REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PN-1984/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku NĐ, a on po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, Preradovićeva 32, protiv tuženika Zavarovalnica Sava, Zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Ulica Eve Lovše 7, Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 45237012600, zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku u Koprivnici, Florijanski trg 12, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zavarovalnica Sava, Zavarovalna družba d.d., Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, OIB 45237012600, da tužitelju CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.993,70 eur sa zateznom kamatom od 25. kolovoza 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.970,30 eur sa zateznom kamatom od 16. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 9.116,33 eur kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 5. svibnja 2021. pa do 24. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 7. ožujka 2020. stradao kao pješak kada je na njega naletjelo vozilo osigurano kod tuženika kojim je upravljao ĐĐ. Kako je u tom događaju ozlijeđen to tužbom zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ali i naknadu imovinske štete (troškovi liječenja) na način da tužbom traži isplatu iznosa od 18.110,03 eur sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2021. pa do isplate. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak od 31. ožujka 2024. i raspravni zapisnik od 3. travnja 2025.) traži da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 9.500,00 eur sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2021. pa do isplate, imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 890,00 eur sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2021. pa do isplate te imovinsku štetu po osnovi troškova liječenja u ukupnom iznosu od 1.150,00 eur time da traži zatezne kamate na iznos od 650,00 eur od 5. svibnja 2021. a na iznos od 500,00 eur od 15. prosinca 2021. pa do isplate. Također traži naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, no ističe prigovor podijeljene odgovornosti za nastanak štetnog događaja te osporavajući i visinu zahtjeva predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj K-97/2022, odštetni zahtjev i povratnicu, medicinsku dokumentaciju, zapisnik o očevidu i račune. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐĐ, dok su zamolbenim putem kod Općinskog suda u Koprivnici saslušani svjedoci KĐ, RĐ, HĐ i MĐ. Provedeno je i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Ivanu Župiću te liječničko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Igoru Stipančiću i dr. Dubravki Kocijan Hercigonja, koji su i saslušani.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim do visine u točci. I. izreke ove presude.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 7. ožujka 2021., pri čemu nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, a naposljetku niti to da je ĐĐ, vozač vozila osiguranog kod tuženika, pravomoćno proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu.

6. Naime, ĐĐ proglašen je krivim što je 7. ožujka 2021. upravljajući osobnim vozilom, protivno odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, unatoč prometnom znaku izričitih naredbi „Ograničenje brzine na 40 km/h sa znakom obavijesti djeca na cesti“ te obilježjima na kolniku s natpisom „ŠKOLA“ i „X“ olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, dolaskom ispred kbr. 6 [adresa], kada je vozilom izašao iza blagog nepreglednog desnog zavoja, propustio prilagoditi brzinu kretanja vozila navedenom ograničenju brzine od 40 km/h i upozorenjima na kolniku, već je unatoč tome upravljao brzinom od 73 km/h, uslijed čega nije pravovremeno uočio dijete mljt. DĐ, koji je prelazio kolnik [adresa] u smjeru nogometnog igrališta, što je imalo za posljedicu da je prednjim desnim dijelom vozila udario u dijete, uslijed čega je došlo do podizanja djeteta od tla na poklopac motora i vjetrobransko staklo, a potom i njegovog odbacivanja na obližnje parkiralište, uslijed čega je dijete mlt. ŽĐ zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma desne temporalne kosti, okcipitalne kosti i prijeloma gornjeg dijela lijeve nadlaktice.

7. U odnosu na sporno pitanje postojanja doprinosa tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja proveden je dokaz saslušanjem svjedoka i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Ivanu Župiću.

8. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je do prometne nesreće, naleta osobnog vozila na pješaka, došlo po dobroj dnevnoj vidljivosti sunčanog dana i području ograničenja brzine kretanja vozila od 40 km/h te horizontalnom i vertikalnom signalizacijom koja upozorava na približavanje školi i mogućnosti djece na cesti. Do naleta na tužitelja došlo je na sredini kolnika, uz razdjelnu punu liniju pri brzini od oko 59.55 km/h u fazi intenzivnog kočenja vozila i pretrčavanja pješaka, na mjestu bez iscrtanog pješačkog prijelaza, brzinom oko 7.5 km/h. Osiguranik tuženika reagirao je zakretanjem upravljača ulijevo i intenzivnim kočenjem neposredno prije (0.3 s) stupanja tužitelja na kolnik, oko 1.45 s prije naleta. Pri istim uvjetima i reakciji osiguranika tuženika, isti je mogao zaustaviti vozilo prije naleta na tužitelja da se kretao svim brzinama manjim od 54.94 km/h pa tako i pri brzini ograničenja od 40 km/h. Nesreća bi bila izbjegnuta i da je tužitelj provjerio prometnu situaciju, uočio nadolazak tužitelja i odustao od radnje prelaska kolnika, propuštajući tužitelja, za što su postojali vremensko prostorni preduvjeti, pri čemu vještak napominje kako je tužitelj ipak maloljetnik, dijete, čije su sposobnosti procjene rizika prelaska ceste značajno manje od prosječne punoljetne osobe dok je kod osiguranika tuženika izostala ranija reakcija jer je, uz znakove, mogao uočiti tužitelja i izvan kolnika.

8.1. Nalaz i mišljenje vještaka sud kao objektivan i izrađen u skladu sa pravilima struke prihvaća u cijelosti pri čemu valja dodati da na isti stranke niti nisu stavljale primjedbi.

9. Polazeći od utvrđenja vještaka te uvažavajući i iskaze saslušanih svjedoka, osim u dijelu u kojem su svjedoci KĐ i SĐ naveli da je tužitelj hodao a ne trčao kolnikom (u kojem dijelu su u suprotnosti sa utvrđenjima vještaka), utvrđeno je postojanje doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 10%.

10. Naime, tužitelj očito nije u dovoljnoj mjeri provjerio prometnu situaciju i nije uočio nadolazak vozila osiguranika tuženika no valja reći da je tužitelj tada bio dijete u dobi od 8 godina, čije su sposobnosti procjene rizika prelaska ceste značajno manje od prosječne punoljetne osobe. S druge strane, osiguranik tuženika vozio je brzinom od 73km/h na dionici na kojoj je ograničenje brzine 40 km/h i na mjestu gdje postoji ne samo horizontalna nego i vertikalna signalizacija koja upozorava na približavanje školi i mogućnosti djece na cesti pri čemu je izostala i njegova ranija odnosno pravovremena reakcija jer je, uz znakove, mogao uočiti tužitelja i izvan kolnika. U tom smislu sud ocjenjuje postojanje odgovornosti osiguranika tuženika u omjeru od 90%.

11. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je liječničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću koji je u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju prijelom lubanje (svoda i baze lubanje), potres mozga, krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, krvarenje iz desnog uha te prijelom gornjeg okrajke lijeve nadlaktične kosti, time da se njegov nalaz i mišljenje odnosi na prijelom lijeve nadlaktične kosti dok je vezano za kraniocerebralnu ozljedu potrebno vještačenje neurologa ili psihijatra. Tako je naveo da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta 4-5 dana dan, srednjeg 10 dana te manjeg intenziteta još 5 tjedana, dok povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti kroz razdoblje od 5 godina (uzete su u obzir 2 operacije i vađenje šavi). Primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja nije imao jer je izgubio svijest. Sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i načina liječenja jakog intenziteta trajao je oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg oko mjesec dana. Naruženje zbog ožiljka na lijevoj nadlaktici (s vanjske strane u donjem dijelu neposredno iznad lakta nalazi se postoperacijski ožiljak dug 4,5 cm i širok 1 cm) je blažeg stupnja. Trajne posljedice zadobivene ozljede prijeloma lijeve nadlaktične kosti ne može ocijeniti jer se radi o prijelomu kosti djeteta čiji koštani rast i razvoj nije dovršen već se može govoriti o privremenom smanjenju životne aktivnosti kroz razdoblje od 5 godina.

12. Vještakinja dr. Dubravka Kocijan Hercigonja u pisanom je nalazu i mišljenju navela kako prema opisu dobivenom od majke tužitelja, na temelju razgovora i opservacije dječaka te uvida u TNR test, klinička slika ukazuje na još uvijek prisutne elemente koji ukazuju na reakciju vezanu uz stres. Navedeno se manifestira u situacijama koje ga podsjećaju na događaj (prelazak preko ceste), ali i kroz određenu nesigurnost vezanu uz moguću ne realizaciju da bude nogometaš što želi. Sa psihijatrijske strane prisutni su elementi PTSP-a koji utječu na njegovo svakodnevno funkcioniranje, nesigurnost posebice u situacijama koje ga podsjećaju na nesreću, povremene probleme spavanja te promijenjeno socijalno funkcioniranje (manje druženje sa prijateljima). Stoga je zaključak sa neuropsihijatrijske strane da je kod tužitelja prisutno smanjenje životnih aktivnosti u opsegu od 20% na vrijeme od 5 godina kada se mora učiniti ponovna obrada, dok je u odnosu na ocjenu pretrpljenih bolova i strah te potrebe za tuđom pomoći i njegom suglasna sa nalazom kirurga.

12.1. Povodom prigovora tuženika, u pisanom očitovanju od 19. prosinca 2024. vještakinja je u bitnom navela da je tužitelj obrađen u rujnu 2024. dok je naknadno dostavljen ambulantni nalaz psihologa od 8. prosinca 2024. u kojem se opisuje uredan kontakt. Na intelektualnom planu postiže visoko iznadprosječne rezultate. Anksioznost i depresivnost nisu iskazane na klinički značajnoj razini. U odnosu na traumatska iskustva ne navode se klinički značajna povišenja, ali povremeno su prisutne intruzivne misli, zabrinutost i opterećenost neugodnim iskustvima koja su mu se dogodila. U zaključku se navodi da ne iskazuje klinički značajne psihičke posljedice u odnosu na prometnu nesreću koje bi ga ometale u svakodnevnom životu, ali su povremeno prisutne intruzivne misli i slike te anksioznost vezana uz proživljeno iskustvo. Kontrola po potrebi. Nastavno navodi da je u svom nalazu i mišljenju od 16. rujna 2024. ocijenila privremeno smanjenje životnih aktivnosti za 20% u trajanju od 5 godina. U navedenih 20% umanjenja ubrojila jeposljedicu u vidu PTSP-a, ali i posljedicu zatvorene kraniocerebralne ozljede, krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, potres mozga, te prijelom svoda lubanje jer isto u svom nalazu nije cijenio kirurg. Obzirom na novi nalaz psihologa korigira svoj nalaz i mišljenje te utvrđuje da je smanjenje životnih aktivnosti 6% tijekom 5 godina. Isto proizlazi iz činjenice da je najnovije psihologijsko testiranje potvrdilo postojanje elemenata PTSP-a, dok posljedice kraniocerebralne ozljede psihologijskim testiranjem nisu objektivizirane. Svakako u posljedice od 6% tijekom 5 godina ulaze i glavobolje kao subjektivni simptom, a koje su s obzirom na ozljedu glave kao takve moguće i očekivane.

12.2. Na ročištu održanom 3. travnja 2025. vještakinja je posebno navela da je kod tužitelja u razdoblju od same nesreće do danas došlo do promjena u načinu funkcioniranja te se prema nalazu psihologa i anamnestičkim podacima iz 2021. opisuju problemi u funkcioniranju koji su ga ometali radi anksioznosti radi koje je bilo ograničeno kretanje, vožnja biciklom prelazu preko ceste i slično što je sve ukazivalo da je tada imao razvijene znakove PTSP-a a što je vidljivo i iz preslike zdravstvenog kartona jer se u tom periodu opisuje stres i reakcija na stres. Sada prilikom posebnog ispitivanja nalaz psihologa ukazuje na značajno poboljšanje te se samo povremeno javljaju misli koje ga podsjećaju na samu traumu ali nema značajnih psihičkih posljedica koje bi ga ometale u svakodnevnom funkcioniranju prema nalazu psihologa. Također i učinjeni EEG sada je u granicama normale. Činjenica je da i dalje postoje elementi PTSP-a ali ne razvijeni PTSP kao ranije a nisu niti objektivizirane kraniocerebelarne povrede. Zaključno navodi da je tužitelj u razdoblju od 2021. do 2024. imao privremeno smanjenje životnih aktivnosti u opsegu od 20 %.

13. Na ročištu održanom 3. travnja 2025. vještak dr. Igor Stipančić ponovio je da se ne može govoriti o trajnim posljedicama obzirom da se radi o prijelomu kosti kod djeteta čiji koštani rast i razvoj nije završen te se može ocijeniti postojanje privremenog smanjenja životnih aktivnosti prema tadašnjem kliničkom nalazu u omjeru od 5% kroz 5 godina.

14. Isto tako su vještaci suglasno naveli da bi smanjenje životne aktivnosti tužitelja u vremenskom periodu od 2021. odnosno od ozljeđivanja do 2024. iznosilo privremeno 23 ili 24 % a u sljedećem razdoblju od 2 godine iznosilo bi 10 % privremeno, pri čemu je vještakinja dr. Kocijan Hercigonja istaknula da su se roditelji tužitelja pridržavali uputa liječnika međutim prema njenom mišljenju dijete je trebalo dodatno uputiti u psihijatrijski tretman radi traume.

15. Nalaze i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića i dr. Dubravke Kocijan Hercigonja sud u cijelosti prihvaća kao objektivne i izrađene u skladu sa pravilima struke pri čemu se ističe kako su pisanim odnosno usmenim očitovanjem vještaka otklonjene sve eventualne nejasnoće, a nakon takvog očitovanja stranke niti nisu stavljale daljnjih primjedbi niti prigovora.

16. Utvrđenim ozljedama povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) u vezi s čl. 1046. ZOO). Na temelju izloženog, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužitelju u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO pripada pravo na novčanu naknadu za ovdje utužene vidove neimovinske štete i temeljem odredbe čl.1095. st.1. ZOO za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje za tako međusobno isprepletene oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete. Sud je pri tom raspravljao i utvrđivao fizičke bolove i strah, duševne boli zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja i one su u smislu čl. 1100. i čl. 1095. ZOO kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu. Isto tako svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade može biti sam za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosudu pravične novčane naknade budući je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

17. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova te neugodnosti tijekom liječenja u vidu operativnih zahvata, boravka na bolničkom liječenju, RTG, CT i MR snimanja, uzimanja odlazaka na kontrolne i specijalističke preglede i provođenja fizikalne terapije te cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenog straha a imajući u vidu kako okolnosti nastanka štetnog događaja tako i činjenicu trajanje liječenja, kao i opseg privremenog smanjenja životnih aktivnosti ali i zaostalo naruženje blažeg stupnja (stranke su prihvatile opis ožiljka po vještaku te nisu tražile da sud neposredno izvrši uvid u isti, raspravni zapisnik od 3. travnja 2025.) koji je povremeno vidljivo trećim osobama i zbog kojeg se tužitelj sigurno osjeća neugodno pred drugima koji takve promjene nemaju, smatra primjerenom naknadu u iznosu od 9.300,00 eur.

18. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u sveukupnom trajanju 3 tjedna po 4 sata dnevno (to je razdoblje po otpustu iz bolnice koliko je imao gipsanu imobilizaciju lijeve ruke kojom se nije mogao služiti te nošenje mitele po skidanju gipsa). Potom je trebao pomoć u trajanju od 5 tjedana tri puta tjedno po 2 h. Vještak je uzeo u obzir da se radi o djetetu tada u dobi od 8 godina koje ionako nije bilo potpuno samostalno tj. ni prije ovog događaja nije bez pomoći roditelja npr. nije samostalno nabavljao i pripremao hranu. Međutim, tijekom liječenja dijete je zahtijevalo povećanu dodatnu pažnju i vrijeme koje mu je trebalo posvetiti veće od uobičajenog zbog stanja u kojem je bio. Uz to je trebao pomoć za održavanje higijene kao i za ostvarivanje zdravstvene zaštite – odlasci na pregled u Zagreb. Imajući u vidu da su stranke učinile nespornim da su takvu pomoć tužitelju pružali ukućani te da sud utvrđuje cijenu sata takve pomoći iznosu od 4,50 eur (čl. 223. ZPP), to je utvrđen osnovanim iznos od 693,00 eur za 154 sata ove pomoći (čl. 1095. ZOO).

19. Slijedom navedenog, tužitelju je utvrđena osnovanom naknada neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć) u iznosu od 9.993,00 eur, a po odbitku doprinosa od 10% (999,30 eur) dosuđen mu je iznos od 8.993,70 eur, dok je ostali dio zahtjeva (do zatraženih 10.390,00 eur) u iznosu od 1.396,30 eur odbijen.

20. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja ističe se da je vještak dr. Igor Stipančić vezano za opravdanost troškova liječenja prema priloženim računima za preglede načinjene u privatnoj zdravstvenoj ustanovi naveo da su ti pregledi obavljeni na zahtjev roditelja koji su tražili drugo mišljenje, budući da po njihovom mišljenju oporavak djeteta nije tekao onako kako su oni očekivali. Samim time ako su bili nezadovoljni liječenjem od strane liječnika unutar zdravstvenog sustava temeljem obveznog zdravstvenog osiguranja onda se može opravdati da su zbog brige za zdravlje djeteta su tražili pomoć izvan tog sustava. Međutim, vještak je utvrdio i to da liječenje tj. pregledi u privatnoj ustanovi nisu utjecali na način liječenja niti je ordinirano neko drugo liječenje u odnosu na ono koje je tužitelj provodio unutar sustava.

21. Slijedom tih utvrđenja vještaka a osobito utvrđenja da pregledi u privatnoj ustanovi nisu utjecali na način liječenja tužitelja niti je ordinirano neko drugo liječenje u odnosu na ono koje je tužitelj provodio unutar sustava, sud ne nalazi opravdanim dosuditi tužitelju troškove pregleda u privatnim ustanovama bez obzira što ocjenjuje razumnim zabrinutost roditelja za ishod liječenja djeteta.

21.1. Stoga je odbijen zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 1.150,00 eur.

22. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO u vezi sa čl. 112. st. 2. ZPP odnosno na odredbi čl. 12. st. 4. u vezi st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09 i 75/09) i teče od dana kada je liječenje tužitelja završeno odnosno od 25. kolovoza 2021., a to polazeći od nalaza i mišljenja vještaka koji je utvrdio da je liječenje tužitelja završeno 24. kolovoza 2021.

22.1. U tom smislu odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 5. svibnja 2021. pa do 24. kolovoza 2021.

23. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

24. S obzirom da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu djelomično smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 6.570,03 eur a tuženik se usprotivio toj procesnoj dispoziciji, to nije bilo mjesta donošenju odluke u smislu odredbe čl. 193. ZPP već je taj dio zahtjeva valjalo ocijeniti neosnovanim, obzirom na utvrđenja vještaka pri čemu se upućuje i na toč. 19. obrazloženja ove presude, te odlučiti kao pod toč. II. izreke presude.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat mu je trošak za sastav odštetnog zahtjeva - 500,00 eur, za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 500,00 eur, za sastav podneska od 22. prosinca 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, za zastupanje na ročištu 11. travnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, za zastupanje na ročištu 21. rujna 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, za zastupanje na ročištu 7. listopada 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, za zastupanje na ročištu 22. listopada 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, za sastav podneska od 15. lipnja 2023. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 6. prosinca 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. – 500,00 eur, za sastav podneska od 9. siječnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 6. svibnja 2024. prema Tbr. 8. toč.4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 31. ožujka 2024. prema Tbr. 8. toč. 4.

– 50,00 eur te za zastupanje na ročištu 3. travnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 1.350,00 eur, što ukupno iznosi 6.750,00 eur. Tom iznosu pribrojen je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 113,78 eur i presudu u iznosu od 113,78 eur kao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eur i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 50,00 eur tako da je utvrđen osnovanim trošak u iznosu od 7.425,73 eur. Imajući u vidu da je tužitelj u pogledu osnove zahtjeva uspio 90% a u pogledu visine u omjeru od 50%, to mu je umanjujući njegov uspjeh (70%) u sporu za uspjeh tuženika (30%) naposljetku dosuđen trošak u iznosu od 2.970,30 eur (40%).

26. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika