REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
Pn 4/2020-65
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg kao skrbnici zastupaju IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], te kao punomoćnik odvjetnik Marino Folo, Dalmatinova 4, Pula – Pola, i tuženik Wiener osiguranje, Wienna Insurance Group d. d., OIB 52848403362, Slovenska 24, Zagreb, kojeg kao punomoćnik zastupa odvjetnik Dean Ilijevski, Zelenice 18, Labin, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 24. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika OČ, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu isplatom 6.141,88 eura (šest tisuća sto četrdeset jedan euro i osamdeset osam centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. ožujka 2016. do isplate i to do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2024. po stopi 7,25 % godišnje, a od 1. siječnja 2025. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete se odbija.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi stvarnu imovinsku štetu isplatom 267,93 eura (dvjesto šezdeset sedam eura i devedeset tri centa) sa zateznim kamatama koje na iznos 99,93 eura (devedeset devet eura i devedeset tri centa) teku od 7. siječnja 2015. do isplate do isplate te na iznos 168,00 (sto šezdeset osam) eura od 2. ožujka 2016. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2024. po stopi 7,25 % godišnje, a od 1. siječnja 2025. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi imovinsku štetu zbog izmakle koristi isplatom 459,68 eura (četiristo pedeset devet eura i šezdeset osam centa) bruto sa zateznim kamatama koje na iznos 354,29 eura (tristo pedeset četiri eura i dvadeset devet centa) teku od 7. siječnja 2015. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2024. po stopi 7,25 % godišnje, a od 1. siječnja 2025. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
V. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete se odbija.
VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 699,81 eura (šesto devedeset devet eura i osamdeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.
VII. U preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka se
odbija.
VIII. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. 1. Tužitelj je 2. ožujka 2016. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske štete u visini 145.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 2. ožujka 2016. do isplate te radi naknade imovinske štete u visini 61.451,47 kuna sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 905,01 kunu od 15. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 2.558,41 kunu od 15. rujna 2014. do isplate,
– na iznos 3.017,61 kunu od 15. listopada 2014. do isplate,
– na iznos 3.017,61 kunu od 15. studenog 2014. do isplate,
– na iznos 25,00 kuna 7. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 28,18 kuna od 3. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 25,00 kuna od 10. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos 10,00 kuna od 22. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos 10,00 kuna od 13. kolovoza 2014. do isplate
– na iznos 10,00 kuna od 29. travnja 2014. do isplate,
– na iznos 10,00 kuna od 27. svibnja 2014. do isplate,
– na iznos 10,00 kuna od 2. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 10,00 kuna od 27. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 10,00 kuna od 21. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos 10,00 kuna od 29. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos 10,00 kuna od 13. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 46,58 kuna od 3. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 53,18 kuna od 4. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 153,57 kuna od 26. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 43,18 kuna od 9. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos 98,73 kuna od 13. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 60,20 kuna od 28. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 57,43 kune od 28. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 33,18 kuna od 1. listopada 2014. do isplate,
– na iznos 20,00 kuna od 2. listopada 2014. do isplate,
– na iznos 51.200,00 kuna od 2. ožujka 2016. do isplate.
1. 2. U tužbi je navedeno da je 25. svibnja 2014. tužitelj kao suvozač stradao u prometnoj nezgodi u osobnom vozilu marke Opel Astra, registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police]. Tužitelj je radno nesposoban i u nemogućnosti je da se zaposli, pa nema nikakvih primanja. Kritične zgode pretrpio je veću neimovinsku štetu koja se očitovala u vidu višestrukih tjelesnih ozljeda: natučenje glave s otvorenim ranama iznad desnog oka te jedna veća rana veličine oko 5 cm parijetookcipitalno desno, istegnuće kralježnice, osteohondroza C2-C7, fractura compressiva corporis vertebrae th9, sy thoracale, sy cervicobrachiale bil. discogenes, hernija diska C3/C4, C5/C6, C6/C7, Th7/Th8, Th8/Th, kompresija duralne vreće sprijeda i neuralnih radiksa desno, teško održavanje gornjih ekstremiteta, kretnje u vratnom segmentu značajno limitirane i bolne. Tužitelj je od tuženika zahtijevao isplatu za štetu koju je pretrpio u prometnoj nesreći te mu je tuženik na ime nespornog dijela štete isplatio 14.000,00 kuna. Taj iznos nije dostatan uzimajući u obzir intenzitet povreda koje je kritične zgode pretrpio. Zbog zadobivenih ozljeda je na osnovi pregleda, učinjenih laboratorijskih pretraga te uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton od 3. rujna 2024. od strane dr. med. ČČ imenovan nesposobnim za rad od 26. svibnja 2014. U svrhu liječenja tužitelj je obavljao fizikalnu terapiju, ali bez ikakvog učinka u pogledu poboljšanja njegovog zdravstvena stanja. Od lijekova uzima analgetike Normabel i Ibuprofen. Bolovi koje trpi su izrazito intenzivni te je zbog toga njegova životna aktivnost smanjena. Među dijagnozama posebno se ističe hernija diska C3/C4, C5/C6, C6/C7, Th7/Th8, Th8/Th kao posljedica trauma zadobivenih u prometnoj nesreći. Navedeno oboljenje, odnosno malformacija na tužiteljevoj kralježnici, dijagnosticirano je upravo nakon nesreće te tužitelju predstavlja ozbiljan zdravstveni i životni problem. Zbog intenziteta bolova tužitelj nije u stanju micati rukama. Zbog bolova u vratu, ramenima, grudima, leđima te s tim povezanim glavoboljama on nije u stanju podnijeti ni najmanji napor, a svaki pa i najmanji fizički pokret predstavlja mu bol. U takvom stanju nije u mogućnosti brinuti se o sebi, pa mu je potrebna tuđa pomoć i njega i to od prometne nezgode do danas, i to četiri sata na dan u razdoblju 640 dana. Tuđa pomoć i njega potrebna mu je kod odlazaka na liječenje (pregledi, fizikalna terapija i drugo) i u samom kućanstvu gdje boravi – pomoć pri kretanju, odlascima na spavanje, obavljanju fizioloških potreba i slično. U trenutku prometne nesreće i nakon nje tužitelj je pretrpio strah za svoj život. Strah se kod njega očituje i u pogledu opasnosti od invalidnosti, poglavito zbog otežanog kretanja, smetnji pri micanju udova, bolova i hernije u kralježnici te povremenih glavobolja. S obzirom na sve navedeno, poglavito fizički bolovi i sama nesposobnost da se normalno kreće i da sam obavlja najosnovnije životne potrebe, tužitelj je pretrpio i još uvijek trpi duševne boli zbog naruženosti. Naruženost se na strani tužitelja očitovala u tome da su ozljede koje je pretrpio bile vidljive drugima, a posljedica tih ozljeda je i njegovo ograničeno i otežano kretanje koje je vidljivo i deformirano u odnosu na njegovo kretanje prije nesreće. Zbog opisanih zdravstvenih tegoba tužiteljeva životna aktivnost je izrazito umanjena, najmanje 50 %. On se zbog opisanih zdravstvenih tegoba neće nikada više moći zaposliti jer je zbog intenziteta povreda postao radno nesposoban. Prije prometne nesreće bio je zaposlen na radnom mjestu pomoćnog kuhara u ugostiteljskom obrtu " [obrt]" iz [adresa]. Uzimajući u obzir činjenicu da je radno nesposoban, tužitelj je pretrpio štetu u vidu smanjenja plaće u odnosu na bruto minimalnu plaću koju je primao sve do prestanka radnog odnosa 6. studenog 2014. Stoga je zatražio iznose naknade razlike plaće za srpanj i kolovoz 2014. te iznose bruto minimalne plaće u iznosima kako su dospijevali od rujna 2014. do presuđenja.
1. 3. Slijedom navedenog, tužitelj je zatražio naknadu neimovinske štete na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti 110.000,00 kuna te zbog naruženosti 5.000,00 kuna, straha 15.000,00 kuna i fizičkih bolova 15.000,00 kuna. Po osnovi imovinske štete zatražio je naknadu za razliku plaće 9.498,64 kuna, troškove zdravstvene zaštite 752,83 kuna te za tuđu pomoć i njegu 51.200,00 kuna.
1. 4. Na pripremnom ročištu od 13. lipnja 2016. tužitelj je naveo da se i dalje nalazi u vrlo teškom psihofizičkom i materijalnom položaju kao posljedici prometne nezgode te je pokušao i suicid, pa se nalazi na psihijatrijskom liječenju. Na pripremnom ročištu od 23. siječnja 2020. napomenuo je da pokušaj suicida odražava njegovo duševno stanje nakon predmetne prometne nezgode.
2. 1. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] 25. svibnja 2014. bilo osigurano policom autoodgovornosti kod njega, ali je osporio štetni događaj opisan u tužbi navodeći da tužitelj štetni događaj dokazuje priloženom medicinskom dokumentacijom na temelju čega se ne može sa sigurnošću tvrditi da su ozljede opisane u navedenoj dokumentaciji doista nastale u štetnom događaju opisanom u tužbi. Kontradiktornosti se pojavljuju u priloženoj dokumentaciji, primjerice u specijalističkom nalazu od 25. svibnja 2014. navedeno je: "događaja se sjeća u cijelosti, bez mučnine i povraćanja…", dok je u ambulantnom nalazu od 3. lipnja 2014. istaknuto: "navodi da je bio bez svijesti da se ne sjeća događaja…". Zbog toga se ne mogu prihvatiti kao istiniti tužbeni navodi po pitanju štetnog događaja samo na temelju medicinske dokumentacije. U tužbi nije navedeno tko je upravljao vozilom, kao niti da li je o prometnoj nezgodi obaviještena policija. Tuženik je osporio i tužbene navode kako bi se zbog zadobivenih ozljeda tužitelj bio u nemogućnosti ikada više zaposliti, kao i da bi predmetne ozljede uzrokovale smanjenje životnih aktivnosti od 50 % jer za to nema uporišta u priloženoj dokumentaciji. Tužitelju su utvrđene ozljede u vidu istegnuća grudne i vratne kralježnice te frakture IX. grudnog kralješka, a koje ne mogu uzrokovati navedene posljedice. Stoga je tuženik osporio i visinu tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske štete te imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege. Tuženik je osporio i tužbeni navod da bi tužitelj trpio štetu u vidu smanjenja plaće kao posljedice smanjene radne sposobnosti jer nije priložio dokaze na tu okolnost. Tužitelju je prestao radni odnos zbog poslovno uvjetovanih razloga, a i iz IP obrasca razvidno je da smanjenje i prestanak dohotka prije otkaza nisu posljedica bolovanja. Tuženik je osporio i zahtjev postavljen u bruto iznosu jer samo neto iznos plaće može predstavljati štetu tužitelju.
2. 2. Na pripremnom ročištu održanom 13. lipnja 2016. tuženik je istaknuo da je tužiteljev radni odnos prestao na temelju poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, pa ne može biti u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.
2. 3. Na pripremnom ročištu od 23. siječnja 2020. tuženik je predložio izvođenje dokaza kombiniranim prometnim i sudsko-medicinskim vještačenjem na okolnost nastanka prometne nezgode, stradavanja tužitelja i vezivanja sigurnosnim pojasom.
3. 1. U podnesku od 23. siječnja 2025. tužitelj je uskladio svoj tužbeni zahtjev vodeći računa o inflatornim kretanjima, tako što je na ime naknade neimovinske štete zatražio 10.263,78 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate. Po osnovi imovinske štete zatražio je isplatu 1.499,95 eura sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 120,12 eura od 15. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 339,56 eura od 15. rujna 2014. do isplate,
– na iznos 400,51 euro od 15. listopada 2014. do isplate,
– na iznos 400,51 euro od 15. studenog 2014. do isplate,
– na iznos 3,32 eura od 7. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 3,74 eura od 3. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 3,32 eura od 10. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos 3,80 eura od 22. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos 1,33 eura od 13. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 1,33 eura od 29. travnja 2014. do isplate,
– na iznos 1,33 eura od 27. svibnja 2014. do isplate,
– na iznos 1,33 eura od 2. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 1,33 eura od 27. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 1,33 eura od 21. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos 1,33 eura od 29. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos 1,33 eura od 13. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 6,18 eura od 3. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 7,06 eura od 4. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 20,38 eura od 26. lipnja 2014. do isplate,
– na iznos 5,73 eura od 9. srpnja 2014. do isplate,
– na iznos 13,10 eura od 13. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 7,99 eura od 28. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 7,62 eura od 28. kolovoza 2014. do isplate,
– na iznos 4,40 eura od 1. listopada 2014. do isplate,
– na iznos 2,65 eura od 2. listopada 2014. do isplate,
– na iznos 139,35 eura od 2. ožujka 2016. do isplate.
3. 2. Time je tužitelj djelomično povukao tužbu. Na ročištu od 24. siječnja 2025. tuženik se je usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe.
3. 3. Kako je prema čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., nadalje ZPP) nakon upuštanja tuženika u raspravljanje potreban njegov pristanak za povlačenje tužbe, utvrđeno je da tužba nije djelomično povučena.
4. 1. U dokaznom postupku pročitani su: medicinska dokumentacija (8.–33., 59.–66., 103.–118.), prijavnica Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (34.), obrazac IP (35.), računi i uplatnice (36.–47.), premije osiguranja automobilske odgovornosti (67.), obvezni prekršajni nalog Policijske postaje Rovinj – Rovigno od 25. svibnja 2014. (120., 121.), prijava Zavoda za hitnu medicinu od 25. svibnja 2014. (124.), zapisnik Policijske postaje Rovinj – Rovigno o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 25. svibnja 2014. (125.), zapisnik o očevidu Policijske postaje Rovinj – Rovigno od 25. svibnja 2014. sa skicom (126.–130.), službena zabilješka Policijske postaje Rovinj – Rovigno od 25. svibnja 2014. (131.), dopis Policijske postaje Rovinj – Rovigno od 25. svibnja 2014. (132.), dopis Postaje prometne policije Pula – Pola od 26. svibnja 2014. (133.), nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. ŽČ (145.–157.), nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća (159.–163.), nalaz i mišljenje (178.–180.), odgovor na odštetni zahtjev (181.), nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. Dolores Janko-Labinac (213.–217.), nalaz i mišljenje vještaka dr. Petra Moscatella (232.–239.) i osobni zdravstveni karton tužitelja. Osim toga, izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka BČ (140., 141.) te usmenim pojašnjenjem nalaza i mišljenja vještaka dr. Petra Moscatella (248., 249.) i doc. dr. sc. Dolores Janko-Labinac (260., 261.).
4. 2. Ostali predloženi dokazi nisu izvedeni jer su na temelju izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje meritorne odluke.
5. Tužbeni zahtjevi su djelomično osnovani.
6. 1. Prema zapisniku o očevidu Policijske postaje Rovinj – Rovigno od 25. svibnja 2014. se je 25. svibnja 2014. u večernjim satima dogodila prometna nezgoda na Županijskoj cesti 5186 na području Općine Bale. U prometnoj nezgodi su sudjelovali BČ kao vozač osobnog automobila Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] i tužitelj kao putnik na prednjem sjedištu tog automobila. BČ je imao važeću vozačku dozvolu B kategorije. Prema njihovim izjavama oni su obojica koristili sigurnosne pojaseve. U priloženoj skici je prikazano kako je do nezgode došlo zbog izlijetanja vozila s kolnika prilikom čega je vozilo udarilo u stablo.
6. 2. U zapisniku Policijske postaje Rovinj – Rovigno o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 25. svibnja 2014. utvrđeno je da BČ neposredno nakon nezgode nije bio pod utjecajem alkohola.
6. 3. Obveznim prekršajnim nalogom izdanom od Policijske postaje Rovinj – Rovigno od 25. svibnja 2014. je BČ proglašen krivim što je 25. svibnja 2014. u 20:30 prouzrokovao prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom tako što je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] krećući se kolnikom Županijske ceste 5186 iz smjera zapada u smjeru istoka te dolaskom na 700 metara navedene prometnice u lijevom blagom preglednom zavoju brzinu kretanja vozila nije prilagodio stanju i uvjetima na cesti, prilikom čega je sletio izvan desnog ruba kolnika gdje je s prednjom stranom vozila udario u drvo uslijed čega se vozilo zarotiralo i nastavilo s kretanjem po mekom terenu udarivši zadnjom stranom u stablo koje je od udarca oboreno dok se vozilo zaustavilo prednjom stranom okrenutom u smjeru sjevera. U prometnoj nesreći je tužitelj kao putnik u vozilu zadobio tjelesne ozljede, dok je na vozilu nastala materijalna šteta. Time je BČ počinio prekršaje iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 51. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u vezi s čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.500,00 kuna.
7. Svjedok BČ je u svom iskazu naveo kako se je nezgoda desila u večernjim satima. On i tužitelj su zajedno radili u konobi Mali mol koja se nalazi u kampu Colone kod Bala. Tužitelj je tog dana popodne bio na plaži te je bio nešto malo popio, pa mu je rekao da će ga odvesti kući. Tužitelja je odvezao s njegovim vozilom Opel Astra iz kampa Colone prema [adresa], predgrađu mjesta Bale. Cesta od Colona do Bala je duljine oko 7 km i dosta je krivudava. On je od tužiteljeve kuće živio na udaljenosti od oko 100 m. Nezgoda se desila na način da je ispred vozila istrčala divljač. Mišljenja je da je bila riječ o divljoj svinji. Do sudara s tom divljači nije došlo jer je skrenuo udesno kako bih izbjegao sudar. U nezgodi je vozilo najprije udarilo u kamen te je na kraju udarilo u stablo gdje su se zaustavili. Završili su sa strane ceste u kanalu koji je bio možda jedan metar niže od razine ceste. Vozilo se je zaustavilo između dva stabla. U skici nezgode Policijske postaje Rovinj – Rovigno je točno nacrtan pravac kretanja vozila i položaj vozila nakon nezgode. Vozilo je na kraju bilo zaustavljeno uz drugo stablo u koje je udarilo, dok je prvo stablo u koje je udarilo, bilo paralelno uz to drugo stablo. Vozio je brzinom od oko 70 ili 80 km/h, s obzirom na to da je cesta krivudava, a možda niti toliko. On tog dana nije pio alkoholna pića. Inače nema naviku piti alkohol, godišnje možda popije alkohol u tri navrata. I on i tužitelj bili su vezani sigurnosnim pojasevima. Tužitelj je sjedio na suvozačevom mjestu. Bio je budan. Tužiteljeva strana je najviše nastradala. Tužitelju su nanijete ozljede u predjelu vrata i glave. Osim toga imao je natuke po tijelu. Desna sljepoočnica mu je bila krvava i natučena. Uslijed udarca je izgubio svijest. Možda je svijest izgubio i zbog utjecaja alkohola. Tužitelj nije zaspao u vožnji jer su tijekom vožnje pričali. On je nazvao hitnu medicinsku pomoć koja je došla iz [adresa] za oko 10 do 15 minuta od poziva. Nakon što je došla hitna medicinska pomoć, tužitelj je samostalno izašao iz vozila. Bio je tada pri sebi. Žalio se najviše na bolove u predjelu vrata. Nakon toga ga je odvezla hitna medicinska pomoć. Na mjesto događaja došla je policija, ali nije se mogao sjetiti da li je to bilo prije nego što je tužitelja odvezla hitna medicinska pomoć. Policija ga je alkotestirala te je potvrdila da nije pod utjecajem alkohola. Nakon dva do tri dana vidio je tužitelja. Imao je postavljen ovratnik, bio je sav u modricama na licu i po tijelu. Rekao je da ga sve boli. Ovratnik je nosio mjesec dana, možda i duže. Tužitelj je ponovno došao raditi negdje pred kraj sezone. Kamp se zatvara 1. listopada, a tužitelj je došao raditi u rujnu te godine.
8. U nalazu i mišljenju prometnog vještaka Srećka Hlišća navedeno je da je osobno vozilo Opel Astra prolaskom lijevog zavoja bilo u nekom obliku zanašanja izlazeći desno s kolnika na meki teren gdje je prednjim desnim dijelom udarilo u stablo, što je imalo za posljedicu njegovu rotaciju oko težišta u smjeru kazaljke na satu i zatim udara stražnjeg dijela vozila u drugo stablo koje je porušeno u nastavku rotacije vozila zaustavljanjem prednjim dijelom prema kolniku. Iz dostupne dokumentacije nije moguće utvrditi promjene brzina vozila prilikom udara u stablo, s tim da bi udar odostraga prema opisu oštećenja i punini udara potrebnoj za rušenje stabla očekivano trebao biti intenzivniji od onog relativno perifernog naleta prednjeg desnog dijela vozila u prvo stablo koje je izazvalo dodatnu naglu rotaciju, s tim da za sve vrijeme vozilo do zaustavljanja mijenja smjer u ravnini podloge, a zbog kretanja po mekom terenu najvjerojatnije u nekoj mjeri postoji i gibanje po visini. Tijekom slijetanja vozila s kolnika bilo bi za očekivati da bude u nestabilnom okomitom gibanju s obzirom na izlazak na meki teren. Prilikom udara u prvo stablo dogodilo bi se polijetanje tijela putnika naprijed desno, dok se istovremeno vozilo ispod njih počelo zaokretati stražnjim dijelom ulijevo, što bi zaostajanjem zbog tromosti tijela putnika izazvalo njihovo relativno kretanje u odnosu na unutrašnjost putničke kabine udesno do pred upopriječeni položaj prije okretanja vozila natraške prema mjestu naleta na drugo stablo kada dolazi do potiska tijela putnika u sjedala. Kako se i dalje događa rotacija vozila prednjim dijelom u desnu stranu, sada zbog tromosti putnika, dolazi do njihovog relativnog kretanja u odnosu na unutrašnjost putničke kabine ulijevo, da bi u trenutku zaustavljanja vozila došlo do povratnog kretanja tijela putnika udesno.
9. 1. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. sc. ŽČ kod tužitelja su nakon predmetnog štetnog događaja evidentirane sljedeće ozljede, dijagnoze i medicinska stanja:
– rana razderotina na glavi desno tjemeno-zatiljno,
– dvije rane razderotine područja iznad desnog oka (arkada),
– natuk glave,
– bolovi u vratu i grudnom dijelu kralježnice,
– natuk (kontuzija) grudnog dijela kralježnice,
– bol pod lijevom lopaticom sa širenjem u ruku,
– istegnuće vratne i grudne kralježnice – trzajna ozljeda vratne kralježnice,
– posttraumatska glavobolja,
– posttraumatski bolni sindrom vrata i ruke lijevo,
– degenerativne promjene vratne i grudne kralježnice (ostehondroza),
– diskus hernije vratne i grudne kralježnice sa suženjem kralješničkog kanala i pritiskom na živce s nestabilnošću vratnog dijela kralježnice,
– kirurško spajanje trupova petog i sedmog vratnog kralješka (ožujak 2016.).
9. 2. Na temelju utvrđene dinamike štetnog događaja moguće je izdvojiti nekoliko smjerova djelovanja mehaničke sile na osobno vozilo, pa posredno i na tijelo tužitelja: 1. prema gore-dolje, 2. prema naprijed i desno, 3. u desno, 4. prema straga, 5. ulijevo te 6. udesno, pri čemu je u tim trenucima mehanička sila djelovala na tijelo tužitelja. Dakle, na njegovo tijelo su djelovale raznosmjerne mehaničke sile. Moguće je izdvojiti šest raznosmjernih mehaničkih sila.
9. 3. Ozljede, dijagnoze i medicinska stanja su kod tužitelja evidentirane na području glave, vrata i prsnog koša. Ozljede glave u vidu rana razderotina na desnoj strani glave: dvije rane područja iznad desnog oka i jedna rana tjemeno-zatiljno desno nastale su djelovanjem mehaničkih sila umjerene jakosti te u dinamici iz predmetnog događaja odgovaraju udarcima glave u tvrde dijelove unutrašnjosti vozila, posebno prilikom kretanja tijela i glave u desno. Istegnuće vratne kralježnice je u medicinskoj dokumentaciji evidentirano 3. lipnja 2014., odnosno osam dana nakon događaja prilikom pregleda ortopeda, te predstavlja sinonim dijagnoze "Trzajna ozljeda vratne kralježnice" evidentirane i u nalazu neurokirurga (str. 31.), a koja nazivom označava mehanizam ozljeđivanja. Dinamika štetnog događaja i klinički nalaz tužitelja ukazuju na zaključak da je on u štetnom događaju mogao zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Kod tužitelja su evidentirane kronične bolesne promjene kralježnice koje odgovaraju degenerativnim promjenama (osteohondroza, diskus hernije) te označavaju dugotrajnu bolest slabljenja hrskavičnih i koštanih struktura kralježnice što označava da je tužitelj prije događaja imao bolesne promjene kralježnice. To znači da je nastanak trzajne ozljede vrata rezultat od prije postojećeg oštećenja vratne kralježnice i ozljeđivanja u štetnom događaju. Dinamika štetnog događaja sadrži djelovanje mehaničke sile u smjeru gore-dolje te omogućuje nastanak kompresivnog prijeloma devetog grudnog kralješka jer pri djelovanju mehaničke sile uzduž kralježnice (gore-dolje) moguć je nastanak kompresivnog prijeloma trupa devetog grudnog kralješka nakon čega bi trup tako slomljenog kralješka imao "anteklinastu" formu.
9. 4. Zasebnim vještačenjem radiološke snimke moguće je utvrditi je li prijelom devetog grudnog kralješka nastao u štetnom događaju ili prije toga. Besvjesno stanje kod tužitelja nije objektivno medicinski utvrđeno niti opisano, a nije jasno niti na koji način je utvrđena navodna alkoholiziranost tužitelja u koncentraciji 2,5 promila. Prijelom baze prve zapešćajne kosti desne ruke (metakarpalna kost) evidentirana je u siječnju 2015. zbog čega nije u uzročnoj vezi s predmetnim događajem.
9. 5. Sudsko-medicinski gledano evidentirane ozljede ne ukazuju sa sigurnošću na to da je u trenutku sudara tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom. U dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nisu evidentirane ozljede koje bi sa sigurnošću ukazivale da je on bio vezan sa sigurnosnim pojasom kao što su trakasti krvni podljevi i oguljotine koji se kod putnika vezanih sigurnosnim pojasom pružaju koso po prednjoj strani prsnog koša i poprečno preko donjeg dijela trbuha i prednjih bočnih strana zdjelica. Međutim, takve ozljede od sigurnosnog pojasa nastaju u pravilu prilikom čeonih sudara do čega ovdje nije došlo. U dinamici ovog štetnog događaja ne očekuje se nastanak tipičnih ozljeda od sigurnosnog pojasa. Sigurnosni pojas konstruiran je tako da pri sudaru sprječava prvenstveno pomake tijela prema naprijed, ali ne sprječava bočne pomake tijela te ne onemogućuje u potpunosti vertikalne pomake tijela. Kako su se u predmetnom događaju javile i bočne i vertikalne sile, vezani sigurnosni pojas ne bi mogao spriječiti takve bočne, a niti vertikalne pomake tijela. Suvozač u osobnom vozilu oslanja se u dvije točke: 1. u sjedalo, a 2. o podnicu te se suvozač nalazi u relativno nestabilnom položaju, posebno u usporedbi s položajem vozača koji se oslanja u tri točke. Kod suvozača vezani sigurnosni pojas proteže se prednjom stranom prsnog koša od gore desno prema dolje lijevo te poprečno preko donjeg dijela trbuha. Takav raspored uporišnih točaka sigurnosnog pojasa sprječava pomake tijela prema naprijed, a ne sprječava mogućnost udara desnom stranom glave u tvrde dijelove unutrašnjosti vozila niti sprječava prekomjerno pokretanje vratne kralježnice preko granice fiziološke pokretljivosti, a niti sprječava vertikalne pomake trupa – prsnog koša (gore-dolje). Vještak je zaključno naveo kako se ne može isključiti mogućnost da bi tužitelj u utvrđenoj dinamici štetnog događaja bio vezan sigurnosnim pojasom, a uslijed raznosmjernih djelovanja sila i s vezanim sigurnosnim pojasom mogao je zadobiti sve navedene tjelesne povrede.
10. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišča ocijenio objektivnim i stručnim te ga je prihvatio u cijelosti. Isto tako je kao objektivan i stručan prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. ŽČ. Sud je iskaz svjedoka BČ ocijenio objektivnim i uvjerljivim te podudarnim s ostalim izvedenim dokazima, pa ga je prihvatio kao istinitog.
11. Na temelju navedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se je dogodila 25. svibnja 2014. u 20:30. U tom događaju je BČ upravljao automobilom Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] na Županijskoj cesti 5186 iz smjera Colone prema Balama, dok je tužitelj bio suvozač u tom vozilu. Dolaskom na 700 metara te prometnice BČ je u namjeri da izbjegne nalet na divljač koja je istrčala na cestu, skrenuo s vozilom udesno prilikom čega je vozilo izašlo izvan kolnika te je s prednjom stranom udarilo u stablo nakon čega se je okrenulo i nastavilo s kretanjem sve dok nije sa stražnjom stranom udarilo u stablo. Vozač BČ je u vrijeme štetnog događaja imao važeću vozačku dozvolu te nije bio pod utjecajem alkohola. Tuženik je bio vezan sigurnosnim pojasom.
12. Između stranaka nije sporno da je osobno vozilo Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bilo osigurano policom autoodgovornosti kod tuženika. Vlasnik tog vozila je tužitelj koji je i sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti s tuženikom.
13. 1. Odgovornost osiguravatelja motornog vozila uređena je u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005., 36/2009., 76/2013.).
13. 2. Prema čl. 22. st. 1.–3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Ugovorom o osiguranju pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta. Ugovorom o osiguranju pokrivene su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.
13. 3. U čl. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da su osiguranjem vlasnika prijevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pokrivene i štete koje prouzroče osobe koje voljom vlasnika sudjeluju u uporabi prijevoznog sredstva. Na osnovi čl. 23. t. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti nemaju, između ostalih, vlasnik, suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik vozila kojim je prouzročena šteta i to na naknadu štete na stvarima.
13. 4. Iz navedenih odredbi proizlazi da vlasnik vozila ima pravo na naknadu štete od osiguratelja po osnovi police od odgovornosti za štetu nastalu uporabom njegovim vozilom u slučaju kada mu je kao suputniku nastala šteta koja je prouzročena njegovim vozilom, a kojim je tada upravljala druga osoba. Iznimno od toga, nema pravo jedino na štetu koja je nastala na njegovim stvarima.
14. Tužitelj u ovom predmetu nije zatražio naknadu štete na stvarima, već naknadu neimovinske štete te naknadu imovinske štete koja se odnosi na troškove liječenja, tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade. S obzirom na to da u postupku nije utvrđen niti jedan razlog zbog kojeg bi došlo do isključenja iz osiguranja, tuženik je obvezan tužitelju naknaditi štetu.
15. Preostalo je utvrditi neimovinsku i imovinsku štetu koja je u štetnom događaju prouzročena tužitelju.
16. 1. Vještak doc. dr. sc. Dolores Janko-Labinac je u svom nalazu i mišljenju navela kako je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi 25. svibnja 2014. kao suvozač u osobnom automobilu. Pritom nije bio bez svijesti. Istog dana pregledao ga je kirurg u hitnoj kirurškoj ambulanti zbog zadobivenih ozljeda: natuknuće glave, udarno- razderotne rane iznad desne obrve i zatiljnog dijela glave desno te trzajne ozljede vratne i gornjeg dijela torakalne kralježnice. Tog dana učinjena je i radiološka obrada glave, vratne i torakalne kralježnice, pri čemu nisu evidentirani znaci svježe koštane traume. Nakon toga tužitelj se je liječio kod ortopeda, fizijatra, neurologa i neurokirurga te je obavio fizikalne terapije koje su bile bez učinka. Po preporuci neurokirurga, a zbog stalnih bolova u vratu, ograničenih pokreta vratne kralježnice i stalnog trnjenja obje ruke, osobito lijeve, učinjena je operativna dekompresija medule spinalis u području C6 vratnog kralješka. Nakon zadobivenih ozljeda tužitelj je imao stalne zatiljne glavobolje sa širenjem prema vratu. Nakon trzajne povrede vratne kralježnice došlo je do oštećenja zglobno-ligamentarnih struktura što je dokazano na funkcionalnim snimkama vratne kralježnice te je prisutna ograničena vertebralna flesija. Nakon provedenog liječenja kod tužitelja je zaostao posttraumatski cervikocefalični i lijevostrani cervikobrahijalni sindrom. Pasivnim pokušajem povećanja opsega kretnji u vratu javljaju se bolovi u vratu sa širenjem prema zatiljku, lijevom ramenu i lijevoj ruci. Navedene tegobe se pogoršavaju u prisilnom pognutom položaju glave. Nakon konzervativno provedenog liječenja zaostale su štetne posljedice: razvoj posttraumatskog sindroma, razvoj posttkomocionog sindroma i ograničena pokretljivost vratne kralježnice. Paravertebralna muskulatura vrata je napeta, rigidna i bolna, kretnje vrata su ograničene i bolne, a pasivnim pokušajem povećanja opsega kretnji javljaju se bolne senzacije koje se šire prema zatiljku i ramenima. Tužitelj je zbog posljedica štetnog događaja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1,5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, i lakšeg intenziteta tri mjeseca. Povremeni lagani bolovi koji traju do danas uključeni su u ocjenu umanjenja životne aktivnosti. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i kliničkom neurološkom nalazu tužitelj trpi duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti koja iznosi 15 %. Prisutne su trajne štetne posljedice uslijed trzajne ozljede vratne i torakalne kralježnice, objektivizirane na MR vratne i torakalne kralježnice kao multiple hernije diska C-3, C-4, C-5 i C-7 te hernije diska Th 7 i Th 9. Nemedicinska pomoć i njega tužitelju je bila potrebna prva tri tjedna po dva sata dnevno i to kao pomoć kod obavljanja higijenskih i fizioloških potreba te kao pomoć i pratnja prilikom odlaska na preporučene pretrage. Kao posljedica predmetne traume nije došlo do naruženosti kod tužitelja.
16. 2. Prilikom usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja vještak doc. dr. sc. Dolores Janko-Labinac je navela da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozbiljno natuknuće glave, udarno-razderotnu ranu i trzajnu ozljedu vratne kralježnice i gornjeg dijela prsne kralježnice. Tužitelj je liječen po više specijalnosti, ortopedu, fizijatru, neurologu i neurokirurgu, višekratno je obavio ambulantne fizikalne terapije s minimalnim učinkom. Zbog navedenih tegoba i permanetno prisutnih bolova u vratu i ograničenih pokreta vratne kralježnice te stalnog trnjenja desne i lijeve ruke morao je, po preporuci neurokirurga i nalazu magnetske vratne kralježnice, biti podvrgnut operativnom zahtjevu na vratnoj kralježnici što je za njegovu životnu dob ozbiljan zahvat. Izvršena je operativna dekompresija medula spinalis (kičmena moždina) u području C6 vratnog kralješka. I nakon navedenog zahvata ostale su trajne štetne posljedice koje se očituju u stalnim bolovima te u ograničenoj pokretljivosti vratne kralježnice, a ako se pokuša pasivnim pokušajem povećanja opsega kretnji, javlja se bol u vratu koji se širi prema zatiljku i ramenima. Stoga je nastupilo umanjenje životne aktivnosti 15 %, a to je objektivizirano na magnetu vratne i prsne kralježnice gdje perzistiraju multiple diskus hernije u segmentima C3, 3. vratni kralježak, C4, C5, C7 i hernija diska između 7. i 9. vratnog kralješka. Navedene tegobe su prisutne jer uvidom u zdravstveni karton on ranije nije imao tegobe vezane uz kralježnicu. U nalazu hitne medicinske pomoći od 25. svibnja 2014. navedeno je da nije svježa fraktura. Međutim, kako je nastupila trzajna povreda vratne i prsne kralježnice u predmetnoj traumi i na magnetskoj rezonanci dokazana je hernija diskusa između TH 7 i TH 9. Navedena predmetna trauma uzrokovala je pogoršanje ako je bila prisutno neko napuknuće ili fraktura od ranije. Međutim, to nije prisutno u zdravstvenom kartonu. Ostala je kod svog nalaza i u pogledu procjene trajanja i jačine fizičkih bolova. Ako je bio alkoholiziran, tada je bol bio privremeno nešto smanjen, međutim kako mu je tijelo apsorbiralo alkohol, tako se smanjio utjecaj ublažavanja bolova zbog alkoholiziranosti. Inače alkoholiziranost se smanjuje za 0,25 ml/h. Znači u roku 24 sata tijelo apsorbira količinu alkohola od 2,5 promila.
16. 3. Vještak doc. dr. sc. Dolores Janko-Labinac je izradila pisani nalaz i mišljenje u skladu s pravilima struke, na objektivan, stručan i uvjerljiv način te podudarno s ostalim izvedenim dokazima, posebice s medicinskom dokumentacijom u spisu. Stoga je njezin nalaz i mišljenje prihvaćen u cijelosti.
16. 4. Ovdje je potrebno napomenuti kako je vještak dr. sc. ŽČ naveo da je tužitelj prije štetnog događaja imao degenerativne promjene kralježnice, pa da su trzajne ozljede vrata posljedica od prije postojećeg oštećenja vratne kralježnice i ozljeđivanja u štetnom događaju. Vještak doc. dr. sc. Dolores Janko- Labinac je iznijela kako je predmetna trauma uzrokovala pogoršanje ako je ranije došlo do nekog napuknuća ili frakture, s tim da to nije zabilježeno u zdravstvenom kartonu. I u slučaju ranijeg oštećenja vratne kralješnice, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog ozljede vratne kralježnice jer je upravo štetni događaj pridonio pogoršanju njegovog stanja u tom pogledu, a do čega ne bi došlo da nije bilo predmetne nezgode.
17. 1. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Petra Moscatella navedeno je da tužitelj boluje od poremećaja ličnosti i poremećaja ponašanja uzrokovanog bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga, blagog kognitivnog poremećaja i simptomatske epilepsije. Kod njega su prisutne posttraumatske psiho- organske smetnje koje su nastale kao posljedice vješanja, a ne kao posljedica predmetne prometne nezgode. Tužitelj je i u djetinjstvu pokazao značajne psihološke teškoće jer je dva puta ponavljao razred u osnovnoj školi, dok srednju školu nije bio sposoban pohađati. Potom je u adolescenciji postao ovisnik o psihoaktivnim tvarima kojih se riješio tek nakon boravka u komuni. Tužitelj je naveo da je nastradao kao suvozač u automobilu na cesti za Colone. Odmah po nezgodi osjećao se je lagano ošamućen, ne zna je li bio u nesvijesti. Osjećao se potreseno, boljela su ga leđa, imao je velike bolove, nije baš bio pri sebi, ne sjeća se baš svega, drugi su ga ljudi izvukli iz auta, došla je hitna medicinska pomoć i odvezli su ga u bolnicu. Ne sjeća se što su mu sve napravili u bolnici, poslali su ga kući, osjećao je strašne bolove u leđima. Mislio je da će to proći, ali se kasnije otkrilo da je slomio jedan kralješak, a poslije su otkrivena još tri napuknuta kralješka. Misli da je to bilo 2016. Osjećao se je depresivno, nije više vidio izlaska, danas mu se ne vraćaju slike nezgode i sjećanja na nju, osjećao je ranije nemir, nervozu, pitao se zašto se to njemu desilo, sada spava dobro. Teško opisuje što se desilo i kako se osjeća jer je zadnjih godina izgubio pamćenje. Misli zapravo da danas nema psihičkih simptoma vezano za tu nezgodu. Radio je zadnje dvije i pol godine kao čistač i krovopokrivač, ima bolove dok fizički radi. Reaktivni simptomi trajali su tri do četiri godine, ne može točno odrediti. Ponekad sanja nezgodu pa ga to zna uznemiriti. Danas se vozi kao suvozač, ako je s nekim poznatim ne osjeća nikakav strah. Danas ne osjeća strahove ni brige. U vrijeme nezgode nije bio ni pijan ni drogiran. Drogu je koristio prije 10 do 15 godina, odnosno između svoje 20. i 25. godine. Bio je potom u komuni u Milanu i prestao je s time. U prometnoj nezgodi ozlijedio je kralježnicu, bio je u nesvijesti, oporavio se je i nakon toga je bio kući jer više nije mogao raditi. Trpio je stalno bolove u kičmi. Sada je i dalje kući, uzdržavaju ga roditelji, pomogne nešto malo u kući.
17. 2. Vještak dr. Petar Moscatello je u nalazu i mišljenju nadalje naveo kako su posljedice oštećenja mozga nakon pokušaja samoubojstva vješanjem dovele kod tužitelja do uočljivog pada intelektualnog, kognitivnog, emocionalnog i socijalnog funkcioniranja. On živi izoliran u kući s roditeljima, ne izlazi, ne obavlja nikakve poslove, ne održava higijenu, odbija odlaziti na liječničke kontrole i ondje odlazi jedino ako ga majka uspije nagovoriti. Za lijekove se također brine isključivo majka. Nije sposoban upamtiti razne važne informacije, a niti se ne trudi oko toga. U evociranju memoriranog materijala uglavnom je nesiguran, iako se često točno prisjeti nakon duže latencije ili uz sugestije, nakon čega ponovno propituje vještaka je li točno rekao. Jednako vrijedi i za analitičko-matematičke operacije gdje daje točne ili približno točne odgovore, ali pokazuje i ovisnost o drugome jer nije siguran da li je točno rekao. Tužitelj ne zna objasniti zašto se htio ubiti vješanjem 2016., no nakon tog pokušaja suicida zapao je u veoma teško zdravstveno stanje koje je obilježeno navedenim dijagnozama. Prije toga nije se psihijatrijski liječio vezano za predmetni prometni udes i posljedice.
17. 3. U trenutku ozljeđivanja i neposredno nakon njega tužitelj je bio pri svijesti i trpio je primarni strah od nekoliko minuta. Sekundarni strah jačeg intenziteta trpio je prvog dana do završetka medicinske obrade i otpuštanja na kućnu njegu. Strah srednjeg intenziteta trpio je desetak dana, dok je strah slabijeg intenziteta trpio oko dvije godine tijekom obrada i liječenja zaostalih posljedica. Tužitelj je psihičke simptome reaktivnog spektra za smetanja raspoloženja, straha, košmarnih snova, osjećajem anksioznosti i uskraćenosti zbog gubitka zdravlja trpio oko dvije godine do pokušaja suicida vješanjem u iznosu od 5 do 10 %. Nakon tog događaja trpljenje tužitelja više nije vezano za predmetnu nezgodu nego uz posljedice pokušaja suicida vješanjem. Danas nema trajnih psihičkih posljedica predmetne prometne nezgode.
17. 4. Kod usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja vještak dr. Petar Moscatello je napomenuo kako je s psihijatrijskog gledišta utvrdio smanjenje životne aktivnosti od 5 do 10 % u trajanju dvije godine, odnosno do pokušaja suicida, na temelju pregleda i iskaza odnosno rekonstruiranja tužitelja koliko se on prisjećao svoga zdravstvenog stanja i liječenja tijekom te dvije godine. Tužitelj je rekao da se nije psihijatrijski liječio te o tome ne postoji nikakva liječnička dokumentacija. Navedeno smanjenje životne aktivnosti u trajanju od dvije godine sastojalo se je od brige tužitelja za svoje zdravlje. Predmetna nezgoda unijela je kod njega nemir, napetost i nervozu. Vraćale su mu se slike događaja. Osjećao se je depresivno te se je pitao zašto mu se je to moralo desiti. Bio je potresen. Prije navedeni pokušaj suicida je sve promijenio te bi se vjerojatno situacija drugačije odvijala da nije došlo do toga.
17. 5. Psihijatrijsko vještačenje dr. Petra Moscatella temelji se na liječničkoj dokumentaciji i psihijatrijskom pregledu tužitelja te je izvršeno na objektivan, stručan i uvjerljiv način. Zbog toga ga je sud prihvatio u cijelosti.
18. 1. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio ozljede glave (natuk i udarno-razderotnu ranu iznad desne obrve i zatiljnog dijela glave) te trzajne povrede vratne kralježnice i gornjeg dijela prsne kralješnice. Zbog zadobivenih povreda liječio se je kod li9ječnika specijalista ortopedije, fizijatrije, neurologa i neurokirorga. Bio je i na fizikalnim operacijama te je podvrgnut operativnom zahvatu na vratnoj kralježnici. I nakon toga ostale su mu trajne štetne posljedice u vidu fizičkih bolova i ograničene pokretljivosti vratne kralježnice.
18. 2. Kao posljedicu štetnog događaja tužitelj je trpio jake fizičke bolove 1,5 dana, srednje fizičke bolove 10 dana i lake fizičke bolove tri mjeseca. Prilikom nezgode i neposredno nakon nje proživio je primarni strah u trajanju od nekoliko minuta. Poslije toga je prvog dana kod njega bio prisutan sekundarni strah jačeg intenziteta koji je trajao do završetka medicinske obrade i otpuštanja na kućnu njegu. Strah srednjeg intenziteta trpio je desetak dana, dok je strah slabijeg intenziteta trpio oko dvije godine u vrijeme obrada i liječenja zaostalih posljedica. Zbog zaostalih trajnih posljedica predmetne nezgode trajno mu je smanjena životna aktivnost za 15 %, s tim da mu je oko dvije godine zbog psihičkih posljedica životna aktivnost bila umanjena za još 5 do 10 %. Naruženje kod njega nije nastupilo.
19. U čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod kojima se podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima u slučaju povrede prava osobnosti sud će oštećeniku dosuditi pravičnu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini pravične naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
20. 1. S obzirom na povrede koje je tužitelj zadobio, trajanje liječenja i oporavka, kao i posljedice koje je uslijed toga pretrpio te ograničenja koja su mu trajno zaostala, sud smatra da mu je povrijeđeno pravo osobnosti i da ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu 8.000,00 eura.
20. 2. Između stranaka nije sporno da je tuženik prije pokretanja ovog postupka isplatio tužitelju na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja 14.000,00 kuna (1.858,12 eura). Stoga je za taj iznos potrebno umanjiti priznatu naknadu neimovinske štete. Prema tome, tužitelju na ime naknade neimovinske štete pripada 6.141,88 eura.
20. 3. U čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. U skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
20. 4. U skladu s čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Da bi zatezne kamate počele teći bitno je da je šteta nastala odnosno da su poznate sve posljedice štetne radnje.
20. 5. U konkretnom slučaju šteta je nastala prije podnošenja tužbe te su do tada bile poznate sve štetne posljedice. Stoga zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete teku od 2. ožujka 2016. do isplate.
20. 6. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu isplatom 6.141,88 eura sa zateznim kamatama koje teku od 2. ožujka 2016. do isplate, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete.
21. 1. Na temelju računa i uplatnica utvrđeno je da je tužitelj na ime troškova liječenja ozljeda zadobivenih u štetnom događaju platio: 7. kolovoza 2014. 3,32 eura, 3. lipnja 2014. 3,74 eura, 10. srpnja 2014. 3,32 eura, 22. srpnja 2014. 3,80 eura, 13. kolovoza 2014. 1,33 eura, 29. travnja 2014. 1,33 eura, 27. svibnja 2014. 1,33 eura, 2. lipnja 2014. 1,33 eura, 27. lipnja 2014. 1,33 eura, 21. srpnja 2014. 1,33 eura, 29. srpnja 2014. 1,33 eura, 13. kolovoza 2014. 1,33 eura, 3. lipnja 2014. 6,18 eura, 4. lipnja 2014. 7,06 eura, 26. lipnja 2014. 20,38 eura, 9. srpnja 2014. 5,73 eura, 13. kolovoza 2014. 13,10 eura, 28. kolovoza 2014. 7,99 eura, 28. kolovoza 2014. 7,62 eura, 1. listopada 2014. 4,40 eura i 2. listopada 2014. 2,65 eura
21. 2. Na osnovi medicinskog vještačenja doc. dr. sc. Dolores Janko-Labinac utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć tri tjedna u trajanju dva sata dnevno, odnosno ukupno 42 sata.
21. 3. Prema čl. 1085. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako to nije moguće, dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. U čl. 1093. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove oštećenika u vezi s tim, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
21. 4. Na ime troškova liječenja tužitelju je nastala stvarna imovinska šteta u visini 99,93 eura. Tuženik mu je dužan naknaditi taj iznos uvećan za zatezne kamate. Prema čl. 14. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tuženik je dužan isplatiti tužitelju i zatezne kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
21. 5. Tužitelj je u tužbi naveo da je podnio odštetni zahtjev tuženiku 7. siječnja 2015., a što tuženik nije osporio. Kako je tužitelju navedena imovinska šteta nastala prije podnošenja tog odštetnog zahtjeva, zatezne kamate teku od 7. siječnja 2015. do isplate.
21. 6. U troškove liječenja i druge troškove u vezi s tim spadaju troškovi tuđe pomoći. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć tri tjedna po dva sata dnevno. Na osnovi čl. 223. ZPP-a utvrđeno je da je cijena za pružanje takve usluge u vrijeme njegovog liječenja i oporavka iznosila 4,00 eura po satu. Time tužitelju za tuđu pomoć pripada naknada u visini 168,00 eura uvećana za zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe do isplate.
21. 7. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi stvarnu imovinsku štetu isplatom 267,93 eura sa zateznim kamatama koje na iznos 99,93 eura teku od 7. siječnja 2015. do isplate do isplate te na iznos 168,00 eura od 2. ožujka 2016. do isplate.
22. 1. Na osnovi iskaza svjedoka BČ utvrđeno je da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen u konobi Mali mol, a što proizlazi i iz podataka iz obrasca IP – podataka o plaći, mirovini, doprinosima, porezu i prirezu za 2014. u kojem je navedeno da je tužitelju poslodavac isplatio plaću za siječanj 2024. 3.018,00 kuna bruto (2.388,41 kunu neto), za veljaču 2024. 3.132,82 kune bruto (2.469,14 kuna neto), za ožujak 2024. 3.018,00 kuna bruto (2.388,41 kunu neto), za travanj 2024. 3.018,00 kuna bruto (2.388,41 kunu neto), za svibanj 2024. 3.227,21 kunu bruto (2.535,50 kuna neto), za lipanj 2024. 3.086,59 kuna bruto (2.436,64 kuna neto), za srpanj 2024. 2.112,60 kuna bruto (1.690,08 kuna neto) i za kolovoz 2024.
459,20 kuna bruto (367,36 kuna neto).
22. 2. Tužitelj je zatražio naknadu štete na ime izmakle koristi zbog manje primljene plaće u razdoblju od 1. srpnja do 31. listopada 2025. Na temelju iskaza svjedoka BČ utvrđeno je da je tužitelj ponovno došao raditi u rujnu 2014. Zbog toga mu pripada naknada izmakle koristi od 1. srpnja do 31. kolovoza 2014. U srpnju 2014. primio je manju plaću za 905,01 kunu (120,12 eura) bruto (648,33 kune (86,05 eura) neto), a u kolovozu 2014. za 2.558,41 kunu (339,56 eura) bruto (2.021,05 kuna (268,24 eura) neto).
22. 3. Na osnovi navedenog utvrđenja tuženik je obvezan na ime izmakle koristi isplatiti tužitelju 459,68 eura bruto sa zateznim kamatama koje teku na iznos 354,29 eura od 7. siječnja 2015. do isplate. Pritom je određeno da zatezne kamate teku na neto, a ne na bruto iznose.
22. 4. U skladu s iznijetim naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi imovinsku štetu zbog izmakle koristi isplatom 459,68 eura bruto sa zateznim kamatama koje na iznos 354,29 eura teku od 7. siječnja 2015. do isplate.
23. Tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete (stvarne štete i izmakle koristi) je u preostalom dijelu odbijen.
24. 1. I tužitelj i tuženik podnijeli su zahtjeve za naknadu troškova postupka.
24. 2. Na osnovi čl. 154. ZPP-a pravo na naknadu troškova pripada strankama razmjerno uspjehu u sporu.
24. 3. Tužitelj je u ovom postupku uspio u potpunosti u odnosu na osnovu potraživanja, dok je u pogledu visine uspio s 25 %. Time ukupan uspjeh tužitelja iznosi 62,5 %, dok je ukupan uspjeh tuženika 37,5 %. Prema tome je tuženik dužan naknaditi tužitelju 25 % opravdanih troškova postupka.
24. 4. Tužitelj je zatražio naknadu troškova za zastupanje kod sastava tužbe, podnesaka od 16. lipnja 2020. i 24. siječnja 2025., na ročištima od 13. lipnja 2016., 6. listopada 2016., 12. ožujka 2020., 19. lipnja 2020., 4. studenog 2020., 13. studenog 2024., 11. prosinca 2024. i 25. siječnja 2025. po 200,00 eura, za PDV 550,00 eura, za sudske pristojbe na tužbu i presudu po 165,48 eura, za vještačenja 1.896,43 eura te za troškove usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja vještaka doc. dr. sc. Dolores Janko-Labinac.
24. 5. Podnesci od 16. travnja 2020. i 24. siječnja 2025. nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je u njima sadržane navode tužitelj mogao iznijeti na ročištima, pa mu po toj osnovi ne pripada pravo na naknadu troškova.
24. 6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023.) za zastupanje kod sastava tužbe te na ročištima na kojim su se izvodili dokazi ili se je raspravljalo o glavnoj stvari odvjetnička nagrada iznosi 500,00 eura. Za ročišta na kojima se nisu izvodili dokazi, niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, nagrada iznosi 250,00 eura.
24. 7. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I-701-03/20-01/574, URBROJ: 2163/1-24-02/25-21-17, od 5. svibnja 2021. tužitelj je oslobođen obveze plaćanja troškova sudskog postupka i obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu u opsegu 60 % od iznosa, a što se odnosi na sve podneske i radnje za koje je obveza plaćanja nastala od 30. studenog 2020.
24. 8. Prema tome, tužitelju pripada naknada za zastupanje kod sastava tužbe te na ročištima od 13. lipnja 2016., 6. listopada 2016., 12. ožujka 2020., 19. lipnja 2020. i 4. studenog 2020. u zatraženim iznosima od po 200,00 eura. Za zastupanje na ročištima održanim 11. prosinca 2024. i 25. siječnja 2025. tužitelju također pripada naknada u zatraženim iznosima od po 200,00 eura (40 % od 500,00 eura), dok za ročište od 13. studenog 2024. naknada iznosi 100,00 eura jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi, niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima. Time ukupni troškovi zastupanja iznose 1.700,00 eura. PDV na tu svotu iznosi 425,00 eura.
24. 9. Tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu, pa mu po toj osnovi ne pripada pravo na naknadu. Sudska pristojba na presudu iznosi 320,39 eura. Uzevši u obzir navedeno oslobođenje tužitelja od plaćanja troškova, on je na ime sudske pristojbe na presudu obvezan platiti 128,16 eura.
24. 10. Tužitelj nije platio predujam za vještačenje od strane vještaka dr. sc. ŽČ i Srećka Hlišća, pa mu po toj osnovi ne pripada pravo na naknadu troškova. Posebnim rješenjima je određeno da je tužitelj obvezan naknaditi vještaku doc. dr. sc. Dolores Janko-Labinac 314,52 eura te vještaku dr. Petru Moscatellu 231,54 euro, pa mu je po osnovi naknade za vještačenja nastao ukupan trošak u visini 546,06 eura.
24. 11. Slijedom navedenog, ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 2.799,22 eura. S obzirom na uspjeh u sporu tuženik mu je obvezan naknaditi 699,81 euro.
24. 12. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 699,81 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. svibnja 2025. do isplate, dok su odbijeni njegov zahtjev u preostalom dijelu te tuženikov zahtjev u cijelosti.
U Pazinu 16. svibnja 2025.
Sudac
mr. sc. Emanuel Radolović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.
DNA:
1. tužitelj p. p.,
2. tuženik p. p.,
3. Porezna uprava, Ispostava Rovinj – Rovigno, po pravomoćnosti.
