Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: P-494/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu u ime Republike Hrvatske po sucu Mirandi Gavrić Julairć kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožinić odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika OTP banka d.d. Split (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 8. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika CU i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnice Ksenije Penić, te nakon objave presude dana 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. Split (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužitelju HU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 523,17 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 34,61 kn počam od 12.03.2007. godine do konačne isplate,

- na iznos od 34,48 kn počam od 10.04.2007. godine do konačne isplate,

- na iznos od 33,91 kn počam od 10.05.2007. godine do konačne isplate,

- na iznos od 33,96 kn počam od 11.06.2007. godine do konačne isplate,

- na iznos od 33,57 kn počam od 10.07.2007. godine do konačne isplate,

- na iznos od 33,99 kn počam od 10.08.2007. godine do konačne isplate,

- na iznos od 33,97 kn počam od 10.09.2007. godine do konačne isplate,

- na iznos od 33,49 kn počam od 10.10.2007. godine do konačne isplate,

- na iznos od 33,88 kn počam od 12.11.2007. godine do konačne isplate,

- na iznos od 33,72 kn počam od 10.12.2007. godine do konačne isplate,

- na iznos od 34,26 kn počam od 10.01.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 34,72 kn počam od 11.02.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 35,37 kn počam od 10.03.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 34,80 kn počam od 10.04.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 34,40 kn počam od 12.05.2008. godine do konačne isplate,

-na iznos od 34,35 kn počam od 10.06.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 34,22 kn počam od 10.07.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 34,03 kn počam od 11.08.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 34,14 kn počam od 10.09.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 35,17 kn počam od 10.10.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 36,00 kn počam od 10.11.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 35,69 kn počam od 10.12.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 37,46 kn počam od 12.01.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 71,83 kn počam od 10.02.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 73,38 kn počam od 10.03.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 70,65 kn počam od 10.04.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 70,16 kn počam od 11.05.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 69,89 kn počam od 10.06.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 70,44 kn počam od 10.07.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 69,34 kn počam od 10.08.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 69,84 kn počam od 10.09.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 68,98 kn počam od 12.10.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 69,74 kn počam od 10.11.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 69,30 kn počam od 10.12.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 98,26 kn počam od 11.01.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 99,87 kn počam od 10.02.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 99,53 kn počam od 10.03.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 100,90 kn počam od 12.04.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 102,87 kn počam od 10.05.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 104,63 kn počam od 10.06.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 108,00 kn počam od 12.07.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 104,70 kn počam od 10.08.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 113,07 kn počam od 10.09.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 108,68 kn počam od 11.10.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 109,53 kn počam od 10.11.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 113,17 kn počam od 10.12.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 117,98 kn počam od 10.01.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 103,00 kn počam od 10.02.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 104,53 kn počam od 10.03.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 102,36 kn počam od 11.04.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 107,28 kn počam od 10.05.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 110,65 kn počam od 10.06.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 112,18 kn počam od 11.07.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 129,19 kn počam od 10.08.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 113,06 kn počam od 12.09.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 110,65 kn počam od 10.10.2011. godine do konačne isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. Split (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužitelju HU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.852,95 kn/511,37 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 32,43 kn počam od 12.01.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 47,52 kn počam od 10.02.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 66,04 kn počam od 10.03.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 33,53 kn počam od 10.04.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 27,75 kn počam od 11.05.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 24,48 kn počam od 10.06.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 31,04 kn počam od 10.07.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 17,95 kn počam od 10.08.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 23,89 kn počam od 10.09.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 13,70 kn počam od 12.10.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 22,77 kn počam od 10.11.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 17,57 kn počam od 10.12.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 38,67 kn počam od 11.01.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 52,52 kn počam od 10.02.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 49,59 kn počam od 10.03.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 61,37 kn počam od 12.04.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 78,32 kn počam od 10.05.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 93,41 kn počam od 10.06.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 122,38 kn počam od 12.07.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 94,07 kn počam od 10.08.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 166,02 kn počam od 10.09.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 128,26 kn počam od 11.10.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 135,57 kn počam od 10.11.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 166,88 kn počam od 10.12.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 208,27 kn počam od 10.01.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 161,72 kn počam od 10.02.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 176,18 kn počam od 10.03.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 155,74 kn počam od 11.04.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 201,99 kn počam od 10.05.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 233,69 kn počam od 10.06.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 248,07 kn počam od 11.07.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 407,91 kn počam od 10.08.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 256,30 kn počam od 12.09.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 233,68 kn počam od 10.10.2011. godine do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.166,78 EUR eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je utužio tuženika tužbom radi isplate iznosa od 22.000,00kn. U tužbi navodi da je temeljem Ugovora o kreditu broj 91047/05 od 15.10.2005. tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i isplatio kredit u iznosu od 21.200,00CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema prodajnom deviznom tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita. U citiranom ugovoru o kreditu ugovoren je rok otplate kredita na 180 mjeseci kao i način otplate kredita i to tako da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima a prvi anuitet dospijeva sa 10.12.2005. U Ugovoru o kreditu ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, te je ugovoreno da je korisnik kredita dužan kreditoru plaćati u anuitetima iznos kredita od 21.200,00 CHF i redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99%, sve u kunskoj protuvrijednosti. Stranke su između ostalog ugovorile da se korisnik kredita obvezuje kreditoru iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu. Ubrzo nakon sklapanja Ugovora o kreditu, broj 91047/05 od 15.10.2005. tužitelj je od tuženika nekoliko puta obaviješten o promjeni visine dotadašnje kamatne stope. Zbog promjene kamatnih stopa mijenjala se i visina anuiteta. Ubrzo nakon sklapanja narečenog Ugovora o kreditu, a zbog tužitelju nejasnih tržišnih prilika i u vrijeme sklapanja ugovora izglednog stanja nestabilnosti CHF na novčarskom tržištu, koje tužitelju nisu objašnjena na kvalitetan i stručan način prilikom zaključenja ugovora, došlo je do znatnih promjena tečaja CHF u odnosu na kunu što je imalo za posljedicu povećanje obveze tužitelja prilikom otplate anuiteta u kunskoj protuvrijednosti. U samoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj kao potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule vezane uz CHF. Tužitelj zbog promjene kamatne stope i promjene visine anuiteta od strane tuženika, te promjene tečaja CHF u odnosu na kunu i povećanja ukupne novčane obveze, nije mogao uredno ispunjavati dospjele obveze otplate narečenog kredita broj 91047/05 od 15.10.2005., uslijed čega je došlo do otkaza predmetnog ugovora o kreditu. Dana 14. lipnja 2018. godine, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je presudu broj: 43 Pž-6632/2017-10 kojom je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine u toč. I. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u periodu od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao protivno pozitivnim propisima. Dana 13. lipnja 2014. godine, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je presudu i rješenje broj: 43 Pž- 7129/13-4 kojom je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine u toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u periodu 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza po ugovorima o kreditu primjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na jednostranom povećanju kamatne stope pa je time tuženik postupao protivno pozitivnim propisima. Predmetna pravomoćna presuda obvezuje tuženika, koji je u tom predmetu „Potrošač“ sudjelovao kao prvotuženik te se u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli odnosi na svaki kredit sklopljen kroz period od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine, a u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na svaki kredit sklopljen kroz period od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 riješeno je prethodno pravno pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF kao i ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za koja pravna utvrđenja je vezan sud temeljem čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Tuženik je predmetni ugovor o kreditu zaključio s tužiteljem koristeći ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli na način da je ugovorena valuta uz koju je ugovorena glavnica CHF i ništetnu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju od mjeseca prosinca 2005. te nezakonito naplatio veći iznos u kunskoj protuvrijednosti kako na ime glavnice tako i na iznos kamata na glavnicu iz ugovora o kreditu od 15.10.2005.g. Tužitelj je unatoč promjeni kamatne stope promjene tečaja CHF u odnosu na kune te promjene visine anuiteta i povećanja ukupne novčane obveze uredno ispunjavao dospjele obveze otplate predmetnog od dana 5.10.2005. Tuženik je s tužiteljem zaključio Ugovor o kreditu od dana 15.10.2005. godine koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, koje odredbe su protivne prisilnim propisima te tužitelj smatra da je tuženik koristeći iste i to odredbu o valutnoj klauzuli i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi nezakonito naplatio veći iznos u kunskoj protuvrijednosti kako na ime glavnice tako i na ime kamata na glavnicu te da tužitelj ima pravo potraživati povrat neosnovano naplaćenih iznosa na ime otplate glavnice za razdoblje od posljednjih pet godina prije podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu TS Zagreb P-1401/12 odnosno za posljednjih pet godina računajući unatrag od 4. travnja 2012. kada je ista tužba podnijeta.

Nakon promjene tečaja CHF u odnosu na kune a naknadno i zbog jednostranog uvećanja kamatne stope u periodu od prosinca 2005. tužitelj je tuženiku uplaćivao veće iznose od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na otplatni tečaj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i s obzirom na početnu kamatnu obvezu. Po tužitelju preplaćeni iznos s osnova kamata i primijenjene valutne klauzule a po korištenom kreditu tužitelja kod tuženika od prosinca 2005. iznosi utuženih 22.000,00kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počev od 15. listopada 2015. do konačne isplate. Sukladno čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju u skladu s čl. 46. st. 1. Zakona o parničnom postupku za suđenje u sporovima iz ugovora o kreditu mjesno je nadležan sud prema prebivalištu tužitelja. Kako je tuženik zaključio predmetni ugovor o kreditu koristeći se ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama na štetu tužitelja, a koji ugovor je jednostrano otkazan, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan te predlaže njegovo odbijanje kao i obvezivanje tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Čini nespornim sklapanje ugovora između stranaka od 15.10.2005. i odobrenje iznosa kredita tužitelju u iznosu od 21.200,00CHF sa rokom otplate od 180 mjeseci (15 godina) sa nominalnom kamatnom stopom od 4,99% godišnje i ugovorenim mjesečnim anuitetima. Sporno je jesu li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nepoštene, a time i ništetne. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača, kao i Zakonu o obveznim odnosima a tuženik se takvim tvrdnjama izričito protivi. Tuženik ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja. Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005; u daljnjem tekstu: ZOO), koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala. S obzirom da je u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana odredba koja je tužitelju navodno prouzročila štetu, očito je da je subjektivni (trogodišnji) i objektivni (petogodišnji) rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao. Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 372. ZOO-a, koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe i da se kod Ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su plaćeni tuženiku kao anuiteti, pa sukladno članku 372. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Ako bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla (dakle od 15.10.2005.g. kada je i sklopljen predmetni Ugovor o kreditu), kako je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev - 183/2011 kako slijedi: „Prema prihvaćenoj praksi ovog suda, a suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništavog pravnog posla rok zastare potraživanja je pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO, a zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla što u konkretnom slučaju znači 30. lipnja 1993. Obzirom da je tužitelj tužbu podnio tek 2001. osnovan je prigovor zastare potraživanja s osnova stečenog bez osnove, jer je protekao rok od pet godina u smislu odredbe čl. 371 ZOO od sklapanja spornog ugovora i kada se u smislu odredbe čl. 361. st. 1 ZOO uzima da je zastarijevanje počelo teći.“ Dosljednom primjenom ovog shvaćanja, potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva bilo bi u zastari, jer da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja Ugovora o kreditu (15.10.2005.g.), a tužba je podnesena tek 11.6.2019.g. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorenoj valutnoj klauzuli je po tuženiku jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba ne može biti predmetom ocjene poštenosti (članak 84. ZZP-a). Navedene odredbe jasno su navedene Ugovorom, te unesene u Ugovor na lako uočljivom mjestu, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Tuženik tvrdi da je tužitelj prije sklapanja ugovora o kreditu bio o svemu obaviješten te se prilikom obrade kreditnog zahtjeva kao savjesna ugovorna strana mogao informirati o svemu kao i o eventualnim posljedicama koje za njega proizlaze sklapanjem takvog ugovora o kreditu. Prije sklapanja Ugovora tužitelj je od službenika tuženika mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te njihovom učinku na odnos ugovornih strana. Zbog navedenog tuženik smatra da ocjena poštenosti tih ugovornih odredbi prema kriterijima iz čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača nije dopuštena jer tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te tom odredbom nije nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom ona mora prouzročiti: - nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; - a koja neravnoteža mora biti značajna. U odnosu na utuženi iznos koji se odnosi na isplatu temeljem (navodno ništetne) odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorene valutne klauzule, tuženik ističe kako je zahtjev u cijelosti neosnovan. Navedene odredbe nisu apstraktne već su točno određene i prihvaćene od ugovornih strana. Pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja u pogledu navedenih ugovorenih odredbi nisu ispunjene pa se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Podneskom tužitelja od 24.1.2020. osporavaju se u cijelosti navodi tuženika iz odgovora na tužbu te se ističe da je sa 3.rujna 2019. VSRH svojom presudom Rev-2221/2018-11 riješio sve prijepore u pogledu pravnog značaja i pravnih posljedica ugovaranja ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kod ugovora o kreditu navodeći da su iste suprotne načelu savjesnosti i poštenju te su uzrokovale značajnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

4. Punomoćnik tuženika se u daljem podnesku od 30.3.2020. očituje na navode tužiteljske strane ističući da se presudom u kolektivnom sporu i utvrđenja iz parnice "Potrošač" P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu ne mogu primijeniti na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom pa se tužitelj ne može pozivati na istu kao niti na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

5. Na pripremnom ročištu tužiteljska strana ističe da se financijsko vještačenje treba provesti za utuženo razdoblje na okolnost više plaćenog kredita zbog valutne klauzule i utjecaja iste na plaćanje kredita kao i zbog jednostrano ugovorene promjenjive kamatne stope. Predmetni kredit da nije do konca uredno otplaćen te ga je banka učinila dospjelim pa se utuženi iznos odnosi na period i plaćene anuitete za vrijeme egzistencije ugovora o kreditu odnosno do njegovog otkazivanja. Tužitelj da nije uz tužbu priložio obavijest tužene o raskidu ugovora o kreditu zbog neuredne otplate pa se predlaže isto zatražiti od tužene kako bi se prilikom financijskog vještačenja znalo u kojem razdoblju je tužitelj vršio uplate po sklopljenom ugovoru o kreditu. Tužena strana ističe da financijski vještak pri vještačenju izvještači i negativne iznose za razdoblje kada su kamatna stopa i tečaj bili niži od početno ugovorenih.

6. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe čl. 220.st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08,96/08 –Odluka USRH, 123/08,57/11, 25/13 , 43/13,89 /14 ,70/19 – dalje: ZPP) proveo dokaze uvidom u ugovor o kreditu od 15.10.2005. i dokumentaciju uz isti, otplatni plan, u podneske stranaka, u pismeni nalaz financijskog vještaka Borisa Belunjak od 25.8.2022. te u usmeno očitovanje financijskog vještaka na ročištu o 25.9.2023., u obavijesti o promjeni kamatnih stopa, u promet po računu tužitelja, u izvadak iz poslovnih knjiga na dan 15.6.2022., u otkaz ugovora o kreditu od 21.3.2011., u presliku povratnice za otkaz ugovora o kreditu, u iskaz saslušanog tužitelja.

7. Tužitelj HU prilikom saslušanja naveo je da je 15.10.2005. sklopio ugovor o kreditu radi kupovine nekretnine. Podigao je kredit u iznosu 21.200,00CHF. Ne zna točno do kojeg vremena je mogao kredit uredno otplaćivati no u jednom trenutku rata kredita je jako porasla pa isti više nije mogao kredit redovno otplaćivati. Ostao je bez posla. Dobio je obavijest od bane da banka raskida ugovor o kreditu i da cijeli kredit dospijeva na naplatu. Njegova majka DU mu je bila sudužnik u navedenom kreditu a sudužnik je bila i KU. Majka tužitelja je umirovljenik i ona i danas otplaćuje određeni mjesečni iznos od svoje mirovine u protuvrijednosti od 500,00 do 700,00kn jer ima malu mirovinu. Tužitelj više ne živi u [adresa] već je otišao u inozemstvo a prije dvije godine išao se raspitati u banku radi otplate duga i oni su mu rekli da mu je dug još 32.000,00€ i taj iznos mu je bio jako velik i nelogičan obzirom da je dio kredita otplatio do dana kada mu je kredit otkazan. Kredit je otplaćivao oko 4 godine od 2005. do 2011. kada mu je otkazan a odmah poslije toga je isti došao na otplatu njegovoj majci samo u manjem mjesečnom iznosu. Rata kredita kada je počeo otplaćivati je bila oko 700,00kn a poslije je narasla na gotovo duplo veći iznos koji nije mogao plaćati jer je ostao bez posla. U vrijeme dizanja kredita nije znao što je valutna klauzula niti je smatrao da bi promjenjiva kamatna stopa mogla dovesti do takvog povećanja rate kredita. Tečaj CHF je stvarno narastao pa su svi došlo u probleme koji su digli kredite u CHF. Po struci je vodoinstalater (tri godine SSS) i nije imao posebna saznanja o financijama kada je dizao kredit niti se kod nekoga interesirao. Na banku je prepisana i kuća koju je kupio kao osiguranje za vraćanje kredita i kuća je danas prazna i nitko nije u njoj. Raspitivao se i u drugim bankama za podizanje kredita kada je odlučio kupiti kuću no ovaj kredit kod Splitske banke mu je bio najpovoljniji i prihvatio ga je jer je imao povjerenja u banku. Gledao je kod drugih banaka kredite u eurima no ovaj u CHF je bio najpovoljniji. Pročitao je ugovor prije nego što ga je potpisao no nije razumio stručne izraze i vjerovao je banci kod koje diže kredit. Djelatnik banke mu je objašnjavao otprilike što je što ali ga nije uspio shvatiti. Znao je da zaključuje ugovor u kreditu u CHF, te da se tečajevi bilo koje valute mogu mijenjati no nije bio svjestan rizika promjene. Dobio je obavijesti o promjeni kamata no nije mogao otići u banku vidjeti o čemu se radi jer je stalno radio na terenu. Kod javnog bilježnika nisu mu čitane odredbe ugovora niti su mu objašnjene. Potpisao je ugovor o kreditu bez ikakve prisile. Nekretninu je kupio radi rješavanja stambenog pitanja. Bio je u radnom odnosu kod drugog poslodavca i nije imao svoj obrt.

8. Rješenjem od 29. prosinca 2021. određeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost više plaćenog kredita zbog utjecaja valutne klauzule i zbog ugovorene kamatne stope uz napomenu da predmetni kredit nije uredno otplaćen jer ga je banka učinila dospjelim pa se utuženi iznos odnosi na period i plaćene anuitete za vrijeme egzistiranja ugovora o kreditu odnosno do njegovog otkazivanja. Tuženoj je naloženo da dostavi ugovor o raskidu ugovora o kreditu zbog neuredne otplate kako bi se znalo u kojem razdoblju je tužitelj vršio uplate po sklopljenom ugovoru o kreditu u za koje razdoblje se vještači.

