Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: Pr-504/2021-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja DS, [adresa] (ranije Uska 16, Nedelišće), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Jaklinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Županijska bolnica Čakovec, Ulica Ivana Gorana Kovačića 1E, 40000 Čakovec, OIB: 83506206752, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 2. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 16. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 19.640,84 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku:

- na iznos od 389,59 EUR od dana 15. 02. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 311,10 EUR od dana 15. 03. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 460,97 EUR od dana 15. 04. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 528,60 EUR od dana 15. 05. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 596,38 EUR od dana 15. 06. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 519,40 EUR od dana 15. 07. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 497,19 EUR od dana 15. 08. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 510,49 EUR od dana 15. 09. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 380,94 EUR od dana 15. 10. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 489,35 EUR od dana 15. 11. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 486,63 EUR od dana 15. 12. 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 566,38 EUR od dana 15. 01. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 598,31 EUR od dana 15. 02. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 328,08 EUR od dana 15. 03. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 325,46 EUR od dana 15. 04. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 359,93 EUR od dana 15. 05. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 172,10 EUR od dana 15. 06. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 273,68 EUR od dana 15. 07. 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 339,91 EUR od dana 15. 08. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 278,34 EUR od dana 15. 09. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 251,51 EUR od dana 15. 10. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 488,30 EUR od dana 15. 11. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 379,48 EUR od dana 15. 12. 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 255,57 EUR od dana 15. 01. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 390,53 EUR od dana 15. 02. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 439,79 EUR od dana 15. 03. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 439,49 EUR od dana 15. 04. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,38 EUR od dana 15. 05. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 195,73 EUR od dana 15. 06. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 286,54 EUR od dana 15. 07. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 455,44 EUR od dana 15. 08. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 429,68 EUR od dana 15. 09. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,34 EUR od dana 15. 10. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 258,82 EUR od dana 15. 11. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 399,63 EUR od dana 15. 12. 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 313,78 EUR od dana 15. 01. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 364,50 EUR od dana 15. 02. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 368,27 EUR od dana 15. 03. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 442,81 EUR od dana 15. 04. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 450,04 EUR od dana 15. 05. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 782,65 EUR od dana 15. 06. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 708,85 EUR od dana 15. 07. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 241,43 EUR od dana 15. 08. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 285,94 EUR od dana 15. 09. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 284,19 EUR od dana 15. 10. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 330,64 EUR od dana 15. 11. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 250,48 EUR od dana 15. 12. 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 349,25 EUR od dana 15. 01. 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 310,05 EUR od dana 15. 02. 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 175,85 EUR od dana 15. 03. 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,05 EUR od dana 15. 04. 2020. godine pa do isplate,

kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka u iznosu od 7.327,95 EUR, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 16. svibnja 2025., pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate, u kojoj se tužbi navodi:

- da tužitelj je radnik tuženika zaposlen na radnom specijaliste opće kirurgije, ortopedije i traumatologije; da obzirom na narav posla i radnog mjesta, rad tužitelja je organiziran na način da isti uz mjesečni fond sati redovnog rada ostvaruje i određeni fond sati za smjenski rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeni rad; da sukladno odredbi čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZOR): „Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.“;

- da plaća tužitelja, u razdoblju od siječnja 2016. do 31.03.2020. godine, bila je regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 02. 12. 2013. godine s Dodatkom I. od dana 04. 08. 2015. godine (NN 143/13, 96/15; dalje: KU/13) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 26. 03. 2018. godine te Dodatkom I. istoga (NN 29/18, 16/19, 35/19; dalje: KU/18); da KU/13 i KU/18, kojim se, dakle, detaljno uređuju prava i obveze radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, pa tako i prava u smislu odredbe čl. 94. ZOR-a, propisano je da se osnovna plaća radniku uvećava: za rad noću 40%; za rad subotom 25 %; za rad nedjeljom 35 %; za prekovremeni rad 50%; za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (…); za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa za 150% (…) pri čemu se dodaci iz ovoga članka (...) međusobno se ne isključuju.”; da KU/13 i KU/18 nadalje određuje da radnicima na određenim radnim mjestima i poslovima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću za takve posebne uvjete u postotku ovisnom o radnom mjestu radnika; da nadalje, KU/13 i KU/18 također propisuju i pravo da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni djelatnici ostvaruju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4% (KU/13), odnosno 8% (KU/18) od osnovne plaće; te da obzirom na navedeno, tužitelj prema svom radnom mjestu ostvaruje pravo na uvećanje plaće na ime dodatka za posebne uvjete rada u omjeru od 25% prema čl. 57. st. 2. KU/13, odnosno 28% prema čl. 55. st. 2. KU/18 te na ime dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u omjeru od 4% prema čl. 59.a KU/13 (Dodatak I.), odnosno 8% prema čl. 57. KU/18;

- da u razdoblju od siječnja 2016. do 31.03.2020. godine tuženik nije tužitelju adekvatno i zakonito isplaćivao dodatak na plaću s naslova posebnih uvjeta rada za sve efektivno odrađene sate, iako je tužitelj efektivno sve sate rada odradio u otežanim uvjetima rada, pri čemu je tuženik predmetni dodatak pravilno obračunao isključivo za redovni mjesečni fond sati, ali ne i za fond sati odrađen u smjenskom radu, radu noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeno; da nadalje, u navedenom razdoblju, tuženik nije tužitelju adekvatno i zakonito isplaćivao dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, iako je tužitelj efektivno za sve sate rada bio odgovoran za život i zdravlje ljudi, pri čemu je tuženik predmetni dodatak pravilno obračunao isključivo na redovni mjesečni fond sati, ali ne i na fond sati odrađen u smjenskom radu, radu noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeno;

- da odredbom čl. 81. ZOR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad); da odredbom čl. 36. st. 2. KU 143/13 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije; te da slijedom svega navedenog, a obzirom tuženik nije adekvatno i zakonito isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, a što je nedvojbeno utjecalo na prosječnu plaću tužitelja, to je tuženik pogrešno isplaćivao tužitelju i naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad);

- da uz ranije izneseno, tužitelj ističe kako tuženik u razdoblju od siječnja 2016. godine do siječnja 2017. godine nije tužitelju adekvatno i zakonito isplaćivao plaću niti glede osnovice plaće, obzirom je istu isplaćivao temeljem osnovice od 5.108,84 kn, umjesto temeljem osnovice od 5.415,37 kn, po kojoj je plaća tužitelja trebala biti isplaćivana, sukladno ranije izloženom; da KU/13, kojim se detaljno uređuju prava i obveze radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, ujedno u čl. 3. propisuje temeljno načelo koje određuje da prava i obveze radnika utvrđena tim Kolektivnim ugovorom, Temeljnim kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike u javnim službama i dodacima Temeljnom kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike u javnim službama, čine jedinstven sustav pa se njihove odredbe primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako su nekim drugim propisom pojedina pitanja za radnike povoljnije riješena; da nastavno, čl. 49 KU/13 određuje da se osnovica za izračun plaće utvrđuje sporazumom sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske; da nastavno na navedeno, tužitelj ističe da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 23. 11. 2006. godine zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama (dalje: Sporazum), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007. godini, zatim u 2008. godini te u 2009. godini i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine; da nadalje, tužitelj ističe kako su isti potpisnici dana 13. 05. 2009. godine zaključili Dodatak Sporazumu (dalje: Dodatak), temeljem kojeg su se usuglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto, time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine; da nastavno na navedeni Dodatak, dana 26. 10. 2011. godine donijete su Izmjene i dopune Dodatka, kojima je utvrđeno da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene; da uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su, sukladno podacima DZS, u studenom 2015. godine, budući je tada nesporno nastupio rast BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine za prosječno dva posto;

- da s obzirom na sve navedeno, tužitelj ostvaruje pravo na isplatu zbog pogrešnog i nezakonitog obračuna plaće; a da obzirom se podaci o odrađenim satima i isplaćenim plaćama tužitelja nalaze kod tuženika, tužitelj predlaže pribavu podataka o istima od tuženika te zadržava pravo da nakon pribave podataka od tuženika, odnosno nakon provedenog financijskog vještačenja, uredi tužbeni zahtjev;

- pa slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju neutvrđeni bruto iznos kuna, prema pribavljenim podacima, tekućim na svaki pojedini iznos, počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa, odnosno 15-og dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku 8 dana.

