REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-595/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja IV, vl. "Kablarić auto" iz Velike Gorice, Podotočje Gornje 302, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 28. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju IV vl. „KABLARIĆ AUTO“, Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 42,00 EUR (slovima: četrdeset dva eura) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 4. listopada 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju IV vl. „KABLARIĆ AUTO“, Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 4. rujna 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu, marke i model FIAT PUNTO, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ŠV. Ističe da je prometnu štetu dužan naknaditi tuženik po polici obveznog osiguranja, a sukladno Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 4. rujna 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 240509360578/1. Ukazuje da je visina štete iz izvida štete ne obvezuje osiguranje, a ni oštećenika., što sam tuženik navodi u izvodu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Objašnjava da predmet ovog spora predstavlja razliku u cijeni rada. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 42,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu. Ističe da se radi o maličnom sporu. Poziva se na sudsku praksu Županijskog suda u Zagrebu Gž-910/19 i Gž-2944/14. Poziva se na čl. 5. i 10. Zakona o obveznim odnosima te ističe da je ŠV bio dužan surađivati i ponašati se kao dobar domaćin te se suzdržati od postupaka kojima se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika. Oštećenik je mogao izvršiti popravak u drugim servisima. Tuženik je više puta obavijestio oštećenika da svoje vozilo može popraviti u servisima u kojima bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme i po istoj kvaliteti, što je oštećenik ignorirao. Poziva se na čl. 1085. i 1092. Zakona o obveznim odnosima.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je pročitao račun/otpremnicu br. 165/VP/1 (list 9. spisa), izvid štete (list 10. spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti (list 11. spisa), osobnu iskaznicu ŠV (listovi 12. i 13. spisa), e-mail korespondenciju (listovi 14. i 15., 25, 49. i 50. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 16. spisa), žalbu ŠV (list 17. spisa), dokaz o uplati (list 18. – 20 spisa), cjenik (list 21. spisa), ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja sklopljen između ŠV i tužitelja (listovi 22. i 23. spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 24. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (listovi 56. – 59. spisa), račun Autolimarija Rebić vl. NV br. R2 37/2024 P1/1 od 16. listopada 2024. (list 78. spisa), račun Auto Krpić (list 79. spisa), račun Autopoint d.o.o. (list 80. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 188/01/01 od 13. travnja 2022. i dokaz o njegovom plaćanju (listovi 86. – 88. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 57/01/01 od 7. veljače 2022. i dokaz o njegovom plaćanju (listovi 89. – 91. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 103/01/01 od 2. ožujka 2022. i dokaz o njegovom plaćanju (listovi 92. – 94. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 24/01/01 od 24. siječnja 2022. i dokaz o njegovom plaćanju (listovi 95. – 97. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 32/01/01 od 1. veljače 2022. i dokaz o njegovom plaćanju (listovi 98. i 99. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 485/01/01 od 25. rujna 2023. i dokaz o njegovom plaćanju (listovi 100. – 102.), račun tužitelja br. 126/VP/1 i dokaz o plaćanju (listovi 103. i 104. spisa), saslušao svjedoka ŠV (list 121. i 122. spisa), svjedoka OV (list 122. spisa) te tužitelja, kao stranku, ČV (list 123. spisa).

4. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-3971/2023- 2 od 29. veljače 2024. (listovi 26. – 39. spisa), br. Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024. (listovi 40. – 44. spisa), br. Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (listovi 51. – 55. spisa), br. Pž-3749/12-3 od 30. srpnja 2015. (listovi 60. – 65. spisa), br. Pž-1824/2024- 2 od 3. svibnja 2024. (listovi 105. – 109. spisa), presude Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-818/11-2 od 4. lipnja 2014. (listovi 45. – 48. spisa) i br. Revd-2136/2024-2 od 22. svibnja 2024. (listovi 110. – 113. spisa).

5. Raspravnim rješenjem od 28. travnja 2025. (list 123. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 42,00 EUR na ime neplaćene, preostale razlike po računu tužitelja br. 165/VP/1 od 18. rujna 2024., koji račun je izdan za popravak vozila oštećenika ŠV, koje vozilo je oštećeno u prometnoj nezgodi 4. rujna 2024.

8. Između stranaka nije sporan štetni događaj – prometna nezgoda koja se dogodila 4. rujna 2024. Između stranaka nije sporno da je tuženik isplatio do pokretanja ovoga postupka na ime predmetne naknade štete iznos od 315,12 EUR, dok je preostao neplaćeni iznos od 42,00 EUR, a koji se odnosi na više postavljenu cijenu sata rada. Također, između stranaka nije sporan broj radnih sati koji su potrebni da se oštećeno vozilo zbog sudjelovanja u prometnoj nezgodi dovede u prvobitno stanje, zamjena istovrsnog vjetrobranskog stakla.

9. Međutim, između stranaka je sporno imali li oštećenik pravo slobodno izabrati autoradionicu u kojoj će popravljati svoje vozilo nakon što je oštećeno u prometnoj nezgodi te s navedenim u vezi ima li tužitelj pravo na višu cijenu sata rada za zamjenu vjetrobranskog stakla od cijene rada za navedene radove koju priznaje tuženik, kao osiguravajuće društvo. Između stranaka je sporan osnov i visina utuženog iznosa, odnosno iznosa iznad u dobrovoljnom postupku plaćenog iznosa.

10. Uvidom u e-mail korespondenciju od 3. srpnja 2015. (listovi 49. i 50. spisa) vidljivo je da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odgovara da nije potrebno da autokuća, kao izvođač radova, ima ugovor o suradnji s osiguravateljem da osiguratelj isplati račun za popravak vozila sastavljen po izvidu štete. Iz navedenog e-maila proizlazi da Hrvatska agencije za nadzor financijskih usluga napominje da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati cijene radnog sata treće osobe, kao i da društva za osiguranje koriste pomoć stručnjaka za procjenu štete te uzimanje u obzir njegovo mišljenje u pogledu osnovanosti i visine primljenog zahtjeva. Pritom oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala radionica u kojoj je izvršen popravak i potraživati isplatu naknade štete, odnosno naknade iz osiguranja.

11. Iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (listovi 56. - 59. spisa) vidljivo je da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja daje mišljenje da u slučaju štetnog događaja na vozilu oštećena osoba ima pravo izbora autoservisne radionice registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila, koja će obaviti popravak vozila prema cijenama uredno istaknutim u svom cjeniku, temeljem kojeg redovito posluje na tržištu i plaća poreze i doprinose, uz zadovoljen kriterij kvalitete popravka. Hrvatska agencija za tržišno natjecanje u istom dopisu navodi da preporuka i/ili isticanje popisa ugovornih servisa na internetskim stranicama ili u poslovnicama osiguravajućeg društva ne bi bila sporna, uz obveznu napomenu da oštećenik u slučaju štetnog događaja na vozilu ima pravo takvu preporuku prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, navedeno je da je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati autoservisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

12. Iz cjenika usluga i radova tužitelja (list 21. spisa) vidljivo je da je radni sat tužitelja 40,00 EUR, uvećano za PDV-e. Cjenik je donesen 2. siječnja 2024. zbog čega proizlazi da je dostavljeni cjenik primjenjiv u konkretnom slučaju dok istovremeno tuženik navedeno ne spori. Pritom valja navesti da tuženik do zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije osporio vjerodostojnost i primjenu cjenika tužitelja.

13. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, koji je sklopljen između ŠV, kao ustupitelja i tužitelja, kao primatelja, od 22. rujna 2024. (listovi 22. i 23. spisa) vidljivo je da je ŠV ustupio potraživanje koje ima prema tuženiku u iznosu od 42,00 EUR tužitelju. Iz dopisa od 22. rujna 2024. i e-maila predmeta notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. siječnja 2025. (listovi 24. i 25. spisa) vidljivo je da su ŠV i tužitelj o ustupanju tražbine radi ispunjenja obavijestili tuženika (što tuženik tijekom postupka ne osporava).

14. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.

– dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga. Kako se u ovoj predmetu radi o tražbini isplate štete nastale na vozilu uslijed sudjelovanja u prometnoj nezgodi, to se radi o imovinskoj tražbini koja se može prenijeti na drugoga (ovdje tužitelja). Zbog navedenog, prijenos tražbine iz ovoga predmeta dopušten je po odredbi iz čl. 80. st. 1. ZOO-a, čime je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, suprotno osporavanjima tuženika. Također, tuženik je obaviješten o ustupanju tražbine, sukladno odredbi iz čl. 82. ZOO-a. Valja, kao neosnovane, otkloniti navode tuženika da ustupiteljica nije mogla ustupiti tražbinu tužitelja na pravno valjan način jer se radi o nepostojećoj tražbini. Ovo stoga što se radi o novčanoj tražbini, koja nije strogo osobne naravi, te koja se može prenositi, sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a. Nije od utjecaja na prijenos tražbine radi li se o nepostojećoj tražbini, odnosno o konkretno neosnovanoj tražbini dok ustupitelj odgovara za postojanje tražbine u vrijeme ustupanja, sve po odredbi iz čl. 86. ZOO-a, a što se odnosi na odnos primatelja tražbine (ovdje tužitelja) i ustupiteljice te nije od utjecaja na samog dužnika, ovdje tuženika.

15. Valja navesti da se tuženik poziva na odredbu čl. 88. st. 2. ZOO-a. Prema odredbi iz čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema odredbi iz čl. 88. st. 2. ZOO-a ali kad dužnik ustupi svom vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. Navedene odredbe čl. 88. st. 1. i 2. ZOO-a odnose se na odnos tužitelja, kao vjerovnika i osiguranik, kao ustupitelja te nemaju direktne veze s tuženikom. Tuženiku valja ukazati da za ustup tražbine nije potreban njegov pristanak (čl. 82. st. 1. ZOO-a) ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je u konkretnom predmetu i učinjeno. Pritom ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti (čl. 82. st. 2. ZOO-a). S obzirom na to da je ugovor o u stupu tražbine (cesija) u ovom konkretnom predmetu sklopljen između tužitelja i osiguranika ŠV, a da je tuženik o navedenom ustupu tražbine uredno obaviješten, što tuženik niti ne osporava, to je sada tuženik dužan svoju obvezu ispuniti prema primatelju tražbine, ovdje konkretno tužitelju, suprotno upiranjima tuženika.

16. Uvidom u račun Autolimarija Rebić br. R2 37/2024P1/1 od 17. listopada 2024. (list 78. spisa) vidljivo je da je NV izdao račun u kojem je za jediničnu vrijednost limarskih radova naveo iznos od 20,00 EUR, uvećano za PDV-e.

17. Uvidom u račun Auto Krpić br. 19/1/1/2024 od 19. siječnja 2024. (list 79. spis) vidljivo je da je obrtnik ZV za limarski rad naznačio cijenu od 20,00 EUR za sat rada.

18. Iz računa Autopoint d.o.o. 221-P1-1 od 17. srpnja 2024. (list 80. spisa) vidljivo je da je navedeno trgovačkog društvu u računu iskazalo cijenu sata rada za limarske radove u iznosu od 20,00 EUR uvećano za PDV-e.

19. Uz račune Autolimarije Rebić, Auto Krpić i Autopoint d.o.o., tuženik sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije dostavio dokaze o plaćanju navedenih računa.

20. Iz računa Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 188/01/01 od 13. travnja 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (listovi 85. – 88. spisa) vidljivo je da je Uniqa d.d. platila potraživanje Termolakirnica Zagi d.o.o. unutar kojeg je obračunata usluga limarskog rada u iznosu od 42,11 EUR za jedan sat rada.

21. Nadalje, iz računa Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 57/01/01 od 7. veljače 2022. te dokaza o uplati navedenih računa (listovi 89. – 91. spisa) vidljivo je da je Triglav osiguranje d.d. platio potraživanje Termolakirnica Zagi d.o.o. u kojem je iskazan rad usluge po satu od 42,11 EUR.

22. Ujedno iz računa Termolakirnice Zagi d.o.o. br. 103/01/01 od 2. ožujka 2022. (listovi 92. – 94. spisa) vidljivo je da je Triglav osiguranje d.d. podmirilo potraživanje u kojem je iskazana cijena usluge po satu od 42,11 EUR.

23. Jednak iznos cijene usluge po satu naveden je i u računu Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 24/01/01 od 24. siječnja 2022. te dokaza o uplati navedenog računa (listovi 95. – 97. spisa) te računa Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 32/01/01 od 1. veljače 2022. i br. 629/01/01 od 28. listopada 2021. (listovi 98. i 99. spisa).

24. Cijena sata rada od 42,11 EUR navedena je i u računu Termolakirnica Zagi d.o.o., a koji je od strane Croatia osiguranja d.d. podmiren u cijelosti (listovi 100. – 102. spisa).

25. Cijena sata rada tužitelja od 40,00 EUR, kao u utuženom računu iz ovoga predmeta (list 9. spisa) naznačena je i u računu tužitelja izdanom drugoj fizičkoj osobi JV br. 124/VP/1 od 28. svibnja 2024. (list 103. spisa). Uz taj račun od strane tužitelja dostavljen je i dopis upravo tuženika od 29. svibnja 2024. (list 104. spisa) u kojem tuženik obavještava navedenu fizičku osoba FV da u cijelosti prihvaća dostavljeni račun tužitelja od 28. svibnja 2024. Dakle, tuženik sam u svibnju 2024. prihvaća cijenu sata rada tužitelja iskazanu po jediničnoj cijeni od 40,00 EUR.

26. Sud je saslušao svjedoka oštećenika ŠV na glavnoj raspravi 28. travnja 2025. (listovi 121. i 122. spisa) koji je naveo da mu je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi 4. rujna 2024. Vozilo je odvezao kod tužitelja koji ga je popravio. Prethodno se nije raspitivao kod drugih servisa, a tako je postupio jer je već i prije popravljao vozilo kod tužitelja. Kod tužitelj popravlja vozilo i njegov otac. Svi su zadovoljni uslugom tužitelja. Tužitelj je jednako udaljen od njega kao i drugi serviseri. Čak i u situaciji da je sam morao platiti račun tužitelja, svoje bi vozilo odvezao tužitelju na popravak.

27. Nadalje, na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao i svjedoka OV (list 122. spis) koji je naveo da je sačinio izvid štete oštećenog vozila tužitelja. Rekao je da se ne sjeća razgovora sa ŠV ali da mu je dao uputu da mora ugraditi isto vjetrobransko staklo. Ne sjeća se je li mu sugerirao servis za popravak vozila.

28. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao i tužitelja ČV, kao stranku (list 123. spis) koji je naveo da je točno da je vozilo ŠV oštećeno u prometnoj nezgodi te da je on popravio svoje vozilo kod tužitelja. Istakao je da ŠV i inače popravlja svoje vozilo kod njega. Objasnio je da je jedina razlika iz izvida štete i njegovog računa u vrijednosti jednog radnog sata. Nije stavljao prigovore i zadovoljan je s radom i uslugom tužitelja. Cijena u računu temeljena je na cjeniku, koji je izvješen u prostorijama tužitelja. ŠV i inače popravlja svoje vozilo kod njega te će tako činiti i u budućnosti.

29. Sud je prihvatio i iskaze svjedoka ŠV i OV te tužitelja, kao istinite, posebice stoga jer su svjedoci i tužitelj iskazivali suglasno jedan drugome te suglasno ispravama u spisu.

30. Iz provedenih dokaza i to uvidom u isprave u spisu, a posebice saslušanjem svjedoka i tužitelja, kao stranke, sud je utvrdio da je ŠV izabrao tužiteljev servis za popravak svog vozila koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 4. rujna 2024., a to je učinio jer i inače i on i njegov otac svoje popravke obavljaju kod tužitelja te su zadovoljni uslugom i radom koju im tužitelja pruža. Ovakav zaključak sud je donio posebice zbog toga što su svjedok i tužitelj izričito naveli da svjedok svoje vozilo popravlja kod tužitelja. Na isti način svjedok bi postupio čak i u slučaju da sam plaća račune tužitelja. Takvo ponašanje svjedok oštećenika ŠV sud smatra postupanjem s pažnjom dobrog domaćina, čime je valjalo, kao neosnovane, otkloniti sve prigovore tuženika istaknute zbog nepostupanja oštećenika suprotno odredbama iz čl. 5. i čl. 10. st. 1. ZOO-a. Nadalje, sud je utvrdio da je cijena navedena u računu iskazana na temelju važećeg cjenika tužitelja koji je izvješen u poslovnim prostorijama tužitelja.

31. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

32. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

33. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

34. Slijedom iznesenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 42,00 EUR.

35. Prema odredbi iz čl. 173. st. 1. ZOO-a dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom (st. 2. ). Ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje (st. 3.).

36. Uvidom u račun tužitelja br. 165/VP/1 od 3. listopada 2024. (list 9. spisa) vidljivo je da je kao datum dospijeća po navedenom računu 3. listopada 2024. Stoga je zatezne kamate na neplaćeni iznos glavnice od 42,00 EUR valjalo dosuditi dan nakon stupanja u zakašnjenje osiguranika tuženika, a to je 4. listopada 2024. do isplate, sve po odredbi iz čl. 173. st. 3. ZOO-a, a kako tužitelj i potražuje u ovom predmetu. Stopa zateznih kamata suđena je po čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

37. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

38. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

39. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak jednokratne naknade u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 7.9. Tarife, uvećano za PDV-e, kao i troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 EUR. Zbog navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO- a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Zbog navedenog valjalo je odlučiti kao u t. II. izreke.

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 13,27 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana