REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Av. Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-12610/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Ivi Šiprak, uz sudjelovanje Mirele Miloloža kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe ZAGREBAČKE OTPADNE VODE – upravljanje i pogon d.o.o. i dr., zastupanih po branitelju Robertu Karakašu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Kovač & partneri d.o.o., zbog prekršaja iz odredbe čl. 167. st. 1. toč. 9. i st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 84/21), u povodu prigovora okrivljenika uloženog na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, Službe nadzora u području gospodarenja otpadom, klasa: 351-01/23-04/383, ur.br. 443-01-16-03-23-2 od 14. lipnja 2023., nakon provedene glavne rasprave, u prisustvu branitelja, a u odsustvu okrivljenika i predstavnika tužitelja, na temelju odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 16. svibnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I
I-okr. pravna osoba ZAGREBAČKE OTPADNE VODE – upravljanje i pogon d.o.o., sa poslovnim sjedištem u [adresa], MBS [matični broj subjekta], OIB 92336802703, prekršajno nekažnjavana,
II-okr. odgovorna osoba ČVSB, rođ. **.**.1967. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], državljanin Njemačke, s prebivalištem u [adresa], direktor u I-okr. pravnoj osobi, nekažnjavan,
III-okr. odgovorna osoba ČV, rođ. **.**.1973., OIB [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], direktor u I-okr. pravnoj osobi, nekažnjavan,
k r i v i s u
što kao pravna osoba – proizvođač otpada i odgovorne osobe u pravnoj osobi nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu recikliranjem ili oporabom sukladno čl. 5 i 6. Zakona o gospodarenju otpadom, odnosno nisu osigurali zbrinjavanje otpada na siguran način jer su do dana inspekcijskog nadzora 25. svibnja 2023. na lokaciji u [adresa] skladištili duže od jedne godine od dana nastanka otpada do 312.451,80 tona proizvedenog vlastitog otpada KB 19 08 05 – muljevi od obrade urbanih otpadnih voda koji proizvedeni vlastiti otpad je nastajao kontinuirano u količini od oko 50.000 tona godišnje u procesu obavljanja djelatnosti okrivljene pravne osobe radom Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba te je ukupna količina proizvedenog vlastitog otpada koji nije zbrinut na zakonom propisani način dosegnula brojku od do 312.451,80 tona, a izvršenim uvidom u Izvještaje iz e-ONTO "Količina po lokaciji, KB-u i načinu za otpad KB 19 08 05 – muljevi od obrade urbanih otpadnih voda za 2020., 2021. i 2022. godinu utvrđeno je da u 2020. godini na lokaciji okrivljene pravne osobe proizvedeno 50.903,37 tona otpadnog mulja KB 19 08 05 i u 2022. proizvedeno 48.806,34 tona otpadnog mulja KB 19 08 05, a obzirom da na navedenoj lokaciji godišnje nastaje oko 50.000 tona otpadnog mulja KB 19 08 05, na dan nadzora nalazilo se 362,451,80 tona otpadnog mulja KB 19 08 05, razlika od oko 312.451,80 tona otpadnog mulja skladištila se duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada,
dakle, što kao pravna osoba – proizvođač otpada i odgovorne osobe u pravnoj osobi nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu recikliranjem ili oporabom sukladno čl. 5 i 6. Zakona o gospodarenju otpadom odnosno nisu osigurali zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s čl. 5. Zakona,
čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 167. st. 1. toč. 9. i st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom,
te se temeljem odredbe čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenici se u cijelosti
o s l o b a đ a j u o d k a z n e
za opisano djelo prekršaja
II Na temelju čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100 eura (stoeura) – S V A K I, u korist Državnog proračuna putem priloženih uplatnica, i to u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom će se troškovi naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.
O b r a z l o ž e n j e
1. Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za nadzor zaštite okoliša, Služba nadzora u području gospodarenja otpadom, izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, a koji prekršajni nalog je, u povodu prigovora okrivljenika, dostavljen ovom Sudu na rješavanje.
2. Na temelju odredbe čl. 238. st. 9. Prekršajnog zakona taj prekršajni nalog je, u povodu pravodobnog prigovora okrivljenika, stavljen izvan snage.
3. U provedenom postupku Sud je pročitao pisane obrane okrivljenika od 1. prosinca 2023., dopune pisanih obrana od 10. siječnja 2024., pročitao podnesak ovlaštenog tužitelja od 12. rujna 2024. u kojem se isti očituje na navode iz obrane okrivljenika, pročitao je podnesak okrivljenika od 3. travnja 2025. i pročitao završnu riječ branitelja od 13. svibnja 2025. U dokaznom postupku Sud je ispitao svjedokinju ČVS, višu inspektoricu zaštite okoliša te pročitao priložene i pribavljene dokaze i provjerom prekršajne kažnjavanosti utvrdio da okrivljenici nisu do sada prekršajno kažnjavani.
4. Okrivljenici su u svojim pisanim obranama, koje su identične, naveli da prekršajni nalog nije konkretiziran te ističu da iz činjeničnog opisa djela prekršaja u Prekršajnom nalogu uopće nije konkretizirano na koji način su postupili protivno odredbi članka 21. stavka 1. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom, jer je stavkom 1. članka 21. Zakona propisano je sljedeće: „Proizvođač otpada i posjednik otpada dužan je osigurati obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. ovoga Zakona, a kad navedeno nije moguće, dužan je osigurati zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s člankom 5. ovoga Zakona." S time u vezi, žele ukazati sudu da u činjeničnom opisu djela prekršaja (u izreci Prekršajnog naloga) uopće nije konkretizirano, a kamoli dokazano na koji to konkretan način nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno temeljnim zahtjevima gospodarenja otpadom propisanim u članku 5. Zakona i redom prvenstva gospodarenja otpadom propisanim u članku 6. Zakona, odnosno na koji to konkretan način ja nisam osigurao zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s temeljnim zahtjevima gospodarenja otpadom propisanim u članku 5. Zakona. Stoga, prije svega smatraju da Prekršajni nalog nije konkretiziran u odnosu na njihovo navodno postupanje protivno odredbi članka 21. stavka 1. Zakona, a što predstavlja bitno obilježje djela prekršaja koji im se Prekršajnim nalogom stavljaju na teret. Nadalje navode kako su netočno utvrđene količine otpada KB 19 08 05 u Prekršajnom nalogu te u cijelosti osporavaju netočne navode Prekršajnog naloga da su kao pravna osoba i kao odgovorne osobe u pravnoj osobi I. okrivljenika u ovom prekršajnom postupku: „...do dana inspekcijskog nadzora 25. svibnja 2023. na lokaciji okrivljene pravne osobe u [adresa], skladištili duže od jedne godine od dana nastanka otpada oko 312.451, 80 tona proizvedenog vlastitog otpada KB 19 08 05 — muljevi od obrade urbanih otpadnih voda, ... jer to naprosto nije točno. Da su predmetna utvrđenja ovlaštenog tužitelja netočna najbolje je potvrdio sâm Ovlašteni tužitelj nakon izvršenog inspekcijskog nadzora dana 25. svibnja 2023. godine — donesenog rješenja klasa:
UP/1 351-01123-04/80, ur.broj: 443-01-16-03-23-3 od 3. srpnja 2023. godine Naime, tim rješenjem naređeno je pravnoj osobi l. okrivljenika u ovom prekršajnom postupku uklanjanje 106.478,41 tona otpada KB 19 08 05 (muljevi od obrade urbanih otpadnih voda) s lokacije Centralnog uređaja za obradu otpadnih voda Grada Zagreba, [adresa], sukladno „Planu zbrinjavanja mulja iz Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba u razdoblju od 2019. — 2023.", u roku do 31. prosinca 2023. godine. U obrazloženju tog rješenja, predzadnjem odlomku, Ovlašteni tužitelj jasno je naveo kako slijedi: „Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno odredbi članka 144. stavka 1. točke 2. Zakona o gospodarenju otpadom, kojom je propisano da inspektor zaštite okoliša rješenjem naređuje nadziranoj osobi uklanjanje otpada u primjerenom roku ako utvrdi da otpad skladišti duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja. "Dakle, žele ukazati Naslovnom sudu da u gore navedenom rješenju sâm Ovlašteni tužitelj utvrđuje da se na lokaciji l. okrivljenika u ovom prekršajnom postupku — na dan 25. svibnja 2023. godine — skladišti duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada količina od 106.478,41 tone otpada KB 19 08 05. Nasuprot tome, Prekršajnim nalogom Ovlašteni tužitelj navodi da se na isti taj dan, odnosno 25. svibnja 2023. godine na lokaciji l. okrivljenika u ovom prekršajnom postupku skladišti duže od jedne godine količina od „oko 312.451,80 tona" otpada KB 19 08 05. Stoga, smatraju da je jasno i nedvojbeno kako je Ovlašteni tužitelj u Prekršajnom nalogu netočno utvrdio navodnu količinu otpada KB 19 08 05 koja se na dan 25. svibnja 2023. godine skladišti na lokaciji l. okrivljenika duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada. Također kategorički poriču navode iz činjeničnog opisa djela prekršaja u Prekršajnom nalogu koji glase: „Opisano nečinjenje okrivljenika predstavlja propuštanje dužnog postupanja na način propisan odredbom članka 21. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom kojom je određeno da je proizvođač otpada i posjednik otpada dužan osigurati obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. tog Zakona, a kad navedeno nije moguće, dužan je osigurati zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s člankom 5. istog Zakona" jer to naprosto nije točno iz razloga kao niže. Prije svega, ovdje ukazuju na prethodno iznesene navode pisane obrane te smatraju da prekršajni nalog nije konkretiziran u odnosu na njihovo navodno postupanje protivno odredbi članka 21. stavka 1. Zakona, a što predstavlja bitno obilježje djela prekršaja koji im se prekršajnim nalogom stavlja na teret. Nadalje, da su predmetni navodi Ovlaštenog tužitelja netočni ponovno je najbolje potvrdio sâm Ovlašteni tužitelj. Naime, istog tog dana (25. svibnja 2023. godine) — prethodno ovom inspekcijskom nadzoru, Ovlašteni tužitelj proveo je inspekcijski nadzor s predmetom nadzora — kontrola izvršenja rješenja klasa: UP/1 351-02121-04/14, ur.broj: 443-01-16-03-21-3 od 9. travnja 2021. godine. Tim prethodnim rješenjem l. okrivljeniku je bilo naređeno uklanjanje 181.656 tona otpada KB 19 08 05 sukladno „Planu zbrinjavanja mulja iz Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba u razdoblju 2019. — 2023." u roku do 31. prosinca 2021. godine. S time u vezi, prekršajno tijelo predmetnim nadzorom jasno je utvrdilo da su u cijelosti izvršili predmetno rješenje od 9. travnja 2021. godine i to putem ovlaštenih društava. Dakle, samo prekršajno tijelo jasno je utvrdilo činjenje i postupanje l. okrivljenika, a time i odgovornih osoba l. okrivljenika, u skladu s odredbom članka 21. stavka 1. te na način propisan stavkom 2. predmetnog članka 21. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom. Imajući u vidu gore navedeno, kao i imajući u vidu kako je sukladno članku 15. stavku 2. važećeg Prekršajnog zakona prekršaj počinjen nečinjenjem ako je počinitelj koji je pravno obvezan spriječiti nastupanje propisom opisane posljedice prekršaja to propustio učiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog djela činjenjem, jasno je i nedvojbeno da se u konkretnom slučaju se ne radi niti može raditi o njihovom nečinjenju, odnosno propuštanju dužnog postupanja na način propisan zakonom pa time ni počinjenom prekršaju koji im se Prekršajnim nalogom stavlja na teret. U konačnici, kako bi Naslovni sud stekao cjelovitu sliku koja nedvojbeno govori u prilog netočnosti navoda o navodnom nečinjenju odnosno navodnom propuštanju dužnog postupanja na način propisan Zakonom, žele ukazati na nesporne činjenice kao niže. 1) l. okrivljenik nije koncesionar već je Koncesionar trgovačko društvo Zagrebačke otpadne vode d.o.o. (dalje u tekstu ZOV ili Koncesionar). Upravo predmetna činjenica određuje položaj, mogućnosti i moguće ingerencije u radu l. okrivljenika te njih kao odgovornih osoba na način da su u svom poslovanju vezani uputama i nalozima ZOV- a, koji je pak vezan uputama i nalozima Grada Zagreba, kao davatelja koncesije. Naime, predmetni otpad ključnog broja 19 08 05 — muljevi od obrade otpadnih voda nastaje kao nusproizvod u postupku pročišćavanja otpadnih voda putem Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba (dalje u tekstu: CUPOVZ) koji je izgrađen na temelju Ugovora o koncesiji od 16. prosinca 2000. godine, sklopljenog između Grada Zagreba, kao davatelja koncesije i ZOV-a, kao Koncesionara. Istog dana potpisan je i Dodatak Ugovoru o koncesiji, dok je 27. studenoga 2002. godine potpisan Drugi Dodatak Ugovoru o koncesiji. Društvo l. okrivljenika osnovano je u svrhu upravljanja i održavanja uređajem te su Koncesionar i l. Okrivljenik sklopili Ugovor o radu i održavanju uređaja dana 2. ožujka 2004. godine (dalje u tekstu: Ugovor o radu i održavanju Uređaja). Drugim riječima, Ugovor o radu i održavanju sadrži preslikane odredbe (Ugovora o koncesiji vezane za rad i održavanje CUPOVZ-a. Dakle, cjelokupan koncesijski odnos u odnosu na CUPOVZ je takav da je Koncesionar u ispunjavanju svojih obveza vezan za upute i naloge Grada Zagreba, kao davatelja koncesije te je dužan postupati na način kako mu to nalaže ili odobrava Grad Zagreb odnosno davatelj koncesije. Posljedično tome, l. okrivljenik, a time i oni kao odgovorne osobe istog, dužni su slijediti upute i naloge ZOV-a koje nam to društvo prenosi, nakon što ih je prethodno dobilo od Grada Zagreba. 2) Također, ovdje žele posebno razjasniti na koji način je određeno odlagalište — skladištenje mulja na lokaciji CUPOVZ-a. Naime, u vremenu kad se pripremao Poziv na natječaj za koncesiju Projekta infrastrukturnih objekata nije bilo poznato hoće li se istovremeno graditi CUPOVZ i kontrolirano odlagalište komunalnog otpada (u stručnim krugovima poznato i pod nazivom „sanitarno odlagalište"). Zbog toga je bilo određeno da će se stabilizirani mulj, oslobođen viška vode, prve dvije godine rada biološkog dijela uređaja odlagati na privremenom skladištu unutar prostora uređaja. Naglašavaju kako su se, prema tada važećem Pravilniku o vrstama otpada (NN 27/96), muljevi od obrade komunalnih otpadnih voda (ključni broj 190805) mogli odlagati na odlagališta uz prethodno kondicioniranje. Sukladno gore navedenom Koncesionar je za CUPOVZ izgradio privremeno skladište mulja. Površina za skladištenje izgrađena je potpuno vodonepropusno, a preljevne vode sa skladišta prikupljaju se i precrpljuju na početak uređaja za pročišćavanje voda. Ovdje kao posebno važno žele naglasiti kako ni jedna kap otpadne vode ili muljne vode ne dospijeva u okoliš, slijedom čega nema, niti je ikada mogla nastati bilo kakva šteta odnosno štetno djelovanje na okoliš ili podzemne vode. Nedvojben dokaz činjenici da predmetnim odlaganjem mulja na privremeno skladište na lokaciji CUPOVZ-a nije nastala nikakva šteta, odnosno da nema štetnog djelovanja na okoliš i podzemne vode, dalo je upravo tadašnje nadležno ministarstvo koje je na dane 19. i 20. veljače 2018. godine provelo i vodopravni inspekcijski nadzor pri kojem je nedvojbeno utvrđeno da je mulj odložen na nepropusnu podlogu i da nije odložen u vode. Dakle, samo tadašnje nadležno ministarstvo nedvojbeno je potvrdilo da nema štete, odnosno štetnog djelovanja ni na okoliš niti na podzemne vode. 3) Prema Ugovoru o koncesiji, sukladno članku 1.1 istog, Grad Zagreb je dodijelio Koncesionaru isključivo pravo, a Koncesionar prihvatio obvezu tijekom razdoblja koncesije: financiranje, projektiranje, građenje, upravljanje radom, održavanje, popravljanje i obnavljanje CUPOVZ-a, financiranje, projektiranje, građenje, upravljanje radom, održavanje, popravljanje i obnavljanje upravno-pogonskih objekata, financiranje i građevinski radovi pokrivanja glavnog odvodnog kanala (dalje: GOK), financiranje, građenje i održavanje pristupne ceste, u razdoblju građenja uređaja, financiranje i građenje glavnog odvodnog cjevovoda iz Novog Zagreba, te upravljanje, održavanje i popravak glavnog dovodnog cjevovoda iz Novog Zagreba Od crpne stanice Mičevec do CUPOVZ-a, financiranje i gradnja Domovinskog mosta, prihvat i pročišćavanje otpadne vode koja dotiče u kanalizacijski sustav uslužnog područja do maksimalnog protoka od 37.800 m3/sat (što je jednako ili odgovara 1,5 milijuna ES) i financiranje, građenje, upravljanje, održavanje i popravak crpne stanice Mičevec. Dakle, upravo iz gore navedenih točaka jasno proizlazi da je Ugovorom o koncesiji Koncesionaru kao glavno pravo dodijeljeno pružanje usluge prihvata i pročišćavanja otpadne vode te kao sporedno pravo izvođenje radova koji služe obavljanju Usluge pročišćavanja otpadne vode i bez kojih se ova usluga ne bi mogla obavljati, a što je u skladu s načelima koncesijskog prava. Ono što je pri tome bitno, jest činjenica da Koncesionar u okviru svojih preuzetih obveza po predmetnom Ugovoru, uopće nema odnosno nije preuzeo obvezu zbrinjavanja mulja odnosno konkretnog otpada ključnog broja 19 08 05 — muljevi od obrade otpadnih voda. Naime, preuzeta obveza Koncesionara u odnosu na pitanje mulja vidljiva je iz članka 5.2 podtočke d) predmetnog Ugovora, prema kojem članku će „obraditi sav mulj nastao pri pročišćavanju otpadnih voda, tako da zadovoljava zahtjeve za mulj. Ovisno o raspoloživom prostoru, mulj nastao tijekom dvije godine nakon prethodnog prihvata stadija mehaničkog pročišćavanja može biti trajno uskladišten na lokaciji Uređaja." Nadalje, u članku 6.11 utvrđeno je da će Grad Zagreb „osigurati odlagalište mulja izvan lokacije uređaja bez naknade najkasnije za konačni prihvat Uređaja (što odgovara 1.0 milijun ES u biološkoj fazi) ili će naknaditi Koncesionaru na prolaznoj osnovi sve razumne troškove, zakupnine i naknade koje zaračunava vlasnik posjednik takvog odlagališta izvan Lokacije uređaja." Posebno žele naglasiti kako je Državno pravobraniteljstvo Grada Zagreba ocijenilo 13. prosinca 2000. godine da je predloženi Ugovor pravno valjan, moguće i dopustiv, te da nema zapreka za njegovo sklapanje. Isto tako, a u odnosu na Drugi Dodatak Ugovoru o koncesiji te ostale pripadajuće ugovore, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, ocijenilo je 13. prosinca 2000. godine da su predloženi Ugovori pravno valjani, mogući i dopustivi te da nema zapreka za njihovo sklapanje. 4) Kako su već naprijed naveli Ugovorom o koncesiji je Grad Zagreb odgovoran za ishođenje i produljivanje važnosti svih potrebnih suglasnosti, koje se odnose na odlaganje ostataka na posebno odlagalište izvan lokacije uređaja. Nadalje, ako Grad Zagreb nije osigurao odlagalište mulja izvan lokacije uređaja, Koncesionar će biti ovlašten organizirati i izvršiti propisno odlaganje mulja, kako smatra prikladnim i imat će pravo naplatiti Gradu Zagrebu dogovorenu cijenu za to odlaganje. S time u vezi, posebno žele istaknuti i ukazati Naslovnom sudu da Grad Zagreb po pitanju konačnog rješavanja problematike mulja s CUPOVZ-a, od dana sklapanja Ugovora o koncesiji pa do danas, nije učinio ništa te je ovaj problem još i danas aktualan, odnosno još ni danas nema konačnog rješenja vezano za pitanje zbrinjavanja mulja. Sigurno je dobar razlog tome što predmetna problematika nije riješena na razini cijele Republike Hrvatske. Međutim, ono što žele jasno istaknuti jest nedvojbena činjenica kako je Koncesionar kroz cijelo ovo vrijeme, na svakom tjednom koordinacijskom sastanku, upozoravao Grad Zagreb na problem mulja s CUPOVZ-a i potrebu njegovog konačnog rješavanja no Grad Zagreb je unatoč tim upozorenjima cijelo vrijeme nalagao Koncesionaru da predmetni mulj i nadalje odlaže na postojeća odlagališta na lokaciji CUPOVZ-a. Osim toga, Koncesionar je čak i organizirao izradu Studije o zbrinjavanju mulja. Dakle, Koncesionar, a time i l. Okrivljenik, iako im to uopće nije bila obaveza po Ugovoru o koncesiji, su cijelo vrijeme nastojali pomoći u konačnom rješavanju problema zbrinjavanja mulja s CUPOVZ-a no, kako uslijed nedjelovanja Grada Zagreba, tako i uslijed nedostatka rješenja tog problema na razini cijele Republike Hrvatske, predmetni problem do današnjeg dana nema konačno rješenje. Tako je l. okrivljenik u 2016. godine kao savjesna pravna osoba samoinicijativno počeo zbrinjavati mulj, unatoč nepostojanju cjelovitih uputstava o konačnom zbrinjavanju mulja, kao i činjenice nedjelovanja Grada Zagreba. 5) Nadalje, ističu i ukazuju Naslovnom sudu kako su kao pravna osoba i odgovorne osobe preuzeli — kroz dugi niz prethodnih godina (od 2000. godine pa do danas) nagomilani — problem rješavanja pitanja otpada KB 19 08 05 koji problem je praktično nerješiv u tako kratkom razdoblju. Naime, kao što je već prethodno navedeno, nedjelovanje Grada Zagreba te nedostatak rješenja tog problema na razini cijele Republike Hrvatske, onemogućuje ih u konačnom rješenju predmetnog problem. No, unatoč tome uložili su te i dalje ulažu izniman napor, trud i brigu kako bi se predmetni problem mulja rješavao u skladu sa zakonom. U tu svrhu konstantno ulažu napore u pronalaženju ovlaštenih društava koja bi zakonito i na valjan način preuzimala predmetni mulj i rješavala oporabu/zbrinjavanje istog. Tako su počevši od 2019. godine pa nadalje uspostavili kontakt s čitavim nizom ovlaštenih društava na području Republike Hrvatske i zemalja u okruženju (Njemačka, Austrija, BiH, Srbija) radi dogovora oko mogućih načina i kapaciteta zbrinjavanja otpada KB 19 08 05. S time u vezi, žele naglasiti da — upravo zbog nerješavanja problema zbrinjavanja mulja na razini cijele Republike Hrvatske — na teritoriju Republike Hrvatske ne postoji dovoljan broj ovlaštenih društava za obavljanje djelatnosti prijevoza, oporabe i/ili zbrinjavanja otpadnog mulja koja bi uopće bila u mogućnosti preuzeti količine uskladištenog mulja na lokaciji CUPOVZ-a. Stoga su svoja nastojanja proširili i na gore navedene zemlje u okruženju. No, pri tome posebno žele naglasiti da su kod odabira uvijek dužni, prije svega, uzeti u obzir kapacitet zbrinjavanja, cijenu zbrinjavanja i udaljenost transporta od CUPOVZ-a do odabranog ovlaštenog društva za zbrinjavanje. Naime, preuzimanje i daljnja oporaba/zbrinjavanje količine uskladištenog mulja na lokaciji CUPOVZ-a povezao je s visokim troškovima koje je — sukladno Ugovoru o koncesiji — dužan snositi Grad Zagreb, a kojim Ugovorom o koncesiji su i oni vezani u svom postupanju. Stoga, u svrhu dobivanja jasne slike o poziciji u kojoj se nalaze, žele ukazati Naslovnom sudu da su unatoč obvezama propisanim važećim Zakonom o gospodarenju otpadom dužni, nakon što pronađu ovlaštena društva, s istima započeti i dovršiti pregovore vezane uz utvrđivanje količina i cijene po kojoj bi isti preuzimali predmetni otpadni mulj, prije početka bilo kakve suradnje s takvim ovlaštenim društvima o svemu tome prethodno izvijestiti Grad Zagreb te od Grada Zagreba ishoditi prethodnu suglasnost i odobrenje za angažiranje tih ovlaštenih društava. Dakle, unatoč postojanju zakonske obveze, dužni su ishoditi prethodno odobrenje Grada Zagreba čija je upravo i obveza zbrinjavanja predmetnog mulja s CUPOVZ-a sukladno Ugovoru o koncesiji. S prethodno navedenim u vezi, žele napomenuti Naslovnom sudu da su uspjeli pronaći ovlaštena društva za obavljanje djelatnosti prijevoza, oporabe i/ili zbrinjavanja otpadnog mulja na području Republike Hrvatske koja imaju sve potrebne dozvole i odgovarajuća prijevozna sredstva. Pri tome, žele ukazati i da su s tim ovlaštenim društvima uspjeli postići cijenu za pružanje njihovih usluga koja je znatno niža od cijene koju za te usluge postižu naručitelji u postupcima javne nabave, kao i razviti čak tri različita oblika obrade predmetnog otpada koja su u skladu sa Zakonom [proizvodnja materijala za poboljšanje kvalitete tla za rekultivacijske radove, kompost klase III, građevinski materijal (EKORECIT)]. Nakon što su dobili potrebne prethodne suglasnosti Grada Zagreba, mogu ukazati Naslovnom sudu kako slijedi: da su u 2021. godini uspjeli putem ovlaštenih društava na području Republike Hrvatske trajno zbrinuti 56.259 tona otpadnog mulja. Pri tome, žele posebno ukazati Naslovnom sudu da se radi o godini izbijanja pandemije Corona virusa te da su unatoč mjerama zbog predmetne pandemije uspjeli zbrinuti ukupno 5.356 t otpadnog mulja više nego što je proizvedeno u toj godini; da su u 2022. godini uspjeli putem ovlaštenih društava na području Republike Hrvatske trajno zbrinuti 121.842 tone otpadnog mulja. Tako su u 2022. godini uspjeli ukupno zbrinuti 73.035 tona otpadnog mulja više nego što je proizvedeno u toj godini; da su u tekućoj 2023. godini, do kraja listopada mjeseca uspjeli putem ovlaštenih društava na području Republike Hrvatske trajno zbrinuti 106.882 tone otpadnog mulja. Tako su do kraja listopada 2023. godine uspjeli zbrinuti 58.091 tonu otpadnog mulja više od dugogodišnjeg prosjeka godišnje vrijednosti koji iznosi 48.791 t/ godišnje. lz svega naprijed navedenog jasno je vidljivo kako cijelo vrijeme kao odgovorne osobe i osviještena pravna osoba nastoje pomoći u konačnom rješavanju problema zbrinjavanja mulja s CUPOVZ-a no, kako uslijed nedjelovanja Grada Zagreba, tako i uslijed nedostatka rješenja tog problema na razini cijele Republike Hrvatske, predmetni problem do današnjeg dana nema konačno rješenje. Stoga, smatraju da se u konkretnom slučaju ne radi o njihovoj skrivljenoj povredi propisa o prekršaju, već problemu koji još uvijek nije riješen na razini cijele Republike Hrvatske te Grada Zagreba, odnosno okolnostima na koje ne mogu, niti su ovlašteni utjecati. Prije svega, navode kako je sve gore navedeno jako dobro poznato i Ovlaštenom tužitelju. Nadalje, ukazuju Naslovnom sudu da je Ovlašteni tužitelj upravo zbog svih poznatih mu okolnosti s Gradom Zagrebom i usuglasio Plan zbrinjavanja utvrđene količine (iz Prekršajnog naloga) uskladištenog otpada (otpadnog mulja) na lokaciji CUPOVZ-a u narednom vremenskom periodu od tri godine, odnosno od 2024. do 2026. godine. Naime, da su u pravu najbolje je potvrdio sâm Ovlašteni tužitelj jer je taj plan i dostavio u sudski spis Naslovnog suda (uvid u list 37 i uvid u list 38 sudskog spisa). Dakle, Prekršajnim nalogom Ovlašteni tužitelj utvrđuje da je počinio prekršaj i zahtijeva njihovo kažnjavanje, a istodobno dopušta da se ista utvrđena količina otpada (otpadnog mulja) i nadalje nalazi uskladištena na lokaciji CUPOVZ-a, i to kroz naredni vremenski period od tri godine (2024. do 2026. godine). Drugim riječima, Ovlašteni tužitelj planom usuglašenim s Gradom Zagrebom nedvojbeno dopušta njihovo daljnje identično postupanje kao i ono koje je ovim Prekršajnim nalogom utvrdio kao prekršaj, i za koje zahtijeva njihovo kažnjavanje. Stoga, smatraju da je Prekršajni nalog nerazumljiv jer se njime očito ne ostvaruje ni opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. važećeg Prekršajnog zakona niti svrha kažnjavanja iz članka 32. tog zakona. Slijedom svega naprijed navedenog, predlažu Naslovnom sudu donijeti presudu kojom se odbija optužba protiv njih da bi počinili prekršaj koji im se pobijanim Prekršajnim nalogom stavlja na teret. Ako Naslovni sud bude smatrao drugačije, predlažu da ih se oslobodi od kazne, podredno da prilikom odluke o visini kazne Naslovni sud uzme u obzir sve naprijed navedene i naročito olakotne okolnosti ovog slučaja te da prilikom odmjeravanja visine kazne primijeni i institut ublažavanja kazne te im izrekne najmanju moguću kaznu.
U dopunama pisanih obrana od 10. siječnja 2024., koje su identične, okrivljenici su naveli da prije svega, ističu kako u cijelosti ostaju kod navoda podnesene pisane obrane od 28. studenog 2023. godine, a koje navode su potkrijepili i odgovarajućim dokazima priloženim uz tu pisanu obranu. Nadalje, ovom dopunom pisane obrane dopunjuju pisanu obranu od 28. studenog 2023. godine – u dijelu pod točkom II.2. iste – kao niže. Točkom II.2. pisane obrane od 28. studenog 2023. godine u cijelosti su osporili netočne navode prekršajnog naloga da su, kao okrivljena pravna osoba u ovom prekršajnom postupku: „…do dana inspekcijskog nadzora 25. svibnja 2023. na lokaciji okrivljene pravne osobe u [adresa], skladištili duže od jedne godine od dana nastanka otpada oko 312.451,80 tona proizvedenog vlastitog otpada KB 19 08 05 – muljevi od obrade urbanih otpadnih voda,…“ Kao dokaz osnovanosti njihovih navoda, odnosno netočnosti utvrđenja Ovlaštenog tužitelja iz prekršajnog naloga, dostavili su rješenje Ovlaštenog tužitelja klasa: UP/I 351-01/23- 04/80, urbroj: 443-01-16-03-23-3 od 3. srpnja 2023. godine. Naime, nakon izvršenog inspekcijskog nadzora dana 25. svibnja 2023. godine, Ovlašteni tužitelj donio je gore navedeno rješenje kojim im je naređeno uklanjanje 106.478,41 tone otpada KB 19 08 05 (muljevi od obrade urbanih otpadnih voda) s lokacije Centralnog uređaja za obradu otpadnih voda Grada Zagreba, [adresa], sukladno „Planu zbrinjavanja mulja iz Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba u razdoblju od 2019. – 2023.“, u roku do 31. prosinca 2023. godine. U obrazloženju tog rješenja, predzadnjem odlomku, ovlašteni tužitelj jasno je naveo kako slijedi: „Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno odredbi članka 144. stavka 1. točke 2. Zakona o gospodarenju otpadom, kojom je propisano da inspektor zaštite okoliša rješenjem naređuje nadziranoj osobi uklanjanje otpada u primjerenom roku ako utvrdi da otpad skladišti duže od jedne godine od dana nastanka tog otpad, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.“ Dakle, tim rješenjem sâm ovlašteni tužitelj utvrđuje da se na njihovoj lokaciji – na dan 25. svibnja 2023. godine – skladišti duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada količina od 106.478,41 tone otpada KB 19 08 05. Nasuprot tome, ovlašteni tužitelj prekršajnim nalogom navodi da se – na isti taj dan, odnosno 25. svibnja 2023. godine – na njihovoj lokaciji skladišti duže od jedne godine količina od „oko 312.451,80 tona“ otpada KB 19 08 05. S gore navedenim u vezi, u prilogu ove dopune pisane obrane dostavljaju i drugostupanjsko rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove klasa: UP/II-351-02/23-21/37, urbroj:517-14-2-1-23-2 od 29. rujna 2023. godine, zaprimljeno po njihovom branitelju dana 21. prosinca 2023. godine. Tim drugostupanjskim rješenjem – povodom žalbe njihovog društva – poništeno je rješenje Ovlaštenog tužitelja klasa: UP/I 351-01/23-04/80, urbroj: 443-01- 16-03-23-3 od 3. srpnja 2023. godine s jasnim obrazloženjem da je ovdje ovlašteni tužitelj pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, iz obrazloženja tog drugostupanjskog rješenja jasno je razvidno da ovlašteni tužitelj nije točno utvrdio čak ni količinu naređenog uklanjanja 106.478,41 tone otpada KB 19 08 05 sadržanu u rješenju ovlaštenog tužitelja klasa: UP/I 351-01/23-04/80, urbroj: 443-01-16-03-23-3 od 3. srpnja 2023. godine, a sve iz razloga što je to rješenje doneseno u svibnju 2023. godine pa stoga proizlazi da se traži uklanjanje barem dijela otpada koji još nije niti nastao, iako je izvjesno da će nastati u 2023. godini. Stoga, smatraju da je jasno i nedvojbeno kako je ovlašteni tužitelj u prekršajnom nalogu netočno utvrdio navodnu količinu otpada KB 19 08 05 koja se na dan 25. svibnja 2023. godine skladišti na njihovoj lokaciji duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada. Slijedom svega naprijed navedenog, predlažu Naslovnom sudu donijeti presudu kojom se odbija optužba protiv njih da bi počinili prekršaj koji im se pobijanim Prekršajnim nalogom stavlja na teret. Ako Naslovni sud bude smatrao drugačije, predlažu da ih se oslobodi od kazne, podredno da prilikom odluke o visini kazne Naslovni sud uzme u obzir sve navedene i naročito olakotne okolnosti ovog slučaja te da prilikom odmjeravanja visine kazne primjeni institut ublažavanja kazne te im izrekne najmanju moguću kaznu.
5. Na glavnoj raspravi održanoj 18. rujna 2024.u prisustvu branitelja a u odsutnosti okrivljenika i tužitelja, branitelj je naveo kako obavještava Sud da je Ugovor o koncesiji od 16. prosinca 2000. raskinut i uređaj je predan na upravljanje Gradu Zagrebu odnosno Opskrbi i odvodnji 3. kolovoza 2024. te je predao u spis Izvadak iz očevidnika o nastavku tijeka otpada na dan 2. kolovoza 2024. kao zadnji dan važenja koncesijskog ugovora iz kojeg je vidljivo da je stanje otpadnog mulja na taj dan na odlagalištima iznosilo 19.873,01 tona što je s obzirom na godišnju proizvodnju cca 50 tisuća tona godišnje unutar dozvoljene količine i ukazuje da su okrivljenici redovito zbrinjavali otpad te je priložio fotografiju iz koje je vidljivo da je prostor očišćen.
6. U svom podnesku od 12. rujna 2024., kao očitovanju na pisane obrane i dopune pisanih obrana okrivljenika, ovlašteni tužitelj je naveo da vezano za navode točke II. 1. pisanih obrana I-okr, II-okr i III-okr da prekršajni nalog nije konkretiziran ističe kako je u činjeničnom opisu djela prekršaja jasno navedeno da okrivljenici nisu u roku od jedne godine od dana nastanka otpada osigurali njegovu obradu postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine broj 84/21 i 142/23-0dluka USRH, u daljnjem tekstu Zakon), a kad navedeno nije moguće, nisu osigurali zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s člankom 5. istog Zakona. Način izvršenja obveze propisane člankom 21. stavkom 1. propisan je odredbom stavka 2. istog članka, a stavkom 3. istog članka propisano je da proizvođač otpada navedenu obvezu mora izvršiti u roku od jedne godine od dana nastanka tog otpada. Znači u ovom slučaju radi se o skladištenju otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana od dana nastanka tog otpada, a to je duže nego je Zakonom dopušteno, a ne o načinu a koji okrivljenici nisu ispunili obvezu propisanu odredbama članka 21. stavka 1., 2. i 3. Zakona, te zbog toga nije bilo potrebno konkretizirati niti dokazivati, kako navode okrivljenici, na koji to konkretan način okrivljenici nisu osigurali obradu otpada ili otpada na siguran način. Vezano za navode točke 11.2. pisanih obrana I-okr, Il-okr i Ill-okr o netočno utvrđenim količinama otpada KB 19 08 05 u prekršajnom nalogu, te navode u dopunama pisanih obrana I-okr, Il-okr i Čokr, ističu kako je provedenim inspekcijskim nadzorom neosporno utvrđeno da se na dan 25. svibnja 2023. na lokaciji Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba skladišti 312.451,80 tona otpadnog mulja duže od jedne godine od nastanka tog otpada što je utvrđeno slijedećim: uvidom u Očevidnik o nastanku i tijeku otpada e-ONTO utvrđeno da se na dan 25. svibnja 2023. godine na lokaciji nalazi 362.451.800,00 kg otpada KB 19 08 05 (muljevi od obrade komunalnih otpadnih voda), što je i navedeno u Zapisniku klasa: 351-01/23-04/383, ur.broj: 443-01-16-03-23-1 od 25. svibnja 2023. Također, uvidom u Izvještaje iz e- ONTO „Količina po lokaciji, KB-u i načinu" za 2020., 2021. i li 2 22. godinu utvrđeno je daje u 2020. godini na lokaciji proizvedeno 51.836,38 tona otpadnog mulja, u 2021. godini 50.903,37 tona otpadnog mulja i u 2022. godini 48.806,34 tona otpadnog mulja. S obzirom da godišnje nastaje Oko 50.000 tona otpadnog mulja KB 19 08 05, a na lokaciji se nalazi 362.451,80 tona otpadnog mulja razvidno je da se razlika od Oko 312.451,80 tona otpadnoga mulja skladišti na lokaciji duže od jedne godine od nastanka tog otpada, što nije sukladno odredbi članka 21. Zakona o gospodarenju otpadom. Ističu kako je navedeni Zapisnik KLASA: 351-01/23-04/383, UR.BROJ: 443- 01-16-0323-1 od 5. svibnja 2023. u kojem je utvrđena količina otpadnog mulja koja se skladišti na lokaciji, duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada potpisan od strane Il-okr. i Ill-okr, kao osoba ovlaštenih za zastupanje I-okr., bez primjedbi. Rješenjem Državnog inspektorata KLASA: UP/1 351-01/23-04/80, URBROJ: 443- 0116-03-27 3 od 3. srpnja 2023. koje okrivljenici navode u svojim obranama naređeno je uklanjanje 106.478,41 tona otpadnog mulja KB 19 08 05 (muljevi os obrade urbanih otpadnih voda) s lokacije Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba [adresa], sukladno „Planu zbrinjavanja mulja iz Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba u razdoblju 2019.
— 2023." upravo iz razloga što je navedenim Planom bilo predviđeno zbrinjavanje 139.000 tona otpadnog mulja u 2023. godini. Kako je u 2023. godini navedenim Planom planirano uklanjanje 139.000 tona otpadnog mulja, a u razdoblju od 01.01.2023. do 25.05.2023. je uklonjeno 32.521,59 tona otpadnog mulja, što je utvrđeno uvidom u Izvještaj iz e-ONTO „Količina po lokaciji, KB-u i načinu" za 2023. godinu, razvidno je da se prema Planom predviđenoj dinamici u 2023. godini treba ukloniti još 106.48,41 tona otpadnog mulja. Upravo iz svih razloga koje okrivljenici navode da otežavaju zbrinjavanje nastalog otpadnog mulja s lokacije, rješenjem je naređeno da se ukloni ona količina otpadnog mulja koju je bilo planirano ukloniti sukladno navedenom Planu, a ne cjelokupna količina otpadnog mulja koja se skladištila na lokaciji duže od godinu dana. Predmetno rješenje je povodom žalbe okrivljenika nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja poništilo i vratilo predmet na ponovno rješavanje s obrazloženjem da se s obzirom da je rješenje doneseno u svibnju 2023. godine, za otpad koji je naređeno ukloniti pobijanim rješenjem nije moguće utvrditi radi li se o zatečenom ili novoproizvedenom otpadu u 2023. godini slijedom čega proizlazi da se traži uklanjanje barem dijela otpada koji još nije niti nastao, iako je sukladno Planu izvjesno da će nastati u 2023. godini. Postupajući po rješenju drugostupanjskog tijela inspekcija zaštite okoliša Državnog inspektorata provela je ponovni postupak te je donijela novo rješenje KLASA: UP/1 35101/23-04/80, URBROJ: 443-01-16-03-24-13 od 11. ožujka 2024., kojim je pravnoj osobi Zagrebačke otpadne vode - upravljanje i pogon d.o.o. naređeno uklanjanje 55.540,99 tona otpada KB 19 08 05 (muljevi od obrade urbanih otpadnih voda) s lokacije Centralnog uređaja za obradu otpadnih voda Grada Zagreba, [adresa]. U provedenom ponovljenom postupku, količina otpada koja se skladišti na lokaciji utvrđivana je istim principom kao i u prvom provedenom postupku, na način da je od utvrđene količine otpadnog mulja koja se nalazi na lokaciji oduzeta količina otpadnog mulja proizvedena u zadnjih godinu dana te je dobivena razlika količina otpadnog mulja koja se skladišti na lokaciji duže od godinu dana. Na navedeno rješenje okrivljenik je ponovo uložio žalbu te je nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije odbilo žalbu kao neosnovanu i u obrazloženju navelo da je nesporno činjenično utvrđeno kako se razlika od 55.540.990,00 kg otpadnog mulja KB 19 08 05 skladišti na predmetnoj lokaciji duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje i na isto u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenilo materijalno pravo. U prilogu dostavljaju presliku Očevidnika o nastanku i tijeku otpada e-ONTO , za KB 19 08 05 (otpadni mulj)
- stanje na dan 25. svibnja 2023. (l. i 70. stranica), preslike zapisnika KLASA: 351- 01/23-04/383, URBROJ: 443-01-16-03-24-16 od 9. siječnja 2024. i KLASA: 351-01/23- 04/383, URBROJ: 443-01-16-03-24-23 od 6. ožujka 2024., presliku rješenja Državnog inspektorata KLASA: UP/1 351-01/23-04/80, URBROJ: 443-0116-03-24-1-13 Od 11. ožujka 2024. i presliku drugostupanjskog rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije KLASA: UP/II 351-02/24-21/31 Od 24. lipnja 2024. Stoga smatraju da je u Prekršajnom nalogu točno utvrđena količina otpada KB 19 08 05 koja se na dan 25. svibnja 2023. godine skladištila na lokaciji Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada. Ističu da Zakonom o gospodarenju otpadom nije propisano da počinjenje prekršaja ovisi o količini otpada koja se skladišti na lokaciji duže od godinu dana od dana nastanka tog otpada, pa je tako propisan isti raspon kazne bez obzira koja količina otpada se skladišti duže nego je to Zakonom dopušteno. Količina otpada koja se skladišti na lokaciji duže od godinu dana od dana nastanka tog otpada nije od značaja za počinjenje djela prekršaja, te je prekršaj počinjen bez obzira koja količina otpada se skladišti na lokaciji duže od godinu dana od dana njegova nastanka. Vezano za navode točke 11.3. pisanih obrana I-okr, II-okr i III-okr o netočnosti navoda iz Prekršajnog naloga o njihovom navodnom nečinjenju ističu da skladištenje otpada duže od jedne godine od dana njegova nastanka predstavlja neizvršavanje obveze propisane odredbama članka 21. Zakona te u tom smislu predstavlja nečinjenje okrivljenika. To što okrivljenici u svojim obranama navode da su izvršili rješenje od 9. travnja 2021. godine, ni u kojem slučaju ih ne opravdava u odnosu na skladištenje ostalog proizvedenog otpadnog mulja na lokaciji duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada. Nečinjenje i postupanje u skladu odredbama članka 21. odnosi se upravo na predmetni otpadni mulj KB 19 08 05 koji se na lokaciji skladišti duže nego je to Zakonom dopušteno. Također ističu da činjenice koje I-okr, II-okr i III-okr navode u svojim pisanim obranama pod točkom 11.3.1) vezano za koncesiju nisu od značaja za postupanje sukladno odredbama Zakona o gospodarenju otpadom koji definira proizvođača otpada. Tome u prilog ide i s a činjenica koju okrivljenici navode u svojim obranama, a odnosi se na izvršenje rješenja od 9. travnja 2021. godine kojim je bilo naređeno uklanjanje otpada s lokacije, a na koje nisu uložili žalbu, te su time potvrdili da su oni proizvođači predmetnog otpada. Vezano za navode pisanih obrana I-okr, II- okr i III-okr pod točkom 11.3.2) o privremenom skladištu mulja napominju da prekršajna odredba Zakona ne uzima u obzir uvjete skladištenja otpada, pa iako je otpadni mulj odložen na nepropusnu podlogu, skladištenje otpada duže od jedne godine od nastanka tog otpada nije dopušteno ovim Zakonom te je počinjeno djelo prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret. Vezano za navode točaka 11.3.3), 11.3.4) i 11.3.5) svojih pisanih obrana I-okr, II-okr i III-okr o odredbama Ugovora o koncesiji te problemima zbrinjavanja predmetnog otpadnog mulja, ističu kako sami okrivljenici u svojim obranama navode da će u slučaju ako Grad Zagreb nije osigurao odlagalište mulja izvan lokacije uređaja, Koncesionar biti ovlašten organizirati i izvršiti propisno odlaganje mulja, kako smatra prikladnim i imat će pravo naplatiti Gradu Zagrebu dogovorenu cijenu za to odlaganje. Također, u nastavku sami okrivljenici navode da su unatoč postojanju njihove zakonske obveze propisane Zakonom o gospodarenju otpadom dužni ishoditi prethodno odobrenje Grada Zagreba, te time i sami potvrđuju da su im obveze zbrinjavanja otpadnog mulja proizvedenog njihovom djelatnošću propisan važećim Zakonom o gospodarenju otpadom. Vezano za navode pisanih obrana I-okr, II-okr i III-okr pod točkom 11.4. da nema njihove povrede propisa napominje da iako okrivljenici nastoje pomoći u konačnom rješavanju problema zbrinjavanja mulja s CUPOVZ-a, u nadzoru je neosporno utvrđeno se na lokaciji otpadni mulj skladištio duže od jedne godine od dana njegova nastanka, odnosno duže nego je to Zakonom dopušteno, što predstavlja prekršaj, te problem koji navode nije oslobađajuća okolnost od skrivljenog prekršaja. Vezano za navode pisanih obrana I- okr, II-okr i III-okr pod točkom 11.5. da prekršajni nalog nije razumljiv ističe da činjenice koje su okrivljenici naveli u svojim pisanim obranama nisu od značaja za drugačije rješavanje ovog prekršajnog postupka. Način uklanjanja i zbrinjavanja otpadnog mulja koji se skladišti na lokaciji duže od godinu dana od dana nastanka tog otpada, uključujući i navedeni Plan zbrinjavanja donesen od strane Grada Zagreba, ne utječe na činjenicu daje prekršaj počinjen. Slijedom svega naprijed navedenog predlaže Sudu da donese presudu kojom će se okrivljenici proglasiti krivima i kazniti propisanim novčanim kaznama za prekršaj koji im se predmetnim prekršajnim nalogom stavlja na teret.
7. U podnesku branitelja okrivljenika od 3. travnja 2025. kao očitovanju okrivljenika na podnesak ovlaštenog tužitelja, isti navodi da u odnosu na Očitovanje Ovlaštenog tužitelja vezano uz navode točke II.1. pisanih obrana I.,II. i III. okrivljenika ovlašteni tužitelj navodi: „Znači u ovom slučaju radi se o skladištenju otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada, a to je duže nego je Zakonom dopušteno, a ne o načinu na koji okrivljenici nisu ispunili obvezu propisanu odredbama članka 21. stavka 1., 2. i 3. Zakona, te zbog toga nije bilo potrebno konkretizirati niti dokazivati, kako navode okrivljenici, na koji to konkretan način okrivljenici nisu osigurali obradu otpada ili zbrinjavanje otpada na siguran način.“ Dakle, ovlašteni tužitelj kao činjenični opis radnje prekršaja navodi „skladištenje otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada“. S time u vezi, I.,II. i III. Okrivljenici ističu kako u cijelosti ostaju kod navoda pisanih obrana te se dodatno očituju kako slijedi: II.1.1. Opisano djelo iz Očitovanja Ovlaštenog tužitelja po propisu nije prekršaj! Prije svega, I., II. i III. Okrivljenici ističu kako je u trenutku navodnog počinjenja prekršaja na snazi važeći Zakon o gospodarenju otpadom u kojem ne postoji odredba prema kojoj proizvođač otpada smije skladištiti vlastiti proizvodni otpad na lokaciji do jedne godine od njegova nastanka. Stoga, djelo za koje se protiv I., II. i III. okrivljenika vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u Očitovanju ovlaštenog tužitelja („skladištenje otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada“), po važećem propisu nije prekršaj! Pojašnjenja radi, djelo na način kako je to činjenično opisano u Očitovanju Ovlaštenog tužitelja bilo je opisano kao prekršaj u odredbama ranijeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom (članak 47. stavak 2. istog) te kažnjivo po istom tom ranijem zakonu. Međutim, stupanjem na snagu važećeg Zakona o gospodarenju otpadom (2021. godine) prestao je važiti raniji Zakon o održivom gospodarenju otpadom. Stoga, i sam taj raniji zakon i presuda Prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj 18.Pp G-2019/18 od 19. rujna 2018. godine koju dostavlja i na koju se poziva Ovlašteni tužitelj, uopće nisu relevantni ni mjerodavni u ovom prekršajnom postupku. Slijedom navedenog, I., II. i III. okrivljenici predlažu Naslovnom sudu da ih oslobodi optužbe da bi počinili prekršaj na način kako se to navodi u Očitovanju ovlaštenog tužitelja. Nadalje navodi da opisano djelo iz Prekršajnog naloga (optužnog akta) po propisu nije prekršaj! Prekršajnim nalogom I., II. i III. okrivljenicima je stavljeno na teret da „nisu kao proizvođač otpada osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. Zakona o gospodarenju otpadom, odnosno nisu osigurali zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s člankom 5. istog Zakona, u roku od jedne godine od dana nastanka otpada“ pa da su time: postupili protivno odredbi članka 21. stavka 1. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom i time počinili prekršaj kažnjiv po članku 167. stavku 1. točki 9. te članku 167. stavku 2. istog Zakona. S time u vezi, I.,II. i III. okrivljenici ističu kako u cijelosti ostaju kod navoda pisanih obrana da Prekršajni nalog nije konkretiziran, odnosno da iz činjeničnog opisa djela prekršaja u Prekršajnom nalogu uopće nije konkretizirano na koji način su to okrivljenici postupili protivno odredbi članka 21. stavka 1. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom. Također, I., II. i III. okrivljenici se dodatno očituju kao niže da gore navedeni činjenični opis, u biti, predstavlja isključivo samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja, i to zakonsku odredbu članka 21. stavka 1., odnosno dio zakonske odredbe članka 21. stavka 3. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom i ne sadrži ni jednu konkretnu radnju odnosno propust I., II. i III. okrivljenika. Naime, ovlašteni tužitelj uopće ne naznačuje: na koji to konkretan način I., II. i III. okrivljenici nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno temeljnim zahtjevima gospodarenja otpadom propisanim u članku 5. Zakona i redom prvenstva gospodarenja otpadom propisanim u članku 6. Zakona, odnosno na koji to konkretan način I., II. i III. okrivljenici nisu osigurali zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s temeljnim zahtjevima gospodarenja otpadom propisanim u članku 5. Zakona. Dakle, ovlašteni tužitelj uopće ne naznačuje koje su to konkretne radnje I., II. i III. okrivljenici bili dužni poduzeti, a nisu. Prema tome, na takav način djelo prekršaja nije uopće određeno. Naime, da bi se moglo zaključiti da se u ovom slučaju radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje odnosno propusti I., II. i III. okrivljenika. Stoga, činjenični opis u kojem nije opisana ni jedna konkretna radnja odnosno propust I., II. i III. okrivljenika, već se samo prepisuje zakonska odredba (kao što je to ovlašteni tužitelj učinio u prekršajnom nalogu), nije niti može biti prekršaj iz razloga jer djelo nije određeno. Da su I., II. i III. okrivljenici u pravu potvrđuje i recentna sudska praksa Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske („S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, a to su, između ostalog, i konkretne radnje odnosno propusti okrivljenika, moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj“ – usp. presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, Ppž- 8618/2021 od 10. siječnja 2024. godine). Stoga, djelo za koje se protiv I., II. i III. okrivljenika vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u prekršajnom nalogu (optužnom aktu), po propisu nije prekršaj. Dodatno, I., II. i III. okrivljenici i ovdje ukazuju Naslovnom sudu na navedeno pod II.1.1. ovog podneska, odnosno na nespornu činjenicu da „skladištenje otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada“, po važećem propisu nije prekršaj! Slijedom navedenog, I., II. i III. okrivljenici predlažu Naslovnom sudu da ih oslobodi optužbe da bi počinili prekršaj na način kako se to navodi u Očitovanju ovlaštenog tužitelja. U odnosu na Očitovanje Ovlaštenog tužitelja vezano uz navode točke II.2. pisanih obrana I.,II. i III. Okrivljenika predmetni navodi ovlaštenog tužitelja su dijelom neosnovani, a dijelom bespredmetni odnosno promašeni! Prije svega, da u Prekršajnom nalogu nije točno utvrđena količina otpada KB 19 08 05 koja se na dan 25. svibnja 2023. godine nalazila na lokaciji Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba, najbolje je potvrdio upravo sâm Ovlašteni tužitelj i to na način koji su I., II. i III. okrivljenici jasno argumentirali i dokazali u pisanim obranama te dopunama pisanih obrana i njihovim prilozima, dostavljenima tijekom ovog prekršajnog postupka. Dakle, suprotan navod Ovlaštenog tužitelja neosnovan je u cijelosti. Nadalje, bespredmetni su odnosno promašeni navodi Ovlaštenog tužitelja koji glase: „Ističemo da Zakonom o gospodarenju otpadom nije propisano da počinjenje prekršaja ovisi o količini otpada koja se skladišti na lokaciji duže od godinu dana od dana nastanka tog otpada, pa je tako propisan isti raspon kazne bez obzira koja količina otpada se skladišti duže nego je to Zakonom dopušteno. Količina otpada koja se skladišti na lokaciji duže od godinu dana od dana nastanka tog otpada nije od značaja za počinjenje djela prekršaja, te je prekršaj počinjen bez obzira koja količina otpada se skladišti na lokaciji duže od godinu dana od dana njegova nastanka.“ Naime, a kao što je to već navedeno „skladištenje otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada“ po važećem propisu nije prekršaj! U odnosu na Očitovanje Ovlaštenog tužitelja vezano uz navode točke II.3. pisanih obrana I.,II. i III. okrivljenika predmetni navodi Ovlaštenog tužitelja ne samo da su neosnovani, već i najbolje pokazuju i dokazuju osnovanost navoda I., II. i III. okrivljenika odnosno da opisano djelo iz Prekršajnog naloga (optužnog akta) po propisu nije prekršaj. Prije svega, a kao što je već navedeno u ovom podnesku, prekršajnim nalogom je I.,II. i III. okrivljenicima stavljeno na teret da su postupili protivno odredbi članka 21. stavka 1. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom i time počinili prekršaj kažnjiv po članku 167. stavku 1. točki 9. te članku 167. stavku 2. istog Zakona. Dakle, predmet ovog prekršajnog postupka – sukladno Prekršajnom nalogu (Optužnom aktu) Ovlaštenog tužitelja – jest da I., II. i III. Okrivljenici navodno: „nisu kao proizvođač otpada osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. Zakona o gospodarenju otpadom, odnosno nisu osigurali zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s člankom 5. istog Zakona“ → članak 21. stavak 1. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom pa su time, navodno, počinili prekršaj kažnjiv po članku 167. stavku 1. točki 9. - „9. je proizvođač otpada ili posjednik otpada, koji nije osigurao obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. ovoga Zakona, i nije osigurao zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s člankom 5. ovoga Zakona (članak 21. stavak 1.)“ → članak 167. stavak 1. točka 9. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom. Drugim riječima, predmet ovog postupka je navodni propust I., II. i III. Okrivljenika u postupanju sukladno člancima 5. i 6. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom, a koji glase: „Članak 5.
(1) Gospodarenje otpadom mora se provoditi na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne uzrokuje štetni utjecaj na okoliš, a posebno:
1. ne uzrokuje rizik od onečišćenja mora, voda, tla i zraka te ugrožavanja biološke raznolikosti
2. ne uzrokuje neugodu zbog buke i neugodnih mirisa
3. ne uzrokuje štetan utjecaj na krajolik ili mjesta od posebnog interesa i
4. ne uzrokuje nastajanje eksplozije ili požara.
(2) Izbjegavanje rizika onečišćenja mora, voda, tla i zraka te ugrožavanja biološke raznolikosti, kao posljedice gospodarenja otpadom, ostvaruje se provedbom propisa kojima se uređuje prostorno uređenje, gradnja, zaštita okoliša, zaštita prirode, vode i zaštita mora od onečišćenja s pomorskih objekata.
(3) Način gospodarenja otpadom koji ne uzrokuje neugodu zbog buke i mirisa izvan lokacije gospodarenja otpadom, štetan utjecaj na krajolik ili mjesta od posebnog interesa te nastajanje eksplozije ili požara ostvaruje se ispunjavanjem temeljnih zahtjeva za pristupne ceste, površine i građevinu sukladno propisu kojim se uređuje gradnja, te provedbom propisa kojim se uređuje prostorno uređenje.
(4) Neugoda uzrokovana mirisom utvrđuje se određivanjem mirisa koje provode pravne osobe akreditirane za odgovarajuće metode ispitivanja.
(5) Metode uzorkovanja i ispitivanja iz stavka 4. ovoga članka propisuje ministar nadležan za zaštitu okoliša (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom.
Članak 6.
(1) Podzakonski akt, odluka, plan ili program koji se donosi temeljem ovoga Zakona mora se uskladiti sa sljedećim redom prvenstva gospodarenja otpadom: 1. sprječavanje nastanka otpada
2. priprema za ponovnu uporabu
3. recikliranje
4. ostali postupci oporabe npr. energetska oporaba i
5. zbrinjavanje.
(2) Kad se primjenjuje red prvenstva gospodarenja otpadom i odlučuje između dvije ili više mogućnosti:
– mora se dati prednost varijanti koja daje najbolji ukupni ishod za okoliš, koja može uključivati i odstupanje od reda prvenstva gospodarenja otpadom za određeni tok otpada ako je to opravdano rezultatima analize životnog ciklusa ukupnih učinaka stvaranja i gospodarenja tom vrstom otpada i
– moraju se uzeti u obzir opća načela zaštite okoliša, predostrožnost, održivost, tehnološka izvedivost i ekonomska održivost, zaštita resursa, te ukupni učinci na okoliš, ljudsko zdravlje, gospodarstvo i društvo u skladu s člankom 1. stavkom 1. i člankom 5. stavkom 1. ovoga Zakona.“
S gore navedenim u vezi, I., II. i III. okrivljenici ističu da u Prekršajnom nalogu (Optužnom aktu) nema ni jedne jedine riječi na koji su to način okrivljenici postupili protivno gore citiranim člancima 5. i 6. predmetnog zakona, odnosno ne sadrži ni jednu konkretnu radnju odnosno propust I., II. i III. okrivljenika u vezi s tim člancima. Stoga, a kao što je već navedeno pod II.1.2. ovog podneska, djelo za koje se protiv I., II. i III. okrivljenika vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u Prekršajnom nalogu (optužnom aktu), po propisu nije prekršaj. Imajući u vidu sve gore navedeno, apsurdni su navodi iz Očitovanja Ovlaštenog tužitelja koji glase: „Vezano za navode točke II. 3. pisanih obrana I-okr, II-okr i III-okr o netočnosti navoda iz Prekršajnog naloga o njihovom navodnom nečinjenju ističu da skladištenje otpada duže od jedne godine od dana njegova nastanka predstavlja ne izvršavanje obveze propisane odredbama članka 21. Zakona te u tom smislu predstavlja nečinjenje okrivljenika. To što okrivljenici u svojim obranama navode da su izvršili rješenje od 9. travnja 2021. godine, ni u kojem slučaju ih ne opravdava u odnosu na skladištenje ostalog proizvedenog otpadnog mulja na lokaciji duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada. Nečinjenje i postupanje u skladu s odredbama članka 21. odnosi se upravo na predmetni otpadni mulj KB 19 08 05 koji se na lokaciji skladišti duže nego je to Zakonom dopušteno.“ Naime, ovlašteni tužitelj – iako Prekršajnim nalogom (Optužnim aktom) I., II. i III. okrivljenicima stavlja na teret navodni propust u postupanju sukladno člancima 5. i 6. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom – taj navodni propust obrazlaže „skladištenjem otpada duže od jedne godine od dana njegova nastanka“ S time u vezi, okrivljenici ističu kako ni u članku 21. stavku 1. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom, niti u člancima 167. stavku 1. točki 9. te 167. stavku 2. istog Zakona, nije propisana ni obveza ni kažnjavanje vezano uz vremenski rok. Čak dapače, u cjelokupnoj glavi XVII. prekršajne odredbe važećeg Zakona o gospodarenju otpadom, nigdje nije propisana prekršajna odgovornost/novčana kazna zbog povrede vremenskog roka izvršenja obveza iz članka 21. stavka 1. tog zakona. Dakle, potpuno je jasno da Ovlašteni tužitelj od Naslovnog suda traži utvrđivanje prekršajne odgovornosti te kažnjavanje I., II. i III. okrivljenika za činjenično opisano djelo koje po važećem propisu nije prekršaj! Naime, djelo „skladištenje otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada“ bilo je opisano kao prekršaj u odredbama ranijeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom, dok u važećem Zakonu o gospodarenju otpadom to djelo nije prekršaj. U odnosu na Očitovanje Ovlaštenog tužitelja vezano uz navode točke II.3.1) pisanih obrana I.,II. i III. Okrivljenika u cijelosti ostaju kod navoda pisanih obrana pod točkom II.3.1) koji nedvojbeno ukazuju na neosnovanost pobijanog Prekršajnog naloga. U odnosu na Očitovanje Ovlaštenog tužitelja vezano uz navode točke II.3.2) pisanih obrana I.,II. i III. okrivljenika u cijelosti ostaju kod navoda pisanih obrana pod točkom II.3.2) te ističu da i sâm Ovlašteni tužitelj jasno potvrđuje i priznaje da je otpadni mulj bio odložen na nepropusnu podlogu. Dakle, sâm Ovlašteni tužitelj jasno potvrđuje i priznaje kako ni jedna kap otpadne vode ili muljne vode ne dospijeva u okoliš, slijedom čega nema, niti je ikada mogla nastati bilo kakva šteta odnosno štetno djelovanje na okoliš ili podzemne vode. U odnosu na opetovane navode ovlaštenog tužitelja kako „skladištenje otpada duže od jedne godine od nastanka tog otpada nije dopušteno ovim Zakonom te je počinjeno djelo prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret“, I., II. i III. okrivljenici ističu da predmetno djelo po važećem propisu nije prekršaj! Naime, djelo „skladištenje otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada“ bilo je opisano kao prekršaj u odredbama ranijeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom, dok u važećem Zakonu o gospodarenju otpadom to djelo nije prekršaj. U odnosu na Očitovanje ovlaštenog tužitelja vezano uz navode točke II.3.3), II.3.4) i II.3.5) pisanih obrana I.,II. i III. okrivljenika u cijelosti ostaju kod navoda pisanih obrana pod gore navedenim točkama koji nedvojbeno ukazuju na neosnovanost pobijanog Prekršajnog naloga. U odnosu na Očitovanje ovlaštenog tužitelja vezano uz navode točke II.4. pisanih obrana I.,II. i III. okrivljenika u cijelosti ostaju kod navoda pisanih obrana pod točkom II.4. te ističu da i sâm ovlašteni tužitelj jasno potvrđuje i priznaje da su I., II. i III. okrivljenici pomogli u konačnom rješavanju problema zbrinjavanja mulja s CUPOVZ-a. Dakle, sâm ovlašteni tužitelj jasno potvrđuje i priznaje činjenje I., II. i III. okrivljenika što jasno pokazuje neosnovanost pobijanog Prekršajnog naloga. Nadalje, navodi Ovlaštenog tužitelja koji glase: „… u nadzoru je neosporno utvrđeno da se na lokaciji otpadni mulj skladištio duže od jedne godine od dana njegova nastanka, odnosno duže nego je to Zakonom dopušteno, što predstavlja prekršaj…“, ponovno najbolje pokazuju nezakonitost pobijanog Prekršajnog naloga jer to djelo po važećem propisu nije prekršaj! Naime, djelo „skladištenje otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada“ bilo je opisano kao prekršaj u odredbama ranijeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom, dok u važećem Zakonu o gospodarenju otpadom to djelo nije prekršaj.
8. U odnosu na Očitovanje Ovlaštenog tužitelja vezano uz navode točke II.5. pisanih obrana I.,II. i III. okrivljenika u cijelosti ostaju kod navoda pisanih obrana pod točkom II.5. te svih navoda iznesenih u ovom podnesku. Slijedom svega naprijed navedenog, okrivljenici predlažu Naslovnom sudu donijeti presudu kojom se odbija optužba protiv njih da bi počinili prekršaj koji im se pobijanim Prekršajnim nalogom stavlja na teret. Ako Naslovni sud bude smatrao drugačije, predlažu da ih se oslobodi od kazne, podredno da prilikom odluke o visini kazne Naslovni sud uzme u obzir sve naročito olakotne okolnosti ovog slučaja te da prilikom odmjeravanja visine kazne primjeni institut ublažavanja kazne te im izrekne najmanju moguću kaznu.
9. Svjedokinja MVS, viša inspektorica zaštite okoliša, ispitana u dokaznom postupku, izjavila je da je ona kao viša inspektorica zaštite okoliša obavljala nadzor nad poslovanjem trgovačkog društva Zagrebačke otpadne vode upravljanje i pogon d.o.o. a vezano uz skladištenje mulja od obrade urbanih otpadnih voda proizvedenih u Centralnom uređaju za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba. Posebno upitana rekla je da se ne sjeća što je bio povod nadzora, koliko zna nije se radilo o redovitom nadzoru, a ona je predmet dobila u rad u svibnju 2023. te je od tog trenutka i vodila nadzor vezan uz rečenu materiju. Nadzor je obavila 25. svibnja 2023. na lokaciji na kojoj se nalazi Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba, u Čulinečkoj cesti 287, gdje se obavlja djelatnost pročišćavanja voda te je utvrdila da se na navedenoj lokaciji odlaže i otpadni mulj kb. 19 08 05, radi se o mulju od obrade urbanih otpadnih voda koji nastaje kontinuirano. Tada su utvrđivali količine kako nastajanja mulja tako i skladištenog mulja i to su učinili uvidom u obrazac Očevidnik o nastajanju i tijeku otpada (ONTO) radi se o aplikaciji u koju je izvršila uvid, a iz nje su se mogli izvući i pojedini izvještaji. Na temelju Očevidnika ONTO odnosno izvještaja u koji je I-okr. pravna osoba uredno, ažurno i redovito upisivala podatke o proizvodnji otpadnog mulja, utvrdila je da je prosječna godišnja proizvodnja otpadnog mulja kb 19 08 05 otprilike 50 tisuća tona godišnje i utvrdila je da se u trenutku nadzora na toj lokaciji skladišti 362.451 t mulja od obrade urbanih otpadnih voda tog kb. Kako je Zakonom propisano da se otpad može skladištiti najdulje godinu dana od dana nastanka odnosno proizvodnje, iz zatečene količine zaključila je da je dio te količine nastao u razdoblju većem od godine dana te je izračunala da se radi o količini od 312.451,80 t. Posebno upitana je li uračunala u navedeni iznos količine mulja koje su zbrinute do dana nadzora, rekla je da nije, već se samo rukovodila zatečenim stanjem i količinom prosječne proizvodnje otpada u prošloj godini. Posebno upitana, a vezano uz plan zbrinjavanja otpada koji su okrivljenici predložili Državnom inspektoratu rekla je da je to njihov prijedlog o tempu zbrinjavanja otpada jer su i oni u Državnom inspektoratu bili svjesni da se na lokaciji nalazi prevelika količina otpada da bi se mogla zbrinuti u kratkom roku. Radilo se u Planu zbrinjavanja otpada od 2018. do 2023. godine i od 2024. do 2026. Međutim, u trenutku njezinog nadzora ovaj prvi Plan zbrinjavanja otpada još nije bio u potpunosti ispunjen. Posebno upitana rekla je da nisu pronađeni nikakvi nedostaci u pogledu skladištenja otpada osim količine koja je bila protivna Zakonu u pogledu duljine skladištenja. Na pitanje branitelja može li reći tko je dostavio Plan zbrinjavanja otpada, svjedokinja je odgovorila da je Grad Zagreb. Na pitanje branitelja da li je Grad Zagreb s Državnim inspektoratom usuglašavao Plan zbrinjavanja, svjedokinja je odgovorila da dopušta mogućim, ali joj nije poznato, da li je prihvaćen predložen Plan ili je Državni inspektorat tražio neke korekcije. Na pitanje branitelja može li pojasniti Rješenje od 3. srpnja 2023. kojim je I-okr. naložili uklanjanje druge količine mulja od one navedene u optužnom prijedlogu, svjedokinja je odgovorila da prilikom nadzora stanka nije imala nikakve primjedbe na utvrđenu količinu mulja, no Rješenje je doneseno na količinu koja se rukovodi Planom zbrinjavanja otpada jer su bili svjesni da je nemoguće u godini dana ukloniti cjelokupnu količinu od preko 300 tisuća tona mulja tako da su u Rješenju naložili uklanjanje količine koja je predviđena tim Planom. Na pitanje branitelja svjedokinji da li je to Rješenje poništeno i iz kojeg razloga, svjedokinja je odgovorila da je, Rješenje je poništeno i vraćeno na ponovni postupak s obrazloženjem da je Rješenje doneseno u svibnju 2023. pa za otpad koji je naređeno ukloniti nije moguće utvrditi radi li se o zatečenom ili novoproizvedenom otpadu u 2023. godini, slijedom čega proizlazi da se traži uklanjanje barem dijela otpada koji još nije niti nastao iako je izvjesno da će nastati u 2023. godini. Na pitanje branitelja može li reći da se njezin nadzor odvijao kontinuirano od 2023. godine, svjedokinja je odgovorila da rečena Rješenja i ono poništeno i ono naknadno doneseno donesena su u istom predmetu. Na pitanje branitelja može li reći jesu li okrivljenici postupili po Rješenju od 11. ožujka 2024. i uklonili 55.540,99 t otpada u roku propisanom u Rješenju, svjedokinja je odgovorila da jesu, a na pitanje branitelja jesu li otklonili i više nego što im je naloženo, odgovorila je da jesu, da je zbrinuto nešto više, odnosno 65.249,54 t, do dana nadzora 26. srpnja 2024. Na pitanje branitelja je li prilikom nadzora u svibnju 2023. utvrđivala i jesu li okrivljenici postupili po prethodnom Rješenju iz 2021. godine, odgovorila je da su istog dana obavljena dva nadzora, jedan na kojem se temelji ovaj postupak i drugi kontrola izvršenja tog Rješenja u kojem je utvrđeno da je Rješenje izvršeno. Na pitanje branitelja ima li dojam da su okrivljenici na bilo koji način imali nečinjenje u pogledu na ovaj prekršaj, svjedokinja je odgovorila da ona ne ulazi u to jer nije pravnica, no njezino viđenje da otpad s lokacije nisu uklanjali dulje od godine, što ne znači da ga nisu uopće otklanjali, već to nisu učinili. Na pitanje branitelja svjedokinji otkad problematika mulja u Gradu Zagrebu postoji, ista je odgovorila da ne zna, jer se prije nije bavila tim predmetom. Na pitanje branitelja zna li čija je obveza bila zbrinjavati mulj, svjedokinja je odgovorila da zna ono što je je on govorio, da je pročistač u koncesiji, no prema Zakonu odgovara svako tko proizvodi otpad. Na pitanje branitelja da zašto su onda pregovarali sa Gradom o količinama otpada koji će se zbrinuti, svjedokinja je odgovorila da ona nije i ne zna ništa o tome.
10. U dokaznom postupku Sud je pročitao Izvod iz sudskog registra za I-okr. pravnu osobu iz kojeg je vidljivo da su ČVSB i ČV direktori društva koji isto zastupaju zajedno, i da je predmet poslovanja društva, između ostalog i gospodarske i tehnološke usluge u području zbrinjavanja otpadnih voda, javna odvodnja otpadnih voda, skupljanje, oporaba i zbrinjavanje otpada itd.. Zatim je pročitan ugovor o radu i održavanju uređaja, izvadak, iz kojeg je vidljivo da je sklopljen dana 30. rujna 2002. između trgovačkih društava Zagrebačke otpadne vode d.o.o. kao koncesionara i Zagrebačke otpadne vode – upravljanje i pogon d.o.o. kao operatera. Nakon toga je pročitan Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 20. veljače 2018. iz kojeg je vidljivo da je isti sastavljen dana 19. i 20. veljače u uredskim prostorijama I-okr. pravne osobe na lokaciji Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (CUPOVZ) u [adresa] u predmetu vodopravnog inspekcijskog nadzora vezano za kontrolu postupanja društva Zagrebačke otpadne vode d.o.o. sukladno izdanoj vodopravnoj dozvoli za ispuštanje otpadnih voda od 10. travnja 2017., u Zapisniku su navedeni podaci o I-okr. pravnoj osobi i tada odgovornim osobama te je navedeno da je u obilasku lokacije utvrđeno da I-okr. pravna osoba vrši radove odlaganja otpadnog dehidriranog mulja iz CUPOVZ-a prema Ugovoru o radu i održavanju uređaja koji je potpisan između koncesionara i I-okr. pravne osobe kao operatera, navedeni su podaci o lokaciji, uvjetima o načinu skladištenja mulja, navedeno je kako nije zamijećeno ispuštanje procjednih otpadnih voda od odloženog otpadnog mulja u površinske vode itd., navedeni su zaključci o utvrđenom i to da je Grad Zagreb dodijelio koncesiju za financiranje, planiranje, izgradnju i upravljanje CUPOVZ društvu Zagrebačke otpadne vode d.o.o. na rok od 28 godina, da se mulj nastao na uređaju privremeno odlaže na asfaltnoj površini izvedenoj na šljunčanoj podlozi s monolitnim potpornim zidovima od armiranog betona u vodonepropusnoj izvedbi a odlagalište mulja služi za privremeno odlaganje istrulog dehidriranog i gašenim vapnom kondicioniranog i stabiliziranog mulja ( otpad ključnog broja 190805), da se prema točci III.2.2.1. sukladno čl. 33. do 37. Pravilnika o zbrinjavanju svih vrsta otpada iz tehnološkog procesa i mulja iz procesa obrade otpadnih voda I-okr. pravne osobe od studenog 2016. godine – gospodarenje otpadnim muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda otpadni mulj nastao pročišćavanjem otpadnih voda zabranjeno je odlagati u vode te se može odlagati na privremeno odlagalište unutar lokacije CUPOVZ-a do popunjenosti slobodnih kapaciteta a gospodarenje otpadnim muljem iz Uređaja u skladu je sa Pravilnikom o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi i Pravilnikom o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada, da je prema Ugovoru o koncesiji između Grada Zagreba i društva Zagrebačke otpadne vode d.o.o navedeno da koncesionar mora udovoljiti zahtjevima za mulj iz Priloga T9 uključujući one koji se odnose na odlaganje mulja na lokaciji uređaja i odlaganje mulja na buduće konačno odlagalište izvan lokacije uređaja dok je Grad odgovoran za ishođenje i produljivanje važnosti svih potrebnih suglasnosti koje se odnose na odlaganje ostataka na posebno odlagalište izvan lokacije uređaja, da je prema čl. 6.11 Drugog dodatka Ugovoru o koncesiji evidentirano da će Grad osigurati odlagalište mulja izvan lokacije uređaja bez naknade najkasnije za konačni prihvat Uređaja ili će nadoknaditi koncesionaru na prolaznoj osnovi sve razumne troškove, zakupnine i naknade koje zaračuna vlasnik/posjednik takvog odlagališta izvan lokacije uređaja a koncesionar će biti ovlašten organizirati i izvršiti propisno odlaganje mulja kako smatra prikladnim i imat će pravo Gradu naplatiti dogovorenu cijenu za to odlaganje, da prema Ugovoru o radu i održavanju uređaja od 2. 3. 2004. koji je potpisan između I-okr. pravne osobe kao operatera i koncesionara Zagrebačke otpadne vode d.o.o. sukladno točci 6,2 Rad uređaja točka d operater će obraditi mulj nastao pročišćavanjem otpadnih voda tako da udovolji zahtjevima mulja a ovisno o raspoloživosti prostora mulj proizveden tijekom dvije godine nakon prethodnog prihvata mehaničke faze pročišćavanja može se trajno pohraniti na lokaciji uređaja, te je navedeno da je obilaskom lokacije utvrđeno da je mulj odložen na nepropusnu podlogu i da nije odložen u vode. Zatim je pročitana e-mail poruka naslovljena na odvj. društvo Kovač & partneri kojem Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje iste obavještava kako dostavlja Plan usuglašen s Državnim inspektoratom te je pročitan prilog Plan zbrinjavanja mulja iz centralnog uređaja u kojem je navedeno da je isti izradio Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje dana 13. lipnja 2023., navedeno je da se odnosi na otpad KB 19 08 05 – muljevi od obrade urbanih otpadnih voda u razdoblju od 2024. -2026. navedeno je kako je sukladno Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru postupanja s otpadom na lokaciji u [adresa] od strane Državnog inspektorata na dan 25. 5. 2023. utvrđena količina od oko 312.451,80 tona mulja skladištenog na lokaciji duže od jedne godine od nastanka tog otpada, da je temeljem Plana za razdoblje 2019. - 2023. do kraja 2023. planirano zbrinjavanje dodatnih 100.000,00 tona mulja trenutno skladištenog na lokaciji duže od jedne godine pa će time na lokaciji na dan 31. 12. 2023. biti skladišteno oko 237.000,00 tona mulja duže od jedne godine od njegovog nastanka da će po Planu za naredno razdoblje zbrinjavati mulj koji uključuje već odloženi i novoproizvedeni u 2024., 2025. i 2026. ukupno u svakoj godini 128.000 tona odnosno sveukupno 384.000 tona. Nakon toga je pročitan Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 25. svibnja 2023. iz kojeg je vidljivo da je nadzor obavljen nad poslovanjem I-okr. pravne osobe na adresi sjedišta te je navedeno, u bitnom, kako je neposrednim očevidom i uvidom u Očevidnik o nastanku i tijeku otpada e-ONTO odnosno izvještaje Količina po lokaciji, KB-u i načinu za 2021., 2022. i 2023. (podaci na datum 25. 5. 2023.) utvrđeno je da je stranka uklonila s lokacije i predala osobama ovlaštenim za gospodarenje otpadom slijedeće količine otpada KB 19 08 05 u 2021. 56.258,77 tona, u 2022. 121.841,74 tona i u 2023. 32.521,59 što je ukupna količina od 210.622,10 tona otpada i konstatirano je da je I- okr. pravna osoba izvršila Rješenje Klasa: UP/I 351-02/21-04/14 i urbroj 443-01-16- 03-21-3 od 9. travnja 2021. godine. Zatim je pročitan Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 25. svibnja 2023. iz kojeg je vidljivo da je nadzor obavljen nad poslovanjem I-okr. pravne osobe na adresi sjedišta te je navedeno, u bitnom, kako je uvidom u očevidnik e-ONTO utvrđeno da se na lokaciji nalazi 362.451.800,00 kg otpada KB 19 08 05, da je uvidom u iste očevidnika za 2020., 2021. i 2022. godinu utvrđeno da je u 2020. godini na lokaciji proizvedeno 51.836,38 tona otpadnog mulja, u 2021. godini 50.903,37 tona otpadnog mulja i u 2022. godini 48.806,34 tona otpadnog mulja pa da s obzirom da godišnje nastaje oko 50.000 tona otpadnog mulja a na lokaciji se nalazi 362.451,80 tona otpadnog mulja razvidno je da se razlika od oko 312.451,80 tona otpadnog mulja skladišti na lokaciji duže od jedne godine od nastanka tog otpada, koji Zapisnik su predstavnici I-okr. pravne osobe potpisali bez primjedbi. Potom je pročitan Ugovor o koncesiji odnosno njegovi izvatci iz kojih je vidljivo da prema čl. 5..2 podtočki d) će koncesionar obraditi sav mulj nastao pri pročišćavanju otpadnih voda, tako da zadovoljava zahtjeve za mulj. Ovisno o raspoloživom prostoru, mulj nastao tijekom dvije godine nakon prethodnog prihvata stadija mehaničkog pročišćavanja može biti trajno uskladišten na lokaciji Uređaja dok je u članku 6.11. utvrđeno je da će Grad Zagreb osigurati odlagalište mulja izvan lokacije uređaja bez naknade najkasnije za konačni prihvat Uređaja (što odgovara 1.0 milijun ES u biološkoj fazi) ili će naknaditi Koncesionaru na prolaznoj osnovi sve razumne troškove, zakupnine i naknade koje zaračunava vlasnik posjednik takvog odlagališta izvan Lokacije uređaja. Zatim je pročitan dopis Državnog pravobraniteljstva Grada Zagreba broj: Dp-191/2000 od 13. prosinca 2000. u kojem se dostavlja mišljenje na Ugovor o koncesiji za obavljanje komunalne djelatnosti pročišćavanja otpadnih voda na području Grada Zagreba navodeći da je navedeni pravni posao valjan, moguć i dopustiv, te je pročitano identično mišljenje dano u dopisu Županijskog državnog odvjetništva broj:
M-3/02 od 11. studenoga 2002.. Nakon toga je pročitan dopis Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje klasa: 404-01/23-005/7 i urbroj: 251-06-34/001-23-2 od 20. lipnja 2023., naslovljen na Državni inspektorat u kojem u bitnom navode da je sukladno Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru postupanja s otpadom na lokaciji u [adresa] od strane Državnog inspektorata na dan 25. 5. 2023. utvrđena količina od oko 312.451,80 tona mulja skladištenog na lokaciji duže od jedne godine od nastanka tog otpada, da je temeljem Plana za razdoblje 2019. - 2023. do kraja 2023. planirano zbrinjavanje dodatnih 100.000,00 tona mulja trenutno skladištenog na lokaciji duže od jedne godine pa će time na lokaciji na dan 31. 12. 2023. biti skladišteno oko 237.000,00 tona mulja duže od jedne godine od njegovog nastanka da će po Planu za naredno razdoblje zbrinjavati mulj koji uključuje već odloženi i novoproizvedeni u 2024., 2025. i 2026. ukupno u svakoj godini 128.000 tona odnosno sveukupno 384.000 pa mole da se odobri predloženi Plan. Zatim su pročitani Izvještaji količina otpada na lokaciji, podaci na datum 25. svibnja 2023., izdani od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, u kojima je navedeno trgovačko društvo Zagrebačke otpadne vode – upravljanje i pogon d.o.o., koje se odnosi na otpad ključnog broja 19 08 05, navedeni su preuzimatelji i navedeno je da je u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. predano 35.187.150,00 tona, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. predano 56.258.770,00 tona, u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. predano 121.841.740,00 tona, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. predano 32.521.590,00 tona. Potom je pročitan Obrazac NO podaci za 2022. godinu u kojem je naveden operater I-okr. pravna osoba i kao odgovorna osoba operatera II- okrivljenik, navedeni su podaci preuzimatelja otpada i za otpad muljevi od obrade urbanih otpadnih voda navedeno je da je u izvještajnoj godini nastalo 48.806.34 tona otpada. Zatim je pročitano Rješenje Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora u području gospodarenja otpadom klasa: UP/I 351-01/23-04/80 od 3. srpnja 2023. kojim se naređuje I-okr. pravnoj osobi uklanjanje 106.478,41 tone otpada KB 19 08 05 muljevi od obrade urbanih otpadnih voda s lokacije Centralnog uređaja za obradu otpadnih voda Grada Zagreba, [adresa], sukladno Planu zbrinjavanja mulja iz Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba u razdoblju 2019. – 2023., s rokom za izvršenje 31. prosinca 2023. godine, a u obrazloženju navedenog Rješenja je navedeno u bitnom da je stranka proizvođač otpadnog mulja i da je uvidom u Očevidnik ONTO utvrđeno da se na lokaciji na dan nadzora 25. svibnja 2023. skladišti 362.451,80 tona otpada KB 19 08 05, da je u 2023. godini temeljem Plana planirano uklanjanje 139.000 tona otpadnog mulja a do dana nadzora je uklonjeno 32.521,59 tona, to se prema Planom predviđenoj dinamici u 2023. godini ima ukloniti još 106.478,41 tona otpadnog mulja. Zatim je pregledan izvještaj I-okr. pravne osobe nazvan Stanje popunjenosti odlagališta otpadnog mulja 2020. – 2023. stanje na dan 20. studenoga 2023., u kojem je putem skica i kompjuterskih simulacija prikazan stupanj popunjenosti na odlagalištima otpadnog mulja CUPOV. Potom je pročitan Dopis Državnog inspektorata od 18. prosinca 2023., naslovljen na punomoćnike a u ovom predmetu branitelje I-okr. pravne osobe u kojem navodi da dostavlja drugostupanjsko Rješenje te je pročitano Rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja klasa:UP/I 351-02/23-21/37 i urbroj: 517-14-2-1-23-2 od 29. rujna 2023. kojim se poništava Rješenje Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora u području gospodarenja otpadom klasa: UP/I 351-01/23-04/80 od 3. srpnja 2023. i predmet vraća na ponovno rješavanje a u obrazloženju navedenog Rješenja, navedeno je u bitnom da je Rješenje doneseno u svibnju 2023. godine, za otpad koji je naređeno ukloniti pobijanim rješenjem nije moguće utvrditi radi li se o zatečenom ili novoproizvedenom otpadu u 2023. godini slijedom čega proizlazi da se traži uklanjanje barem dijela otpada koji još nije niti nastao, iako je sukladno Planu izvjesno da će nastati u 2023. godini. Nakon toga su pročitane prva i zadnja strana Očevidnika o nastanku i tijeku otpada od 2. kolovoza 2024. te je pregledana fotografija priložena uz iste iz kojih je vidljivo da je isti izdalo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, da se radi o podacima na dan 2. kolovoza 2024., da se odnose na I-okr. pravnu osobu i da vrijedi od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. te je navedeno da je na dan 2. kolovoza 2024. izvršena korekcija otpadnog mulja na lokaciji CUPOVZ sa 65.954.380 kg na stanje 19.873.011 kg, da je korekcija stanja na taj dan izvršena na način da su sve preostale količine odloženog mulja prebačene na plohu D1 odnosno izvršen je pretovar sa plohe D2 na plohu D1 od 25. srpnja do 1. kolovoza 2024. pri čemu su vaganjem utvrđene pretovarene količine od 18.978.431 kg, da je na istu plohu tijekom tog perioda odložen i novonastali otpadni mulj u količini utvrđenoj vaganjem od 894.580 kg pa stoga stanje ukupno odloženog otpadnog mulja na lokaciji utvrđeno vaganjem iznosi 19.873.011 kg odnosno 19.873.011 tona a na fotografiji je vidljivo da je veći dio odlagališta ispražnjen. Zatim je pročitan Očevidnik o nastanku i tijeku otpada iz kojeg je vidljivo da je isti izdalo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, da se radi o podacima na dan 25. svibnja 2023., da se odnose na I-okr. pravnu osobu i da vrijedi od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. te je navedeno stanje u kg 362.451.800,00. Potom je pročitan Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 9. siječnja 2024. iz kojeg je vidljivo da je nadzor obavljen nad poslovanjem I-okr. pravne osobe u prostorijama njezinog sjedišta te je navedeno u bitnom kako je uvidom u e- ONTO za otpad KB 19 08 05 za 2024. godinu utvrđeno da je na dan 8. siječnja 2024. upisana količina stanja 298.384.070,00 kg otpada a razvidno je da je količina 297.266.830,00 kg otpada prenesena iz e-ONTO za 2023. godinu, koji Zapisnik su predstavnici I-okr. pravne osobe potpisali bez primjedbi. Nakon toga je pročitan Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 6. ožujka 2024. iz kojeg je vidljivo da je nadzor obavljen nad poslovanjem I-okr. pravne osobe u prostorijama njezinog sjedišta te je navedeno u bitnom kako je uvidom u e-ONTO za otpad KB 19 08 05 za 2024. godinu utvrđeno da se na dan 5. ožujka 2024. na lokaciji nalazilo 108.084.760,00 kg otpada a u zadnjoj godini dana u razdoblju od 6. ožujka 2023. do 5. ožujka 2024. proizvedeno je ukupno 52.543.770,00 kg otpadnog mulja te je razvidno da se razlika od 55.540.990,00 kg skladišti na lokaciji duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada. Potom je pročitano Rješenje Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora u području gospodarenja otpadom klasa: UP/I 351-01/23-04/80 i urbroj: 445-01-16-03- 24-13 od 11. ožujka 2024. kojim se naređuje I-okr. pravnoj osobi uklanjanje 55,540,99 tona otpada KB 19 08 05 muljevi od obrade urbanih otpadnih voda s lokacije Centralnog uređaja za obradu otpadnih voda Grada Zagreba, [adresa], s rokom za izvršenje 22. srpnja 2024. godine. Zatim je pročitano Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije klasa: UP/I 351-0224-21/31 i urbroj: 517- 14-2-1-24-2 od 24. lipnja 2024. kojim se kao neosnovana odbija žalba I-okr. pravne osobe izjavljena protiv Rješenja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora u području gospodarenja otpadom klasa: UP/I 351-01/23-04/80 i urbroj: 445-01-16-03-24-13 od 11. ožujka 2024. a u obrazloženju rečenog Rješenja navedeno je u bitnom kako je u konkretnom slučaju nesporno da je žalitelj aktivno legitimiran kao nadzirana osoba, da je iz uvida u Zapisnike o provedenim inspekcijskim nadzorima koji su od strane zakonskih zastupnika žalitelja potpisani bez primjedbi nesporno činjenično utvrđeno kako se razlika od 55.540,990,00 kg otpadnog mulja KB 19 08 05 skladišti na predmetnoj lokaciji duže od jedne godine od dana nastanka tog otpada, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje i na isto u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenilo materijalno pravo. Nakon toga je pročitan Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 26. srpnja 2024. iz kojeg je vidljivo da je ovlašteni tužitelj tog dana obavio inspekcijski nadzor u prostorijama I-okr. pravne osobe u predmetu kontrola izvršenja Rješenja klasa: UP/I 351-01/23-04/80 i urbroj: 443-01-16-03-24-13 od 11. ožujka 2024. u kojem nadzoru je utvrđeno da je I-okr. pravna osoba izvršila navedeno Rješenje koje je postalo izvršno dana 23. srpnja 2024. jer je do dana nadzora uklonila s lokacije i predala osobama ovlaštenim za gospodarenje otpadom 65.249,54 tone otpada KB 19 08 05.. Potom je pročitana e-mail poruka od 22. srpnja 2024. koju II-okr. upućuje inspektorici i obavještava je da su postupili u skladu s Rješenjem od 11. ožujka 2024. i s područja pročistača u međuvremenu uklonili znatno više otpadnog mulja od naloženih 55.540,99 tone i predali ih ovlaštenim društvima, te ju obavještava da će od 25. srpnja2024. započeti s vaganjem ukupno preostalog otpadnog mulja koji će nakon završetka koncesije 3. kolovoza 2024. ostati na privremenom odlagalištu te ju srdačno poziva da u navedenom terminu poprati i protokolira proces vaganja. Obrazac količina otpada po lokaciji, KB-u i načinu podaci na datum 26. srpnja 2024. iz kojeg je vidljivo da se odnosi na ključni broj otpada 19 08 05, navedeni preuzimatelji i vidljivo je da je predano ukupno 65.249.540,00 kg.
11. U pročitanom podnesku koji je branitelj predao Sudu kao svoju završnu riječ isti je naveo da smatra da je iz provedenog dokaznog postupka u ovom predmetu jasno utvrđeno i dokazano da opisano djelo iz Optužnog akta i Očitovanja Ovlaštenog tužitelja na pisane obrane okrivljenika po propisu nije prekršaj. Pojasnio je da prije svega, Optužnim aktom se navodi da su okrivljenici krivi zato što su: „kao pravna osoba
– proizvođač otpada i odgovorne osobe u pravnoj osobi, do dana inspekcijskog nadzora 25. svibnja 2023., na lokaciji okrivljene pravne osobe u [adresa], skladištili duže od jedne godine od dana nastanka otpada, oko 312.451,80 tona proizvedenog vlastitog otpada KB 19 08 05…“ . Isto tako, Ovlašteni tužitelj u Očitovanju na pisane obrane okrivljenika jasno navodi: „Znači u ovom slučaju radi se o skladištenju otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada, a to je duže nego je Zakonom dopušteno, a ne o načinu na koji okrivljenici nisu ispunili obvezu propisanu odredbama članka 21. stavka 1., 2. i 3. Zakona, te zbog toga nije bilo potrebno konkretizirati niti dokazivati, kako navode okrivljenici, na koji to konkretan način okrivljenici nisu osigurali obradu otpada ili zbrinjavanje otpada na siguran način.“ Dakle, Ovlašteni tužitelj kao činjenični opis radnje prekršaja navodi „skladištenje otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada“. Predmetno jasno potvrđuje svjedok CVS, inspektorica zaštite okoliša, kad u iskazu danom na glavnoj raspravi održanoj dana 6. veljače 2025. godine, između ostalog, navodi: „Kako je Zakonom propisano da se otpad može skladištiti najdulje godinu dana od dana nastanka odnosno proizvodnje…“ S time u vezi, ukazuje sudu da djelo za koje se protiv I., II. i III. okrivljenika vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom aktu i Očitovanju ovlaštenog tužitelja te iskazu inspektorice zaštite okoliša („skladištenje otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada“), po važećem propisu nije prekršaj! Pojašnjenja radi, djelo na način kako je to činjenično opisano u Očitovanju ovlaštenog tužitelja bilo je opisano kao prekršaj u odredbama ranijeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom (članak 47. stavak 2. istog) te kažnjivo po istom tom ranijem zakonu. Međutim, stupanjem na snagu važećeg Zakona o gospodarenju otpadom (2021. godine) prestao je važiti raniji Zakon o održivom gospodarenju otpadom. Stoga, i sam taj raniji zakon i presuda Prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj 18.Pp G-2019/18 od 19. rujna 2018. godine koju dostavlja i na koju se poziva ovlašteni tužitelj, uopće nisu relevantni ni mjerodavni u ovom prekršajnom postupku. Nadalje, optužnim aktom okrivljenicima je stavljeno na teret da „nisu kao proizvođač otpada osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. Zakona o gospodarenju otpadom, odnosno nisu osigurali zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s člankom 5. istog Zakona, u roku od jedne godine od dana nastanka otpada“ pa da su time: postupili protivno odredbi članka 21. stavka 1. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom i time počinili prekršaj kažnjiv po članku 167. stavku 1. točki 9. te članku 167. stavku 2. istog Zakona. Smatra da prekršajni nalog nije konkretiziran, odnosno da iz činjeničnog opisa djela prekršaja u prekršajnom nalogu uopće nije konkretizirano na koji način su to okrivljenici postupili protivno odredbi članka 21. stavka 1. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom. Naime, gore navedeni činjenični opis, u biti, predstavlja isključivo samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja, i to zakonsku odredbu članka 21. stavka 1., odnosno dio zakonske odredbe članka 21. stavka 3. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom i ne sadrži ni jednu konkretnu radnju odnosno propust I., II. i III. Okrivljenika. Drugim riječima, ovlašteni tužitelj uopće ne naznačuje: na koji to konkretan način I., II. i III. okrivljenici nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno temeljnim zahtjevima gospodarenja otpadom propisanim u članku 5. Zakona i redom prvenstva gospodarenja otpadom propisanim u članku 6. Zakona, odnosno na koji to konkretan način I., II. i III. okrivljenici nisu osigurali zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s temeljnim zahtjevima gospodarenja otpadom propisanim u članku 5. Zakona. Dakle, ovlašteni tužitelj uopće ne naznačuje koje su to konkretne radnje I., II. i III. okrivljenici bili dužni poduzeti, a nisu. Prema tome, na takav način djelo prekršaja nije uopće određeno. S time u vezi, želi naglasiti kako – da bi se uopće moglo zaključiti da se radi o prekršaju – djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje odnosno propusti okrivljenika, konkretno u ovom slučaju I.,II. i III. okrivljenika. Stoga, činjenični opis u kojem nije opisana ni jedna konkretna radnja odnosno propust I., II. i III. okrivljenika, već se samo prepisuje zakonska odredba (kao što je to Ovlašteni tužitelj učinio u Prekršajnom nalogu), nije niti može biti prekršaj iz razloga jer djelo nije određeno. Sve to jasno potvrđuje i recentna praksa Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske („S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, a to su, između ostalog, i konkretne radnje odnosno propusti okrivljenika, moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj“ – usp. presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, Ppž-8618/2021 od 10. siječnja 2024. godine). Ovaj svoj propust Ovlašteni tužitelj pokušava opravdati „skladištenjem otpada duže od jedne godine od dana njegova nastanka“ S time u vezi, ukazuje Naslovnom sudu kako ni u članku 21. stavku 1. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom, niti u člancima 167. stavku 1. točki 9. te 167. stavku 2. istog Zakona, nije propisana ni obveza ni kažnjavanje vezano uz vremenski rok. Čak dapače, u cjelokupnoj glavi XVII. prekršajne odredbe važećeg Zakona o gospodarenju otpadom, nigdje nije propisana prekršajna odgovornost/novčana kazna zbog povrede vremenskog roka izvršenja obveza iz članka 21. stavka 1. tog zakona. Dakle, potpuno je jasno da Ovlašteni tužitelj od Naslovnog suda traži utvrđivanje prekršajne odgovornosti te kažnjavanje I., II. i III. okrivljenika za činjenično opisano djelo koje po važećem propisu nije prekršaj! Naime, djelo „skladištenje otpada koji se na lokaciji skladišti duže od godinu dana nastanka tog otpada“ bilo je opisano kao prekršaj u odredbama ranijeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom, dok u važećem Zakonu o gospodarenju otpadom to djelo nije prekršaj. U konačnici, ukazujem Naslovnom sudu kako je tijekom ovog postupka nedvojbeno dokazano da u Optužnom aktu nije ni točno utvrđena količina otpada KB 19 08 05 koja se na dan 25. svibnja 2023. godine nalazila na lokaciji Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba, pa je i iz tog razloga optužni akt nezakonit i nevaljan. Slijedom svega naprijed navedenog, predlažem Naslovnom sudu da I., II. i III. okrivljenike oslobodi optužbe da bi počinili prekršaj na način kako se to navodi u Optužnom aktu i Očitovanju Ovlaštenog tužitelja. Ako Naslovni sud bude smatrao drugačije, smatra da se ovaj prekršajni postupak uopće nije trebao voditi jer se njime ne ostvaruje opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. važećeg Prekršajnog zakona. Naime, iz cjelokupnog provedenog postupka nedvojbeno je dokazano da su upravo okrivljenici riješili – kroz dugi niz prethodnih godina (od 2000. godine pa do danas) nagomilani – problem rješavanja pitanja otpada KB 19 08 05 na lokaciji Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba. Prije svega, istog tog dana (25. svibnja 2023. godine) – prethodno ovom inspekcijskom nadzoru – ovlašteni tužitelj proveo je inspekcijski nadzor s predmetom nadzora – kontrola izvršenja rješenja klasa: UP/I 351-02/21-04/14, ur.broj: 443-01-16-03-21-3 od 9. travnja 2021. godine. Tim prethodnim rješenjem I. okrivljeniku je bilo naređeno uklanjanje 181.656 tona otpada KB 19 08 05 sukladno „Planu zbrinjavanja mulja iz Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba u razdoblju 2019.
– 2023.“ u roku do 31. prosinca 2021. godine. S time u vezi, Ovlašteni tužitelj predmetnim nadzorom jasno je utvrdio da je I. okrivljenik u cijelosti izvršio predmetno rješenje od 9. travnja 2021. godine i to putem ovlaštenih društava. Sve to jasno je potvrdio i svjedok CVS, inspektorica zaštite okoliša, u iskazu danom na glavnoj raspravi održanoj dana 6. veljače 2025. godine. Nadalje, rješenjem ovlaštenog tužitelja od 11. ožujka 2024. godine naloženo je okrivljenicima da do 22. srpnja 2024. godine uklone ukupno 55.540.99 tona otpadnog mulja s lokacije Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba. Okrivljenici su do tog datuma u cijelosti, pa čak i više od toga, postupili po tom rješenju. Naime, do dana kontrolnog nadzora 26. srpnja 2024. godine, okrivljenici su uklonili ukupno 65.249,54 tone otpadnog mulja, dakle cca 10.000,00 tona više od naloženog. Sve to jasno je potvrdio i svjedok CVS, inspektorica zaštite okoliša, u iskazu danom na glavnoj raspravi održanoj dana 6. veljače 2025. godine. U konačnici, pisana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu jasno dokazuje da je stanje mulja na dan 2. kolovoza 2024. godine – kao zadnji dan važenja Ugovora o koncesiji – iznosilo 19.873,01 tonu što je unutar dozvoljene količine. Sve gore navedene činjenice, odnosno nesporno činjenje I., II. i III. okrivljenika, jasno je tijekom ovog postupka potvrdio i sâm ovlašteni tužitelj te je jasno priznao da su I., II. i III. Okrivljenici pomogli u konačnom rješavanju problema zbrinjavanja mulja s Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba. Slijedom svega navedenog, predlaže Naslovnom sudu da okrivljenike prije svega oslobodi od kazne jer kažnjavanje okrivljenika u ovom slučaju uopće nije potrebno. Naime, kažnjavanjem okrivljenika u ovom postupku ne ostvaruje se ni opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. važećeg Prekršajnog zakona, niti svrha kažnjavanja iz članka 32. tog zakona. Ovo dodatno imajući u vidu nespornu činjenicu da je Ugovor o koncesiji raskinut te da je uređaj s danom 3. kolovoza 2024. godine predan na upravljanje Gradu Zagrebu odnosno društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Isto tako, da je kažnjavanje okrivljenika u ovom slučaju nepotrebno jasno proizlazi i iz Plana zbrinjavanja utvrđene količine (iz Prekršajnog naloga) uskladištenog otpada (otpadnog mulja) na lokaciji Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba u narednom vremenskom periodu od tri godine, odnosno od 2024. do 2026. godine, a koji plan je Ovlašteni tužitelj usuglasio s Gradom Zagrebom (uvid u list 37 i uvid u list 38 sudskog spisa). Naime, Ovlašteni tužitelj – planom usuglašenim s Gradom Zagrebom – nedvojbeno dopušta daljnje identično postupanje kao i ono koje je ovim Optužnim aktom utvrdio kao prekršaj, i za koje zahtijeva kažnjavanje okrivljenika. Podredno, predlaže Naslovnom sudu da prilikom odluke o visini kazne Naslovni sud uzme u obzir sve naročito olakotne okolnosti ovog slučaja te da prilikom odmjeravanja visine kazne primjeni institut ublažavanja kazne te im izrekne najmanju moguću kaznu. Pod olakotnim okolnostima prije svega želi ukazati Naslovnom sudu na navode pisanih obrana okrivljenika. Isto tako, želim ukazati Naslovnom sudu kako je II. Okrivljenik postao direktor društva I. Okrivljenika od siječnja 2019. godine, dok je III. Okrivljenik postao direktor društva I. Okrivljenika od početka rujna 2019. godine. S time u vezi, odmah su preuzeli – kroz dugi niz prethodnih godina (od 2000. godine pa do danas) nagomilani – problem rješavanja pitanja otpada KB 19 08 05 unatoč nedjelovanju Grada Zagreba čija je to i bila obveza sukladno Ugovoru o koncesiji te nedostatku rješenja tog problema na razini cijele Republike Hrvatske. Isključivo zbog uloženog iznimnog napora II. i III. Okrivljenika uspjeli su riješiti nagomilani problem mulja kako je to već prethodno naveo.
12. Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući u smislu čl. 88. Prekršajnog zakona sve provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenici postupili protivno odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom jer kao pravna osoba – proizvođač otpada i odgovorne osobe u pravnoj osobi nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu recikliranjem ili oporabom sukladno čl. 5 i 6. Zakona o gospodarenju otpadom odnosno nisu osigurali zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s čl. 5. cit. Zakona. Odgovornost okrivljenika za ovo djelo prekršaja proizlazi u prvom redu iz obrane okrivljenika koji, iako osporavaju svoju odgovornost za počinjenje ovog djela prekršaja, priznaju sve činjenice relevantne za počinjenje istog. Naime, u postupku je nesporno a proizlazi i iz provedenih dokaza da otpad ključnog broja 19 08 05 — muljevi od obrade otpadnih voda nastaje kao nusproizvod u postupku pročišćavanja otpadnih voda putem Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba koji je izgrađen na temelju Ugovora o koncesiji od 16. prosinca 2000. godine, sklopljenog između Grada Zagreba, kao davatelja koncesije i trgovačkog društva Zagrebačke otpadne vode d.o.o. kao koncesionara, te je nesporno da I-okr. pravna osoba nije koncesionar već je koncesionar navedeno trgovačko društvo, dok je I-okr. pravna osoba osnovana u svrhu upravljanja i održavanja uređajem te su koncesionar i l. okrivljena sklopili Ugovor o radu i održavanju uređaja dana 2. ožujka 2004. godine, koji sadrži preslikane odredbe Ugovora o koncesiji vezane za rad i održavanje Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba, a navedena činjenica određuje položaj, mogućnosti i moguće ingerencije u radu l. okrivljene jer su u svom poslovanju vezani uputama i nalozima koncesionara, koji je pak vezan uputama i nalozima Grada Zagreba, kao davatelja koncesije. Nadalje, u postupku je nesporno, a proizlazi i iz pročitanih dokaza da se na spornoj lokaciji na dan nadzora 25. svibnja 2023. skladištilo 362.451,80 tona otpada KB 19 08 05, da je u 2023. godini temeljem Plana planirano uklanjanje 139.000 tona otpadnog mulja a do dana nadzora je uklonjeno 32.521,59 tona, to se prema Planom predviđenoj dinamici u 2023. godini ima ukloniti još 106.478,41 tona otpadnog mulja, te je nesporno da je ovlašteni tužitelj, vodeći računa o prosječnom nastanku otpada u svakoj godini koji iznosi oko 50.000,00 tona, kao i tempu zbrinjavanja istog, izračunao da se na lokaciji u [adresa] na dan 25. 5. 2023. nalazi količina od oko 312.451,80 tona mulja, kao i da je temeljem Plana za razdoblje 2019. - 2023. do kraja 2023. planirano zbrinjavanje dodatnih 100.000,00 tona mulja. Osim toga, nesporno je i da je Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje Grada Zagreba donosio, a sa Državnim inspektoratom usuglašavao, Plan zbrinjavanja mulja iz centralnog uređaja u kojem je određena dinamika zbrinjavanja otpada KB 19 08 05
– muljevi od obrade urbanih otpadnih voda u razdoblju od 2024. -2026., kao i u prethodnom razdoblju, iz kojih planova proizlazi da se planira zbrinuti znatno veće količine otpadnog mulja od onih koje se proizvode godišnje. Iz navedenih, nespornih i utvrđenih činjenica proizlaze i sva bitna obilježja djela prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret. Naime, optužnim prijedlogom okrivljenike se tereti da bi postupili protivno odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom koji propisuje da je proizvođač otpada i posjednik otpada dužan osigurati obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. ovoga Zakona, a kad navedeno nije moguće, dužan je osigurati zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s člankom 5. ovoga Zakona. Budući citirani Zakon u čl. 4. toč. 65. definira proizvođača otpada kao svaku osobu čijom aktivnošću nastaje otpad i svaku osobu koja obavlja prethodnu obradu, miješanje ili drugi postupak kojim nastaje promjena sastava ili svojstva otpada, tako je I-okr. pravna osoba, neovisno o tome što sama nije koncesionar za obavljanje djelatnosti prilikom koje nastaje otpad i neovisno o ograničenjima koja proizlaze iz ranije spomenutih Ugovora o koncesiji i Ugovora o radu i održavanju uređaja, proizvođač otpada u smislu Zakona o gospodarenju otpadom, te se na njeno postupanje primjenjuju gore navedene odredbe Zakona. U pravu je branitelj okrivljenika kad navodi kako ni u članku 21. stavku 1. važećeg Zakona o gospodarenju otpadom, niti u članku 167. stavku 1. točki 9. stavku 2. istog Zakona u kojem je sadržana kažnjiva odredba, nije propisana ni obveza ni kažnjavanje vezano uz vremenski rok. Međutim, kako iz pojmova Zakona u čl. 4. toč. 75. proizlazi da je skladištenje otpada privremeni smještaj otpada u skladištu najduže do godinu dana, ova odredba Zakona, imajući u vidu propisane načine postupanja s otpadom, daje smjernicu koliko su okrivljenici najdulje smjeli skladištiti otpad. Nadalje, Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj, u bitnom, osporavaju podesnost optužnog prijedloga za postupanje jer da je u istom naveden samo zakonski opis djela prekršaja za koje se okrivljenike tereti a nije navedeno na koji to konkretan način okrivljenici nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno temeljnim zahtjevima gospodarenja otpadom propisanim u članku 5. Zakona i redom prvenstva gospodarenja otpadom propisanim u članku 6. Zakona, odnosno na koji to konkretan način okrivljenici nisu osigurali zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s temeljnim zahtjevima gospodarenja otpadom propisanim u članku 5. Zakona. Naime, čl. 21. Zakona o gospodarenju otpadom propisuje dužnost proizvođača otpada da osigura obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu recikliranjem ili oporabom sukladno čl. 5 i 6. Zakona o gospodarenju otpadom , a kad navedeno nije moguće, osigura zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s čl. 5. cit. Zakona. Ove dužnosti propisane su alternativno i prema mišljenju Suda nije na ovlaštenom tužitelju, kao što nije niti na Sudu, da određuje koju od ove dvije mogućnosti su okrivljenici trebali odabrati i na koji način je provesti, niti je to ovlašteni tužitelj mogao i trebao u optužnom prijedlogu navesti. Radi se o tome da se okrivljenike tereti da nisu proveli niti obradu niti zbrinjavanje a ne tereti ih se da su to učinili na pogrešan i nepropisan način pa konkretno navođenje svih mogućih postupaka koje okrivljenici nisu proveli nema smisla. Zbog navedenog Sud smatra da je optužni prijedlog podesan za postupanje i smatra, a tako je smatrao i prilikom prethodnog ispitivanja optužnog prijedloga, da nema nedostataka koji bi dovodili u pitanje postupanje po njemu. Nadalje, Sud nije prihvatio niti navode iz obrane okrivljenika u kojima navode da u optužnom aktu nije ni točno utvrđena količina otpada KB 19 08 05 koja se na dan 25. svibnja 2023. godine nalazila na lokaciji Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba, pa je i iz tog razloga optužni akt nezakonit i nevaljan. Naime, predstavnici I-okr. pravne osobe bili su prisutni prilikom svakog nadzora ovlaštenog tužitelja i bez primjedbi potpisali Zapisnike o inspekcijskom nadzoru u kojima su, između ostalog, utvrđene prosječna godišnja proizvodnja otpada, količine koje su zbrinute i zatečeno stanje. Isto tako, i davatelj koncesije u Planu zbrinjavanja mulja iz centralnog uređaja, koji je usuglasio s Državnim inspektoratom i koji je pročitan u dokaznom postupku, osim planiranog tempa zbrinjavanja otpada kroz tu i predstojeće godine konstatira i uzima kao polazište činjenicu da je sukladno Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru postupanja s otpadom na lokaciji u [adresa] od strane Državnog inspektorata na dan 25. 5. 2023. utvrđena količina od oko 312.451,80 tona mulja skladištenog na lokaciji duže od jedne godine od nastanka tog otpada. S obzirom na navedeno, Sud se nije upuštao u utvrđivanje točne količine otpada koja se nalazila na lokaciji, te nije mijenjao činjenični opis djela prekršaja za koje se okrivljenike tereti u tom dijelu, jer bi takvo utvrđenje od strane Suda zahtijevalo uzimanje u obzir istih parametara koje je uzeo Državni inspektorat, a smanjenje utvrđene količine od strane Suda bi na kraju opet bilo proizvoljno no ne bi utjecalo na odluku o prekršaju. Ipak, Sud je izmijenio činjenični opis djela prekršaja za koje se okrivljenike navodi u dijelu u kojem je navedeno da su okrivljenici skladištili oko 312.451,80 tona mulja, navodeći da su skladištili do 312.451,80 tona mulja, pa je na taj način odredio najveću količinu skladištenog mulja, u koju je uključena i svaka, eventualno manja količina.
13. Slijedom navedenog, Sud je okrivljenike oglasio krivim, međutim im u konkretnom slučaju nije izrekao kazne propisane Zakonom o gospodarenju otpadom, već je uz primjenu čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona okrivljenike oslobodio od kazne. Naime, cit. odredba Prekršajnog zakona propisuje da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak. U postupku je bez ikakve sumnje utvrđeno da su okrivljenici, unatoč vrlo složenim i otežavajućim odnosima sa davateljem koncesije i koncesionarom, kontinuirano poduzimali napore da organiziraju i osiguraju zbrinjavanje nastalog otpada, koji su zbrinjavali u tempu dogovorenom sa Državnim inspektoratom, te je utvrđeno da je jedino dinamika zbrinjavanja otpada bila upitna u poslovanju I-okr. pravne osobe. Nadalje, utvrđeno je i da je Ugovor o koncesiji raskinut te da je uređaj s danom 3. kolovoza 2024. godine predan na upravljanje Gradu Zagrebu odnosno društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., no naročito je značajno što su okrivljenici do tog dana uspjeli riješiti nagomilani problem mulja, o čemu su dostavili dokaze. Imajući u vidu sve navedeno kao i činjenicu da okrivljenici do sada nisu prekršajno kažnjavani, Sud smatra da bi kažnjavanje okrivljenika bilo nepravedno i smatra da su u potpunosti ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona i oslobođenje okrivljenika od kazne.
14. Na temelju u izreci citiranih odredbi Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu odmjerenom prema složenosti i duljini trajanja postupka.
U Zagrebu, 16. svibnja 2025.
Zapisničar
Sudac
Mirela Miloloža
Iva Šiprak
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano Visokom Prekršajnom sudu Republike Hrvatske u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, na adresu Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj.
DOSTAVITI:
1. I okr.: Zagrebačke otpadne vode-upravljanje i pogon d.o.o. [adresa]
2. II okr.: ČVSB, na adresi branitelja,
3. III okr.: ČV, na adresi branitelja
4. Branitelj: odvj. društvo Kovač & partneri d.o.o., Zagreb, Heinzelova 70
5. Ovlaštenom tužitelju: Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za nadzor zaštite okoliša, Služba nadzora u području gospodarenja otpadom, Zagreb, Šubićeva
6. Pismohrani
