REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: Pr-20/2023-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu mr.sc. Andreja Fileš Ružić i Anamarija Varović Kanižaj iz Čakovca, protiv tuženika BAT d.o.o., Rudolfa Steinera 2, Čakovec, OIB: 01944520619, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Plavetić – Knežević – Kriković iz Čakovca, radi naknade štete, nakon dovršene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 02. travnja 2025.god.. u nazočnosti punomoćnice tužitelja mr.sc. Andreje Fileš-Ružić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Ivice Plavetića, odvjetnika, dana 16. svibnja 2025.god. objavio je i

p r e s u d i o  j e :

I. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja OE koji glasi: "1.Nalaže se tuženiku BAT d.o.o, Rudolfa Steinera 2, Čakovec, OIB: 01944520619 da tužitelju NOVAK FILIPU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu iznos od 129.430,00 kn /17.178,31 EUR i na ime pravične novčane naknade za imovinsku štetu (s osnova tuđe pomoći i njege i vještački nalaz) iznos od 10.500,00 kn /1.393,59 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima računatom od 12. srpnja 2018. pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2.Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u cijelosti, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima računatom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju VE da tuženiku BAT d.o.o. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 12.187,50 EUR (dvanaesttisućastoosam- desetisedam eura i pedeset centi ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje :

1. Tužitelj OE je protiv tuženika BAT d.o.o. podnio tužbu radi naknade štete, koja je kod ovoga suda zaprimljena pod brojem Pr-990/2021. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14.02.2018. za poslove prodavača u prodajnom centru Bat d.o.o., [adresa]. Tužitelju je radni odnos kod tuženika prestao s danom 12.02.2021.; da dana 11. srpnja 2018. tužitelj je kao zaposlenik tuženika ozlijeđen na radu kod tuženika, da naime, navedenog dana tužitelj je obavljao poslove prodavača u trgovačkom centru Bat, trgovačkog društva BAT d.o.o., u [adresa], radio je u popodnevnoj smjeni od 13,30 do 19,30, da oko 15,50 sati kupac je tražio bakrenu žicu te je voditeljica odjela alata rekla tužitelju da odrežu žicu za kupca i da prilikom rezanja odrezani dio je udario tužitelja u lijevo oko te probio prednji dio oka tj. ozlijedio ga; da tužitelj je odmah išao isprati oko, no kako je osjećao smetnje, oko ga je počelo boljeti i gubio je vid, nakon nekog vremena je otišao do blagajne radnici PE da je pita kome se mora javiti za pružanje prve pomoći, ona mu je rekla da ne zna, da se nema kome javiti, da nakon toga je rekao voditeljici odjela prodaje alata AE i blagajnici PE da ide liječniku, obzirom da ima jake bolove i jer mu se smanjuje vid te jer mu je iz oka počela curiti sluz; da tužitelj je zatim uzeo svoje vozilo (bez da mu je itko pružio pomoć barem u smislu da ga odveze!), po majku da ode s njim do liječnika, i potom se sa majkom odveo u ambulantu hitne pomoći u Županijsku bolnicu u Čakovcu gdje mu je odmah pružena liječnička pomoć; da tužitelj je prilikom navedenog događaja zadobio probojnu ozljedu lijevog oka, prolaks staklovine, traumatsku kataraktu lijevog oka, susp.subluksaciju lijeve očne leće, traumatsko krvarenje u prednju očnu sobicu; da tuženik kao poslodavac tužitelja odgovara za štetu prouzročenu tužitelju uslijed navedene ozljede na radu.

2. Dalje tužitelj u tužbi navodi da kao posljedica predmetne ozljede na radu kod tužitelja su ostale anatomsko-funkcionalne promjene – smanjenje vida na lijevom oku, ožiljak na rožnici lijevog oka, odstranjena mu je prirodna leća i ugrađena umjetna leća, da kod tužitelja su zaostale midrijaza (proširenje zjenice) lijevog oka radi oštećenja sfinktera zjenice, manja stražnja sniehija na 3 sata, stražnja pseudofakija sa stražnjom kapsulektomijom uz manji edem mrežnice i laserske pečate na mrežnici, da tužitelj i dalje osjeća strahove, a osobito u smislu opreza radi eventualnog novog ozljeđivanja, te da slijedom navedenoga, s osnova predmetnoga štetnog događaja u kojem je tužitelj pretrpio štetu, tužitelj potražuje: pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tjelesni integritet u ukupnom iznosu od 129.430,00 kn, a koji se iznos sastoji od: iznosa od 81.930,00 kn prema kriteriju (mjerilu) fizičkih bolova uz uvažavanje dodatnih problema i nelagoda koje je tužitelj trpio zbog težine ozljeda, iznosa od 20.000,00 kn prema kriteriju (mjerilu) pretrpljenog straha, iznosa od 20.000,00 kn prema kriteriju (mjerilu) smanjenja životne aktivnosti i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, uvažavajući sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda dodatne kriterije za visinu pravične naknade, iznosa od 7.500,00 kn prema kriteriju (mjerilu) naruženosti; naknadu imovinske štete s osnova trajne potrebne stalne tuđe pomoći i njege u iznosu od 9.000,00 kn; naknadu troška izrade vještačkoga nalaza i mišljenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke u iznosu od 1.500,00 kn; dalje navodeći da tužitelj ima potraživanje i s osnova imovinske štete – izgubljene zarade – iznosa razlike isplaćenih naknada za vrijeme bolovanja u odnosu prema prosjeku tri zadnje plaće kod tuženika prije štetnog događaja, no za sada isto nije predmet ove tužbe; te tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj traži da mu tuženik isplati na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu iznos od 129.430,00 kn i na ime pravične novčane naknade za imovinsku štetu (s osnova tuđe pomoći i njege i vještački nalaz) iznos od 10.500,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računatom od 12. srpnja 2018. pa do isplate, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u cijelosti, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osnov i visinu istog te se protivi navodima iz tužbe. Tuženik prije svega ističe kako je za štetni događaj kriv isključivo tuženik koji je isključivo svojom krivnjom izazvao štetni događaj pa tako i štetu, te navodi da tužitelj je kod tuženika bio u radnom odnosu od 09.10.2017., sve sukladno Ugovoru o radu, na radnom mjestu prodavač, pri čemu tuženik ističe kako je za čitavog trajanja navedenog radnog odnosa radio samo na odjelu ˝Boja i lakova˝, dakle nije radio na odjelu alata niti pak na ijednom drugom odjelu tuženika kao prodavač; da za rad na svom radnom mjestu bio je i stručno osposobljen za rad na siguran način, kako to proizlazi i iz priložene Potvrde o osposobljenosti br. 18-370-ZNR-026/ZOS-001, koja jasno potvrđuje kako je tuženik proveo sve mjere zaštite za rad na siguran način, a tužitelj prošao potrebne provjere znanja i vještina za rad na siguran način; da naime, unatoč vrlo jednostavnom opisu predmetnog događaja o kojem tužitelj navodi da je do nezgode došlo na način da bi isti rezao žicu jer mu je tako rekla voditeljica odjela alata, tuženik isto osporava te ustraje kod navoda da je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja, a svakako ne prema ničijem nalogu; da prema saznanjima tuženika, spornog je dana tuženik, kao i uvijek radio na odjelu boja i lakova, da bi mu se u jednom trenutku kao kupac na njegovom odjelu javio djed njegove djevojke ili sl. (njemu poznata osoba) tražeći sporni komad žice, te da tužitelj se potom sa svog odjela Boja i lakova, sa kupcem udaljio na odjel alata te je kolegici prodavačici AE rekao da je sa kupcem došao pogledati žice te tražio da mu ju donese, koju je potom unatoč osposobljavanju za rad na siguran način, krenuo rezati žicu iz koluta, i to škarama koje su sa strane bile za prodaju, čime je postupao protivno pravilima struke i protivno obuci koju je stekao kroz osposobljavanje za rad na siguran način; da tako je potpuno netočan navod tužitelja da bi nalog za takvo protupravno postupanje dobio nalog od prodavačice na odjelu alata (koja nije u odnosu na tužitelja njemu nadređena), tim više što je tužitelju bilo jako dobro poznato da se artikl 'kolut žice za zavarivanje'' prodavao isključivo u kompletu i da tu žicu nije bilo dozvoljeno rezati iz tog koluta na komade; a da nadalje, da je tome tako razvidno je i iz činjenice da je tužitelj jasno znao da postupa protivno pravilima struke te da žicu koju je rezao nije dozvoljeno rezati jer je to učinio škarama koje se u blizini nalazile za prodaju (s opet jasnom predodžbom da niti to nije dozvoljeno jer se proizvodi koji su za prodaju ne mogu koristiti kao alati za trgovce prilikom prodaje robe!), niti je bilo predviđenog mjesta na kojem bi se žica mogla rezati na siguran način (kada bi se i prodavala na metre, što u konkretnom primjeru nije bio slučaj), niti pak je za to bio osiguran adekvatni alat, kako je to naprijed opisano; da tužitelj je tako za rezanje žice protupravno te protivno pravilima struke i rada na siguran način za koji je osposobljen, uzeo armiračka kliješta koja su bila izložena za prodaju u blizini, a ne za korištenje radnicima u prodajnom centru; te da zbog navedenog, nejasno je na koji je način tuženik odgovoran za štetni događaj te štetu tužitelju, obzirom da je tužitelj unatoč jasnim saznanjima o svemu naprijed navedenom, poduzeo radnje koje su dovele do štete po vlastitoj odluci, bez ičijeg naloga; da sve navedeno, razvidno je iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nalogu od dana 24. srpnja 2018.; da radi opisanog postupanja tužitelja, koji je prilikom opisanog štetnog događaja postupao krajnje nepažljivo, vjerojatno u brzini da ga nitko ne uoči da radi ono što je svakako znao da ne smije - rezati žicu koju nije dopušteno rezati na komade i to sa škarama koje su za prodaju, znajući da se isto ne smije raditi, bez ikakvih poduzetih mjera zaštite za koje je tužitelj kao radnik bio obučen, pa je tako tuženik bio primoran predmetni kolut žice i kliješta izuzeti iz prodaje te ih rashodovati, čime mu je nastala šteta, a tužitelj je tako ujedno počinio i kaznena djela opisana člancima 234. KZ-a (neovlaštena uporaba tuđe pokretne stvari) i 235 KZ-a (oštećenje tuđe stvari); da ostaje nejasno zbog čega tuženik nije prilikom štetnog događaja i nakon istog potražio pomoć od nadređenih osoba ukoliko tvrdi da su iste radile s njim u smjeni i davale mu naloge odnosno ovlaštenih, i zbog čega je poduže vremensko razdoblje čekao umjesto da je odmah potražio liječničku pomoć koja bi moguće i spriječila teže posljedice i minimizirala štetu, zbog čega tuženik smatra da upravo takvo ponašanje tužitelja samo ukazuje kako je tužitelj očito jako dobro znao i bio svjestan svojeg pogrešnog postupanja te je očito lakomisleno smatrao da će bol proći, a da će postupanje njega kao radnika koje je prethodno opisano proći neopaženo. Tuženik ističe kako u svakoj smjeni radi osoba koja je ovlaštena za pružanje prve pomoći, o čemu su radnici i obaviješteni te znaju koje su osobe ovlaštene za pružanje prve pomoći, stoga nije jasno zašto se za pružanje prve pomoći tužitelj nakon znatnog proteka vremena obratio blagajnici. Slijedom svega navedenog, bilo kakva šteta koja bi bila prouzročena tužitelju, nastala je isključivo njegovom krivnjom tj. radnjom tužitelja za koju svakako nije dobio nalog tuženika, niti pak njegovih radnika, kako to neistinito opisuje u svojoj tužbi. Slijedom svega navedenog, tuženik u cijelosti osporava bilo kakvu odgovornost za štetu koju potražujete svojom tužbom, kako materijalnu tako i nematerijalnu. Ujedno, tuženik se protivi provođenju dokaza predloženog od strane tužitelja uvidom u medicinsku dokumentaciju dostavljenu uz tužbu prije utvrđenja odgovornosti za štetni događaj. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužitelja odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4. Dalje tijekom postupka tužitelj ističe da nije točno da bi za predmetni štetni događaj bio kriv isključivo tužitelj te da bi on svojom krivnjom izazvao štetni događaj pa tako i štetu, dalje navodeći da točno je da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu od 09.10.2017. i to na radnom mjestu prodavač no predmetni je ugovor sklopljen na određeno vrijeme tj do 31.10.2017. te predmetni ugovor nije relevantan za štetni događaj od 11.srpnja 2018., već je za isto relevantan ugovor o radu kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom na neodređeno vrijeme, s time da je tužitelj započeo s radom po istome 1.4.2018.; da nije točno da je tužitelj radio „samo na Odjelu boja i lakova“ već je radio i na drugim odjelima, ovisno o potrebi poslodavca (primjerice strujnom odjelu, odjelu alata i drugo), te je redovito bio upućivan od nadređenih na druge odjele prema potrebama poslodavca; da tužitelj nije bio pravilno osposobljen za rad na siguran način, niti je poslodavac organizirao rad da se isti obavlja na siguran način, već je poslodavac rad organizirao onako kako je njemu u pojedinom trenutku odgovaralo, ne vodeći računa o tome da rad bude organiziran na siguran način, da tako je npr. i na samom odjelu Boja i lakova tužitelj od strane poslodavca bio raspoređen da radi i radio je, između ostaloga, i na uređaju za miješanje boja i fasada, a za koji nije imao obuku ni sve položene ispite, dakle nije bio stručno osposobljen za rad na siguran način, da isto je tako više puta bio upućivan i na druge odjele, te da iz navedenoga je razvidno da poslodavac nije organizirao rad na siguran način; da točno je da se tužitelju obratio djed njegove bivše djevojke, no on je bio kupac kao i svaki drugi i prema njemu se tužitelj ponio na obazriv način kao i prema svakom drugom kupcu; da nije točno da bi tužitelj postupao samoinicijativno već mu je voditeljica odjela boja i lakova AE (a kao što to proizlazi i iz zapisnika od 12. srpnja 2018. s izjavom AE koji prileži odgovoru na tužbu) nakon što joj je objasnio treba kolut žice „da si stranka uzme za uzorak“, donijela kolut žice, i ničime nije navela da se ne bi smio ili mogao odrezati komad žice za uzorak! Upravo suprotno, ona je, kako je razvidno iz zapisnika od 18. srpnja 2018. s izjavom oštećenika VE, i odmotala pola metra žice i rekla tužitelju neka odreže istu na duljini oko pola metra, te da po uputi voditeljice odjela tužitelj je sa armiračkim kliještima (za koje mu je ona rekla gdje se nalaze i koje da uzme) odrezao oko pola metra žice koju ona nije dobro pridržala, a da je smatrala da je navedena radnja protivna pravilima struke, AE kao voditeljica odjela i kao osoba višeg položaja od tužitelja bi zasigurno bila upozorila tužitelja i ne bi mu dopustila da reže kolut žice, niti da upotrijebi armiračka kliješta da tuženik nije imao takvu praksu prodaje žice i upotrebe armiračkih kliješta i inače, da štoviše, AE mu, da je smatrala da je navedeno protivno pravilima struke, ne bi pomagala u rezanju sporne žice, čak štoviše, trebala je, kao voditeljica odjela, ukoliko to nije bilo uobičajeno, dopuštene i ukoliko nije bilo po pravilima struke ili protivno praksi tuženika, isto spriječiti; da u svakom slučaju se ističe da je poslodavac tj tuženik trebao osigurati rad na siguran način, a isto nije učinio; da poslodavac nije pravilno i propisno osposobio tužitelja za rad na siguran način, a evidentno niti voditeljicu odjela za rad na siguran način, a očito niti osobu za pružanje prve pomoći, te nije pravilno izvršio ocjenu praktične osposobljenosti za rad na siguran način za poslove prodavača te program osposobljavanja ni procjena rizika nisu odgovarale stvarnim rizicima predmetnoga radnog mjesta, a što proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 24.07.2018., da naime, u navedenom Zapisniku navedeno je da je potrebno dodatno izvršiti provjeru procijenjenih rizika na poslovima i mjestu rada, na odjelu prodaje alata, na okolnost rizika vezanih uz nastanka ozljede (str. 5, pod „Zahtjev“); da je temeljem čl. 29. Zakona o zaštiti na radu inspektor rada savjetovao poslodavcu da se revidiraju mjere osposobljavanja za rad na siguran način za poslove prodavača (str. 5, pod „Savjet“); dato je i usmeno rješenje kojim je naređeno poslodavcu da se provjeri osposobljenost radnika za rad na siguran način u skladu s procjenom rizika; da također, poslodavac nije sukladno zakonu niti izvršio prijavu ozljede na radu što je prema zakonu dužan učiniti istoga dana – prema inspekcijskom zapisniku obavijest o nastanku događaja ozljede na radu javljena je telefonom 12.07.2018., da to također potvrđuje da poslodavac nije postupao sukladno svojim obvezama temeljem propisa o zaštiti na radu, da ne poštuje iste, te da evidentno postoje ozbiljni propusti u tom smislu, te da rad nije organiziran na siguran način; da ujedno se ističe da je iz inspekcijskog zapisnika razvidno da je inspekcijski nadzor izvršen tek dana 24.07.2018., dakle, 11 dana nakon štetnog događaja(!) u kom vremenu je tuženik mogao izmijeniti mjesto događaja štetne radnje, pripremiti potrebnu dokumentaciju, posložiti si predmetnu pravnu stvar na način kako to njemu odgovara, a da ujedno se ističe da zapisnik o inspekcijskom nadzoru nije u skladu s pravilima struke, te je evidentno naklonjen poslodavcu; da nije točno da je tužitelj prilikom štetnog događaja postupao krajnje nepažljivo, da on je postupao s dužnom pažnjom; da tužitelj nije odmah potražio pomoć jer je bio u stanju šoka i nije niti bio sposoban potražiti sam sebi pomoć – on je sjedio jer ništa nije vidio budući da mu je curilo iz oka, ali je zato propust tuženika što voditeljica odjela odnosno drugi zaposlenici koji su vidjeli što se dogodilo tužitelju nisu pozvali pomoć tužitelju niti su se obratili osobi zaduženoj za pružanje prve pomoći; te upravo kod tuženika leži krivnja što je tužitelju nastala upravo takva šteta kakva mu je nastala; da nije točno da je tuženik predmetni kolut žice i armiračka kliješta izuzeo iz prodaje i rashodovati jer su ista vraćena na mjesto prodaje bez da bi se oštetila; da potpuno neosnovano tuženik tvrdi da bi tužitelj počinio kazneno djelo neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari niti pak kazneno djelo oštećenja tuđe pokretne stvari, da takvi su navodi apsolutno netočni, neistiniti, paušalni, irelevantni za predmet ovog spora niti pak su ičim dokazani. Ujedno tužitelj ovim putem ispravlja navod da je predmetne zgode radio u smjeni od 13.30 do 19.30 sati, da naime, tužitelj je radio u dvije smjene, u popodnevnoj smjeni zimi 13,00 -20,00 ili ljeti od 14,00 do 21,00 sat. Tužitelj ističe da mu je uslijed štetnog događaja, osim same ozljede na radu i njenih posljedica, nastala i daljnja šteta pa je zbog dugotrajnog bolovanja i oštećenja oka morao vratiti vozačku dozvolu, da naime, zbog dugotrajnog bolovanja nije mogao pristupiti izvanrednom liječničkom pregledu, Tužitelj smatra da iz svega iznijetoga razvidno je da tuženik kao poslodavac jest odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj uslijed predmetne ozljede na radu; da tuženik kao poslodavac odgovoran je za istu već i po objektivnoj odgovornosti, a pored toga, razvidno je da tuženik nije poduzeo sve mjere kako bi osigurao rad na siguran način te da postoje propusti u njegovom postupanju u smislu obveza poslodavca glede zaštite na radu; da navodi tuženika nisu osnovani, te tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom usvaja tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi i parnični trošak.

5. Tijekom postupka tuženik navodi da je točno da je tužitelj u radnom odnosu bio od 2017., time da je Ugovor o radu s tuženikom, i to na neodređeno vrijeme, sklopio dana 01.04.2018., no da netočna je tvrdnja tužitelja da je ˝redovito od nadređenih bio upućivan na druge odjele prema potrebama Poslodavca˝, već je točno da je tužitelj radio na odjelu Boja i lakova kao prodavač, a prema potrebi, dakle izuzetno rijetko kada bi to zbog nužnosti radi zamjene radnika koji je bio primjerice na bolovanju ili godišnjem odmoru, radio bi i na drugim odjelima kao prodavač, pa tako i na odjelu alata kako to tvrdi u svom podnesku, te da nadalje, nejasne su tužiteljeve tvrdnje kako je tuženik rad organizirao ˝na način kako je to njemu odgovaralo˝, a tvrdnja u tom kontekstu da tužitelj nije bio pravilno osposobljen za rad na siguran način te da nije vodio računa da rad bude organiziran na siguran način, neistinita je i netočna; da naime, poslodavac odnosno tuženik posluje već više od 10 godina, zapošljava 73 radnika, i sukladno pozitivnim propisima provodi sve mjere zaštite na radu (ima ovlaštenika za zaštitu na radu kao i stručnjaka za zaštitu na radu), a sukladno tome i edukaciju radnika za rad na siguran način, te da svi radnici tuženika, kako prije štetnog događaja, tako i u trenutku štetnog događaja, a i nakon istog, posjeduju Uvjerenja za rad na siguran način, tako i tužitelj, a što je predočeno inspektoru prilikom inspekcijskog nadzora; da tužiteljeva tvrdnja kako je radio na Odjelu boja i lakova, i na uređaju za miješanje boja i lakova, a za koji nije imao obuku ni sve položene ispite, neistinita je iz razloga jer: ne postoji obuka niti mogućnost polaganja ispita za rad na konkretnom odjelu, pa tako ni na uređaju koji radi na principu pritiskanja tipki za radnje koje treba izvršiti, nije nikako opasan niti bi za isti trebalo ili bilo moguće polagati ikakve ispite, no tužitelj je suprotno njegovim neistinitim tvrdnjama bio obučavan od strane radnika koji rade na odjelu boja i lakova, a to je vidljivo iz Potvrde o osposobljavanju za rad tužitelja kao radnika (a ne praktikanta), u trajanju od 60 dana (od 09.10.2017. – 09.12.2017.) koju je potpisao sam tužitelj kao i njegov voditelj EE; da za mogući povremeni rad na drugom odjelu nije potrebno provoditi posebne ispite ili stručna osposobljavanja (isto je ujedno predviđeno i Ugovorom o radu u čl. 3. Ugovora o radu), što samo dodatno ukazuje tužiteljevo nerazumijevanje za pristup radu te nužnost uključivanja razumne pažnje i pravila struke prilikom obavljanja poslova, pa i na radnom mjestu prodavača, koja pravila je tužitelj konkretne zgode u potpunosti zanemario te je postupao protivno zakonu, pravilima struke i poslovne politike poslodavca; da netočna je tvrdnja da je kupac, dakle djed njegove bivše djevojke, bio kupac kao i svaki drugi, budući tuženik smatra da bi tužitelj svakog drugog kupca uputio na odjel na kojem je također konkretne zgode bilo prodavača, i izgledno je da ne bi unatoč upozorenjima prodavača, AE, da ne reže kolut žice jer se ista ne prodaje u dijelovima! isto zanemario i postupio suprotno upozorenju drugog prodavača, a potpuno protupravno pravilima struke i poslovnoj politici tuženika, a koja mu je i bez upozorenja bila poznata; da nadalje, netočno je da bi u namjeri da usluži kupca (djeda svoje djevojke) na odjelu alata, napustivši pri tom svoj odjel na koji je konkretne zgode bio raspoređen i na kojem je trebao usluživati kupce, postupao uz pomoć ili pak po uputi AE, već da tužitelj je konkretne zgode tražio AE, koja mu svakako nije bila nadređena kako to pogrešno pokušava prikazati tužitelj, da mu donese kolut žice, koju mu je ista donijela i potom otišla, dakle svakako nije odmotavala žicu niti pak istu držala (a kamoli da ju ne bi dobro pridržala!) kada ju je tužitelj rezao, da ista je upravo suprotno navodima tužitelja, istog prilikom davanja koluta žice koju tražio upozorila da se ista prodaje u komadu te da se ne smije rezati, no tužitelj je unatoč upozorenju i pravilima struke koja su mu svakako bila poznata postupio na svoju ruku suprotno, zbog čega je došlo do štetnog događaja; da nadalje je promašena i konstrukcija tužitelja da bi mu AE bila nadređena ili pak višeg položaja odgovornosti od njega, ista je prodavač kao što je bio i on, bez ikakvih ˝viših znanja i odgovornosti ili utjecaja na njega˝, na svom je odjelu ista voditelj, a što znači da je odgovornija za naručivanje robe, izgled polica i sl., a da nadređena osoba tužitelju bila je DE, voditeljica trgovačkog centra. Tuženik navodi da suprotno tvrdnjama tužitelja, da tuženik ne bi osigurao rad na siguran način, iz dokaza priloženih u spis kao i inspekcijskog nadzora koji nije utvrdio suprotno, razvidno je kako je tuženik sukladno svim pozitivnim propisima provodio sve mjere zaštite na radu, osposobljavajući radnike za rad na siguran način; da stoga je nepotrebna, a uostalom i promašena insinuacija da bi tuženik do dana inspekcijskog nadzora imao vremena ˝posložiti dokumentaciju˝, ili pak izmijeniti mjesto događaja štetne radnje (?), niti pak je jasno na koji bi to način obzirom na opisan tijek štetnog događaja bilo moguće; da pozivanje tužitelja da Poslodavac ne bi postupio sukladno zakonu jer nije prijavio događaj istog dana također je promašeno, a iz razloga što tužitelj nakon manevra koji je izveo unatoč tome što je znao da ne smije rezati kolut žice koja je namijenjena prodaji drugim kupcima u metraži istaknutoj na proizvodu, i to škarama koje su namijenjene prodaji kupcima kao nekorištene, uopće nije nikoga obavijestio o bilo kakvoj ozljedi, zbog čega naravno niti radnici poslodavca nisu mogli reagirati, već je nakon par sati došao do blagajne i rekao PE da ga peče oko i da ide kući, pri čemu svakako nije tražio nikakvu pomoć; da isti je kao i svi drugi radnici znao informaciju o osobi koja je u smjeni zadužena za pružanje prve pomoći, no istu nije pozvao, a da bi potom bio sposoban sam otići kući nakon gotovo dva sata i odvesti se kući autom, te da tužitelj je svojom odlukom, a ne kako to opisuje zbog šoka i nemoći, prešutio i propustio pozvati osobu za pružanje prve pomoći koja u svakoj smjeni prisutna, zbog čega je sam kriv za štetu kakva mu je nastala; te da odmah idućeg jutra po saznanju tuženika o događaju iz popodnevne smjene od dana ranije, stručnjak zaštite na radu IE u 8,00 sati štetni je događaj prijavio inspektoratu, dakle u najkraćem mogućem vremenu o saznanja za štetni događaj i za obvezu prijave; da kolut žice i armiračka kliješta rashodovana su te nisu stavljena natrag u prodaju; da tužitelj je rezanjem koluta koji se prodaje isključivo u komadu protupravno postupao, a s kojom je činjenicom bio upoznat, i koju je zanemario iz očitih razloga jer je poznavao kupca kojem je mimo upozorenja odlučio učiniti ustupak koji je protivan pravilima struke kao i poslovnoj politici tuženika, uzrokovao štetni događaj na koji tuženik kao poslodavac nije imao nikakav utjecaj niti ga je mogao prevenirati, niti je kriv za isti; da poslodavac nije imao utjecaja na dan izlaska inspekcije na teren, po njegovoj prijavi, što tužitelj neosnovano sugerira da bi tuženik i za navedeno bio odgovoran (?). Slijedom svega navedenog, tuženik u cijelosti osporava bilo kakvu odgovornost za štetu koju tužitelj potražujete svojom tužbom, kako materijalnu tako i nematerijalnu.

6. Tužitelj je na ročištu održanom dana 03. studenog 2022.god. uskladio tužbeni zahtjev obzirom na propise o konverzije kune u euro, tako da uz kunske iznose naznačava i iznose u valuti EUR ( sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH ) i to u trećem redu točke I. tužbenog zahtjeva iza "129.430,00 kn" dodaje / 17.178,31 eur, te u četvrtom redu točke I. iza "10.500,00 kn" dodaje / 1.393,59 eur.

7. Tuženik je u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda iznijetih tijekom postupka.

8. Nakon provedenog postupka dokazivanja Općinski sud u Čakovcu je pod brojem Pr-990/2021-29 dana 16. prosinca 2022.god. donio Presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja s osnova zatražene naknade štete i tužitelja obvezao na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

9. Po žalbi tužitelja na tu Presudu Županijski sud u Zagrebu je pod brojem Gž R- 384/2023-3 dana 02. svibnja 2023.god. donio Rješenje kojim je u cijelosti ukinuo ovosudnu presudu i predmet je vratio ovome I-stupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred drugog suca toga suda.

10. Nakon toga je kod ovoga suda spis sukladno e-spisu dodijeljen u rad drugom sucu rješavatelju, te je sukladno Sudskom poslovniku spis dobio novi broj Pr- 20/2023.

11. Nakon te II-stupanjske odluke postupak je u fazi glavne rasprave sukladno čl. 377. Zakona o parničnom postupku , (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - koji se primjenjuje nakon te II.stupanjske ukidne odluke – u nastavku: ZPP), a temeljem čl. 315. Zakona o parničnom postupku glavna rasprava zbog promjene suca počinje iznova.

12. Po pozivu suda u ovom ponovljenom postupku su se obje parnične stranke očitovale, te su stavile dokazne prijedloge.

13. Stranke su se složile da se iskazi nekih već saslušanih svjedoka samo pročitaju, dok su tražile da se neki svjedoci, kao i stranke ponovno saslušaju.

14. Sud je sukladno tome provodio ovaj ponovljeni postupak.

15. Provedeno je i vještačenje po vještaku specijalisti zaštite na radu, te je taj vještak i saslušan usmeno na ročištu pred sudom. Sud je posebnim Rješenjem odlučio da se neće provoditi i očevid na licu mjesta i rekonstrukcija štetnog događaja zbog proteka vremena od samog događaja.

16. Sud je Rješenjem od dana 09. prosinca 2024.god. odlučio da će se dokumentacija koju je tuženik dostavio u spis nakon što je sud odredio provođenje vještačenje uzeti u obzir, s obrazloženjem kao u tom rješenju, a protiv kojeg rješenja nije dopuštena posebna žalba.

17. Isto tako je sud Rješenjem od dana 09. prosinca 2024.god. odbio dokazni prijedlog tužitelja da se u ovom postupku provede vještačenje po drugom vještaku specijalisti zaštite na radu, uz obrazloženje navedeno u tom rješenju, te je odlučeno da protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

18. U konačnici je sud zakazao ročište za glavnu raspravu za dan 02. travnja 2025.god. na kojem je punomoćnica tužitelja ostala u cijelosti kod tužbe, tužbenog zahtjeva, svih navoda i dokaznih prijedloga, te napominje da tuženik tijekom postupka nikada nije osporio vještački nalaz medicinskog vještaka predan uz tužbu. Punomoćnik tuženika je ostao u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih navoda iznijetih u tijeku postupka, te je istaknuo zbog čega smatra da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja.

19. Na tom ročištu je sud donio Rješenje da se temeljem čl. 299.a. Zakona o parničnom postupku dopušta se podnošenje podneska tužitelja od 25. ožujka 2025. kao i na tom ročištu iznesenih navoda tužitelja i tuženika, sve iz razloga jer su stranke sve to već isticale u brojnim pisanim podnescima koji se nalaze u spisu.

20. Zatim je sud na ročištu održanom dana 02. travnja 2025.god., a nakon što su predloženi dokazi po strankama provedeni, donio Rješenje da s obzirom da sud smatra da je u pogledu osnova tužbenog zahtjeva stvar sazrjela za donošenje odluke, to će sud prvo donijeti odluku o osnovi tužbenog zahtjeva temeljem čl. 330. Zakona o parničnom postupku.

21. S obzirom na ovu odluku suda, sud je donio daljnje rješenje da će se na tom ročištu izvršiti uvid u dokumentaciju, te će sud u ovom postupku prvo donijeti odluku o osnovi tužbenog zahtjeva tužitelja. Odlučeno je da s obzirom na odluku suda da će se prvo odlučiti o osnovi tužbenog zahtjeva tužitelja za sada se neće provoditi još i medicinsko vještačenje u pogledu utvrđivanja visine štete.

22. Stoga je sud na tom ročištu izvršio uvid u dokumentaciju te je nakon toga zaključio glavnu raspravu.

23. U ovom ponovljenom postupku dokazivanja sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju priloženu uz tužbu: Ugovor o radu od 01. travnja .2018. (list 5-6 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 28. prosinca .2020. (list 7-8 spisa), Odštetni zahtjev od 25. lipnja 2021. (list 11 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Branimira Cerovski, oftalmolog, od 8. lipnja 2021., sa računom (list 12-17 spisa) i medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 18-70 spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: Ugovor o radu od 9. listopada 2017 (list 81-82 spisa), Potvrdu o osposobljenosti od 14. veljače 2018. sa Zapisnikom o osposobljenosti (list 83-85 spisa), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zaštite na radu, Ispostava u [adresa] od 24. srpnja 2018. (list 86-92 spisa), Zapisnik Inspektorata rada, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zaštite na radu, Ispostava u [adresa] od 12. srpnja 2018. (list 93-94 spisa) i Foto elaborat ozljede na radu (list 95-96 spisa); dokumentaciju dostavljenu po tužitelju: Zapisnik Inspektorata rada, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zaštite na radu, Ispostava u [adresa] od 18. srpnja 2018. (list 101-92 spisa), Zapisnik Inspektorata rada, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zaštite na radu, Ispostava u [adresa] od 12. srpnja 2018. (list 103-104 spisa), Prijavu o ozljedi na radu od 16. srpnja 2018. (list 105-108 spisa), Ugovor o radu od 01. travnja 2018. (list 109-110 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 28. prosinca 2020. (list 111-112 spisa) i Oglase (list 113-116 spisa); dokumentaciju dostavljenu po tuženiku: Potvrdu o osposobljenosti od 14. veljače 2018. sa Zapisnikom o osposobljenosti (list 123-124 spisa), Popis radnika upoznatih s Procjenom rizika iz područja zaštite na radu za poslove koje obavljaju (list 125-126 spisa), Potvrdu o radu tužitelja pod nadzorom osposobljenih radnika od 09. listopada 2017. (list 127 spisa), Test znanja iz sigurnosti na radu za prodavača od 14. veljače 2018., Test znanja osnove zaštite na radu i Test znanja iz zaštite od požara (list 140-152 spisa), Evidenciju radnih sati i Obračun isplaćene plaće/naknade plaće za TE za mjesec srpanj 2018. (list 207-210 spisa), podatke o proizvodu (list 283-284 spisa), dopis vještakinje Marije Hrgarek (list 315 i 316 spisa), dokumentaciju predanu po tuženiku (list 320-1147 spisa), dopis vještakinje Marije Hrgarek (list 1150 i 1151 spisa), dokumentaciju (list 1161 -1175 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje Marije Hrgarek zaprimljeno 03. svibnja 2024. (list 1176-1214 spisa), dopuna vještačkog nalaza i mišljenja vještakinje Marije Hrgarek od 21. lipnja 2024. (list 1241-1255 spisa), drugu dopunu nalaza i mišljenja vještakinje Hrgarek od 09. kolovoza 2024. (list 1270-1275 spisa), sudsku praksu (list 1286 spisa), dokumentaciju (list 1299 i 1300 spisa), ponovno su saslušani svjedoci CE, EE, DE, PE, AE i ĆE VEŽ, izvršeno je suočenje svjedokinje AE i tužitelja OE, ponovno su saslušane stranke i to tužitelj OE i zakonski zastupnik tuženika GE, usmeno je saslušana vještakinja Marija Hrgarek, te su uz suglasnost prisutnih pročitani iskazi svjedoka JE s raspravnog zapisnika od 14. veljače 2022. te su pročitani iskazi svjedokinja TE,

HE i LE sve s raspravnog zapisnika od 14. travnja 2022.

24. Daljnje dokaze sud nije provodio obzirom da to nije bilo potrebno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na naprijed obrazloženo.

25. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti nije osnovan.

26. Kako je sud ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti nije osnovan, to se temeljem čl. 330. Zakona o parničnom postupku ne donosi Međupresuda već se donosi Presuda kojom se meritorno i konačno odlučuje o cijelom postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.

27. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

28. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

29. Predmet ovog postupka je naknada štete (neimovinske i imovinske ) koju tužitelj potražuje od tuženika zbog ozljede na radu.

30. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, na poslovima prodavača, i to početno od dana 09. listopada 2017.god. temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme, a potom od dana 01. travnja 2018.god. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

31. Nesporno je da je tužitelj kao radnik tuženika dana 11. srpnja 2018.god., u vrijeme kada je radio temeljem sklopljenog ugovora o radu kod tuženika, u Prodajnom centru tuženika BAT u [adresa] zadobio ozljedu na radu.

32. Prema odredbama članka 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine RH br. 93/14, 127/17 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja - ozljede na radu – dalje: ZR) poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom, i to po općim propisima obveznog prava.

33. Zakonom o zaštiti na radu ( Narodne novine RH broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja – dalje: ZZR), u članku 17., propisana je odgovornost poslodavca za organiziranje i provedbu zaštite na radu radnika, osoba na radu i drugih osoba, u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima, neovisno o tome kako je to odlučio provoditi pri čemu nisu od utjecaja obveze radnika u području zaštite na radu.

34. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - koji se primjenjuje s obzirom na nastanak štetnog događaja – dalje ZOO) - pretpostavke odgovornosti je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

35. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta ).

36. Člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima (predmjeva uzročnosti ) je određeno da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

37. U čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima je određeno da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Da li se radi o opasnoj stvari ili o opasnoj djelatnosti utvrditi će se u daljnjem obrazloženju.

38. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

39. U čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima je predviđena mogućnost oslobođenja poslodavca od odgovornosti za štetu koju je pretrpio radnik u svezi s radom, ukoliko dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju poslodavac nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a u st. 3. istog članka Zakona da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

40. Za oslobođenje poslodavca od odgovornosti za štetu koju je radnik pretrpio izvršavajući radni zadatak nije bitan stupanj njegove krivnje, već da je šteta nastala isključivom radnjom radnika koju poslodavac nije mogao predvidjeti i posljedice koje nije mogao izbjeći ili otkloniti.

41. Obveza osposobljavanja radnika za rad na siguran način propisana je odredbama čl. 27.-30. Zakona o zaštiti na radu ( dalje : ZZR ) prema kojima je poslodavac obvezan svaku osobu na radu osposobiti za rad na siguran način za poslove koje obavlja, u skladu s pravilnikom kojeg donosi ministar nadležan za rad, a radniku i osobi na radu koja nije osposobljena za takav rad, ne smije dozvoliti samostalan rad, bez neposrednog nadzora radnika osposobljenog za rad na siguran način.

42. Nadalje, u odnosu na poslove s posebnim uvjetima rada u članku 36. ZZR-a propisana je obveza poslodavca prema kojoj ne smije ugovoriti poslove s posebnim uvjetima rada s osobom, odnosno ne smije dopustiti obavljanje tih poslova radniku odnosno osobi na radu ukoliko ta osoba ne udovoljava ili više ne udovoljava posebnim uvjetima za njihovo obavljanje. Obveze poslodavca u vezi sa sredstvima rada, osobnom zaštitnom opremom i mjestima rada i nadzorni uređaji kao sredstva zaštite na radu, u vezi s tehnologijom rada i radnim procesima, radnim okolišem propisane su u odredbama čl. 41., 42., 43., 44. i 45. ZZR.

43. Postupanje poslodavca protivno navedenim propisanim obvezama, a koje su imale za posljedicu ozljedu radnika ili osobe na radu na radu kod poslodavca ili njihovo profesionalno oboljenje dovode do odgovornosti poslodavca za štetu radniku ili osobi na radu.

44. Prema odredbi članka 25. st. 1. ZZR-a ozljeda na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

45. Tijekom postupka je utvrđeno da u svezi spornog štetnog događaja u kojem je stradao ovdje tužitelj protiv tuženika kao poslodavca nije vođen nikakav prekršajni postupak, a niti kakav drugi postupak zbog tog događaja – ozljede na radu.

46. Međutim kako je sukladno Zakonu građansko-pravna odgovornost šira od kaznene (i druge ) odgovornosti, stoga se po podnesenoj tužbi trebao provesti ovaj cjelokupni parnični postupak kako bi se utvrdilo da li postoji i kakva odgovornost tuženika kao poslodavca za nastalu ozljedu na radu i onda posljedično nastalu štetu tužitelju.

47. Na temelju navoda stranaka i provedenih dokaza u ovom postupku sud je utvrdio nedvojbenima slijedeće činjenice;

- da je tužitelj kod tuženika u utuženom razdoblju obavljao poslove prodavača, sukladno Ugovoru o radu, i to poslove prodavača u Prodajnom centru tuženika na adresi sjedišta tuženika u [adresa], na Odjelu boje i lakovi;

- da je do ozljede tužitelja na radu dana 11. srpnja 2018.god. došlo tijekom rada tužitelja kod tuženika, u popodnevnoj smjeni, oko 15,50 sati,

- da do ozljede na radu nije došlo na tužiteljevom radnom mjestu prodavača na Odjelu bolje i lakovi, već na drugom odjelu Prodajnog centra tuženika, Odjelu alata,

- da je do ozljede tužitelja na radu došlo na način da je tužitelja prilikom rezanja komada bakrene žice sa koluta taj odrezani komad žice udario u lijevo oko;

- da je nakon ozljeđivanja tužitelj nastavio dalje raditi, na svom Odjelu boje i lakovi narednih oko dva sata, a nakon čega je oko 18,00 sati otišao doma, a potom zajedno sa svojom majkom LE u Županijsku bolnicu Čakovec;

- da je tužitelj navečer dana 11. srpnja 2018.god. zaprimljen na Odjelu oftalmologije i optometrije Županijske bolnice Čakovec, gdje mu je dijagnosticirana penetrantna rana očne jabučice bez stranog tijela, zatim je dana 12. srpnja 2018. god. podvrgnut operativnom zahvatu na lijevom oku, te nakon operacije zadržan u bolnici do 18. srpnja 2018.god.;

- da je tuženik kao poslodavac tj. IE, stručnjak zaštite na radu kod tuženika, o predmetnoj ozljedi na radu obavijestio nadležnog inspektora za nadzor zaštite na radu dana 12. srpnja 2018.god. ujutro u 08,00 sati;

- da je dana 16. srpnja 2018.god. tuženik kao poslodavac sačinio Prijavu o ozljedi na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje;

- da je proveden inspekcijski nadzor predmetne ozljede na radu od strane višeg inspektora rada za zaštitu na radu ŠE iz nadležnog Inspektorata rada, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zaštite na radu, Ispostava u [adresa], te o obavljenom nadzoru sačinjen Zapisnik od dana 24. srpnja 2018. god.

48. Vezano uz okolnosti predmetne ozljede tužitelja na radu sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio:

- da navedenog dana 11. srpnja 2018.god. tužitelj nije radio na Odjelu alata na kojem je se ozlijedio, već je toga dana radio na poslovima na kojima je i inače radio, na poslovima svog radnog mjesta prodavača na Odjelu boje i lakovi;

- da tužitelj od strane tuženika kao poslodavaca nikada nije raspoređen niti upućen da radi na navedenom Odjelu alata;

- da dana 11. srpnja 2018.god. tužitelj je na Odjel alata otišao samovoljno, napustivši svoje radno mjesto na Odjelu boje i lakovi;

- da je toga dana tužitelju na njegovo radno mjesto na Odjel boja i lakova došao djed njegove tadašnje djevojke HE, RE, koji je trebao manji komad bakrene žice za zavarivanje, jer se prema navodima iz iskaza HE bavio urarstvom, te da je sa svog Odjela boje i lakovi tužitelj zajedno sa navedenim RE samovoljno, bez naloga nadređene osobe, otišao na Odjel alata;

- da je na Odjelu alata tužitelj od prodavačice na tom Odjelu alata, AE, tražio da mu pokaže žicu za zavarivanje, nakon čega je AE donijela kolut tražene vrste bakrene žice za zavarivanje promjera 1,0 mm (milimetar ) i stavila je na prodajni pult tog Odjela alata,

- da je nakon toga tužitelj za navedenog RE sa tog koluta armiračkim škarama odrezao komad žice duljine oko pola metra, koji ga je odrezani komad žice tada udario u lijevo oko;

- da se naveden artikl ( proizvod ) bakrena žica za zavarivanje promjera 1,0 mm (milimetar ) u Prodajnom centru tuženika ne prodaje u metraži, već se prodaje u zapakiranom kolutu od 5 kg (kilograma ), kako je to razvidno i iz Foto elaborata ozljede na radu (listovi br. 95-96 spisa), a slijedom čega je apsolutno jasno da se ta žica u prodajnom centru tuženika sa tog koluta ne smije rezati, niti za prodaju, niti za uzorak;

- da je taj komad žice sa koluta tužitelj odrezao armiračkim škarama, a koje je škare tužitelj uzeo sa prodajne police navedenog Odjela alata, te se nije radilo o škarama koje bi se koristile kao sredstvo rada na navedenom Odjelu alata već o armiračkim škarama namijenjenima prodaji, tj. prodajnom artiklu tuženika, što također ukazuje na to da se na navedenom Odjelu alata ništa ne reže, niti prodaje u rezanim dijelovima;

- da stoga nema nikakve dvojbe da je tužitelj trebao znati da rezanje komada žice sa koluta koji zapakirani kolut žice koji predstavlja jedan prodajni artikl i kao takav je u jednom komadu namijenjen prodaji, nije predviđeno, pa stoga niti dozvoljeno;

- da u opisanoj nedopuštenoj radnji tužitelja tj. rezanju komada žice sa koluta, navedena AE nije sudjelovala, dakle niti je s njim rezala žicu, niti je vidjela ili bila prisutna kada se ta žica rezala i sud istoj u potpunosti vjeruje,

- da su netočni navodi tužitelja da bi AE držala sa koluta odmotani komad žice koju je tužitelj rezao, te da bi uslijed toga što je ista pustila odrezani komad žice došlo do ozljeđivanja tužitelja, budući to ne proizlazi iz provedenih dokaza, pak čak niti iz izjave AE povodom predmetne ozljede na radu iz Zapisnika inspekcije od 12. srpnja 2018.god., na koju se poziva tužitelj, jer u toj izjavi navodi se da kad je navedena donijela kolut žice tužitelj je sa armiračkim kliještima, artikl za prodaju, odrezao komad žice dužine oko pola metra i da prilikom rezanja mu je odrezani komad doletio u lijevo oko;

- da navedena AE uopće nije bila tužitelju nadređena osoba, već je tužitelju neposredno nadređena osoba bila voditeljica Prodajnog centra tuženika DE;

- da je točno da je navedena AE osim što je radila kao prodavač na navedenom Odjelu alata bila i voditelj tog Odjela alata, koji poslovi voditelja odjela uz poslove prodavača dodatno uključuju odgovornost za naručivanje robe i održavanje čistoće radnog mjesta, a na navedenom Odjelu alata

- da tužiteljevo radno mjesto uopće nije ni bilo na tom Odjelu alata, već je isti kao prodavač radio na Odjelu boje i lakovi, te stoga ukoliko bi i bilo točno kako to tvrdi tužitelj da je ista vidjela ili znala što tužitelj namjerava sa kolutom žice koji mu je donijela, iako to nije dokazano, sud je proveo i suočenje te svjedokinje i tužitelja i ostali su kod svojih navoda i sud vjeruje svjedokinji AE da ona uopće nije vidjela niti je bila prisutna kada se ta žica rezala

- kao i da tužitelju niti njegova nadređena osoba s njegovog odjela, a niti neka druga nadređena osoba u tom Prodajnom centru tuženika uopće nije u okviru njegova rada (tj. sklopljenog ugovora o radu tužitelja s tuženikom ) poslala ili mu naložila da s tim kupcem ŽE ide na posebni Odjel alata u Prodajnom centru i da tom kupcu na tom odjelu pokaže artikle, konkretnu tu žicu.

49. Po mišljenju suda sve utvrđeno temeljem iskaza saslušanih svjedoka i iskaza stranaka ( tužitelja i z.z. tuženika ) ne podrazumijeva odgovornost tuženika kao poslodavca za nastanak ozljede koju si je tužitelj očito svojim svojevoljnim odlaskom na Odjel alata, a onda i nepromišljenim i nedozvoljenim postupanjem sam nanio.

50. Sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da je tuženik kao poslodavac provodio obveze iz područja zaštite na radu i da tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način, kako će dalje biti obrazloženo.

51. Na temelju danih iskaza saslušanih svjedoka zaposlenika tuženika, te po tuženiku priložene dokumentacije, sud utvrđuje:

- da je tuženik kao poslodavac provodio osposobljavanje radnika iz područja sigurnosti i zaštite na radu te zašite od požara, i to u prvo vrijeme nakon otvaranja Prodajnog centra tuženika putem ovlaštene tvrtke ZAING d.o.o. [adresa], a kasnije putem ovlaštene tvrtke Kontrol Biro d.o.o. Zagreb, Podružnica Čakovec;

- da je tuženik kao poslodavac imao stručnjaka zaštite na radu, koje je poslove stručnjaka na radu za tuženika prvotno obavljao SE, zaposlenik tvrtke Đurkin d.o.o. [adresa], te zatim IE, zaposlen kod tuženika u nepunom radnom vremenu od tri sata tjedno, a koji je ujedno i zaposlenik prednje navedene tvrtke Kontrol Biro d.o.o. Zagreb u nepunom radnom vremenu od tri sata dnevno;

- da prema Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru tuženik ima povjerenika radnika za zaštitu na radu NE;

- da poslove zaštite na radu u svojstvu ovlaštenika tuženika kao poslodavca obavlja voditelj Prodajnog centra tuženika, te je to od 2003.god. pa do odlaska u mirovinu dana 01. kolovoza 2018.god. bio Voditelj Prodajnog centra JE, a sada je to

Voditeljica Prodajnog centra DE;

- da je tuženik proveo osposobljavanje tužitelja za rad na siguran način, i to na način:

- da je tužitelj odmah nakon početka rada kod tuženika, tj. konkretno dana 11. listopada 2017.god. upoznat s Procjenom rizika iz područja zaštite na radu za poslove koje obavlja (listovi br. 125-126 spisa);

- da je tužitelj prva dva mjeseca rada kod tuženika tj. od 09. listopada 2017. god. do 09. prosinca 2017.god. poslove radnog mjesta prodavač na Odjelu boje i lakovi obavljao pod nadzorom osposobljenog radnika u skladu s odredbama Zakona o zašiti na radu tj. mentora EE, prodavača na navedenom Odjelu boje i lakovi (list br. 127 spisa);

- da je nakon što je tužitelj odradio dva mjeseca pod nadzorom imenovanog mentora, tužitelju od strane VEŽ, zaposlenice tuženika sa položenim ispitom za specijalistu zaštite na radu, koja u okviru svog radnog mjesta administratora obavlja i organizacijske poslove iz područja zašite na radu, tužitelju uručena literatura tj. priručnici za osposobljavanje iz područja zaštite na radu i zaštite od požara, nakon čega je tužitelj dana 14. veljače 2018.god. pristupio polaganju ispita, te je nakon položenog ispita od strane tvrtke Kontrol Biro d.o.o. izdana Potvrda o osposobljenosti za rad na siguran način sa Zapisnikom o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način, uključujući praktični dio provjere obavljen od strane tadašnjeg neposrednog ovlaštenika JE, voditelja centra (listovi br. 140152 i 83-85 spisa);

- da tužitelj na svom radnom mjestu prodavača na Odjelu boje i lakovi nije radio sa kemikalijama, obzirom da se boje i lakovi prodaju u zatvorenim tvornički proizvedenim limenkama, a da točno je da na tom Odjelu imaju i mješaonu boja, no miješanje boja radi se instaliranim strojem za miješanje boje kojim se upravlja jednom tipkom tj. tastaturom se programira što se miješa, boje, a o načinu rada na tom je stroju za miješanje boja tužitelj poučen od strane svog mentora EE, pa da stoga nije ni bilo potrebno nekakvo posebno osposobljavanje tužitelja za zaštitu i siguran rad na tom njegovom radom mjestu prodavača na Odjelu boja i lakova,

- te da nastanak predmetne ozljede tužitelja na radu od 11. srpnja 2018.god. nije bilo u nikakvoj vezi sa poslovima koje je tužitelj bio dužan raditi i radio kao prodavač na Odjelu boje i lakovi;

- da tužitelj niti je radio, niti je spornog dana trebao raditi na Odjelu alata, na kojem se zbila predmetna ozljeda tužitelja, te slijedom toga nije postojala obveza tuženika kao poslodavca za dodatno osposobljavanje tužitelja koje bi u smislu sigurnosti i zaštite na radu eventualno bilo potrebno za obavljanje poslova prodavača na Odjelu alata;

- da iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 24. srpnja 2018.god. obavljenom povodom predmetne ozljede tužitelja na radu vidljivo je da je prednje navedena dokumentacija o osposobljenosti tužitelja za rad na siguran način predočena i prihvaćena kao valjana i vjerodostojna od strane nadležnog inspektora za nadzor zaštite na radu koji je provodio inspekcijski nadzor.

52. Sve navedeno je u ovom ponovljenom postupku još utvrđeno i posebnim vještačenjem po vještaku za zaštitu na radu, što će biti dalje obrazloženo.

53. Sud je iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru RH, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zaštite na radu Ispostava u [adresa] od dana 24. srpnja 2018.god. trgovačkog društva BAT d.o.o. tj. ovdje tuženika (spis str. 86) utvrdio da su prije sastavljanja tog zapisnika po nadležnom inspektoru rada provedeni postupci i pribavljena je dokumentacija i to :

-Primljena obavijest o nastanku događaja ozljede na radu OE, od stručnjaka zaštite na radu ME, dana 12.07.2018. godine u 8 sati telefonom.

-Primljena je obavijest OIR 1 o nastanku događaja ozljeđivanja OE.

-Izvršen je očevid nastale ozljede na radu na mjestu događaja, u trgovačkom centru BAT d.o.o. u [adresa], odjel prodaje alata i odjel prodaje boja., dana 13.07.2018. godine u 13,15 sati.

-Uzeta je izjava ozlijeđenoga OE, u [adresa], dana 18.07.2018 godine u 10,30 sati.

-Pregledana je dokumentacija iz zaštite na radu, dana 20.07.2018. godine.

-Za ozlijeđenog radnika VE je predočen EK 1 evidencijski karton o osposobljenosti za rad na siguran način za poslove prodavač, broj: 18-370-znr- 026/zos-001 od dana 14.02.2018. godine.

-Zapisnik o ocjeni osposobljenosti za VE za poslove prodavač u prodajnom centru BAT d.o.o., [adresa].

-Za povjerenika za zaštitu na radu NE, rođen **.**.1985.g. je predočen zapisnik o osposobljenosti od dana 10.06.2011. godine izdano od BAT d.o.o.

-Za AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], očevidac događaja Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za AE, za poslove voditelj odjela, dana 01.01.2017. godine.

-Uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način za AE, za poslove prodavač, broj: 14-znr-150/67 od dana 21.02.2014. godine, izdano od Kontrol Biro d.o.o..

-Zapisnik o provjeri osposobljenosti za AE za poslove prodavač, od dana 14.02.2014. godine.“.

54. Također je u tom Zapisniku jasno navedeno ( list 88 ovog spisa ) da je ozlijeđeni radnik VE ( ovdje tužitelj ) obavljao dana 11. srpnja 2018. godine poslove prodavača u trgovačkom centru BAT, trgovačkog društva BAT d.o.o., u [adresa]. Radio je u popodnevnoj smjeni od 13,30 sati do 19,30 sati na odjelu boja. Oko 15,50 sati je stranka došla u odjel boja te ga zamolila da joj pokaže žicu-za zavarivanje na odjelu prodaje alata. Otišao je na odjel alata, rekao voditeljici odjela alata AE da donese kolut žice, tada je uzeo kolut žice za zavarivanje, promjera 1 mm te pokazao stranci. Na zahtjev stranke je sa armiračkim kliještima odrezao oko pola metra žice. U trenutku rezanja pridržavao je rukom jedan kraj žice a drugi mu kraj udario u lijevo oko i ozlijedio ga. Nastavio je raditi još oko 2 sata i oko 6 sati je rekao voditeljici odjela prodaje alata AE i blagajnici PE da ide liječniku obzirom na jake bolove i da mu se smanjuje vid.

55. Iz tog Zapisnika je utvrđeno da je u času nastanka ozljede na radu radnik koristio osobna zaštitna sredstva, radni mantil, radne cipele. U pogledu pružanja prve pomoći (list 90 ovoga spisa ) je navedeno da je ozlijeđeni radnik VE prema izjavi radio još 1,5 sata do 6 sati te je tada blagajnici PE i prodavačici AE rekao da se ozlijedio i da ga boli te će sam otići doma i u hitnu ambulantu. Za pružanje prve pomoći su osposobljene 3 osobe u prodajnom centru. UE, **.**.1965., voditelj skladišta, broj BAT-5, od dana 21.09.2010. godine, izdano od dr.med FE, [adresa], KE, **.**.1977., prodavač, broj BAT-7, od dana 21.09.2010.godine, izdano od dr.med FE, [adresa]. U popodnevnoj smjeni dana 11. srpnja 2018. godine je bio prisutan ĐE za kojeg je predočena svjedodžba o osposobljenosti za pružanje prve pomoći.

56. Nadalje, iz tog Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 24. srpnja 2018. također je razvidno da je tuženik kao poslodavac prilikom tog inspekcijskog nadzora predočio i Uvjerenja o osposobljenosti za rad na siguran način odnosno Zapisnike o provjeri osposobljenosti za povjerenika za zaštitu na radu za povjerenika zaštite na radu NE, blagajnicu PE i prodavača AE, a da sva je ta dokumentacija izdana od strane ovlaštene tvrtke prije predmetne ozljede tužitelja na radu.

57. Tuženik je predočio i dokumentaciju o osposobljenosti za voditeljicu prodajnog odjela DE, i to Uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način za poslove voditelj blagajne od 11.05.2011.god. te Potvrdu o osposobljenosti za ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu od dana 19.07.2018.god., iz čega je razvidno da je navedena Potvrda o osposobljenosti za ovlaštenika poslodavca izdana nakon predmetne ozljede na radu, no isto po mišljenju suda ne predstavlja odstupanje u ispunjavanju obveza tuženika kao poslodavca iz područja zaštite na radu, imajući u vidu da je voditelj Prodajnog centra tuženika i ovlaštenik tuženika kao poslodavca za zaštitu na radu prije DE bio JE, koji je u mirovinu otišao s danom 01.08.2018.god., s time da je isti od 18.06.2018.god. do navedenog dana odlaska u mirovinu koristio godišnji odmor.

58. Nadalje valja istaknuti da prema utvrđenjima iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovi prodavača koje je obavljao tužitelj u času nastanka ozljede na radu nisu poslovi s posebnim uvjetima rada prema Procjeni rizika iz zaštite na radu, kao i da isti nije u času ozljeđivanja koristio sredstvo rada s povećanim opasnostima, te da je u času nastanka ozljede na radu tužitelj koristio osobna zaštitna sredstva, radni mantil i radne cipele.

59. Prednje navedenim Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru utvrđeno je i da su u vrijeme predmetne ozljede na radu za pružanje prve pomoći osposobljene tri osobe u prodajnom centru tuženika, i to NE, voditelj skladišta, KE, prodavač i ĐE NE, voditelj odjela u prodaji odnosno voditelj vrtnog centra, a za koje su prilikom nadzora predočene svjedodžbe o osposobljenosti za pružanje prve pomoći izdane od dr.med. ČE iz [adresa], te da je predmetnog dana 11. srpnja 2018. u popodnevnoj smjeni u svojstvu osobe osposobljene za pružanje prve pomoći bio prisutan navedeni ĐE NE.

60. Sud smatra da su neosnovani prigovori tužitelja da provedeni inspekcijski nadzor odnosno sačinjeni zapisnik o istom nije u skladu s pravilima struke. Naime, netočno je da je predmetni inspekcijski nadzor proveden 11 dana nakon predmetne ozljede na radu, imajući u vidu da je do predmetne ozljede na radu došlo u popodnevnim satima dana 11. srpnja 2018.god., a da iz priložene dokumentacije nadležnog Inspektorata rada jasno je razvidno da je tijekom obavljenog inspekcijskog nadzora predmetne ozljede na radu već dana 12. srpnja 2018., kojeg je dana predmetna ozljeda na radu prijavljena, od strane inspektora za nadzor zašite na radu uzeta izjava radnice tuženika AE, zatim dana 13. srpnja 2018. izvršen očevid nastale ozljede na radu na mjestu događaja, dana 18. srpnja 2018. uzeta izjava ozlijeđenoga VE, ovdje tužitelja, dana 20. srpnja 2018. pregledana dokumentacija tuženika iz zaštite na radu, te dana 24. srpnja 2018. sačinjen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru.

61. Ističe se da prema odredbi članka 230. stavak 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

62. Stoga sud utvrđuje kako provedenim inspekcijskim nadzorom predmetne ozljede tužitelja na radu nisu utvrđeni nikakvi propusti tuženika kao poslodavaca u poduzimanju mjera zaštite na radu koji bi bili u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom predmetne ozljede tužitelja na radu.

63. Već je obrazloženo da protiv tuženika kao poslodavca nije pokrenut nikakav prekršajni ili kakvi drugi postupak u svezi toga štetnog događaja ( ozljede ).

64. Točno je da je u Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 24. srpnja 2018.god., navedeno da je potrebno dodatno izvršiti provjeru procijenjenih rizika na poslovima i mjestu rada, na odjelu prodaje alata, na okolnost rizika vezanih uz nastanka ozljede, te tuženiku kao poslodavcu savjetovano da se stručnjaku zaštite na radu i ovlaštenicima osigura vrijeme i stručna podrška da se izvrši pregled dokumentacije o osposobljenosti za rad na siguran način, zapisnike o ocjeni praktične osposobljenosti za rad na siguran način za poslove prodavača na kojima se dogodila ozljeda i u s skladu s analiziranom Procjenom rizika tih poslova, izvrši ocjenu praktične osposobljenosti ozlijeđenoga radnika na tim poslovima, kao i da je doneseno usmeno rješenje kojim je naređeno tuženiku kao poslodavcu da se izvrši provjera osposobljenost radnika VE, ovdje tužitelja, za rad na siguran način u skladu sa izrađenom Procjenom rizika za zaštitu na radu na poslovima prodavača, na koje je raspoređen ugovorom o radu, odnosno na poslovima na kojima se dogodila ozljeda.

65. Sud je iz iskaza svjedoka IE utvrdio da je uputa inspekcije bila kao i uvijek kod ozljede na radu, da se radnik ponovno osposobi prilikom povratka na radno mjesto, i da ponovo procijene da li postoje na tom radnom mjestu rizici kod kojih je došlo do ozljede, da vide da li bi do ozljede došlo kod redovnog rada, da vide da li kod redovnog rada postoje opasnosti za nastanak ovakvih ozljeda, i da li je potrebno koristiti zaštitna sredstva naočale, a dalje je iskazao da je ta procjena napravljena i da zaključak je da su i ranije svi rizici bili procijenjeni ispravno i da nema opasnosti od uboda i potrebe za nošenje dodatne zaštitne opreme.

66. Međutim, sud smatra da ovaj savjet i nalog inspekcije za dodatnom procjenom rizika i provjerom osposobljenosti radnika za rad na siguran način nije dan iz razloga što bi bio utvrđen kakav propust tuženika u osiguravanju i provedbi mjera zašite na radu, već kao preventivna mjera kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri osigurao rad radnika na siguran način.

67. Osnovom prednje iznesenog sud utvrđuje kako su navodi tužitelja da tuženik nije pravilno i propisno osposobio tužitelja za rad na siguran način za poslove prodavača te da program osposobljavanja ni procjena rizika nisu odgovarale stvarnim rizicima predmetnoga radnog mjesta, u potpunosti neosnovani.

68. Glede navoda tužitelja da mu nakon predmetnog ozljeđivanja na radu od strane tuženika kao poslodavca nije pružena prva pomoć, sud utvrđuje:

- da je tuženik kao poslodavac, kako je već ranije izneseno, u svom Prodajnom centru imao tri osobe osposobljene za pružanje prve pomoći, te da je jedna od njih, i to ĐE, bio prisutan na poslu u vrijeme ozljeđivanja tužitelja;

- da nadalje, iz danih iskaza svjedoka zaposlenika tuženika nedvojbeno je razvidno da je tuženik kao poslodavac na više mjesta u svom Prodajnom centru imao istaknuta imena tih osoba osposobljenih za pružanje prve pomoći, slijedom čega su svi radnici, pa tako i tužitelj, znali ili barem trebali znati kome se u slučaju potrebe za pružanjem prve pomoći mogu obratiti;

- da provedeni dokazi ne potvrđuju navode tužitelja da bi isti nakon ozljeđivanja bio u šoku i da stoga ne bio sposoban zatražiti da mu se pruži prva pomoć, tim više što je sam izjavio da je nastavio raditi još najmanje 1,5 sat nakon te ozljede;

- da nepobitna je činjenica da je tužitelj toga dana, a nakon ozljeđivanja i dalje nastavio raditi na svom Odjelu boje i lakovi još nekih dva sata, te da je tek nakon toga otišao doma, jer mu je prema vlastitim navodima počelo suziti i peći ga oko;

- da prema provedenim dokazima tuženik nakon zadobivanja predmetne ozljede, a niti prilikom napuštanja Prodajnog centra tuženika, nije zatražio pružanje prve pomoći, a niti se može zaključiti da su zaposlenici tuženika s kojima je tužitelj toga dana nakon ozljeđivanja bio u kontaktu trebali ili mogli shvatiti da je tužitelj zadobio ozljedu koja iziskuje potrebu pružanja prve pomoći ili bilo kakve druge pomoći; te su svjedoci izjavili da im je tužitelj samo rekao da ga pecka oko, a ne i da se ozlijedio

- da naime, točno je da je dana 11. srpnja 2018. u popodnevnoj smjeni radila blagajnica PE, te da joj se toga dana tužitelj javio kada je navečer odlazio s posla, no prema iskazu navedene svjedokinje tužitelj joj je tom prilikom na odlasku rekao da nešto ga pecka u oku, da boli ga oko i da ide doma, a da tom prilikom tužitelj nije bio potresen ili uznemiren, da normalno je došao i rekao da ga nešto pecka, da boli ga oko i da ide doma, dok TE, koja je u to vrijeme također bila zaposlena na radnom mjestu blagajnice u Prodajnom centru, navedenog dana kada se tužitelj ozlijedio niti nije radila, već je bila na godišnjem odmoru, kako to proizlazi iz njenog iskaza, a i od strane tuženika priložene Evidencije radnog vremena i Obračunske liste plaće za navedenu TE za mjesec srpanj 2018.

69. Nadalje, prednje navedena AE, prodavač i voditelj Odjela alata, saslušana u ovom postupku iskazala je da tužitelj joj je samo rekao da se "piknuo " tj. čula je da je rekao "sad sam se piknul " i otišao na svoj Odjel boja i lakova i da ga nakon toga više uopće nije vidjela, a ukoliko se uzme u obzir izjava AE sadržana u Zapisniku inspekcije od 12. srpnja 2018.god. u kojoj je navedeno da tužitelj je oko 18,00 sati rekao da ide u bolnicu u ambulantu jer ga boli oko, niti to ne ukazuje na to da bi tužitelj od navedene AE tražio kakvu pomoć u svezi sa predmetnim događajem u kojem se ozlijedio odnosno da bi mu tražena pomoć bila uskraćena već je on njoj to samo rekao bez traženja kakve pomoći.

70. U odnosu na prigovor tužitelja da tuženik kao poslodavac nije u propisanom roku tj. isti dan prijavio nastanak predmetne ozljede na radu, sud ističe kako je na temelju do sada iznesenog nedvojbeno da se tužitelj dana 11. srpnja 2018.god. ozlijedio radeći u popodnevnoj smjeni, te da je s posla otišao oko 18,00 sati, da tužitelj kada je odlazio s posla nikome nije rekao da se na poslu ozlijedio niti da je to razlog zašto ide s posla, niti je tužitelj od bilo koga na poslu uopće tražio pružanje prve pomoći zbog te ozljede, te se očito i sam odvezao sa automobilom i da je tek nakon toga otišao u bolnicu (Županijsku bolnicu u Čakovcu ) gdje mu je utvrđena teška ozljeda lijevog oka, a uslijed čega tuženik kao poslodavac na sam dan predmetne ozljede tužitelja na radu nije ni imao nikakvo saznanje o istoj tim više što se radilo i o večernjim satima kada je tužitelj otišao u bolnicu.

71. Naime, prema iskazima svjedoka VEŽ i ME, VEŽ je za ozljedu tužitelja na radu saznala tek idućeg dana ujutro 12. srpnja 2018.god., što je i životno i logično s obzirom da je tužitelj u bolnici bio dan ranije u večernjim satima, a to je ona saznala iz pričanja radnika, te je odmah po saznanju za predmetnu ozljedu tužitelja odmah telefonom obavijestila stručnjaka za zaštitu na radu kod tuženika, ME, koji je potom, i to istoga dana u 08,00 sati, o tome telefonom obavijestio nadležnu inspekciju za nadzor zaštite na radu.

72. Sud smatra da je neutemeljena insinuacija tužitelja da je tuženik predmetnu ozljedu tužitelja na radu pokušao zataškati, te neistinita tvrdnja tužitelja da bi tuženik od tužitelja tražio da prikrije da se ozlijedio na radu kod tuženika.

73. Iz danih iskaza tužitelja, njegove majke LE i tadašnje djevojke HE razvidno je da je VEŽ telefonom razgovarala s tužiteljem dana 12. srpnja 2018., kada je tužitelj bio u bolnici i to nakon završetka operacije kojoj je tužitelj bio podvrgnut, a što je bilo negdje oko 11,00 sati, dok je kako je prednje utvrđeno tuženik o predmetnoj ozljedi na radu nadležnu inspekciju obavijestio toga dana 12. srpnja 2018. u 8,00 sati, slijedom čega se ukazuje životno nelogičnim da bi zaposlenica tuženika OEŽ nakon što je predmetna ozljeda tužitelja na radu već bila prijavljena, tužitelja tražila da zataji da se ozlijedio na radu.

74. Nadalje valja istaknuti da neosnovan je navod iz iskaza tužiteljeve majke BE da je tek ona prijavila predmetnu ozljedu tužitelja na radu, a budući da iz iskaza iste razvidno je da je ona nosila Prijavu o ozljedi na radu koju je sačinio tuženik kao poslodavac na potvrđivanje u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) jer tužitelj koji je u to vrijeme bio u bolnici to nije mogao sam učiniti.

75. Sud je Rješenjem na raspravnom zapisniku od dana 18. listopada 2023.god. odlučio da se zbog proteka vremena od ozljeđivanja neće provoditi očevid na licu mjesta u prodavaonici tuženika i rekonstrukcija događaja već da će vještak nalaz dati sukladno podacima u spisu i iskazima svjedoka i stranaka.

76. Sud je u ovom ponovljenom postupku osim obrazloženih dokaza, odredio još i provođenje vještačenja po vještaku stručnjaku iz područja zaštite na radu, a kako bi isti kao stručna osoba provjerio i utvrdio zbog čega je došlo do štetnog događaja tj. do ozljede tužitelja.

77. Tako je sud Rješenjem od dana 18. prosinca 2023.god., a nakon što je strankama omogućio da navedu koja su pitanja bitna za postaviti vještaku, odredio provođenje dokaza po vještaku iz područja zaštite na radu, a vještačenje je povjereno stalnim sudskim vještacima iz područja zaštite na radu iz tvrtke EcoMission d.o.o Varaždin, Zagrebačka ulica 183, 42000 Varaždin. Vještačenje je određeno u svezi štetnog događaja – nesreće na radu, koju je tužitelj zadobio kod tuženika dana 11. srpnja 2018.god., kada je na radnom mjestu prodavača zadobio ozljedu lijevog oka i to na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu i na temelju iskaza saslušanih svjedoka i stranaka i to na okolnosti : da li je kod tuženika bilo nepravilnosti glede ispunjavanja obveza iz propisa zaštite na radu, da li je bilo neosiguravanja rada kod tuženika na siguran način, da li je bilo propusta u postupku osposobljavanja za rad tužitelja (za radno mjesto prodavač u prodajnom centru) na siguran način kao radnika tuženika i to konkretno u pogledu tužitelja, ali i radnice AE, na koji način se vrši osposobljavanje radnika za radno mjesto prodavač u prodajnom centru za zaštitu na radu i da li je tužitelj za isto bio osposobljen, da li je bilo i ako da kakvih nepravilnosti postupanja tuženika vezano za sam štetni događaj, kako je došlo do nastanka tog samog štetnog događaja (ozljeda lijevog oka tužitelja), da li je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu prodavača bio osposobljen na pravilan način u smislu zašite na radu, te u smislu rukovanja pojedinim robama za rad u čitavom prodajnom centru tuženika, da li su radnice AE i DE bile osposobljene za rad na siguran način samo za poslove prodavača odnosno poslove voditelja blagajne, te da li su te radnice obavljale poslove voditelja odjela prodaje alata odnosno voditeljice prodajnog odjela, da li je tuženik (njegovi radnici ) pravilno postupao nakon samog saznanja za ozljedu, odnosno da li je pravovremeno obavijestio tijelo nadležno za inspekcijski nadzor o nastanku predmetne ozljede na radu, da li je tužitelj kao radnik (na radnom mjestu prodavač ) pravilno rukovao prodajnim artiklom – žicom namotanom na kolut, da li postoji propust, odnosno odgovornost poslodavca (tuženika) za zadobivanje ozljede lijevog oka tužitelja toga dana i ako da u čemu i da li postoji propust, odnosno odgovornost radnika ( tužitelja ) da šteta ( ozljeda oka) nastane i ako da u čemu.

78. Zatim je sud po zahtjevu vještaka od stranaka zatražio dostavu dodatne dokumentacije u spis i to Dopisom od dana 26. veljače 2024.god..

79. Dakle, sud je po traženju vještaka naložio strankama, pogotovo tuženiku koji tu dokumentaciju mora i imati, da istu dostavi u spis po zahtjevu vještaka, a što je sukladno čl. 259. Zakona o parničnom postupku gdje je u st. 2. određeno da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti važne za stvaranje mišljenja vještaka.

80. Tuženik je isto sukladno nalogu suda dostavio u spis uz podnesak od dana 12. ožujka 2024.god. i uz podnesak od dana 07. travnja 2024.god.

81. Što se tiče te predane dokumentacije ista je dostavljena u spis sukladno nalogu suda i potrebna je da bi se donijela odluka u ovom postupku. I u Rješenju suda o određivanju vještačenja je u toč. IV. Istog jasno navedeno da se " Nalaže se parničnim strankama da na zahtjev vještaka istima dostave i stave na raspolaganje svu potrebnu dokumentaciju u svezi predmeta vještačenja.".

82. Navodi tužitelja da se radi o "fabriciranoj i krivotvorenoj" dokumentaciji tuženika, sačinjenoj za potrebe ovog postupka, sud u cijelosti otklanja jer je u pogledu same sporne ozljede tužitelja proveden inspekcijski nadzor po nadležnoj inspekciji zaštite na radu, provjerena je sva ta dokumentacija, radi se o dokumentaciji koju svaki poslodavac mora imati u svom redovnom poslovanju i istu mora na vrijeme predati i nadležnim institucijama, pa se stoga ista smatra vjerodostojnom, a očito je da se protiv tuženika (poslodavac ) do sada nije vodio nikakav prekršajni ili drugi postupak ili da bi se na drugi način utvrdilo da on nema potrebnu dokumentaciju u svojem poslovanju.

83. Sud je nakon toga po obavijesti vještaka Rješenjem od dana 19. ožujka 2024.god. odlučio da se u ovom postupku umjesto vještaka iz tvrtke EcoMission d.o.o. Varaždin sada određuje stalna sudska vještakinja Marija Hrgarek iz područja zaštite na radu, a s obzirom da je ta vještakinja direktorica te tvrtke.

84. Tako je sukladno tom Rješenju suda stalna sudska vještakinja Marija Hrgarek, dipl.ing. je dana 03. svibnja 2024.god. dostavila u spis svoj nalaz i mišljenje u kojem ističe da je prilikom izrade nalaza koristila slijedeću dokumnetaciju : uvid u Sudski spis, Dokumentacija dostavljena na traženje – 12.03.2024., Procjenu rizika (prvu izrađenu i sve izmjene i dopune procjene rizika) za tvrtku BAT d.o.o., Program osposobljavanja, Potvrda o osposobljavanju za rad tužitelja kao radnika (a ne praktikanta), u trajanju od 60 dana (od 09.10.2017. - 09.12.2017.) koju je potpisao sam tužitelj kao i njegov voditelj EE (spominje se na str. 230 spisa) – ili odluka o imenovanju nadzornog radnika ZE, Ugovor o radu sa stručnjakom ZNR – IE, Zapisnik o osposobljavanju za rad na siguran način - JE, Zapisnik o osposobljavanju za ovlaštenika poslodavca JE, Uvjerenje za specijalistu zaštite na radu za radnicu VT, Uvjerenje o položenom stručnom ispitu za stručnjak zaštite na radu IE (Kontrol biro d.o.o.) – dostavljeno, Zapisnik o osposobljavanju za rad na siguran način za radnicu AE, Ugovor o radu za radnicu AE, Zapisnik o osposobljavanju za rad na siguran način za radnicu DE, Ugovor o radu za radnicu DE, Ugovor o radu za radnicu VT - specijalista ZNR. Nadalje vještakinja u nalazu navodi da se ozljeda dogodila: 11. srpnja 2018. godine u 15.50 sati na lokaciji trgovačkog društva BAT d.o.o.. Ozlijeđeni radnik je obavljao poslove prodavača. Rezao je žicu za varenje. Otišao kući i na hitnu u 18.00 sati isti dan. Prijava je podnesena: usmeno telefonom inspekciji rada, zaštite na radu 12.07.2018. u 8.00 ujutro. Neposredno nadređeni radnik tužitelju je bila DE, voditeljica trgovačkog centra. Vještakinja navodi da TE – radnica na blagajni – nije nadređena ozlijeđenom radniku, zatim VEŽ – referent nabave i prodaje, specijalist zaštite na radu - nije nadređena ozlijeđenom radniku, dala je ZE literaturu za osposobljavanje, te IE: stručnjak ZNR u BAT d.o.o. – prijavio ozljedu na radu - nije nadređen ozlijeđenom radniku.

85. Vještakinja Hrgarek Marija je dala odgovore na pitanja sukladno Rješenju suda o određivanju vještačenja od dana 18. prosinca 2023.god. i to :

- Da li je kod tuženika bilo nepravilnosti glede ispunjavanja obveza iz propisa zaštite na radu odgovara : Izrađena je Procjena rizika, Izrađen je program osposobljavanja, Provedeno je ispitivanje opreme, Provedeno je ispitivanje radnog okoliša, Provedena su osposobljavanja radnika za rad na siguran način, te je njezino mišljenje da na temelju dokumentacije koja joj je bila dostupna u spisu te dostavljene dokumentacije nije pronašla nepravilnosti glede ispunjavanja obveza iz propisa zaštite na radu.

- Da li je bilo neosiguravanja rada kod tuženika na siguran način, vještakinja navodi da na temelju dokumentacije koja joj je bila dostupna u spisu te dostavljene dokumentacije nije utvrdila neosiguravanje rada kod tuženika za poslove i radne zadatke Prodavača.

- Da li je bilo propusta u postupku osposobljavanja za rad tužitelja (za radno mjesto prodavač u prodajnom centru) na siguran način kao radnika tuženika i to konkretno u pogledu tužitelja, ali i radnice AE, vještakinja je odgovorila da na odjelu alata, na kojem se dogodila ozljeda na radu, rade radnici na poslovima Prodavača, te su za te poslove i osposobljeni. Ovdje tužitelj VE je bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova Prodavača u prodajnom centru Bat. Zapisnik je potpisan od osposobljavanog radnika ZE, stručnjaka ZNR i ovlaštenika poslodavca. U trenutku ozljede radnik je rezao žicu koju nije smio rezati (isčitano iz spisa) - propust radnika i rad protivno pravilima Zakona o zaštiti na radu – jer ako nije smio rezati žicu onda ga nije trebalo za to osposobiti tj. pokazati radniku na koji način smije ili ne smije rezati navedenu žicu. Vještakinja tako smatra da nije bilo propusta u postupku osposobljavanja radnika za rad na siguran način.

- Na koji način se vrši osposobljavanje radnika za radno mjesto prodavač u prodajnom centru za zaštitu na radu i da li je tužitelj za isto bio osposobljen vještakinja je odgovorila da se osposobljavanje radnika za rad na siguran način provodi na temelju Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14), te izrađenog Programa osposobljavanja. Dostavljen joj je Program osposobljavanja koji je izrađen na temelju Procjene rizika na radnim mjestima. Programom je predviđeno da se teoretski dio osposobljavanja provodi za sve radnike metodom samoobrazovanja i putem seminara. Za praktični dio osposobljavanja je u prilogu broj 2, Programa osposobljavanja, Uputa za vršenje praktičnog dijela osposobljavanja. Njezino je mišljenje na temelju spisa i dostavljene dokumentacije da je osposobljavanje za rad na siguran način provedeno u skladu s propisima.

- Da li je bilo i ako da kakvih nepravilnosti postupanja tuženika vezano za sam štetni događaj vještakinja je odgovorila da je u trenutku nastanka ozljede radnik rezao žicu koju nije smio rezati što je propust radnika i rad protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu – jer ako nije smio rezati žicu onda ga nije trebalo za to osposobiti tj. pokazati mu na koji način smije ili ne smije rezati navedenu žicu. Na temelju spisa i dostavljene dokumentacije utvrdila je da je radnik rezao žicu koju nije smio rezati jer se navedena žica ne prodaje u dijelovima nego zapakirana. Obzirom da nije smio rezati žicu, radnik nije postupao u skladu s pravilima zakona o zaštiti na radu prilikom prodaje žice.

- Kako je došlo do nastanka tog samog štetnog događaja (ozljeda lijevog oka tužitelja) vještakinja je odgovorila da je iz spisa je isčitano da se navedena žica prodaje u komadu zapakirana bez mogućnosti rezanja. U trenutku nastanka ozljede radnik je rezao žicu. Rezanje žice nije bilo predviđeno te stoga nije niti postojao rizik od dolijetanja predmeta u oko pri rezanju žice, te nije bilo potrebe za propisivanje osobnih zaštitnih sredstava za zaštitu oka (zaštitne naočale), na Odjelu alata. Njezino je mišljenje da je tužitelj je bio upoznat i osposobljen za rad na siguran način za poslove prodavača. Obzirom da u opisu njegovog posla nije bilo rezanje žice on je svjesno postupio protivno pravilima zaštite na radu.

- Da li je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu prodavača bio osposobljen na pravilan način u smislu zašite na radu, te u smislu rukovanja pojedinim robama za rad u čitavom prodajnom centru tuženika vještakinja je odgovorila da na odjelu alata, na kojem se dogodila ozljeda na radu, rade radnici na poslovima Prodavača, te su za te poslove i osposobljeni. Ovdje tužitelj VE je bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova Prodavača u prodajnom centru Bat. Zapisnik je potpisan od osposobljavanog radnika ZE, stručnjaka ZNR i ovlaštenika poslodavca. Njezino je mišljenje s obzirom na sve navedeno da nije bilo propusta u postupku osposobljavanja radnika za rad na siguran način.

- Da li su radnice AE i DE bile osposobljene za rad na siguran način samo za poslove prodavača odnosno poslove voditelja blagajne, te da li su te radnice obavljale poslove voditelja odjela prodaje alata odnosno voditeljice prodajnog odjela vještakinja je navela da je AE – u vrijeme nastanka ozljede na radu je radila poslove Voditeljice odjela prodaje alata i dostavljen je Zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način od 21.02.2014. za radno mjesto Prodavač. DE, u vrijeme nastanka ozljede na radu je radila poslove Voditeljica prodajnog centra za koju je dostavljen Zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način od 27.04.2011. za radno mjesto Voditelj blagajne. Također je u poglavlju Procjena rizika procijenjen isti rizik za obavljanje slijedećih poslova i radnih zadataka: Voditelj prodajnog centra, Voditelj odjela, Voditelj blagajne, Voditelj skladišta, Prodavač, Skladištar, Blagajnik – iz navedenog proizlazi da je osposobljavanje radnika za rad na siguran način provedeno za poslove na kojima su prepoznate iste opasnosti i štetnosti. U poglavlju D.2 nalaza je navela izvod iz Programa osposobljavanja u kojem su navedene opasnosti i štetnosti kojima su izloženi radnici pri obavljanju određenih poslova i radnih zadataka. Iz navedenog proizlazi da, iako je AE bila osposobljena za poslove Prodavača smatram da je bila osposobljena i za poslove Voditeljice odjela jer su Procjenom rizika na radnim mjestima i poslovima Voditelja odjela i Prodavača procijenjeni isti rizici. Iz navedenog proizlazi da, iako je DE bila osposobljena za poslove Voditelj blagajne smatram da je bila osposobljena i za poslove Voditeljice prodajnog centra jer su Procjenom rizika na radnim mjestima i poslovima Voditelj prodajnog centra i Voditelja blagajne procijenjeni isti rizici.

- Da li je tuženik (njegovi radnici) pravilno postupao nakon samog saznanja za ozljedu, odnosno da li je pravovremeno obavijestio tijelo nadležno za inspekcijski nadzor o nastanku predmetne ozljede na radu na što je vještakinja navela da se ozljeda dogodila 11. srpnja 2018. godine u 15.50 sati na lokaciji trgovačkog društva BAT d.o.o. Prijava je podnesena usmeno telefonom inspekciji rada, zaštite na radu 12.07.2018. u 8.00 ujutro. Iz spisa je isčitano da je Tuženik / poslodavac za ozljedu saznao iduće jutro nakon nastanka ozljede i da je odmah po saznanju obavijestio telefonom tijelo nadležno za inspekcijski nadzor. Mišljenje je vještakinje da smatra da je Tuženik postupio u skladu s propisima.

- Da li je tužitelj kao radnik (na radnom mjestu prodavač) pravilno rukovao prodajnim artiklom - žicom namotanom na kolut, vještakinja je odgovorila da je iz spisa vidljivo da se navedeni artikl – žica prodaje u komadu. U trenutku ozljede radnik je rezao žicu koju nije smio rezati - propust radnika i rad protivno pravilima zaštite na radu. Stoga je njezino mišljenje da tužitelj nije pravilno rukovao sa žicom tj. prodajnim artiklom.

- Da li postoji propust, odnosno odgovornost poslodavca (tuženika ) za zadobivanje ozljede lijevog oka tužitelja toga dana i ako da u čemu, vještakinja je dala mišljenje da smatra da ne postoji odgovornost poslodavca – tuženika za nastanak ozljede na radu kod tužitelja.

- Da li postoji propust, odnosno odgovornost radnika (tužitelja da šteta (ozljeda oka) nastane i ako da u čemu je vještakinja navela da iz spisa vidi da se navedeni artikl – žica prodaje u komadu, a u trenutku ozljede radnik je rezao žicu koju nije smio rezati

- propust radnika i rad protivno pravilima zaštite na radu. Vještakinja je mišljenja da tužitelj nije pravilno rukovao sa žicom tj. prodajnim artiklom tj. radnik je postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu.

86. Na nalaz i mišljenje vještakinje tužitelj je imao primjedbe.

87. Vještakinja Hrgarek Marija se očitovala dana 21. lipnja 2024.god. gdje navodi da je dodatnu dokumentaciju zatražila kako bi mogla odgovoriti na sva postavljena pitanja. Ističe da je odgovorila na pitanja sukladno čl. 20. i čl. 21. Zakona o zaštiti na radu kako je navedeno u nalazu i to u svezi procjene rizika, te je obrazložila da tuženik kao poslodavac nije morao naručiti od jedne pravne osobe obavljanje svih poslova zaštite na radu, a da je procjena rizika izrađena od pravne osobe METRO ING, što je u skladu s čl. 82 ZZR i Pravilnikom o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu ( Narodne novine Rh broj 112/14 ). Navela je da je osposobljavanje tužitelja za rad na siguran način provedeno u skladu s porpisima i da nastanak sporne ozljede nije bio u korelaciji sa posebnim osposobljavanjem jer je isti u trenutku ozljede bio na odjelu alata za koji je bio osposobljen za rad na siguran način kao prodavač. Tuženik (poslodavac ) je prijavu podnio u roku odmah nakon što je saznao za istu. Istakla je da ako je radnik (tužitelj ) ili su radnici ( tužitelj i AE ) rezali žicu koja se nije smjela rezati, to je direktno njihov propust i nema veze sa osposobljavanjem radnika za rad na siguran način. Vještakinja je u prodajnom centru tuženika provjerila da li joj se taj isti artikl žica može odrezati, na što joj je prodavačica rekla da ne može jer se artikl prodaje u komadu kako je zapakiran. Također je vještakinja navela da u slučaju da radnik ne zadovolji na ispitu za osposobljavanje za rad na siguran način, onda više ne bi mogao raditi na poslovima prodavača.

88. Zatim se vještakinja Hrgarek na primjedbe tužitelja očitovala i dana 08. kolovoza 2024.god. gdje je još istakla da je tuženik kao poslodavac ispunio obvezu osposobljavanja radnika za rad na siguran način na poslovima prodavača, te da se ozljeda dogodila na odjelu gdje je navedeno za poslove prodavača isto bilo dovoljno. Osnovno znanje prodavača u trgovini na koji način se prodaju artikli je da na artiklu piše cijena i da li se prodaje po komadu ili po jedinici mjere ( kilogramu, metru ) i to ne spada u nikakvo osposobljavanja za rad na siguran način niti neko dodatno ili posebno osposobljavanje. Provjerila je dokumentaciju tuženika i smatra da je postupak osposobljavanja tužitelja za rad na siguran način proveden sukladno propisima i da su ga provele za to ovlaštene osobe. Tužitelj kao radnik je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove prodavača dana 14. veljače 2018.god.

89. Vještakinja je saslušana i usmeno na ročištu održanom dana 15. listopada 2024.god. gdje je navela da je stalni sudski vještak iz područja zaštite na radu od 2007.god.. Navela je da ostaje kod nalaza i mišljenja i pisanih očitovanja, te je još pojasnila da je provjerila osposobljavanje tužitelja kao radnika za rad na siguran način i da je isti proveden sukladno propisima, a da je isto uvijek u obvezi potpisati i sam radnik, te je tužitelj potpisao Zapisnik o osposobljenosti radnika koji je u spisu i koji je u skladu s tada važećim propisima. Isto tako su sukladno propisima provedene sve procjene rizika. Ostala je kod toga da je poslodavac (tuženik ) pravodobno prijavio ozljedu na radu. Sva dokumentacija u svezi osposobljavanja za rad na siguran način je morala postojati i ranije i trebala je biti predočena inspekciji zaštite na radu koji su bili na licu mjesta nakon što se ista ozljeda tužitelja i dogodila.