2. U danom odgovoru na tužbu navodi se:

- da Županijska bolnica Čakovec kao tužena u gornjoj pravnoj stvari najprije želi naglasiti da Županijska bolnica Čakovec plaće svojim radnicima obračunava plaće kroz sustav Centralnog obračuna plaća (COP), a koji Centralni obračun plaća se vrši putem Financijske agencije (FINA) sukladno Ugovoru o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima, od 25. listopada 2013. godine, koji je Vlada Republike Hrvatske potpisala sa Financijskom Agencijom (FINA), te joj time povjerila sve poslove uspostave i podrške informatičkog sustava centraliziranog obračuna plaća radi jedinstvenog, poslovno-informatičkog sustava u poslovnim procesima javnog sektora, koji se odnose na upravljanje rashodima za zaposlene putem unificiranog sustava, te da Županijska bolnica [adresa] nije imala nikakvu mogućnost utjecati na način obračuna plaća, kao ni način obračuna dodataka u to vrijeme određenih kolektivnim ugovorima;

- da Županijska bolnica Čakovec je svjesna činjenice da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda od dana 9. prosinca 2019. godine koje glasi: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu", tužitelju nije pravilno bila obračunata i isplaćena plaća te isti ostvaruje pravo na pravilan obračun plaće za utuženo razdoblje s obzirom da sustav COP-a nije pravilno obračunavao dodatke na plaću radnicima; da nadalje nesporno je da tužitelj u utuženom periodu radio u ŽBČ, a gdje još uvijek radi s time da je plaća za tužitelja nepravilno obračunata isključivo u razdoblju do 31.03.2020. godine kada je donošenjem Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 56/2020 a koji se primjenjuje od 01.04.2020. počela pravilna primjena obračuna plaća za radnike u zdravstvu; da tuženik ističe prigovor zastare na dio utuženog razdoblja (prosinac 2015. i siječanj 2016.) sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o radu, s obzirom da odredbom ĉl. 139. ZOR-a propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina;

- da Županijska bolnica Čakovec svoju namjeru za isplatu nepravilno obračunate i isplaćene plaće je iskazala i u svom dopisu broj: 01-4641/2020 od 18.11.2020. godine koji je uputila svim zaposlenicima putem oglasnih ploči na Odjelima;

- da dakle nesporno je da ŽBĈ želi mirnim putem riješiti sve sporove vezane za isplatu nepravilno obračunate i isplaćene plaće, međutim sporan je sam izračun visine zahtjeva koji potražuje tužitelj; te da vezano za navedeno predlaže se sudu, a sve u cilju ekonomičnosti i smanjenja troška postupka vezano za vještačenje, da Županijska bolnica Čakovec pravilno obračuna trošak nepravilno obračunate plaće za utuženo razdoblje, a u slučaju ne prihvaćanja njihovog prijedloga predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi točnog utvrđenja stvarnog iznosa nepravilno isplaćene plaće;

- da u odnosu za navode koji se odnose na isplatu nepravilno obračunate osnovice plaće tuženik je, iako nije odgovoran za način isplate plaća s obzirom da se isplata plaće vrši kroz sustav Centralnog obračuna plaća (COP), a koji Centralni obračun plaća se vrši putem Financijske agencije (FINA), kao poslodavac radnicima ponudio mirno rješenje spora i obračun i isplatu nepravilno obračunate osnovice plaća za 2016. godinu, da svoju namjeru za isplatu nepravilno obračunate OSNOVICE PLAĆE ŽBĈ je iskazala i u svom dopisu broj: 01- 5419/2020 od 23.12.2020. godine koji je uputila svim zaposlenicima putem oglasnih ploči na Odjelima, te da vezano za navedeno Županijska bolnica Čakovec je tužitelju ponudila sklapanje izvansudske nagodbe; a da bitno je na ovom mjestu istaknuti da ne postoji pravna osnova za isplatu nepravilno obračunate osnovice plaće za mjesec siječanj 2017. godine, već isključivo za 2016. godinu, s obzirom da je Vlada RH donijela dana 29. prosinca 2016. godine donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama čime je određena osnovica za obračun plaće, a koja se primjenjuje od 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine;

- da također u odnosu na točku V. tužbenog zahtjeva tuženik ističe prigovor zastare na dio utuženog razdoblja (prosinac 2015.) sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o radu, s obzirom da odredbom čl. 139. ZOR-a propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina;

- te da slijedom navedenog, a kao što je Županijska bolnica Čakovec istaknula u svojim dopisima punomoćniku tužitelja, Županijska bolnica Čakovec predlaže tužitelju da mu dobrovoljno isplati nepravilno obračunate i isplaćene plaće te da se premetni spor riješi mirnim putem, a sve u cilju izbjegavanja daljnjih nepotrebnih sudskih troškova.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj prima na znanje priznanje činjenice zaposlenja tužitelja kod tuženika te priznanja osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, odnosno činjenice priznanja tuženika da isti kao poslodavac nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio plaću u utuženom razdoblju. Tužitelj prvenstveno ističe kako je u cijelosti neosnovan prigovor zastare tužene za utuženo potraživanje iz mjeseca prosinca 2015. godine i siječnja 2016-te godine. S time u svezi se ističe kako tužitelj uopće nije ni utužio razliku neosnovano isplaćene plaće za mjesec prosinac 2015-te godine; a da u odnosu na prigovor zastare za mjesec siječanj 2016-te godine ističe se, a kako je to i sama tužena naznačila, kako zastarni rok sukladno mjerodavnim propisima iznosi 5 godina i počinje teći od dana dospijeća isplate plaće. Budući da je Zakonom o radu propisano kako plaća radnika dospijeva na naplatu najkasnije 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec (15.02.2016-te godine), to je prigovor zastare tužene za utuženo potraživanje s osnova neispravno isplaćene plaće tužitelju za mjesec siječanj 2016-te godine neosnovan, budući da je tužba podnesena prije isteka zastarnog roka od 5 godina (15.02.2021. godine). U odnosu na navode tužene, kako ne postoji pravna osnova za isplatu nepravilno obračunate osnovice za mjesec siječanj 2017. godine, već jedino i isključivo za 2016-tu godinu, tužitelj ukazuje na činjenicu da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama iz 2011. zaključene na rok od pet godina (čl. IX. Izmjena), ali da se prema odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni KU-a, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, te da su istekle 26. siječnja 2017. godine.

4. U tijeku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih navoda iznesenih u tijeku postupka kao i svih dokaznih prijedloga.

5. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, te posebno ističe prigovor zastare na dio utuženog razdoblja (siječanj 2016.), s obzirom da je tužba dostavljena sudu od strane tuženika dana 15.02.2021. godine, a iz isplatnih listi je vidljivo da je plaća za siječanj 2016. godine isplaćena dana 12.02.2016. godine, te osporava vezano za osnovicu utuženi siječanj 2017. godine.

6. Na pripremnom ročištu održanom dana 29. travnja 2022.,

- tužitelj je istaknuo kako financijsko vještačenje predlaže na okolnost utvrđenja visine potraživanja odnosno razlike plaće nastale u utuženom razdoblju s osnova nepravilno isplaćene osnovice plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., te neobračunatih i neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za razdoblje od siječnja 2016. do ožujka 2020. godine na koje tužitelj polaže pravo sukladno odredbama kolektivnog ugovora s time da tužitelj predlaže da se u zadatak vještaku odredi da prilikom utvrđivanja fonda sati prekovremenog rada i utvrdi poslove koje je tužitelj obavljao, a sve obzirom da je u dijelu utuženog razdoblja tužitelj osim poslova iz zdravstvene djelatnosti obnašao i poziciju ravnatelje zdravstvene ustanove slijedom čega je potrebno primijeniti adekvatni iznos dodatka za posebne uvjete rada, a sve obzirom na odredbu čl. 58 a kolektivnog ugovora kao i zaključka broj 27 s 8. sjednice zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva;

- tuženik je istaknuo kako je tužitelju dostavljen izračun potraživanja za utuženo razdoblje koje ujedno predaje u spis i u dijelu visine predanog obračuna djelomično priznaje tužbeni zahtjev, i to u dijelu koje se odnosi na potraživanje s naslova posebnih uvjeta rada u iznosu od 95.438,64 kuna u bruto iznosu, te u dijelu koji se odnosi na razliku osnovice plaća u bruto iznosu od 26.657,78 kuna. Vezano za postavljen zahtjev za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja traži da se isto provede sukladno postojećim obračunskim ispravama te da se prilikom izračuna u obzir uzmu postojeći koeficijent kao i dodaci na plaću po kojem je obračunavana plaća, te da se vještačenjem odredi isključivo razlika; da traži da se prilikom financijsko- knjigovodstvenog vještačenja uzme u obzir činjenica da je tužitelj kao ravnatelj primao plaću sukladno uredbi o koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i isti koeficijent je bio za mjesto ravnatelja 2,813 uz dodatak za posebne uvjete rada sa dodatkom od 7 % te dodatak od 12 % od osnovne plaće zbog liječničke odgovornosti, te da nakon prestanka mandata razrješenjem dr. DS s pozicije ravnatelja bolnice dana 4.3.2019. godine Županijska bolnica Čakovec je donijela rješenje o isplati plaće tužitelju sukladno radnom mjestu za koje je imao sklopljeni Ugovor o radu i to v.d. pročelnika službe kirurških djelatnosti za koje je sukladno uredbi utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,44 uz pripadajuće dodatke sukladno kolektivnom ugovoru i to za posebne uvjete rada 25 % te dodatak od 12% zbog liječničke odgovornosti, a da po zaprimanju rješenja o plaći tužitelja od 11.3.2019., tužitelj od poslodavca Županijske bolnice Čakovec zahtjevom za zaštitu prava radnika traži isplatu plaće sukladno Ugovoru o radu ravnatelja prema kojem mu se u periodu do isteka mandata točnije do dana 17.11.2020. godine isplaćivala plaća temeljem njegovog traženja po koeficijentu ravnatelja 2,813 te pripadajuće uvjete rada od 7 %, te da sukladno tome, a s obzirom da je na taj način isplaćena plaća tužitelju temeljem njegovog zahtjeva tuženik smatra da je u sklopu vještačenja potrebno izračunati razliku prema koeficijentu ravnatelja i pripadajućeg dodatka;

- tužitelj je u odnosu na navode tuženika istaknuo kako predmet spora nije koeficijent složenosti poslova niti dodatka za posebne uvjete rada za redovan fond sati već dodaci za posebne uvjete rada odrađene u prekovremenom fondu sati a sve obzirom da je tužitelj u dijelu utuženog razdoblja uz ravnateljsku poziciju obavljao i poslove zdravstvene djelatnosti te je upravo prekovremeni fond sati ostvaren obavljanjem poslova specijalista kirurga sukladno čemu na isto treba primijeniti i adekvatni dodatak prema kolektivnom ugovoru koji iznosi na posebne uvjete rada 25 % s tim u svezi tužitelj ponovno ukazuje na ranije navedenu odredbu kolektivnog ugovora i tumačenje kolektivnog ugovora a prema kojemu ravnatelju koji obavlja i poslove zdravstvene djelatnosti pripada pravo na dodatak na posebne uvjete rada za efektivno odrađene sate na tim poslovima sukladno čl. 55 kolektivnog ugovora dakle dodatak konkretno za specijalista kirurga, a ne za ravnateljsku poziciju; a da također tužitelj napominje da je jedini relevantni akt za utvrđivanje visine dodatka za posebne uvjete rada jedino isključivo kolektivni ugovor a ne rješenje tuženika kao poslodavca;

- tuženik je ostao kod ranije iznesenih navoda te ističe kako je financijsko vještačenje potrebno izvršiti spajanjem adekvatnih dodataka.

7. Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao podneskom dostavljenim sudu 22. siječnja 2025., kojim se tužitelj očitovao da na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka dipl.oec. Matije Mikaca nema primjedbe, te slijedom navedenog uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu razlike plaće zbog pogrešnog i nezakonitog obračuna plaće za 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu, te za prva tri mjeseca 2020. godine, u ukupnom iznosu od 147.983,95 kn / 19.640,84 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose navedene u tom uređenom tužbenom zahtjevu, pa do isplate, kao i nadoknadu troška parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana; te tužitelj predlaže usvajanje prednjeg specificiranog tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, te svih iznesenih navoda, kao i navoda da djelomično priznaje tužbeni zahtjev s osnova posebnih uvjeta rada u iznosu od 95.438,64 kuna u bruto iznosu, te u dijelu koji se odnosi na osnovicu plaće u iznosu od 26.657,78 kuna, dalje navodeći kako tuženik smatra da ne postoji osnova za način obračuna koji je primjenjiv temeljem izmjene nalaza i dopuna vještaka Matije Mikaca od 14.01.2025. godine, jer da s obzirom na tužbeni zahtjev jedino je mjerljivo da se kod izračuna razlike plaća vode isplatnim listama tužitelja. Stoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u dijelu koji prelazi prednje priznati iznos od ukupno 122.096,42 kune / 16.204,98 EUR bruto, odnosno odbiti za iznos od 3.435,86 EUR-a bruto, a trošak tuženik ne traži.

9. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu: Izvod Državnog zavoda za statistiku za 2. i 3. tromjesečje 2015. godine (listovi br. 8-13 spisa), dopise tuženika od 18.11.2020. i od 23.12.2020. (listovi br. 19-20 spisa), Odluku Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama /NN 123/2016/ (list br. 21 spisa), po tuženiku priloženu sudsku praksu (listovi br. 22-39 spisa), Isplatne liste za tužitelja za razdoblje od siječnja 2016. do ožujka 2020. godine (listovi br. 47-148 spisa), Rješenje tuženika broj: 01-4727/2020 od 17.11.2020. (list br. 159 spisa), Rješenje tuženika broj: 01-3346/3083-4/2019 od 30.09.2019. (list br. 160 spisa; list br. 191 spisa), Rješenje tuženika broj: 01-2152-7-2/2019 od 29.07.2019. (list br. 161 spisa; list br. 290 spisa), dopis tužitelja od 29. srpnja 2019. (list br. 162 spisa), Zahtjev za zaštitu prava radnika od 8. travnja 2019. (listovi br. 163-164 spisa; listovi br. 306- 307 spisa), Rješenje tuženika broj: 01-861/1-2019 od 11.03.2019. (list br. 165 spisa; list br. 289 spisa), Odluku Upravnog vijeća tuženika broj: 01-831/2/2019 od 04.03.2019. (list br. 166 spisa; list br. 244 spisa), Rješenje tuženika broj: 01-3103/3- 1/2016 od 17.11.2016. (list br. 167 spisa; list br. 288 spisa), Dodatak Ugovora o radu od 17.11.2016. (listovi br. 168-169 spisa; listovi br. 248-249 spisa), Odluku Upravnog vijeća tuženika broj: 01-3103/2/2016 od 10.11.2016. (list br. 170 spisa; list br. 243 spisa), Zaključke Povjerenstva za tumačenje KU za zdravstvo i zdravstveno osiguranje (listovi br. 171-173 spisa; listovi br. 286-287 spisa; list br. 299 spisa), Obračune razlike plaće izrađene po tuženiku (listovi br. 174-185 spisa), Evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje (listovi br. 186-239 spisa), Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 09.04.2019. (list br. 292 spisa; list br. 308 spisa), Zaključke Povjerenstva za tumačenje KU za zdravstvo i zdravstveno osiguranje (list br. 304 spisa), te Isplatne liste za studeni i prosinac 2015. (listovi br. 330-333 spisa).

9.1. Nadalje je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Matiji Mikacu, mr.sc., iz [adresa], te izvršen uvid u Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka od 3. travnja 2023. (listovi br. 264-282 spisa), Podnesak sudskog vještaka od 29. veljače 2024. (listovi br. 312-313 spisa), Podnesak sudskog vještaka od 24. listopada 2024. (listovi br. 334-335 spisa) i Podnesak sudskog vještaka – Dopuna nalaza i mišljenja od 14. siječnja 2025. (listovi br. 342-347 spisa).

10. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti osnovanim.

11. Nesporno je da je tužitelj zaposlenik tuženika, te da je zaposlenik tuženika bio i u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. ožujka 2020.

12. Također je nesporno da tužitelju u navedenom razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. ožujka 2020. nije pravilno obračunata i isplaćena plaća.

13. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 – dalje: ZR/14), poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Pošavši od predmetne odredbe ZR-a, tuženik kao poslodavac je jedini odgovoran za isplatu plaće tužitelju kao svom radniku. U tom smislu su nebitni navodi tuženika glede pozivanja da je obračun plaće vršen preko Centralnog obračuna plaća, obzirom da obračun plaće treba biti točan i sukladan propisima. Naime, čl. 8. st. 1. ZR/14 propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

14. Članak 94. ZR/14 propisuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

15. U predmetnom razdoblju plaća tužitelja bila je regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 02. 12. 2013. s Dodatkom I. od dana 04. 08. 2015. (NN 143/13, 96/15; dalje: KU/13) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 26. 03. 2018. godine te Dodatkom I. istoga (NN 29/18, 16/19, 35/19; dalje: KU/18).

16. Odredbama čl. 47. KU 143/13 i čl. 45. KU 29/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

17. U čl. 51. st. 1. KU/13 i čl. 49 KU/18 određeno je da se osnovna plaća radniku uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima.

18. Nadalje, sukladno čl. 57. st. 1. KU/13 i čl. 55 KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću; a sukladno odredbama čl. 59. KU/13 i čl. 57 KU/18 doktoru medicine pripada pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tzv. liječnički dodatak.

19. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Revr 206/2012 od 02.04.2014., ako tužitelj ima pravo na određene dodatke na plaću, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

20. Među strankama je nesporno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. plaću tužitelja obračunavao temeljem osnovice od 5.108,84 kuna bruto, a trebao je obračunati temeljem osnovice od 5.415,37 kuna bruto.

21. U odnosu na po tuženiku osporenu osnovu zahtjeva tužitelja za reobračun plaće tužitelja primjenom navedene osnovice od 5.415,37 kuna bruto i za mjesec siječanj 2017., sud utvrđuje kako je i sam tuženik izvršio reobračun plaće za mjesec siječanj 2017. i to Izračunom koji je tuženik dostavio u spis (listovi br. 174-185 spisa). Naime, iz Rekapitulacije sa lista 178 spisa razvidno je da je tuženik izvršio novi izračun bruto plaće tužitelja za sve mjesece 2016., pa i za mjesec siječanj 2017., te osnovom novih izračuna bruto plaće u odnosu na stare obračune bruto plaće iskazao razliku po ovdje utuženoj osnovi. U tom je Izračunu tuženika tako za navedeni mjesec siječanj 2017. iskazan novi izračun bruto plaće u iznosu od 38.826,64 kn (u odnosu na stari izračun bruto plaće u iznosu od 36.628,91 kn), a koji je iznos izračunat po tuženiku čak i nešto veći od iznosa bruto plaće za taj mjesec dobivenog u ovom postupku provedenim vještačenjem po imenovanom sudskom vještaku Matiji Mikacu, koji je bruto plaću tužitelja za mjesec siječanj 2017., a primjenom osnovice od 5.415,37 kuna bruto, obračunao u iznosu od 38.065,36 kn bruto (list br. 347 spisa). Stoga, a imajući u vidu kako tuženik u ovom postupku priznaje tužbeni zahtjev tužitelja upravo u dijelu koji proizlazi iz navedenog Izračuna tj. u ukupnom iznosu utvrđenom tim Izračunom (122.096,42 kn), ukazuje se da je osporavanje tuženika osnove za reobračun plaće tužitelja za mjesec siječanj 2017. zapravo bespredmetno.

22. Nadalje, nesporno je da je tužitelj doktor medicine, specijalist opće kirurgije, ortopedije i traumatologije, te da stoga sukladno prednje navedenim odredbama KU/13 i KU/18 ostvaruje pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tzv. liječnički dodatak, te pravo na dodatak na posebne uvjete rada, a koji dodaci tužitelju nisu obračunati na prekovremeni rad.

23. Također je nesporno da tužitelju dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tzv. liječnički dodatak za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. kolovoza 2019. pripada u iznosu od 12 % od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. do 30. ožujka 2020. u iznosu od 16% od osnovne plaće.

24. U odnosu na dodatak za posebne uvjete rada nedvojbeno je da je dodatak za posebne uvjete rada za liječnika specijalistu za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. kolovoza 2019. iznosio 25% osnovne plaće, a za razdoblje od 1. rujna 2019. do 30. ožujka 2020. 28% osnovne plaće.

25. Sporno je da li tužitelju pravo na dodatak za posebne uvjete primjenom prednje navedenih postotaka pripada i za razdoblje od 17. studenog 2016. do 31. ožujka 2020. kada je tužitelj obnašao dužnost ravnatelja odnosno primao plaću primjenom koeficijenta za radno mjesto ravnatelja, ili mu za to razdoblje pripada pravo na dodatak za posebne uvjete rada u postocima propisanima za radno mjesto ravnatelja tj. od 7% za razdoblje od 17. studenog 2016. do 31. kolovoza 2019. i 10% od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020.

25.1. Kako je tužitelj u navedenom spornom periodu kada je obnašao dužnost ravnatelja odnosno primao plaću obračunavanu primjenom koeficijenta za radno mjesta ravnatelja, obavljao i poslove liječnika specijaliste kirurga, ortopeda i traumatologa, te obzirom da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na prekovremeni rad koji je prekovremeni rad tužitelj ostvario obavljajući poslove liječnika specijaliste kirurga, ortopeda i traumatologa, a ne ravnatelja, sud smatra kako tužitelju i u tom periodu pripada pravo na dodatak za posebne uvjete rada u postocima propisanima za radno mjesto liječnika specijaliste, od 25% odnosno 28%.

26. Obzirom da za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. ožujka 2020. tuženik nije tužitelju pravilno obračunao plaće, te imajući u vidu da je došlo do neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost u cijelom spornom razdoblju na sate rada koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, tužitelju je bila isplaćivana manja plaća, te posljedično tome tužitelju pripada i razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor.

27. Naime, u smislu čl. 81. ZR/14 za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Nadalje, čl. 36. st. 1. KU/13 odnosno čl. 34. KU/18 određuje da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a st. 2. istog čl. je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

28. Financijskim vještačenjem provedenim po sudskom vještaku Matiji Mikacu, odnosno danim pisanim Nalazom i mišljenjem imenovanog vještaka od 3. travnja 2023. (listovi br. 264-282 spisa), sa Dopunom nalaza i mišljenja od 14. siječnja 2025. (listovi br. 342-347 spisa), a obračunom plaća tužitelja za 1. do 12. mjesec 2016. i 1. mjesec 2017. primjenom osnovice od 5.145,37 kuna bruto; obračunom dodatka za posebne uvjete rada od 25% za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. kolovoza 2019. i od 28% za razdoblje od 1. rujna 2019. do 30. ožujka 2020.; obračunom dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tzv. liječničkog dodatka od 12% za razdoblje od siječnja 2016. do 31. kolovoza 2019. i od 16% za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020.; te osnovom tako utvrđene pravilno obračunate plaće izvršenog reobračuna naknade za godišnji odmor; utvrđeno je:

- da u zadanom je razdoblju poslodavac radniku zbog pogrešne osnovice plaće isplatio

19.886,09 HRK manje u bruto iznosu;

- da u razdoblju od siječnja 2016. do ožujka 2020. godine poslodavac je radniku temeljem dodataka na posebne uvjete rada i liječnički dodatak propustio obračunati 100.688,64 HRK u bruto iznosu;

- da uslijed navedenog, zbog manjih prosjeka bruto plaća radniku je u istom razdoblju također obračunato ukupno 27.409,22 HRK bruto manje naknade za godišnji odmor;

- te da sveukupno su isplaćene bruto plaće zbog navedenih propusta manje za 147.983,95 HRK.

29. Dani nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud ocjenjuje stručnim i nepristranim, te ga u cijelosti prihvaća, imajući u vidu i činjenicu da na sam nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi.

30. U odnosu na po tuženiku istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja s osnova razlike uslijed nepravilnog obračuna plaće za mjesec siječanj 2016., sud utvrđuje:

- da sukladno odredbi članka 139. ZR/14 potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina;

- da prema odredbi članka 92. st. 4. ZR-a plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, slijedom čega je obveza tuženika na isplatu plaće tužitelju za mjesec siječanj 2016. dospjela dana 15. veljače 2016., a od kojeg dana teče propisani petogodišnji zastarni rok za potraživanje tužitelja s osnova razlike zbog nepravilno obračunate mu plaće za mjesec siječanj 2016., bez obzira što je tuženik tužitelju plaću za navedeni mjesec isplatio dana 12. veljače 2016.;

- da tužba tužitelja u ovom je predmetu podnesena dana 15. veljače 2021., znači unutar propisanog petogodišnjeg zastarnog roka,

- te da je slijedom toga prigovor zastare neosnovan.

30.1. Osim toga, valja istaknuti kako je iz Izračuna tuženika na koji se tuženik poziva u ovom postupku i sukladno kojem Izračunu tuženik i priznaje potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 122.096,42 kn, razvidno je da je tim Izračunom obuhvaćen i mjesec siječanj 2016., i to kako glede reobračuna osnovice za taj mjesec, tako i nadalje glede reobračuna dodatka na posebne uvjete rada i liječničkog dodatka, te i reobračuna naknade za godišnji odmor.

31. Na osnovu svega navedenoga tražbina tužitelja za isplatu utuženog iznosa od 147.983,95 kn / 19.640,84 EUR utvrđena je u cijelosti osnovanom.

32. Na navedeni glavnični iznos tužitelju osnovom odredbe članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje u tekstu: ZOO) pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate, tekuće od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate.

33. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je usvojen.

34. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa/23).

34.1. Iako je tuženik dio tužbenog zahtjeva priznao još na pripremnom ročištu održanom dana 29. travnja 2022., u iznosu od 122.096,42 kuna bruto / 16.204,98 EUR bruto, navedeni nesporni dio tuženik tužitelju do sada nije isplatio, slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova ovog postupka u cijelosti.

34.2. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 15.2.2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od 20.5.2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 7.6.2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 20.8.2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 29.4.2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 22.7.2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), sastava podneska od 26.8.2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), sastava podneska od 28.9.2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), sastava podneska od 25.1.2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 21.7.2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 9.11.2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife/23), sastava podneska od 23.4.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife/23), sastava podneska od 21.1.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife/23), zastupanja na ročištu od 2.4.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife/23), poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 5.650,00 EUR, po stopi od 25%, u iznosu od 1.412,50 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, sveukupno 7.327,95 EUR, sa traženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate.

34.3. Tužitelju nisu priznati traženi troškovi sastava ostalih podnesaka, tj. požurnica od 21.12.2021., 1.2.2024., 12.9.2024., 29.10.2024., 9.12.2024. i 12.2.2025., koje požurnice osim što nisu bile potrebne za vođenje ove parnice, trošak sastava istih zasigurno ne može pasti na teret tuženika, budući tuženik svojim postupanjem ni na koji način nije utjecao na ažurnost postupanja u ovom predmetu.

Čakovec, 16. svibnja 2025.

Sutkinja:

Sandra Oletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tom obavijest:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik