Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-14/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač – Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 14. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj: 213771 sklopljen dana 18.1.2008. godine, u dijelu u kojem je tužitelj kao korisnik kredita obvezan platiti tuženiku kao Kreditoru odobreni iznos kredita u kojem su glavnica i kamate vezane uz valutu švicarski franak i u dijelu gdje je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, što je sadržano u člancima 2., 4. i 8. Ugovora.

II. A) Tuženik je dužan platiti tužitelju, na ime više plaćenih kamata iznos od 344,52 eur s kamatom koja teče na:

- 1.3.2008. godine iznos od 28,73 eur

- 1.4.2008. godine iznos od 0,15 eur

- 2.5.2008. godine iznos od 2,98 eur

- 2.6.2008. godine iznos od 0,17 eur

- 1.7.2008. godine iznos od 0,00 eur

- 1.8.2008. godine iznos od 0,16 eur

- 1.9.2008. godine iznos od 0,16 eur

- 1.10.2008. godine iznos od 0,16 eur

- 3.11.2008. godine iznos od 5,46 eur

- 1.12.2008. godine iznos od 0,00 eur

- 2.1.2009. godine iznos od 2,75 eur

- 2.2.2009. godine iznos od 0,17 eur

- 2.3.2009. godine iznos od 0,17 eur

- 1.4.2009. godine iznos od 0,00 eur

- 2.5.2009. godine iznos od 2,64 eur

- 1.6.2009. godine iznos od 0,00 eur

- 1.7.2009. godine iznos od 0,17 eur

- 1.8.2009. godine iznos od 0,17 eur

- 1.9.2009. godine iznos od 0,16 eur

- 1.10.2009. godine iznos od 8,13 eur

- 2.11.2009. godine iznos od 10,61 eur

- 1.12.2009. godine iznos od 5,44 eur

- 2.1.2010. godine iznos od 10,36 eur

- 1.2.2010. godine iznos od 5,32 eur

- 1.3.2010. godine iznos od 7,69 eur

- 1.4.2010. godine iznos od 7,59 eur

- 3.5.2010. godine iznos od 12,23 eur

- 1.6.2010. godine iznos od 2,78 eur

- 1.7.2010. godine iznos od 7,31 eur

- 2.8.2010. godine iznos od 9,48 eur

- 1.9.2010. godine iznos od 4,92 eur

- 1.10.2010. godine iznos od 7,03 eur

- 2.11.2010. godine iznos od 9,08 eur

- 1.12.2010. godine iznos od 4,73 eur

- 3.1.2011. godine iznos od 10,89 eur

- 1.2.2011. godine iznos od 2,56 eur

- 1.3.2011. godine iznos od 6,52 eur

- 1.4.2011. godine iznos od 6,42 eur

- 2.5.2011. godine iznos od 8,24 eur

- 1.6.2011. godine iznos od 4,31 eur

- 1.7.2011. godine iznos od 6,10 eur

- 1.8.2011. godine iznos od 5,99 eur

- 1.9.2011. godine iznos od 5,88 eur

- 1.10.2011. godine iznos od 5,76 eur

- 2.11.2011. godine iznos od 7,36 eur

- 1.12.2011. godine iznos od 3,88 eur

- 2.1.2012. godine iznos od 7,06 eur

- 1.2.2012. godine iznos od 3,72 eur

- 1.3.2012. godine iznos od 5,19 eur

- 2.4.2012. godine iznos od 6,59 eur

- 2.5.2012. godine iznos od 4,96 eur

- 1.6.2012. godine iznos od 3,40 eur

- 2.7.2012. godine iznos od 6,10 eur

- 1.8.2012. godine iznos od 3,23 eur

- 1.9.2012. godine iznos od 4,45 eur

- 1.10.2012. godine iznos od 4,33 eur

- 2.11.2012. godine iznos od 5,44 eur

- 1.12.2012. godine iznos od 2,88 eur

- 2.1.2013. godine iznos od 5,09 eur

- 1.2.2013. godine iznos od 2,70 eur

- 1.3.2013. godine iznos od 3,67 eur

- 2.4.2013. godine iznos od 4,56 eur

- 2.5.2013. godine iznos od 3,41 eur

- 1.6.2013. godine iznos od 2,32 eur

- 1.7.2013. godine iznos od 3,12 eur

- 1.8.2013. godine iznos od 2,98 eur

- 2.9.2013. godine iznos od 3,66 eur

- 1.10.2013. godine iznos od 1,92 eur

- 2.11.2013. godine iznos od 3,27 eur

- 2.12.2013. godine iznos od 2,40 eur

- 2.1.2014. godine iznos od 2,26 eur

- 1.2.2014. godine iznos od 1,51 eur

- 1.3.2014. godine iznos od 1,95 eur

- 1.4.2014. godine iznos od 1,80 eur

- 2.5.2014. godine iznos od 2,11 eur

- 2.6.2014. godine iznos od 1,49 eur

- 1.7.2014. godine iznos od 0,96 eur

- 1.8.2014. godine iznos od 1,17 eur

- 1.9.2014. godine iznos od 1,01 eur

- 1.10.2014. godine iznos od 0,85 eur

- 3.11.2014. godine iznos od 1,06 eur

- 1.12.2014. godine iznos od 0,23 eur

- 2.1.2015. godine iznos od 0,44 eur

- 1.2.2015. godine iznos od 0,42 eur

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.1.2008. godine do 30.6.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 2. srpnja 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine teku po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, te za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, te od 1. siječnja 2021. godine do 31.12.2022. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, a od 1.1.2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine i od 31. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine, od 1. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine, sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

B) Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime preplate s temeljem tečajnih razlika iznos od 5.647,37 eur s kamatom koja teče na iznose:

- 1.3.2008. godine iznos od 1,52 eur

- 1.4.2008. godine iznos od 4,88 eur

- 2.5.2008. godine iznos od 0,00 eur

- 2.6.2008. godine iznos od 0,00 eur

- 1.7.2008. godine iznos od 0,00 eur

- 1.8.2008. godine iznos od 0,00 eur

- 1.9.2008. godine iznos od 0,00 eur

- 1.10.2008. godine iznos od 0,00 eur

- 3.11.2008. godine iznos od 18,52 eur

- 1.12.2008. godine iznos od 3,32 eur

- 2.1.2009. godine iznos od 22,33 eur

- 2.2.2009. godine iznos od 24,68 eur

- 2.3.2009. godine iznos od 26,39 eur

- 1.4.2009. godine iznos od 23,32 eur

- 2.5.2009. godine iznos od 22,65 eur

- 1.6.2009. godine iznos od 19,03 eur

- 1.7.2009. godine iznos od 14,37 eur

- 1.8.2009. godine iznos od 15,98 eur

- 1.9.2009. godine iznos od 18,34 eur

- 1.10.2009. godine iznos od 15,99 eur

- 2.11.2009. godine iznos od 15,42 eur

- 1.12.2009. godine iznos od 19,69 eur

- 2.1.2010. godine iznos od 23,51 eur

- 1.2.2010. godine iznos od 26,42 eur

- 1.3.2010. godine iznos od 25,71 eur

- 1.4.2010. godine iznos od 32,83 eur

- 3.5.2010. godine iznos od 30,66 eur

- 1.6.2010. godine iznos od 34,28 eur

- 1.7.2010. godine iznos od 52,20 eur

- 2.8.2010. godine iznos od 47,85 eur

- 1.9.2010. godine iznos od 63,06 eur

- 1.10.2010. godine iznos od 55,34 eur

- 2.11.2010. godine iznos od 48,42 eur

- 1.12.2010. godine iznos od 68,30 eur

- 3.1.2011. godine iznos od 79,02 eur

- 1.2.2011. godine iznos od 69,21 eur

- 1.3.2011. godine iznos od 70,41 eur

- 1.4.2011. godine iznos od 66,09 eur

- 2.5.2011. godine iznos od 71,04 eur

- 1.6.2011. godine iznos od 86,68 eur

- 1.7.2011. godine iznos od 90,84 eur

- 1.8.2011. godine iznos od 116,67 eur

- 1.9.2011. godine iznos od 108,51 eur

- 1.10.2011. godine iznos od 92,43 eur

- 2.11.2011. godine iznos od 92,77 eur

- 1.12.2011. godine iznos od 91,40 eur

- 2.1.2012. godine iznos od 98,70 eur

- 1.2.2012. godine iznos od 100,33 eur

- 1.3.2012. godine iznos od 100,47 eur

- 2.4.2012. godine iznos od 100,74 eur

- 2.5.2012. godine iznos od 102,04 eur

- 1.6.2012. godine iznos od 103,94 eur

- 2.7.2012. godine iznos od 101,89 eur

- 1.8.2012. godine iznos od 102,06 eur

- 1.9.2012. godine iznos od 100,17 eur

- 1.10.2012. godine iznos od 96,66 eur

- 2.11.2012. godine iznos od 100,94 eur

- 1.12.2012. godine iznos od 102,49 eur

- 2.1.2013. godine iznos od 101,86 eur

- 1.2.2013. godine iznos od 95,63 eur

- 1.3.2013. godine iznos od 99,95 eur

- 2.4.2013. godine iznos od 100,94 eur

- 2.5.2013. godine iznos od 99,00 eur

- 1.6.2013. godine iznos od 93,25 eur

- 1.7.2013. godine iznos od 89,67 eur

- 1.8.2013. godine iznos od 92,84 eur

- 2.9.2013. godine iznos od 95,02 eur

- 1.10.2013. godine iznos od 100,59 eur

- 2.11.2013. godine iznos od 97,53 eur

- 2.12.2013. godine iznos od 98,90 eur

- 2.1.2014. godine iznos od 100,02 eur

- 1.2.2014. godine iznos od 102,85 eur

- 1.3.2014. godine iznos od 105,10 eur

- 1.4.2014. godine iznos od 103,95 eur

- 2.5.2014. godine iznos od 101,70 eur

- 2.6.2014. godine iznos od 100,92 eur

- 1.7.2014. godine iznos od 101,30 eur

- 1.8.2014. godine iznos od 104,13 eur

- 1.9.2014. godine iznos od 107,02 eur

- 1.10.2014. godine iznos od 106,76 eur

- 3.11.2014. godine iznos od 108,21 eur

- 1.12.2014. godine iznos od 110,33 eur

- 2.1.2015. godine iznos od 109,48 eur

- 1.2.2015. godine iznos od 99,81 eur

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.1.2008. godine do 30.6.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 2. srpnja 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine teku po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, te za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, te od 1. siječnja 2021. godine do 31.12.2022. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, a od 1.1.2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine i od 31. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine, od 1. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine, sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.738,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 19. svibnja 2023. tužitelj je podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U tužbi se navodi da su stranke sklopile ugovor o kreditu 18. siječnja 2008. kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 27.636,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti, radi kupnje automobila. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa. Ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope bez da se precizno odrede uvjeti promjenjivosti za koju se promjena veže uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ništetnost ugovornih odredbi proizlazi zbog protivnosti prisilnim propisima iz Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP). Poziva se i na povredu načela savjesnosti i poštenja. Stranke su ugovorile i valutnu klauzulu u CHF, o čemu stranke nisu pojedinačno pregovarale, a što je protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Poziva se na sudske odluke o zaštiti kolektivnih interesa i zahtijeva vraćanje onoga što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli. Nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja predlaže sudu da donese presudu kao u dispozitivu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara mjesnoj nadležnosti, a osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Tvrdi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primjenjivati u konkretnom slučaju i da su sporne činjenice predmet dokazivanja. Tvrdi da tužitelj nije ni pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže između stranaka. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, te je izvršio uvid u: ugovor o kreditu, otplatne tablice, promet po računu, karticu prometa po kreditu, sudske odluke u kolektivnim sporovima na koje se poziva tužitelj, plan otplate i u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Josipa Rašića.

4. Tužitelj TĆ naveo je u svom iskazu da u kritično vrijeme, dakle negdje 2008., išao je u Auto centar Mario u Sesvete i tamo je htio kupiti auto, a izabrao je automobil Golf 5 star 4 godine. U tom Auto centru rekli su mu da auto može kupiti na kredit i da sve ide preko Volksbank. Nakon nekoliko dana su ga nazvali i rekli da ide u tu banku potpisati ugovor. Kad je došao u banku nije bilo nikakvih pregovora, a ugovor je već bio otisnut na pripremljenom obrascu, na iznos od koliko se sjeća 27.000,00 CHF. Nisu mu ništa posebno spominjali niti su ga upozoravali o deviznoj klauzuli u CHF, a niti su bilo što spominjali kamatnu stopu. Ništa mu nisu rekli da rate kredita zbog tečaja CHF i zbog kamatne stope mogu rasti, a i on isto nije ništa posebno pitao. Bilo mu je samo važno da potpiše ugovor i da kupi auto. Ugovor je pročitao i nije mu ništa posebno bilo sumnjivo, a niti je mogao naslutiti da bi rate mogle u budućnosti biti veće. U početku je anuitet iznosio oko 1.200,00 kn, a kasnije je to sve više raslo, tako da su anuiteti znali biti i po 2.600,00 kn. Kredit je bio na 7 godina i odmah je potpisao obustavu na plaću, tako da su mu to odmah odbijali od plaće, a on je u to vrijeme radio u Dalekovodu, Zagreb, koji su na Žitnjaku, Marijana Čavića 4. Nakon 7 godina kredit je isplaćen u cijelosti, a ne sjeća se da je dobio potvrdu od banke da je kredit isplaćen. Novac od kredita nije isplaćen njemu, već je išao direktno Auto kući. U banci mu ništa nisu objašnjavali u vezi devizne klauzule u CHF, te u vezi rizika promjenjive kamatne stope. Oko jedan mjesec razmatrao je podizanje kredita kod tuženika. Razumio je odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a u vezi kredita savjetovao se nije s nikim. Nije išao u druge banke kako bi se raspitivao kakvi su uvjeti kreditiranja. Vjerojatno je primao od banke obavijesti o promjeni kamatne stope i to je razumio, međutim, sve je išlo automatski jer je potpisao zabranu na plaći, a može reći da je razumio što znači promjenjiva kamata stopa i valutna klauzula u CHF. U kritično vrijeme nije bio vlasnik obrta niti je bio u upravi nekog trgovačkog poduzeća.

5. Iz ugovora o kreditu od 18.1.2008. utvrđeno je da je sklopljen između Volksbank d.d. Zagreb kao banke i tužitelja kao korisnika kredita, a kojim banka odobrava tužitelju kredit za kupnju vozila u iznosu od 27.636,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Rok vraćanja je 84 mjeseca, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 405,72 CHF, u kunskoj protuvrijednosti. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu počev od 1.3.2008. Člankom 2. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Člankom 4. ugovorena je valutna klauzula. Ugovorena je za sporove mjesna nadležnost suda u Zagrebu.

6. Iz otplatnih tablica, prometa po računu i kartice prometa po kreditu utvrđeno je kada dospijevaju anuiteti, koliko iznose redovne kamate, razduženje i ostatak.

7. Iz plana otplate u jednakim anuitetima za predmetni ugovor o kreditu proizlazi kada je dospijeće anuiteta, koliko iznosi otplatna kvota, kamate, te iznos ostatka duga.

8. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Josipa Rašića sud je utvrdio da je tužitelj 18.1.2008. sklopio s Volksbank d.d. Zagreb ugovor o kreditu s rokom otplate od 84 mjeseca. Kredit je isplaćen 21.1.2008. Prema priloženoj dokumentaciji u spisu na kreditu nije vršena konverzija budući da je isti zatvoren 13.2.2015. Utvrđene razlike kamata u CHF iskazane su u kunama prema početnom otplatnom tečaju za valutu CHF na dan isplate kredita. U razdoblju povrata kreditne obveze tužitelj je platio tuženiku 566,16 CHF više kamata na ime porasta ugovorene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu kakva je bila na dan sklapanja ugovora. Preračunom uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK, utvrđena je ukupna preplata s temelja kamata u iznosu od 344,52 eura. Utvrđene razlike kamata u CHF iskazane su u kunama prema početnom otplatnom tečaju za valutu CHF na dan isplate kredita. Utvrđen je preplaćeni iznos kreditne obveze tužitelja s temelja tečajnih razlika u razdoblju otplate kredita u iznosu od 42.550,01 kuna iskazano prema mjesecima otplate kredita. Preplaćeni iznosi s temelja tečajnih razlika nastali su radi rasta tečaja na dan dospijeća u odnosu na početni otplatni tečaj. Preračunom uz primjenu fiksnog tečaja konverzije utvrđena je ukupna preplata s temelja tečajnih razlika i iznosi 5.647,37 eura. Evidentirani su periodi u kojima su tečajevi na dan obračuna anuiteta prema kojima su anuiteti obračunavani i plaćani bili niži od početnog tečaja, a u tim periodima nastale su tzv. tečajne negativne razlike u iznosu od 178,35 kuna. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je logičan i uvjerljiv, dat prema pravilima struke, a ni tuženik nije imao računski prigovor na nalaz i mišljenje.

9. Prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan. Sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru i da stoga tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca, tako da je potrebno primijeniti odredbe ZZP/07 (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13, 41/14) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu u kojem Zakonu su implementirane smjernice Direktive Vijeća Europske ekonomske zajednice 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 96. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se pojedinačno pregovaralo nije i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka ugovornih na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Istovjetno određuje i odredba čl. 49. i čl. 55. st. 1. sada važećeg ZZP-a. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo nije ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca. U konkretnom slučaju predmetni ugovor sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti o kojoj stranke nisu pregovarale, te tuženik nije imao nikakvog utjecaja na njen sadržaj, pa stoga ista odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu koja je sačinjena sa svrhom da se svi sporovi iz ugovora povjere sudu sjedišta tuženika, čime bi tuženik ostvario pogodnost i bitno manje troškove, a za tužitelja bi, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta od suda čija je nadležnost ugovorena, imalo za posljedicu visoke troškove dolaska na sud, što bi dovelo do znatne neravnoteže u procesnom položaju ugovornih stranaka. U navedenom smjeru išla je i kasnija zakonska regulativa, pa je tako i odredbom čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisano da u sporovima koji nastanu u svezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, a tužitelj je kao korisnik kredita potrošač prema odredbi čl. 2. istog Zakona.

10. Nesporno je između stranaka da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili ugovor o kreditu 18. siječnja 2008., a kojim je korisniku kredita kreditor stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 27.636,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca. Kamatna stopa je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Sporno je međutim između stranaka jesu li ništetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli, te ima li tužiteljica pravo na isplatu po osnovi stečenog bez osnova.

11. Tužitelj je bio ugovorna strana prilikom sklapanja spornog ugovora, stoga su aktivna legitimacija i pravni interes tužitelja neupitni.

12. Tuženik ne spori da je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu s njegovim pravnim prednikom, odnosno Volksbank d.d. Zagreb, ali neosnovano osporava da se pravna utvrđenja iz kolektivnih sporova na mogu uzeti u obzir u konkretnom slučaju i to iz razloga koje će sud u nastavku detaljno iznijeti.

13. Točkom 2. dispozitiva presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te po reviziji presudom Vrhovnog suda RH Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i to čl. 81., 82. i 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP-a i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). Izuzetak je, što se tiče pravomoćnosti navedene odluke u odnosu na pravnog prednika tuženika (Volksbank – Sberbank – Nova hrvatska banka – Hrvatska poštanska banka) budući da je po pitanju kamata, odnosno po oba pitanja (kamate i devizne klauzule za CHF) presuda za tu banku postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

14. Točkom 2. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., te povodom revizije banaka između ostalih i tuženice, potvrđene presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama ZOO-a.

15. Navedene presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na tuženicu imaju obvezujući učinak za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli primjenom čl. 118. ZZP-a i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), radi čega nije niti bilo potrebno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi.

16. Tuženik tijekom postupka tvrdi da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora bio upoznat s rizicima sklapanja ugovora s deviznom klauzulom i s klauzulom o promjenjivim kamatnim stopama, kao i da se prilikom sklapanja ugovora pojedinačno pregovaralo. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz tužitelja iz čijeg iskaza proizlazi da ga u banci nisu upoznali sa svim rizicima sklapanja ugovora, te da su ugovori bili tipski i uvjeti ugovora su bili unaprijed određeni, te da nije bilo nikakvih pregovora s bankom. Može se dakle zaključiti da tuženik nije dokazao da je tužitelj bila upoznat s rizicima sklapanja predmetnog ugovora, niti je dokazao da su stranke pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora.

17. Iz samog ugovora o kreditu, te iz iskaza tužitelja, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj sporni ugovor sklopio kao fizička osoba radi kupnje automobila i da tužitelj ima status potrošača.

18. Prema odredbi čl. 118. ZZP-a (NN broj 41/14, 110/15, 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP-a (NN broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, u postupku povodom restitucijskog zahtjeva obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača. U posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači se mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a što se naravno odnosi i na situaciju kad je kredit otplaćen kao što je u konkretnom slučaju.

19. Odredba čl. 269. st. 2. ZOO-a propisuje da činidba mora biti moguća, dopuštena, određena, odnosno odrediva, dok odredba čl. 270. st. 1. ZOO-a propisuje da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan. Iz ugovora o kreditu i sve druge dostavljene dokumentacije može se zaključiti da sve navedene isprave ne sadrže razumljiv način određivanja parametara za primjenu promjenjive kamatne stope, posljedično čemu je ugovor u tom dijelu ništetan, sukladno citiranim odredbama ZOO-a.

20. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe bilo nije.

21. Iz financijsko – knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio tuženom utuženi iznos, tako da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zakonskom kamatom na pojedinačne iznose navedene u dispozitivu presude koja teče od izvršenih uplata do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

22. Tuženik se poziva na tzv. negativne razlike, ali nije na određeni način istaknuo procesno pravni prigovor radi kompenzacije iz čl. 333. ZPP-a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, niti je u ovoj parnici podnesena protutužba. Uzimajući u obzir navedeno nema niti postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja po toj osnovi (presuda VSRH Rev 549/23-4 od 18. prosinca 2023.).

23. Neosnovan je i potpuno promašen prigovor zastare tuženika. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7129/13 13.6.2014. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi glede ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, osim za tuženika, budući da je u odnosu na njega po pitanju kamata presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate potraživanja ponovno teče, odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina od dana donošenja presude uzimajući u obzir da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se (čl. 245. st. 1. ZOO-a), uzimajući u obzir odredbu čl. 215. st. 1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

25. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, a za tuženu i u odnosu na kamatnu stopu, pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate, odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počev od 15.6.2018. Zastara bi nastupila tek 15.6.2023., a tužba je podnesena 19. svibnja 2023., tako da je neosnovan prigovor zastare po navedenoj osnovi.

26. Tužbeni zahtjevi koji se odnose na utvrđenje ništetnosti ne zastarijevaju, tako da je neosnovan prigovor zastare u odnosu na tužbene zahtjeve koji se odnose na utvrđenje ništetnosti (čl. 328. ZOO-a).

27. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.738,22 eura, a koji se odnose na slijedeće troškove: sastav tužbe 200,00 eura, sastav podneska od 6.10.2023. kojim se tužitelj očitovao o navodima odgovora na tužbu 200,00 eura, zastupanje na ročištu 11.3.2024. 200,00 eura, zastupanje na raspravi 6.5.2024. 200,00 eura, sastav podneska od 16.9.2024. 200,00 eura, zastupanje na raspravi 14.4.2025. 200,00 eura, PDV 300,00 eura, predujam za knjigovodstveno – financijsko vještačenje 200,00 eura i sudsku pristojbu na tužbu 38,22 eura. Tužitelju kao nužni nisu priznati troškovi za sastav ostalih podnesaka, jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a osim toga tužitelj prethodno nije od suda ni zatražio odobrenje za podnošenje navedenih podnesaka, a niti je to odobrenje ishodovao. Tužitelju nije priznat niti trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude, budući da isti nije potreban za vođenje parnice, a niti nužan. Tužitelju nije priznat niti trošak za sudsku pristojbu za presudu, budući da pristojba za presudu nije plaćena do zaključenja glavne rasprava, a osim toga tužitelj i nije obveznik plaćanja sudske pristojbe od 20. svibnja 2023. prema Zakonu o sudskim pristojbama.

U Slatini 16. svibnja 2025.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj: po Zajedničkom odvjetničkom uredu NĆ, ĐĆ –

NĆ, ĆĆ, [adresa],

2. Tuženik: Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4.