9. U pismenom nalazu od 25. kolovoza 2022. financijski vještak Boris Belunjak navodi da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prethodnik tuženika kao kreditor HVB Splitska banka d.d., Ruđera Boškovića 16, Split (u daljnjem tekstu „kreditor“), kao kreditor sklopili su dana 15.10.2005. godine Ugovor o kreditu (za kupnju nekretnine) pod brojem ugovora 91047/05 u iznosu od 21.200,00 CHF, na rok otplate od 15 godina, uz mjesečnu otplatu na 180 anuiteta, a obračunato za isplatu kredita prema prodajnom tečaju za devize prema tečajnoj listi kreditora za CHF za kune na dan isplate kredita, a za otplatu kredita prema prodajnom tečaju za devize prema tečajnoj listi kreditora za CHF za kune na dane dospijeća plaćanja anuiteta (i u njima sadržane glavnice kredita i redovne kamate). Temeljem ugovora o kreditu početno je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa od 4,99% godišnje u članku 1. točki 5. Ugovora, uz ugovoreni početni mjesečni anuitet od 168,79 CHF, a naknadno su se redovne kamatne stope i anuiteti povećali u CHF od strane tuženika zbog povećanja redovnih kamatnih stopa u CHF, a i u kunama zbog primjene ugovorenog tečaja za CHF za kune na dane dospijeća plaćanja anuiteta. Zaduženja i otplate anuiteta po kreditu i početni uvjeti matematički su izračunati temeljem dokumenta tuženika i to ugovora o kreditu broj 91047/05 (strana 7. do 12. sudskog spisa), izračuna EKS-a i otplatnog plana za isti ugovor a što predstavlja početni otplatni plan (strana 15. do 19. sudskog spisa), knjigovodstvene kartice novčanog računa broj 40539161002 (list 19. do 29. dokumentacije koju je primio vještak od punomoćnika tuženika), stvarnog otplatno plana (list 19. do 29. dokumentacije koju je primio vještak od punomoćnika tuženika), prikaza isplate kredita (list 18. dokumentacije koju je primio vještak od punomoćnika tuženika), kao i druge dokumentacije iz sudskog spisa. Člankom 1. Ugovora o kreditu ugovorena je isplata kredita u protuvrijednosti kredita u CHF u kunama prema prodajnom tečaju za devize kreditora za CHF u kunama na dan isplate kredita. U obračunu isplate kredita u kunama primijenjen je prodajni tečaj za devize Splitske banke d.d. Split. Stvarno plasirani iznos kredita iznosio je 21.200,00 CHF uz isplatu prema prodajnom tečaju za devize kreditora Splitske banke d.d. Split za CHF za kune što preračunato na dan isplate kredita 21.10.2005. za 1 CHF = 4,776500 kuna je iznosilo 101.261,80 kuna. U sudskom spisu nije priložen izvorni dokument isplate kredita, već prikaz isplate kredita iz informatičkog sustava (list 18. priloga primljene dokumentacije od punomoćnika tuženika), a iznos isplaćenog kredita u kunama utvrđen je dodatno i kontrolnim matematičkim izračunom iz poznatog datuma isplate kredita, ugovorenog tečaja kreditora, iznosa isplate u CHF a prema izračunu: 21.200,00 CHF x 4,776500 kn = 107.261,80 kuna, a kontroliran na bazi navedene dokumentacije tuženika. Podatci o prodajnom tečaju za devize kreditora za CHF za kune za isplatu kredita i prodajnom tečaju za devize za CHF za kune za obračun otplate kredita prema dospijećima anuiteta HVB Splitske banke d.d. Split korišteni su tijekom izrade nalaza vještačenja iz tečajnih lista kreditora koje vještak od ranije posjeduje. Primjenom iznosa za otplatu anuiteta (što čini zbroj glavnice i redovne kamate) izraženo u CHF u stvarnom otplatnom planu. Zbog neredovitog plaćanja tužitelja prema kreditoru, kreditor je otkazao kreditni odnos i učinio dospjelom ostatak glavnice kredita od 15.092,91 CHF, a isto je iz knjigovodstvene dokumentacije vidljivo da je proknjiženo dana 31.10.2011. Vještačenjem su izračunate razlike prema zadatku vještačenja koje su izračunate s 71. anuitetom koji je dospijevao na plaćanja dana 10.10.2011. godine, a koji prethodi otkazu kredita. Iz tablice 1. nalaza iz kolona 4., 5. i 6. vidljivo je da je prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi od 4,99% početni anuitet iznosio je 168,79 CHF, što ukupno za prvih 71 anuitet do otkaza kredita iznosi 11.984,09 CHF, što preračunato prodajnim tečajem za devize kreditora na dan isplate kredita 21.10.2005. godine za 1 CHF= 4,776500 kuna iznosi sveukupno 57.242,33 kuna (izračunato pojedinačno po anuitetu pa zbrojeno). Iz tablice 1. nalaza također je vidljivo je da je ukupno dospjelo anuiteta po kreditu od tužitelja tuženiku do uključivo do 71. anuiteta do otkaza kredita u iznosu 12.730,54 CHF (kolona 7. tablice 1, pojedinačno po anuitetima i ukupno na r.b. 72. P- 1), a što prema ugovorenom prodajnom tečaju za devize kreditora HVB Splitske banke d.d. Split za 1 CHF za kune na dane dospijeća plaćanja anuiteta pojedinačno za svaki anuitet matematički izračunato iznosi ukupno 64.058,72 kuna (kolona 9. u tablici 1 pojedinačno po anuitetima u ukupno na r.b. 72). Razlika između stvarno zaduženih anuiteta u kunama i anuiteta prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi i prodajnom tečaju za devize kreditora za CHF za kune na dan isplate kredita HVB Splitske banke d.d. (i više i manje plaćeni iznosi) iznosi 6.816,39 kuna (slovima: šest tisuća osam stotina šesnaest kuna i 39/100 kuna), a prema matematičkom izračunu: 64.058,72 – 57.242,33 = 6.816,39 kuna. Navedeno je izračunato u tablici u koloni tablici 1 u koloni 10. Samo više obračunati iznosi razlike obračunatih anuiteta izračunatih na opisani način iznose više obračunato od 7.156,09 kuna (slovima: sedam tisuća stotinu pedeset šest kuna i 09/100 kuna). Navedeno je izračunato u tablici 1 u koloni 11. Samo manje obračunati iznosi (potplaćeni iznosi) razlike anuiteta izračunatih na opisani način iznose manje obračunato od minus -339,70 kuna (slovima: manje plaćeni – potplaćeni iznos od minus tri stotine trideset devet kuna i 70/100). Navedeno je izračunato u tablici 1 u koloni 12 (str. 99 – 100 spisa). U tablici 1 navedeni su izračuni razlika obračunatih anuiteta u kunama prema svakom pojedinom anuitetu i ukupno ( u kojem su sadržani i više i manje plaćeni iznosi), te posebno samo više obračunati iznosi i samo manje obračunati iznosi. Rezime izračuna razlika tijekom otplate kredita prikazan je u tablici II. 5 gdje je iskazan sumarni pregled razlika i više i manje obračunatog prema zadatku vještačenja zbog povećanja redovne kamatne stope i zbog valutnog utjecaja primjene prodajnog tečaja za devize kreditora za 1 CHF za kune u otplati anuiteta po kreditu do otkaza kredita: Ukupne razlike samo više plaćenog zbog utjecaja primjene tečaja CHF zakune u otplati kredita iznosi 2.874,56kn a koja razlika se dobiva kada se od preplate s tog osnova od 3.852,95 / 511,37€ oduzme potplata od 978,39kn. Ukupna razlika samo više plaćenog zbog utjecaja ugovorene promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovoreno razdoblje iznosi 3.941,83kn / 523,17€ i to je ujedno i preplata s tog osnova a gdje ne postoji potplate. Zbroj ukupnih razlika preplate s oba osnova iznosi ukupno 6.816,39kn a sama preplata bez oduzimanja potplate iznosi 7.794,78kn. 10. Punomoćnik tužitelja je podneskom od 7.10.2022. precizirao tužbeni zahtjev (str. 121 spisa) na iznos od ukupno 1.034,54€ / 7.794,78kn a shodno nalazu i mišljenju financijskog vještaka Borisa Belunjak pa umjesto iznosa od iz tužbe od 22.000,00kn sada potražuje iznos od 1.034,54€ / 7.794,78kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci tužbenog zahtjeva.

10. Tuženik se podneskom od 18.10.2022. nije protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva a obzirom na sniženje tužbenog zahtjeva tvrdeći da je takvim preciziranjem tužbeni zahtjev povučen za 14.205,22kn. Tuženik potražuje parnični trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva te se protivi metodologiji izračuna u nalazu financijskog vještaka. Navodi da je prikaz izračuna u nalazu učinjen kao da se radi o urednom kreditu i urednim plaćanjima a da se zapravo radi o kreditu koji je bio neuredan i zbog toga i otkazan. U odnosu na početne uvjete kredita (kamatu i tečaj) tužitelj da je manje platio iznos od 32.800,32kn a obzirom da iz nalaz proizlazi da je uplatio 24.441,69kn a trebao je 57.242,01kn koje bi platio da nije bilo promjene kamata i tečaja. Iz navedenog da je manje plaćen iznos od 32.800,32kn. Zbog navedenog da nema osnova za potraživanje bilo kakve preplate. Posljedice ništetnih odredbi ugovora jednako se odražavaju na obje ugovorne strane sukladno čl. 323 ZOO-a pa tuženik u ovom slučaju nije morao postavljati protutužbeni zahtjev u formalnom smislu jer je tijekom postupka naveo da traži da sud prilikom presuđenja uzme u obzir i manje plaćene iznose zbog pada tečaja CHF. Tužiteljev način obračuna zakonskih zateznih kamata da je nezakonit s obzirom da se iste potražuju od dana otplatnog anuiteta a ne od pravomoćnosti odluke kojom se odredba u pogledu načina promjene kamata i obračuna u CHF valuti utvrđuje ništetnom a koje bi mogle teći tek pravomoćnošću presude u parnici "Potrošač" na koju se tužitelj poziva.

11. Na ročištu od 25.10.2022. punomoćnik tužitelja je ostao kod preciziranog tužbenog zahtjeva kako je isti preciziran podneskom od 7.10.2022. (sr. 121- 123 spisa) te navodi da je isti specificiran po izvještačenoj preplati zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule za utuženo razdoblje počevši od 12.3.2007. do zaključno 10.10.2011. u pogledu preplate za kamatnu stopu te pod točkom II petita za razdoblje od 12.1.2009. do listopada 2011. za preplatu po valutnoj klauzuli. Tužiteljska strana nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

12. Punomoćnik tuženika ističe da se radi o kreditu koji je bio neuredan te je zbog istoga i otkazan. U odnosu na početne uvjete kredite (kamata i tečaj) tužitelj je manje platio iznos od 32.800,32kn, (tužitelj je uplatio 24.441,69kn

– 57.242,01kn bi platio da nije bilo promjene kamate i tečaja = 32.800,32kn manje plaćenog). Smatra da tužitelj nema osnova za potraživanje nikakve preplate te da se treba obuhvatiti iznos negativnih razlika zbog porasta (aprecijacija) tečaja CHF prema kuni za iznos manje plaćenih anuiteta otplate kredita zbog pada tečaja CHF prema kuni. Nakon otkaza kredita kredit prema tužitelju se i dalje vodi u valuti tj. švicarcima a ne kunama. Na ročištu je dostavljena nadopuna dokumentacije koja je uručena financijsko knjigovodstvenom vještaku.

13. Tužiteljska strana ističe kako je predmet tužbenog zahtjeva preplata po gore navedena dva osnova i sud kao i vještak ima zadatak isključivo se kretati u okviru tužbenog zahtjeva. Nikakve negativne razlike nisu predmetom tužbenog zahtjeva niti predmetom protutužbenog zahtjeva niti predmetom prigovora radi prebijanja pa se istima tužitelj u cijelosti protivi kao i izračunu tuženika. Vezano za dokumentaciju koja se naknadno na ročištu predaje tužitelj se protivi predaji dokumentacije obzirom na prekluziju u pravcu dokaznih prijedloga. Zbog životnih i imovinskih prilika tužitelj je u prethodnom periodu nepravodobno i u nekim trenucima uopće nije plaćao rate kredita zbog čega je došlo do raskida istoga a iz izračuna vještaka je vidljivo da je već u tom periodu tužitelj bio u preplati, da bi se nakon raskida istog ugovora isti kredit uredno otplaćivao putem ovrhe, odnosno uredno se vršila otplata predmetnog ugovora o kreditu sa mirovine sudužnika tužiteljeve majke DU te da bi na današnji dan taj dug po osnovi kredita koji je podignut za gotovo duplo manji iznos iznosio preko 30.000,00 eura uz sva plaćanja kako tužitelja tako i tužitelja po sudužniku kroz čitavo vrijeme do danas. Navedeno ukazuje na vrlo problematične izračune tuženika kada je u pitanju zatvaranje kredita.

14. Rok otplate kredita je 180 mjeseci a ugovor o kreditu je sklopljen sa 15.10.2005. pa je financijski vještak pozvan da se očituje a vezano za navode tužiteljske strane te obzirom na predanu dokumentaciju od strane tužene u spis te da se očituje na situaciju kada je kredit otkazana sa 10. 11. 2011. i kada je došlo do raskida predmetnog ugovora o kreditu te obzirom da je dio mjesečne rate tog kredita tužena strana putem ovrhe prisilnim putem naplaćuje od sudužnika DU majke tužitelja a koja rata je 1/3 njene mirovine.

15. Financijski vještak Boris Belunjak je istakao da je nalaz vještačenja napravio 25.8.2022. na temelju dokumentacije iz sudskog spisa te dodatno pribavljene dokumentacije tijekom izrade nalaza vještačenja koju je posebnim podneskom dana 25.8.2022. dostavio sudu numeriranu u listovima od 1 do 36. Izračun razlike obračunatih anuiteta temeljem datuma dospijeća po primijenjenim kamatnim stopama i prodajnom tečaju za devize kreditora za CHF za kune u odnosu na početno ugovoreni anuitet obračunat je prodajnim tečajem na dan isplate kredita 21.10.2005. te je izračunat na bazi dokumenta koji je dostavio tuženik a koji je uložen na str. 35 i 36 priloga kao i knjigovodstvenoj kartici na str. 32 – 34 navedene razlike. Vještak navodi da je navedeni izračun diferencirao na bazi utjecaja promjene (povećanja) kamatnih stopa i utjecaja primjene tečaja CHF na dan valute dospijeća plaćanja. Obračun je napravljen isključivo temeljem dospijeća plaćanja anuiteta a kako je to prikazao tuženik u stvarnom planu otplate (str. 35-36 dokumentacije (90-91 spisa) gdje je dostavljen otplatni plan. Na temelju podneska tuženika i dodatne današnje dokumentacije vidljivo je da tužitelj nije plaćao anuitete prema dospijećima a kako je u stvarnom planu otplate prikazao tuženik. Stvarni plan otplate ispostavljen od tuženika nije ispostavljen sukladno stvarnoj otplati kredita a korišten je u nalazu vještačenja te uvidom u dokumentaciju koju je dostavio tuženik danas na raspravi u tabličnom prikazu izdvojio je uplate koje ukupno u periodu od datuma isplate kredita a tijekom otplate kredita do datuma otkaza kredita 10.11.2011. iznose prema izračunu tuženika 24.441,69kn. Da nisu primijenjeni promijenjeni uvjeti, odnosno da je primijenjena početna kamatna stopa i tečaj na dan isplate kredita, tužitelj bi bio dužan platiti ukupno 57.242,33kn a preračunato za 11.984,09 CHF. Prema dospijećima plaćanja tužitelj je trebao platiti 12.730,54 CHF po primijenjenim kamatnim stopama što prema tečaju CHF na dan dospijeća iznosi 64.058,72kn. Uvažavajući činjenicu koju je dodatno istakao pun. tuženika da je kredit i dalje zaduživan u CHF nakon datuma dospijeća a što je ostalo nejasno tijekom izrade nalaza vještačenja, vještak ističe da bi nalaz vještačenja trebalo nadopuniti uvažavajući činjenice dokumentirane na raspravi da su ukupne uplate tužitelja od dana isplate kredita do dana otkaza kredita iznosile 24.441,69kn prema dokumentima tuženika. Iz dokumenta u tabličnom prikazu koji je dostavio tuženik je vidljivo kako je navedeno da uplaćeni iznosi u koloni pod "uplate klijenta" nisu plaćane u visini iznosa anuiteta nego u zaokruženim iznosima koji ne daju vezu između iznosa anuiteta u CHF preračunatih po ugovorenom tečaju u kune te da nisu uplaćeni za anuitete već su uplaćeni u 18 puta u nevezanim iznosima a što ukupno iznosi 24.441,69kn. Temeljem tako izvršenih uplata vještak ističe da s ne može očitovati u izračunu razlika po plaćenom kreditu temeljem tako vršenih uplata jer nisu povezive sa dospijećima anuiteta preračunatih iz CHF u kune te predlaže da za navedene uplate tuženik razradi izračun koliko se iste odnose i koliko je tuženik stvarno iste rasknjižio po osnovi obaveza po kreditu a što su za pretpostaviti obaveze za otplatu redovne kamate, otplatu glavnice kredita, otplatu zatezne kamate, te otplatu možebitno drugih obaveza po kreditu kao što su opomene i sl. U tom slučaju vještak bi se mogao samo očitovati na razliku plaćane glavnice između tečaja na dan plaćanja navedenih iznosa u odnosu na tečaj na dan isplate kredita. Vještak navodi da stvarni plan otplate uložen na listovima 35 i 36 (str. 90-91 spisa) kao i knjigovodstvena kartica na str 32 i 34 (str. 87 do 89 spisa) nisu u koleraciji sa otplatama po kreditu do datuma otkaza kredita. Nalaz vještačenja je napravljen temeljem dospijeća do datuma koji prethodi otkazu glavnice kredita (i za otkazanu glavnicu kredita nije obračunata valutna razlika).

16. Punomoćnik tužitelja prihvaća nalaz i mišljenje vještaka i njegovo usmeno izlaganje. Protivi se prijedlogu da se vrši dopunsko vještačenje na temelju naknadno dostavljene dokumentacije a koja je trebala biti dostavljena ako je stvarna po zahtjevu vještaka za potrebe vještačenja. Iz samog očitovanja vještaka vidljivo je da je riječ o dva različita dokumenta o istoj stvari te navedeno dodatno upućuje na nevjerodostojnost dokumentacije tuženika pa se tužiteljska strana iz tog razloga protivi bilo kakvom dodatnom vještačenju ili proširivanju zadatka vještaku. Ukoliko sud odluči prihvatiti prijedlog tužene strane tužiteljska strana zahtjeva da se na sudski spis dostavi dokaz o svakoj izvršenoj uplati od strane tužitelja kao i sudužnika i to za vrijeme do otkaza ugovora o kreditu te nakon otkaza ugovora o kreditu sa prikazom kao što je to vještak naveo što je pojedinom uplatom kako tužitelja kao glavnog dužnika tako i sudužnika zatvarano te koliki je konačni dug po navedenom osnovu tužitelja. Punomoćnik tužitelja iskazuje da je tužbeni zahtjev preciziran sukladno izračunu financijskog vještaka kod kojeg je isti i na ročištu ostao a do dana otkaza kredita, jer nakon otkaza kredita iako vršene nesporne uplate nisu predmet tužbenog zahtjeva.

17. Sud je rješenjem od 19.1.2023. odredio dodatno financijsko knjigovodstveno vještačenje sa zadatkom vještaku da po uvidu u spis i priležeću dokumentaciju te ranije dostavljen pismeni nalaz od 26.8.2022., a napose dostavljenu dokumentaciju po tuženiku nakon održanog ročišta dana 25.10.2022. provede dodatno vještačenje po prijedlogu tuženika na okolnost visine iznosa otplaćene glavnice kredita po primijenjenom tečaju na dan otplate glavnice kredita (ako nije moguće utvrditi na dan dospijeća glavnice) u kunama u odnosu na glavnicu kredita isplaćenu po tečaju CHF za kune na dan isplate kredita a za razdoblje do dana otkaza kredita 10.11.2011.godine. Nadalje da izvještači koji je iznos u eurima i kunama tužitelj preplatio temeljem ugovora o kreditu uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita te naknadni rast tečaja CHF na dan plaćanja po pojedinim anuitetima i to tako da se prikaže ukupne iznose preplate te iznose potplate po pojedinim datumima a sve za razdoblje do otkaza kredita 10.11.2011. Predujam za trošak dodatnog vještačenja zatražen je od tuženika u iznosu od 132,72€ koji predujam je tuženik i uplatio.

18. U pisanoj dopuni nalaza financijskog vještaka od 9.5.2023. (str. 179 do 182 spisa) vještak je u tablici 1 prikazao pregled uplata koje je tužitelj uplatio tuženiku od plasmana kredita do prije otkaza ugovora o kreditu a koji ugovor je otkazan sa 10.11.2011. Zbroj uplata tužitelja do tog dana iznosi 24.441,69kn i odnose se na ukupne uplate knjižene u dokumentaciji tuženika bez vidljivog rasporeda uplata u knjiženjima tuženika tako da nije diferencirana osnova plaćanja – glavnica kredita, redovna kamata te druga moguća zaduženja. U tablici 2 dopune nalaza napravljen je pregled zaduženih anuiteta preračunatih iz CHF u kune ugovorenim tečajem s paralelnim prikazom uplata po kreditu od plasmana kredita do otkaza kredita (od 1. do 71. anuiteta od 21.10.2005. do 11.10.2011. otkaza ugovora). Vještak navodi da je u tablici 2 dopune nalaza temeljem početno ugovorenog anuiteta od 168,79 CHF prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi od 4,99% i ugovorenom prodajnom tečaju za devize kreditora HVB Splitske banke d.d. Split za 1 CHF= 4,776500 kuna na dan isplate kredita 21.10.2005. godine, što preračunato iznosi 806,23 kuna, utvrđeno je da je suma za svih 71 anuitet izračunata u iznosu od 11.984,09 CHF, što preračunato istim tečajem za 1 CHF za kune iznosi 57.242,33 kuna (izračunato pojedinačno po anuitetima pa zbrojeno). Iznos plaćanja od tužitelja prema tuženiku preko 57.242,33 kuna bile bi preplate prema početno ugovorenim uvjetima. Dakle, da nije promijenjena i povećana početno ugovorena redovna kamatna stopa od 4,99% i da je primijenjen prodajni tečaj za devize za 1 CHF=4,776500 kune na dan isplate kredita dana 21.10.2005. godine, od 01. anuiteta do 71. anuiteta do dana otkaza kredita 11.10.2011. godine, tužitelj je trebao tuženiku platiti iznos od 57.242,33 kunu. Tužitelj je platio tuženiku ukupan iznos od 24.441,69 kuna od dana isplate kredita od dana 21.10.2005. godine do otkaza kredita 11.10.2011. godine, a koji se odnosi na plaćanja po kreditu, a što je izračunato i specificirano u tablici 1. U zaključku dopune nalaza vještak ističe da je tužitelj tuženiku od plasmana kredita i početka otplate kredita do otkaza kredita, što uključuje anuitete od 01. do 71. anuiteta, platio manje nego što je trebao u iznosu od 32.800,64 kuna (slovima: trideset dvije tisuće osam stotina kuna i 64/100 kuna), a prema zbrojnom matematičkom izračunu:

57.242,33 – 24.441,69 = 32.800,64 kuna. Izračunom u ovom dokumentu odgovoreno je na postavljeni zadatak suda vještaku: tužitelj nije preplatio tuženiku iznose po osnovi otplate anuiteta po kreditu, u periodu od dana plasmana kredita od 21.10.2005. godine do dana otkaza kredita 11.10.2011. godine, po osnovi povećanja redovnih kamatnih stopa i ugovorenom prodajnom tečaju za devize kreditora HVB Splitske banke d.d. Split, u odnosu na početni anuitet od 168,79 CHF koji je određen početnom redovnom kamatnom stopom od 4,99% i ugovorenim prodajnim tečajem za devize kreditora HVB Splitske banke d.d. Split na dan isplate kredita 21.10.2005. godine za 1 CHF= 4,776500 kuna, a to u kunama za svaki od 71 anuitet iznosi 806,23 kune, odnosno zbrojno za sve anuitete iznosi 57.242,33 kune. Tužitelj nije otplaćivao anuitete preračunate iz CHF u kune ugovorenim tečajem, već iznose u kunama koji ne daju iznose preračunatih anuiteta iz CHF u kune ugovorenim tečajem. U dopuni nalaza nisu uzeta u obzir zaduženja i uplate anuiteta po kreditu nakon otkaza ugovora o kreditu.

19. Na dopunu nalaza tužena strana nije imala primjedbi na matematički izračun no protivi se pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva. Ističe kako je unutar otplatnog plana, po mišljenju vještaka razlika u anuitetima s osnova promjene kamatne stope i valutne klauzule, to je tužitelj manje platio 4.353,39 EUR/ 32.800,64 kn te shodno dopuni nalaza vještaka smatramo matematički izračun vještaka stručan i u skladu sa pravilima struke. Tuženik ističe kako je bit izračuna svake preplate po kreditu da se utvrdi razlika između onoga što je klijent platio i koliko je trebao uplatiti da nije bilo nikakvih promjena po kreditu, odnosno ni s osnova kamatne stope niti valutne klauzule. Posljedice ništetnih odredbi ugovora da se jednako odražavaju na obje ugovorne strane sukladno čl. 323. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), te u tom smislu tuženik u konkretnom slučaju nije morao postavljati protutužbeni zahtjev u formalnom smislu, ali je tuženik tijekom postupka jasno naveo da traži da sud prilikom presuđenja prizna i manje plaćene iznose zbog pada tečaja CHF. Tuženik dostavlja Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd 4393/2021 od 13. listopada 2021.g., a kojim potkrepljuje iznijete navode. „…na visinu konačne novčane tražbine u takvim odnosima ne utječe samo eventualno istaknut protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja (dakle instituti procesne naravi), već i materijalnopravni prigovori koji se npr. u ovom predmetu odnose na razdoblje u kojem su anuiteti zbog tečajnih razlika uplaćivani u manjim iznosima.“ po tuženiku je vidljivo kako nema osnova za potraživanje nikakve preplate, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

20. Tužitelj ne prihvaća dostavljenu dopunu vještačenja, a s obzirom da ista sada s prvotnim nalazom čini cjelinu, tužitelj rezolutno odbija prihvatiti i predmetno vještačenje u cijelosti. Predmetno vještačenje u cijelosti da je nepravilno jer nije utemeljeno na cjelokupnoj financijskoj dokumentaciji, uključujući dokumentaciju koja se odnosi na vršena plaćanja nakon otkaza predmetnog kredita odnosno cjelokupno vršena plaćanja za potraživanja po predmetnom kreditu, a istovremeno obračunava potpuno irelevantne stavke koje nisu predmet tužbenog zahtjeva, niti bilo kojeg drugog prihvatljivog i zakonitog zahtjeva ili prigovora (prigovor radi prebijanja ili protutužba). Iz nalaza vještaka da se ne mogu utvrditi sve relevantne činjenice koje se po ovako postavljenom tužbenom zahtjevu moraju utvrditi, pa tužitelj predlaže sudu provesti novo financijsko vještačenje po drugom stalnom sudskom vještaku te predlaže pribavu cjelokupne dokumentacije o vršenim uplatama po predmetnom kreditu.

21. Financijski vještak Boris Belunjak se na ročištu od 25. rujna 2023. usmeno očitovao na primjedbe tužiteljske strane na dopunu nalaza vještačenja od 9.5.2023. Navodi da je dopuna izrađena izradio sukladno rješenju suda od 19.1.2023. na način da je u zaduženje uračunao anuitete od 1. do 71. anuiteta a u vremenskom periodu od 21.10.2005. do 11.10.2011. (što prethodi datumu otkaza kredita), te tako izračunati anuiteti ukupno iznose 11.984,09 CHF što preračunato tečajem na dane dospijeća plaćanja iznosi 57.242,33kn. U periodu od početka otplate kredita do datuma otkaza kredita 11.10.2021. izračunao je uplate koje je tužitelj izvršio tuženiku i iste su priklano prikazane u tablici 1 dopune nalaza vještačenja te u tablici 2 u koloni 9 i iznose 24.441,69kn. Kada se suprostave iznosi zaduženja po anuitetima od 57.242,33kn u odnosu na uplate 24.441,69kn, tada izračunato nalazom vještačenja proizlazi da je tužitelj na dan otkaza kredita dugovao tuženiku 32.800,64kn. U knjigovodstvenoj kartici za novčani račun broj 40539161002 za klijenta tužitelja VU kojeg je vodio kreditor Splitska banka dd vidljive su navedene uplate u periodu do otkaza kredita te vidljive uplate nakon otkaza kredita uključivši prvu od 21.11.2011. do 13.11.2018.godine a u kojem su navedeni iznosi plaćanja iz kojih se može pretpostaviti da se radi o prisilnoj naplati putem ovrhe zadužnicom te drugih naplata neplaćenih obveza po kreditu ali se ne može vidjeti tko ih je plaćao osim za naplate prema zadužnici koji su plaćeni od DU.

22. Tužiteljska strana je nakon očitovanja vještaka predložila da vještak da izračun i za uplate koje su vršene nakon otkaza ugovora o kreditu s osnova dugovanja koje je tuženik u trenutku otkaza ugovora o kreditu učinio dospjelim prema tada važećim tj. aktualnim iznosima tečaja i kamatnoj stopi. Tužitelj smatra potrebnim i jedinim pravilnim rješenjem nalaganje vještaku da sačini dopunu na predloženi način jer bi u suprotnom u konkretnom slučaju ništave odredbe ugovora o kreditu a na koji konkretan slučaj se primjenjuje i presuda iz kolektivnog spora bile na snazi jer je upravo tuženik temeljem takovih ugovornih odredbi i izračuna po istima učinio kredit dospjelim i izračunao u tom trenutku po tim kriterijima dug tužitelju koji isti i danas otplaćuje pa se predlaže kako je to napomenuo financijski vještak da se dostave sve uplate od otkaza ugovora o kreditu 2011. do danas kako bi se izvršilo vještačenje na gore predloženu okolnost a što je tužitelj predložio još 25. listopada 2022.

23. Financijski vještak na prijedlog tužitelja predlaže i skreće pažnju sudu da su u knjiženjima na knjigovodstvenoj kartici na novčani račun broj 40539161002 vidljive uplate do zaključno 13.11.2018. te da se s obzirom na protek vremena od gotovo 5 godina tuženika očituje da li je bilo naknadno u odnosu na 13.11.2018. daljih uplata koje nisu vidljive u dokumentaciji u sudskom spisu te ako ih bilo da ih dokumentira i dostavi posebnu specifikaciju uplata od dana otkaza kredita 11.10.2011. do zaključno sa zadnjom uplatom u spis a nakon toga će vještak postupiti po prijedlogu tužitelja ako tako naloži sud. Vještak dodatno pojašnjava da je u izračunu u tablici 2 dopune nalaza vještačenja (str. 181) izračun napravljen metodologijom "prema početno ugovorenim uvjetima". Da je od prvog anuiteta do zaključno 71 anuiteta koji prethodi otkazu kredita uzet u obračun anuitet od 168,79CHF prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi i isti preračunat u kune po svakom anuitetu i zbrojno prema tečaju na dan isplate kredita, prodajni tečaj Splitske banke za devize od 4,776,500kn za 1 CHF. Tako izračunati iznos je praktično izračunat na način kao da nije bilo promjene redovne kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita što iznosi ukupno 57,242,33kn koliko bi tužitelj trebao platiti do otkaza kredita a napominjem da je plaćeno od 24.441,69 kn a što je manje plaćeno u iznosu od 32.800,64kn.

24. Punomoćnik tuženika se protivio prijedlogu tužitelja za dalju dopunu financijskim vještačenjem na okolnosti koje su predložene na ročištu od 25. rujna 2023. da vještak da izračun i za uplate koje su vršene nakon otkaza ugovora o kreditu s osnova dugovanja koje je tuženik u trenutku otkaza ugovora o kreditu učinio dospjelim prema tada važećim tj. aktualnim iznosima tečaja i kamatnoj stopi.

25. Sud je odbio tužiteljsku strana sa prijedlogom za dodatno vještačenje na okolnost navedenu u točki 23. obrazloženja presude. Tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe 11.6.2019. u točki II st. III navodi da tužitelj uredno ispunjava dospjele obveze otplate ugovora o kreditu od 15.10.2005. te niti tada niti u daljem tijeku postupka sve dok na to ne ukaže tuženik ne ističe da je tužitelju ugovor o kreditu otkazan sa 10.11.2011. zbog neuredne otplate. Moguće je da tužitelj nema u posjedu dopis tuženika o otkazu ugovora a koji otkaz ugovora tužena strana nije dostavila u spis iako joj je sud to naložio. Sud prihvaća prijedlog tužitelja za dodatno vještačenje a nakon dostave dokumentacije koju u spis dostavlja tužena strana nakon provedenog prvog dijela financijskog vještačenja. Tužena strana iako je pozvana da dostavi u spis svu potrebnu dokumentaciju vezanu za realizaciju i otplatu kredita ne dostavlja u spis jer niti nakon donošenja rješenja o dopuni financijskog vještačenja nije dostavila potpunu dokumentaciju a koja bi podrazumijevala i sve postojeće otplate kredita po sudužniku majci tužitelja na čijoj maloj mirovini se kredit i danas prisilno otplaćuje. Sa druge strane ni sam tužitelj niti u tužbenom zahtjevu a niti nakon preciziranja tužbenog zahtjeva podneskom od 7.10.2022. a kojim je tužbeni zahtjev znatno snižen ne potražuje nikakvu preplatu za razdoblje nakon 10.10.2011. a obzirom da je ugovor o kreditu otkazan i raskinut sa 10.11.2011. U tijeku trajanja ovog sudskog postupka i u trenutku donošenja presude sudužnik tužitelja, njegova majka, i nadalje otplaćuje kredit putem prisilne ovrhe na mirovini sudužnika a o čemu se očitovao i financijski vještak navodeći da su uplate kredita nakon otkaza ugovora dostavljene od strane tuženika samo do 13.11.2018. godine i to po zadužnici na kojoj je navedeno da su plaćeni od DU a za ostale uplate da se ne može vidjeti tko ih je plaćao.

26. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl.8.ZPP-a ovaj sud je našao za utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen kao u podnesku od 7.10.2022. osnovan. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika HVB Splitska Banka d.d. kao kreditor zaključili dana 15.10.2005. Ugovor o kreditu, pod brojem 91047/05, u iznosu od 21.200,00 CHF na rok otplate od 180 mjeseci. Početna ugovorena promjenjiva kamatna stopa ugovorena je i početno je primjenjivana od 4,99% uz ugovoreni početni mjesečni anuitet od 168,79 CHF a prema početnom planu otplate, a naknadno su se kamatne stope i anuiteti mijenjali od strane tuženika te se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala od početne 4,99% na više, te da je kredit plasiran 21.10.2005. a otkazan sa 31.10.2011. zbog neredovitog plaćanja tužitelja prema kreditoru kada je isti učinio dospjelom ostatak glavnice kredita od 15.092,91CHF a što je vidljivo iz knjigovodstvene dokumentacije koji iznos dospjelog ostatka glavnice je proknjižen sa 31.10.2011.

Nesporno je između stranaka da je radi zaštite kolektivnih prava kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen postupak po tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruge potrošač protiv banaka te je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine utvrđeno kako su tuženici u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Spomenuta presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Navedeni postupak pokrenut je po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c. ZPP-a pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu

27. U Ugovoru o kreditu ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, te je ugovoreno da je korisnik kredita dužan kreditoru plaćati u anuitetima iznos kredita od 21.200,00 CHF i redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99%, sve u kunskoj protuvrijednosti. Stranke su između ostalog ugovorile da se korisnik kredita obvezuje kreditoru iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu. Prema članku 11. Ugovora redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom kreditora. O izmjeni kamatne stope kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano izvijestiti korisnika kredita, te mu dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta. U tom slučaju korisnik kredita je ovlašten zatražiti izradu nove otplatne tablice.

28. Prema članku 81. stavak 1., 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, dalje u tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.

29. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je kako je sklopio ugovor o kreditu radi kupovine nekretnine. Rata kredita kada je počeo otplaćivati je bila oko 700,00kn a poslije je narasla na gotovo duplo veći iznos koji nije mogao plaćati. U vrijeme dizanja kredita nije znao što je valutna klauzula niti je smatrao da bi promjenjiva kamatna stopa mogla dovesti do takvog povećanja rate kredita.

30. Iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo je da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika.

31. S obzirom na formulaciju iz Ugovora o kreditu " kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom kreditora ", te da će se kredit isplatiti u kunskoj protuvrijednosti, kao i da se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi tuženika, proizlazi da tužitelju kao prosječnom potrošaču taj pojam mogao je biti razumljiv u gramatičkom smislu, ali tužitelj nije bio obaviješten niti su mu mogli biti razumljivi razlozi koji dovode do promjene kamatne stope kao i valute.

32. Saslušanjem tužitelja utvrđeno je da tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope i valutne klauzule, odnosno tužitelj nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju.

33. Prema zaključcima Vrhovnog suda RH sadržanim u presudama br. Revt- 249/2014 i Revt-2221/2018 prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno dogovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa činiti tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom otplate kredita vratiti banci, a ne znati koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima u vidu raznim novčanim "proizvodima" dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinačnom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

34. Presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. (dostupna na stranicama tog suda) pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

35. Nadalje, ova odluka suda, koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, pa tuženik neosnovano ističe da se tužitelj na istu ne može pozivati. U vezi navedenog valja reći da se i prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) fizičke i pravne osobno mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, a u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

36. Presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi između ostalih i tuženika, kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informiralo o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

37. Slijedom navedenog, proizlazi ništetnost ugovorne obveze o promjenjivom kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, slijedom čega je zahtjev tužitelja za stjecanje bez osnove sukladno članku 1111. i članka 29. Zakona o obveznim odnosima osnovan (Narodne novine 305/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu ZOO).

38. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio provođenjem financijskog vještačenja po vještaku Boris Belunjak u kojem je navedeno da je od prvog anuiteta do zaključno 71 anuiteta koji prethodi otkazu kredita uzet u obračun anuitet od 168,79CHF prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi i isti preračunat u kune po svakom anuitetu i zbrojno prema tečaju na dan isplate kredita, prodajni tečaj Splitske banke za devize od 4,776,500kn za 1 CHF.

39. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, te činjenice da je tuženik bez valjane pravne osnove naplatio od tužitelja po osnovi kamate i valutne klauzule utuženi iznos slijedom čega je sud sukladno odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojio.

40. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju članka 29. stavak 2. ZOO.

41. Prigovor zastare koji ističe tuženik nije osnovan. U konkretnom slučaju radi se o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu članka 1111. ZOO. Zakon o obveznim odnosima kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok stoga se ima primijeniti članak 225. ZOO koji propisuje da takve tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare shodno članku 241. ZOO, te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a to je 13. lipanj 2014., stoga tražbine tužitelja za razdoblje od siječanj 2006. nisu u zastari, jer je za njih zastarijevanje zbog podnošenja ove tužbe počelo teći ispočetka od 13. lipnja 2014., a tužba je podnesena 11. lipnja 2019., dakle, tužba je podnesena unutar zastarnog roka i to općeg zastarnog roka od 5 godina, shodno članku 225. ZOO. Također, Vrhovni sud RH, građanski odjel je pod brojem: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 stavak 1 ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U ovom postupku takva sudska odluka je donesena u točki I. izreke ove presude, što znači da će tek od pravomoćnosti te točke ove presude početi teći zastarni rok za restitucijski zahtjev radi isplate iz točke II. izreke ove presude.

42. O troškovima postupka odlučeno je temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155.stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023). Tako je sud kao potrebne i opravdane troškove tužitelju priznao trošak sastava tužbe s paušalom u iznosu od 150 EUR, zastupanje na ročištu od 15. prosinca 2021. u iznosu od 150 EUR, zastupanje na ročištu od 25. listopada 2022. u iznosu od 150 EUR, zastupanje na ročištu od 25. rujna 2023. u iznosu od 150 EUR, zastupanje na ročištu od 11. ožujka 2024. u iznosu od 150 EUR, ročište od 8. travnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR te ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, Tužitelju je priznat i trošak sastava do četiri obrazložena podneska shodno Tbr. 8 točka 1 Tarife u ukupnom iznosu od 600,00 EUR-a ( podnesci od 24. siječnja 2020., 10. listopada 2022. , 11. rujna 2023.) za podnesak od 20. kolovoza 2019. iznos od 50,00 EUR, za podnesak od 12. siječnja 2022. iznos od 50,00 EUR, za podnesak od 23. prosinca 2022. iznos od 50,00 EUR, trošak konferencije sa strankom u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 35 Tarife), trošak sastava žalbe od 10. svibnja 2024. u iznosu od 187,50 EUR, sastav podneska od 17. veljače 2025. u iznosu od 50 EUR

Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 2087,50 EUR-a, koji s PDV-om od 521,87 EUR-a iznosi 2.609,37 EUR-a.

Navedenom trošku dodani su troškovi vještačenja koje je snosio tužitelj u iznosu od 398,17 EUR-a i troškovi pristojbe u iznosu od 159,24 EUR tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 3.166,78 EUR-a.

43. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod,16. svibnja 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženica po punomoćniku