Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3455/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Iskrenu Rošiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Markač-Greif & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 69 P-2606/2023-11 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 69 P-2606/2023-11 u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 69 P-2606/2023-11 od 8. ožujka 2024. u dijelu kojem tužitelju nisu priznati troškovi postupka i sudi se:

"Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju i daljnje troškove postupka u iznosu od 250,00 eura (pored dosuđenog iznosa od 922,00 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude (8. ožujka 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana".

II.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eura, dok se za više zatraženi iznos zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je.

" I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.707,70 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

-na iznos od 6,95 eur od 8.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 18,63 eur od 1.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 22,27 eur od 3.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 16,09 eur od 24.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 19,69 eur od 1.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 18,81 eur od 8.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 8,17 eur od 28.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 12,79 eur od 10.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 9,71 eur od 1.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 11,22 eur od 22.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 8,68 eur od 27.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 13,29 eur od 22.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 14,63 eur od 1.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 18,79 eur od 1.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 23,37 eur od 3.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 25,56 eur od 18.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 30,39 eur od 15.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 37,50 eur od 14.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 43,61 eur od 19.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 54,08 eur od 27.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 71,63 eur od 29.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 66,95 eur od 26.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 54,04 eur od 29.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 71,09 eur od 28.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 96,96 eur od 31.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 82,37 eur od 29.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 80,85 eur od 1.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 86,84 eur od 1.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 79,22 eur od 1.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 105,52 eur od 27.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 111,58 eur od 16.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 156,30 eur od 5.08.2011. godine do isplate,

-na iznos od 169,58 eur od 10.08.2011. godine do isplate,

-na iznos od 113,85 eur od 30.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 106,37 eur od 16.10.2011. godine do isplate,

-na iznos od 110,28 eur od 26.11.2011. godine do isplate,

-na iznos od 114,26 eur od 28.12.2011. godine do isplate,

-na iznos od 123,99 eur od 28.01.2012. godine do isplate,

-na iznos od 125,90 eur od 28.02.2012. godine do isplate,

-na iznos od 120,87 eur od 30.03.2012. godine do isplate,

-na iznos od 121,03 eur od 1.04.2012. godine do isplate,

-na iznos od 123,97 eur od 1.05.2012. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 922,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice MG za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.".

2. Protiv navedene presude žali se tužena u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žali se i tužitelj protiv odluke o troškovima postupka sadržano pod točkom II. izreke pobijane presude zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati zahtjev tužitelja na daljnje troškove postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužene nije osnovana dok je žalba tužitelja glede troškova postupka osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po služenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

7. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama a ne postoji niti drugi nedostatci zbog kojih se pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja protiv tužene radi isplate iznosa od 2.707,70 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate u razdoblju od studenoga 2008 do svibnja 2012. na ime vraćanja koristi koje je tuženica ostvarila isplatom od strane tužitelja temeljnih primjenom ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli uz CHF uz koje je vezana glavnica plaćanja anuiteta sadržani u ugovoru o kreditu odobrenom za kupnju vozila broj 178- 50-3405287 od 14. travnja 2006.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da među strankama nije sporno, a proizlazi i iz predmetnog Ugovora o kreditu, da je tužiteljica dana 14.04.2006. godine sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 178- 50-3405287, kojim je tuženik tužiteljici odobrio potrošački kredit (za kupnju novog vozila) u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 34.377,80 CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita,

-da je Ugovorom o kreditu ugovoren rok otplate kredita od 6 godina (72 mjeseca) s početno ugovorenim jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 556,85 CHF, plativih u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća pojedinog anuiteta,

-da je tužiteljica u cijelosti ispunila svoju obvezu prema Ugovoru o kreditu te da je predmetni kredit zatvoren,

- da se Ugovorom o kreditu tužiteljica obvezala vratiti kredit uz valutnu klauzulu CHF, otplatom kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta (čl. 7. Ugovora o kreditu), a prema uručenom otplatnom planu,

-da isto tako, nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata,

10. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je, utvrdio ništetnim ugovorene odredbe u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u djelu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

11. Prihvaćajući nesoporno utvrđenu visinu kao i tijek kamata sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati traženi iznos kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate zasnovan na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženo u spisu, utvrđujući kako je radi ugovorne valutne klauzule u CHF tužitelj platio više radi porasta važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita ukupan iznos od 2.707,70 eura.

12. Ovdje prvenstveno valja napomenuti da je u pitanju parnica koja je pokrenuta nakon što je određeni broj potrošačkih udruga pokrenuo parnični postupak po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa u smislu odredbe članka 132. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje: ZZP/07).

13. Pri tome je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanja s osnove porasta važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita, pozivom na odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), prema kojoj tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a obzirom da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok za utuženu tražbinu ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. Naime, navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa bi zastarni rok istekao s 14. lipnjem 2023., a zastara nastupila 15. lipnja 2023. pa kako je tužba podnesena 14. travnja 2023., to je ista podnesena prije isteka zastarnog roka.

14. Neosnovano žalitelj u žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Naime, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna, jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo iz čega proizlazi da je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnoga nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskoga franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi ugovaranje valutne klauzule.

16. Tako je značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima tim većim što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskoga franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

17. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje.

18. U tom kontekstu načelo savjesnosti i poštenja u smislu članka 4. ZOO-a općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznoga odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznoga odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

19. Ocjenjujući ugovornu odredbu predmetnoga ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno prvostupanjski sud s pravom zaključuje kako je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je tužena banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovoga kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, radi čega je navedena ugovorna odredba predmetnoga ugovora o kreditu ništetna temeljem odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

20. Odredbom čl. 7. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF.

21. Naime, nije sporno da je valutna klauzula dopuštena ZOO-a. Međutim, zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač istu mora također razumjeti u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da može i procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Takav stav je iznesen i u presudi C-51/17 od 20. rujna 2018.

22. Polazeći od odredbe čl. 118. Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj:79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009, 133/09, 78/2012 i 56/2013) presuda pod posl.br P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2014. te presuda pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, te Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezujuća i u predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane, ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

23. Naime, u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog Trgovačkog suda poslovnog broja: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1402/12 od 4. srpnja 2013. kojem je presuđeno da je tuženik ( među ostalima bankama) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Utvrđujući kako tuženik nije dokazao okolnosti da je u konkretnom slučaju tuženik ispoštovao načela savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja predmetnog ugovora prije sklapanja ugovora odnosno da je obavijestio potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, to je pravilno sud prvog stupanja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio kako su predmetne ugovorne odredbe nepoštene u djelu da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ni u vrijeme zaključenja ugovora nisu vođeni pojedinačni pregovori te ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koje utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate , a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

25. Člankom 502c. ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je u ovom postupku sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljicom koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

26. Slijedom unaprijed izloženog kako nisu ostvareni žalbeni navodi niti je ovaj sud nalazio ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

27. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je kako će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a.

28. U ovoj fazi postupka je sporno pripadaju li tužitelju pravo na trošak za sastav obrazloženog podneska od 30. kolovoza 2023. kojim se tužitelj očitovao na činjenične pravne navode odgovora na tužbu.

29. Naime prema odredbi Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: OT) za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovora na navode prigovora i odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku stranci se priznaje nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. točka 1., 3., 6. i 7. točka 2.

30. U konkretnom slučaju u odnosu na sastav podneska tužitelja od 30. kolovoza 2023. suprotno stajalištu prvostupanjskog suda tužitelj uvažava priznati pravo na naknadu troškova prema Tbr. 8. točka 1. OT-a.

31. Dakle okolnostima konkretnog slučaja tužitelju je valjalo odmjeriti trošak prema stanju spisa i vrijednosti predmeta spora, a u svezi Tarife tako da istom pripada naknada za navedeni podnesak od 30. kolovoza 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife) i pripadajući PDV u visini od 25% (50,00 eura).

32. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužitelja djelomično uvažiti i preinačiti pobijani dio točke II. izreke presude te dosuditi daljnji iznos od 250,00 eura temeljem odredbe članka 382. točka 3. ZPP-a čime je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

33. Imajući u vidu visinu predmeta spora koja se žalbom pobija to je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi Tbr. 10. točka 5. Tarife tužitelju valjalo priznati troškove drugostupanjskog postupka za sastavljanje žalbe u iznosu od 31,25 eura.

U Splitu, 16. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević