Broj: Ppž-4595/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NC i dr., zbog prekršaja iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini od 17. ožujka 2025, broj: Pp - 2070/2024-44, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini od 17. ožujka 2025., broj: Pp - 2070/2024-44, okr. VC, okr. GC i okr. BC na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), oslobođeni su optužbe da bi na način, činjenično opisan u točki I.1. izreke pobijane presude počinili prekršaj iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te okr. NC da bi na način činjenično opisan u točki I.2. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 71. stavak 1. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana te je u točki V. izreke pobijane presude odlučeno da temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

1. Istom presudom, u točkama II., III. i IV., odlučeno je da se okr. VC

NC, okr. IC i okr. BC imaju vratiti oduzeti predmeti i to okr. NC, ima se vratiti oružje i streljivo i to 1 (jedna) lovačka puška s užlijebljenim cijevima marke CZ LK 70 STANDARD (BOLT) tvorničkog broja [serijski broj oružja], kalibra 8x57mm IS te 42 (četrdeset dva) kom streljiva kalibra 8x57mm, privremeno oduzeti potvrdom Policijske postaje Sveti Ivan Zelina, serijski broj: 01246749 od 12. lipnja 2021, okr. IC ima se vratiti oružje i streljivo i to 1 (jedna) lovačka puška s užlijebljenim cijevima marke CZ LK 70 (INTERAR MS MARK X), tvorničkog broja: [serijski broj oružja], kalibra 8x57mm, privremeno oduzeta potvrdom Policijske postaje Sveti Ivan Zelina, serijski broj: [serijski broj] od 12. lipnja 2021. Te okr. BC ima se vratiti oružje i streljivo i to 1 (jedna) lovačka puška s užlijebljenim cijevima marke i modela MAUSER M98 (Njemačka), tvornički broj: [serijski broj oružja], kalibra 7,9 mm, privremeno oduzeta potvrdom Policijske postaje Sveti Ivan Zelina, serijski broj: [serijski broj] od 12. lipnja.2021.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o vraćanju privremeno oduzetih predmeta, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku te da se donese odluka o trajnom oduzimanju privremeno oduzetih predmeta sukladno članku 76.a Prekršajnog zakona.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na prekršaj iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, tužitelj ističe da su okr. NC, okr. GC i okr. BC postupili suprotno 4. stavak 2. i 3. Pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja („Narodne novine“ broj 37/2019. i 84/2025.), na način da nisu obavijestili odgovornu osobu (lovnika) o mjestu i vremenu gdje će se izvršiti provjera karabina (preciznost lovačkog oružja), već su provjeru preciznosti lovačkog oružja izvršili na poljskom putu izvan naselja Novakovec Biaški te da su planirali nakon provjere preciznosti lovačkog oružja ići u lov, a što je suprotno izdanom Dopuštenju za lov divljači te da su iz lovačkog oružja pucali van „Čeke“ iako u navedeno vrijeme to nije dopušteno budući da se u vremenu od 16. travnja do 1. listopada lovi srnjak i divlja svinja sa dočekom sa „Čeke“.

5.1. Međutim, izneseni žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, a u odnosu na prekršaj iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.2. Naime, odredbom članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisano je da će se kazniti za prekršaj fizička osoba koja neovlašteno puca iz vatrenog oružja, pali rakete ili sličan eksplozivan ili zapaljiv materijal ili na drugi način narušava mir i sigurnost građana.

5.3. U konkretnom slučaju, u dokaznom postupku odlučna činjenica „neovlaštenog pucanja“ od strane okrivljenika nije nesporno dokazana. Naime, nesporno je u postupku dokazano da su se svi okrivljenici nalazili u dijelu lovišta lovačkog društva kojeg su okrivljenici aktivni članovi, da posjeduju lovačko oružje i streljivo te uredne oružane listove kao i da su imali dozvolu lovnika za izlazak u lovište. Isto tako, nesporno je dokazano da su okrivljenici pucali u dijelu lovišta u mjestu Novakovec Bisaški bb, ispod predjela zvanog Kleste, a da se najbliža vanjska granica lovišta, računajući od kuće u [adresa] te livade ispod predjela zvanog Kleste nalazi na udaljenosti od cca 1000-1200 metara, a iz kojih činjenica proizlazi da nisu postupili suprotno odredbi članka 66. stavak 1. točka 19. Zakona o lovstvu „(„Narodne novine“ broj 99/2018., 32/2019. i 32/2020.) kojom je propisano da je zabranjeno loviti divljač, lovačkim oružjem u pojasu 100 metara od granice naselja odnosno 300 metara od granice naselja većih od 10 000 stanovnika u nizini i Prigorju te 200 metara od granice naselja većih od 10 000 stanovnika u brdsko-planinskim područjima.

5.4. Iz naprijed navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud primjenjujući načelo „in dubio pro reo“ zaključio da nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer odlučna činjenica od koje ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret „neovlašteno pucanje“ nije nesporno dokazana.

5.5. Stoga su potpuno irelevantni žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi da su okrivljenici nakon provjere preciznosti lovačkog oružja imali namjeru ići u lov, budući da eventualno nepostupanje okrivljenika sukladno izdanom Dopuštenju za lov divljači, nije predmet raspravljanja u ovom postupku.

6. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je pogrešno prvostupanjski sud primjenjujući načelo „in dubio pro reo“ okr. NC oslobodio optužbe za prekršaj iz članka 71. stavak 1. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, činjenično opisano u točki I.2. izreke pobijane presude.

6.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u odlomku 29. obrazloženja pobijane odluke zaključio da u provedenom dokaznom postupku nije nesporno dokazano da je okr. NC u događaju inkriminirane prilike imao u krvi više od 0,50 g/kg odnosno 0,62 g/kg alkohola u krvi. Naime, iako je točno da je okr. NC na Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 40 spisa) izjavio da je konzumirao alkohol (dvije alkoholne pive) ta okolnost sama za sebe nije dostatna za zaključak da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret odnosno da je nosio oružje i ispalio hitac u smjeru improvizirane mete, kada je u krvi imao alkohola iznad 0,50 g/kg, a imajući u vidu da je isti alkotestiran gotovo 6 sati nakon događaja inkriminirane prilike budući da iz predmetnog zapisnika proizlazi da je ispitivanje prisutnosti alkohola kod okr. NC obavljeno u 18,20 sati. Osim toga, činjenicu da je okr. NC konzumirao alkohol nakon događaja, a što okr. NC ističe u svojoj obrani potvrdili su i okr. GC i okr. BC.

6.2. U smislu naprijed navedenog, promašeni su žalbeni navodi tužitelja da postoji osnova sumnje da je koncentracija alkohola kod okr. NC bila i veća u vrijeme počinjenja prekršaja, jer osnova sumnje nije dovoljna da se počinitelj proglasi krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, budući da sve odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret moraju biti dokazane bez ikakve dvojbe.

7. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, tužitelj ističe da je pogrešna odluka o vraćanju predmeta – oružja i streljiva koji su privremeno oduzeti od okr. NC, okr. IC i okr. BC, odnosno o ne neizricanju mjere oduzimanja predmeta.

7.1. Međutim, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o neizricanju mjere oduzimanja predmeta, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu ispunjeni uvjeti za izricanje iste, kao što je to i pravilno zaključio prvostupanjski sud. Naime, izricanje mjere oduzimanja predmeta uvijek je potrebno razmatrati kroz standarde postavljene odlukama Europskog suda za ljudska prava (radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.)) i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da uvijek bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice i zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.

7.2. U skladu sa pravnim stajalištima izraženim u presudama Europskog suda za ljudska prava i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao uvjet za izricanje mjere oduzimanja predmete nije dovoljno da je ista mjera zakonom propisana kao obavezna, već se prilikom donošenja odluke, uvijek treba rukovoditi načelom razmjernosti određenim člankom 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje: „Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom konkretnom slučaju“ i sukladno tome članka 51.a Prekršajnog zakona, koji propisuje: „Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.“. Dakle, u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti.

7.3. Imajući u vidu naprijed navedeno, činjenicu da okr. NC, okr. GC i okr. BC za oružje koje im je oduzeto posjeduju legalno temeljem oružnog lista za držanje i nošenje oružja, dosadašnju neosuđivanost okrivljenika, kao i da oduzimanje predmeta nije potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga, a niti je nužno u cilju ostvarivanja svrhe kažnjavanja, ovaj drugostupanjski sud odlučio je da načelo razmjernosti opravdava vraćanje predmeta koji su privremeno oduzeti od okr. NC prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja [serijski broj], od okr. IC prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja [serijski broj] i od okr. BC prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja [serijski broj]. Osim toga, prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o vraćanju predmeta koji su oduzeti od okrivljenika, je razmotrio i razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti, radi čega, svi provedeni dokazi suglasno, nedvojbeno i bez ikakve međusobne proturječnosti upućuju da u konkretnom slučaju ne postoje interesi javne i opće sigurnosti za oduzimanje predmeta, kako je to pravilno i osnovano zaključio prvostupanjski sud, a koje razloge cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, radi čega je pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr. NC, okr. IC i okr. BC oslobodio optužbe.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.