije otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem kao stečajnim dužnikom (tako i u odluci VTS RH poslovni broj Pž-1898/2024-2 od 17. srpnja 2024.)

10.10. Nadalje, time u vezi se ističe da je još u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj Revt-25/2005 od 28. lipnja 2005. navedeno da prijeboj nije pravni posao već način prestanka obveze te da Izjava o prijeboju ne predstavlja pravnu radnju koja bi se mogla pobijati prema odredbama Stečajnog zakona.

10.11. Potrebno je još navesti da blokada računa i posljedično tome okolnost otvaranja stečajnog postupka, sukladno odredbi čl. 174. SZ-a, ne utječe na vjerovnikovo pravo na jednostrani prijeboj koji je postojao u trenutku otvaranja stečajnog postupka, a okolnost da se na izjavi o prijeboju nalazi i potpis (paraf) ŠU, kao zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika, ne daje toj izjavi značaj ugovorne kompenzacije.

10.12. Slijedom navedenoga, budući da Izjava o prijeboju od 8. travnja 2020., nije pobojna pravna radnja, to je valjalo odbiti kao neosnovan(prvi) glavni tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi kompenzacija prema Izjavi o prijeboju od 8. travnja 2020. i povrat tako stečenih imovinskih koristi i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

11. U svezi drugog (eventualni) tužbenog zahtjeva za navesti je slijedeće:

11.1. Prema čl. 322. st. 1. ZOO-a, ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11.2. Kako je prethodno utvrđeno i obrazloženo da kompenzacija prema Izjavi o prijeboju od 8. travnja 2020., nije pravni posao (ugovor), već način prestanka obveze, činjenica da je u ovoj pravnoj stvari došlo do jednostranog prestanka obveza putem prijeboja, ne znači da je takav način prestanka obveze ništetan s obzirom na izričita pravila o tome da otvaranje stečajnog postupka ne utječe na pravo na izjavljivanje prijeboja, radi čega je valjao odbiti kao neosnovan i drugi (eventualni) tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je kompenzacija izvršena 8. travnja 2020. prema predmetnoj izjavi o prijeboju između tužitelja i tuženika kojom je obavljen prijeboj međusobnih dospjelih novčanih tražbina u iznosu od 24.531,73 EUR / 184.834,33 kn, ništetna i kao takva da ne proizvodi pravne učinke te da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.531,73 EUR / 184.834,33 kn zajedno s pripadajući zakonskim zateznim kamatama pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

12. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT) i Tarifi sudskih pristojbi prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) te zahtjevu tuženika na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava i vrijednosti predmeta spora od 24.531,73 EUR.

12.1. Tuženiku, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka uračunat je sastav odgovora na tužbu od 28.7.2022. – 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 16.10.2023. – 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima od 27.3.2023., od 24.5.2023., od 4.10.2023., od 27.11.2023., od 16.10.2024., od 20.11.2024., od 20.1.2025. i od 5.3.2025. za svako ročište po 250 bodova – ukupno 2.000 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav žalbe od 13.3.2024. – 312,50 bodova (Tbr. 10/1 OT) ili sveukupno 2.812,50 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR ili iznos od 5.625,00 EUR, kojem iznosu je pridodan PDV od 25% u iznosu od 1.406,25 EUR te sudska pristojba za žalbu (koju tuženik pogrešno označava "za raniju presudu") u iznosu od 583,54 EUR ili ukupno je tuženiku odmjeren parnični trošak u iznosu od 7.614,79 EUR.

12.2. Sud tuženiku u trošak parničnog postupka nije odmjerio trošak zastupanja na ročištu od 13.9.2023. jer to ročište nije održano već je odgođeno po zajedničkom prijedlogu stranaka i punomoćnici nisu pristupili tom ročištu, a također mu nije odmjerena zatražena sudska pristojba za dodatni iznos na ime pristojbi od 583,54 EUR jer tuženik nije naveo na koju dodatnu pristojbu se taj iznos odnosi, a prema stanju u spisu tuženiku nije naloženo plaćanje nikakve dodatne pristojbe. Stoga je više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.208,54 EUR, tuženiku odbijen.

Slijedom navedenog riješeno je kao u točkama III. i IV. izreke presude.

U Splitu 16. svibnja 2025.

S u t k i nj a

Nevenka Marunica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćniku

- u spis