90. Sud nalaz i mišljenje, kao i očitovanja, te usmeni iskaz vještakinje Hrgarek Marije prihvaća u cijelosti jer je dan stručno i nepristrano, u skladu je s ostalim dokazima u spisu, te je odgovorila na sva postavljena pitanja.

91. Još se navodi da je temeljem čl. 68. Zakona o zaštiti na radu radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom, te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja.

92. Dakle, radnik je pri obavljanju rada potreban uložiti dužnu pažnju.

93. Osnovom svega navedenoga, sud utvrđuje da je tužitelj kao radnik tuženika na poslovima prodavača na Odjelu boje i lakovi, a koji poslovi nisu poslovi s posebnim uvjetima rada i prilikom obavljanja kojih tužitelj nije bio izložen nikakvim posebnim rizicima, od strane tuženika kao poslodavca pravilno i u dovoljnoj mjeri osposobljen za obavljanje poslova tog radnog mjesta prodavača na siguran način, na koje radno mjesto je i zaposlen sukladno sklopljenom ugovoru o radu, te da do predmetne ozljede tužitelja na radu dana 11. srpnja 2018.god. došlo je isključivo krivnjom tj. krajnjom nepažnjom tužitelja, a na koje krajnje nepažljivo postupanje tužitelja tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedice istog mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

94. Ističe se da je sam tužitelj u iskazu naveo da je i ranije radio kod drugog poslodavca u skladištu prodavaonice i da je i kod tog poslodavca imao položenu zaštitu na radu. I kod tuženika kao poslodavca je imao položeno osposobljavanje za rad na siguran način (zaštitu na radu ) o čemu je u spis dostavljena dokumentacija ( Zapisnik o osposobljavanju na listu 84 spisa).

95. Dakle, tužitelj je već i ranije bio zaposlen, znao je i sam da mora položiti ispit iz zaštite na radu i da bez toga ne može raditi kao prodavač, kod tuženika kao poslodavca je isto položio i dobio je dokument o istome, te je očito i radio već duže vrijeme i za svoj rad je primao plaću. U slučaju da je kao radnik smatrao da postoji neki propust poslodavca u njegovom osposobljavaju za rad na siguran način, onda je o tome morao obavijestiti nadležne osobe poslodavac, a u krajnjem slučaju i inspekciju rada, a što očito nije učinio.

96. Osim toga nije životno i logično da se svaki prodavač kada se zapošljava i kada se provodi postupak njegovog osposobljavanja za rad na siguran način ( zaštitu na radu), da mu se za svaki proizvod ( artikl ) koji se nalazi u konkretnoj prodavaonici za prodaju detaljno osposobljava i detaljno mu se tumači kako se isti artikl prodaje.

97. Naime, sukladno Zakonu o obveznim odnosima svaka osoba mora uložiti barem pažnju dobrog domaćina u svojim svakodnevnim poslovima, pa tako i na radnom mjestu, pa je životno i logično u prodavaonici gdje je tužitelj radio kao prodavač, da se prodajni artikl ( u ovom slučaju žica ) stavljen u kartonsku kutiju i još i zamotan u zatvorenu plastičnu vrećicu, namotan u kolutu i čvrsto zatvoren, onda ne otvara i ne reže i to ne pogotovo se taj artikl ( žica ) ne reže još i sa škarama koje su isto tako prodajni artikl u toj istoj prodavaonici.

98. Svakom čovjeku, a pogotovo radniku ( prodavaču ) u prodavaonici, sukladno pažnji dobrog domaćina, je logično i jasno da ako je artikl zatvoren, da se onda ne smije otvarati i da se pogotovo ne smije uzimati samo dio tog artikla, a dakako niti rezati dio tog artikla. Isto tako je opće poznata činjenica da se kraj ili ispod svakog artikla u prodavaonici nalazi jedinična cijena i način na koji se prodaje tj. da li po komadu ili u dijelovima.

99. S obzirom na uobičajenu pažnju u uobičajenim dnevnim i radnim odnosima u prodavaonici sud smatra da je tužitelj morao znati da se taj artikl ( žica ) ne smije uzimati iz te kartonske kutije, a pogotovo da se isti ne smije uzimati još i iz plastične čvrsto zatvorene vrećice i onda još i rezati sa škarama.

100. Utvrđeno je da tužitelju AE nije bila nadređena na radnom mjestu, sud joj vjeruje da nije vidjela što konkretno tužitelj radi s tim artiklom ( žicom ), međutim životno je i logično da ona kao prodavačica u tom trenutku nikako nije mogla predvidjeti radnju tužitelja tj. da će on žicu izvaditi i iz kutije i iz zatvorene plastične vrećice i onda je još rezati u jednom manjem komadu jer se takva nesmotrena radnja ovdje tužitelja po mišljenju suda nikako nije mogla niti predvidjeti niti spriječiti.

101. Ukoliko tužitelj nije bio siguran ili uopće nije znao kako se ta žica prodaje, onda je imao obvezu pitati AE ili kojeg drugog prodavača s tog odjela na koji način se ista žica prodaje i da li se smije uzimati van zatvorene ambalaže, a pogotovo da li se onda još može rezati i to još sa škarama koje su bile namijenjene prodaji, dakle te škare nisu niti bile na radnom mjestu prodavača tog odjela jer ako se artikli i mogu rezati u prodavaonici onda moraju postojati i posebni alati kojima se samo ti artiki režu, svakako se ne uzimaju drugi artikli za prodaju da bi se njima nešto drugo rezalo.

102. To su sve radnje koje svaki prosječni čovjek, pa tako i školovani prodavač mora znati svaki dan i u svom svakodnevnom okruženju i na svome radnjom mjestu.

103. Ne može poslodavac te uobičajene i logične postupke svaki dan objašnjavati radniku niti pak radnika stalno paziti da ne poduzme nešto potpuno nesmotreno.

104. Tijekom postupka je utvrđeno da je u konkretnom slučaju prije nastanka ozljede tužitelj tu žicu rezao za sebi privatno poznatu osobu ( djeda od svoje tadašnje djevojke), pa onda sud smatra da je to i razlog što se tužitelj želio pokazati, pa je onda zbog toga tako nesmotreno postupao.

105. Utvrđeno je i da tužitelj kao radnik tuženika tu već odrezanu žicu tom svom poznaniku nije niti naplatio jer se niti tako odrezana pod uobičajenom šifrom artikla u prodavaonici nije niti mogla naplatiti, dakle i tu je postupak sa krajnjom nepažnjom u svom radu.

106. S obzirom da je sud tijekom cjelokupno provedenog postupka utvrdio da se na radnom mjestu Prodavač nije trebala uopće rezati ta konkretna žica (artikl u prodaji ) radnik tj. tužitelj niti nije trebao biti osposobljen niti podučen za rad na siguran način za rezanje žice.

107. Utvrđeno je da je u trenutku ozljede radnik - tužitelj rezao žicu koju nije smio uopće rezati i da je radnik-tužitelj samoinicijativno otišao obavljati poslove za koje nije uopće bio zadužen što je isključivo propust samog radnika-tužitelja i njegov rad protivno pravilima zaštite na radu.

108. Ističe se da tužitelj nije predmetnu ozljedu zadobio obavljajući poslove svog radnog mjesta prodavača na Odjelu boje i lakovi, već na drugom posebnom odjelu - Odjelu alata, te se savjetovane mjere revidiranja procjene rizika prvenstveno odnose na obavljanje poslova na Odjelu alata, a na kojem Odjelu tužitelj nije radio, niti se tamo uopće smio nalaziti.

109. Osim što je iz dokumentacije koja prilaži spisu kako iz područja provedene zaštite na radu, inspekcijskih zapisnika inspektora zaštite na radu, tako i provedenog vještačenja po vještakinji zaštite na radu nedvojbeno kako je tuženik propisno proveo sve mjere s područja zaštite na radu.

110. Sud je tako nedvojbeno utvrdio da je do štetnog događaja došlo iz razloga jer je radnik (tužitelj ) samovoljno, bez ičijeg znanja a pogotovo bez ičijeg naloga ( nadređene i ovlaštene osobe ) napustio odjel na kojem je trebao raditi kako bi svom poznaniku odrezao komad bakrene žice iz koluta koje se ne prodaje u metraži već se prodaje u zapakiranom kolutu od 5 kg kako je to razvidno iz elaborata ozljede na radu, te je tužitelju bilo nedvojbeno poznato da s tog koluta ne smije rezati niti za prodaju, niti za uzorak kao što mu je bilo poznato da isto nije dozvoljeno činiti armiračkim škarama koje je uzeo s prodajne police namijenjeno prodaji, tj. s prodajnim artiklom tuženika.

111. Stoga sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu nema odgovornosti tuženika kao poslodavca za nastanak ozljede koju si je tužitelj krajnjom nepažnjom i nepromišljenim postupanjem sam nanio.

112. Utvrđeno je i da je sam tužitelj nakon tog štetnog događaja tj. ozljeđivanja i dalje nastavio raditi na svom odjelu boje i lakovi i to još otprilike 2 sata, te da se tek nakon toga sam odvezao kući te nije zatražio nikakvu pomoć u okviru svog radnog mjesta (prodavaonice ), niti pak je ikome rekao da se ozlijedio na radnom mjestu.

113. Sud smatra da na tu nesmotrenost i krajnju nepažnju postupanja radnika (tužitelja), tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedice istog mogao izbjeći unatoč svoj provedenoj zaštiti na radu.

114. Osim toga sud smatra da ta žica ( artikl, proizvod ) čvrsto zapakirana u plastičnu vrećicu i onda još i u kartonsku kutiju koju je tužitelj rezao i onda se ozlijedio u prodavaonici tuženika nije opasna stvar, niti se radi o kakvoj opasnoj djelatnosti i da ona pri uobičajenoj uporabi po samoj naravi i načinu uobičajenog obavljanja rada s tom žicom ( prodajom iste ) ne stvara povećanu opasnost za ozljeđivanje ljudi.

115. Dakle u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima sud zaključuje da taj rad tužitelja prije štetnog događaja nije opasna djelatnost, niti je taj prodajni artikl (žica) opasna stvar, već je to uobičajena djelatnost i uobičajena stvar. Kako šteta nije nastala zbog opasne stvari ili opasne djelatnosti tako tuženik ne odgovara za isto sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima.

116. Shodno prednje utvrđenom, nema odgovornosti tuženika za štetu koju tužitelj trpi uslijed predmetne ozljede na radu.

117. Stoga u ovom postupku nije bilo potrebe raspravljati obujam i visinu štete, pa niti na te okolnosti provoditi dokaze.

118. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku sukladno pravilima o teretu dokazivanja odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te je odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

119. S obzirom da je sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, tako nije provodio druge dokaze na okolnost utvrđivanja visine štete ( neimovinske i imovinske) tužitelja, a kako se ne bi stvarali daljnji nepotrebni troškovi postupka i nepotrebno odugovlačio postupak. Kako je sud donio odluku da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti nije osnovan, tako nije niti određeno medicinsko vještačenje radi utvrđenja visine potraživanja tj. visine naknade štete tužitelja prema tuženiku, sve sukladno čl. 330. Zakona o parničnom postupku (ZPP), te čl. 292. ZPP-a.

120. Stoga je sud odlučio u pogledu osnova ( s osnova naknade štete) da je u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja DE i u cijelosti je odbijen njegov tužbeni zahtjev, te je odlučeno meritornom odlukom – presudom i odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

121. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj sa svojim tužbenim zahtjevom u cijelosti odbijen, dakle tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku. Naime, tom odredbom je određeno da stranka koji izgubi spor dužna je suprotnoj strani naknaditi sve troškove postupka.

122. Trošak tuženika odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta (postavljeni tužbeni u iznosu od ukupno 139.930 kune / 18.571,90 EUR ), te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), posebice Tbr. 48. iste, te Tbr. 52 iste tj. 2,00 EUR/bod. Sukladno VPS-u 1 radnja je 250 bodova.

123. Sud odlučuje o cjelokupnim troškovima ovog postupka i to koji se vodio pod brojem Pr-990/2021 i pod ovim brojem Pr-20/2023.

124. Sud je tuženiku priznao samo troškove koji su bili potrebni i koji su opravdano nastali tuženiku u ovom postupku.

125. Tuženiku su priznati troškovi u spisu Pr-990/2021 sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 22. 11.2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 25.11.2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 14.02.2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 14.04.2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 03.11.2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 16.12.2022. u iz-nosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu za objavu presude 16.12.2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 3. Tarife), sastava odgovora na žalbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), te u ovom ponovljenom postupku Pr-20/2023, sastava obrazloženog podneska od 10.10.2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 18.10.2023. u iznosu 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 28.11.2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 01.12.2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 12.03.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 07.03.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 11.06.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 17.07.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 29.08.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 15.10.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 07.11.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 15.10.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno iznos od 9.750,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 2.437,50 EUR, odnosno ukupno s osnova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku mu se priznaje iznos od 12.187,50 EUR. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava daljnjih podnesaka od 03.01.2022. i 11.02.2022. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

126. Stoga je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 12.187,50 EUR, sa traženom zateznom kamatom, koja teče od presuđenja s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Čakovcu, 16. svibnja 2025. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud u Zagrebu sukladno čl. 5. st. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tom obavijest :

1. tužitelj po punomoćnicima

2. tuženik po punomoćnicima