REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

Posl. broj: P-2556/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29, Split, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 26. veljače 2025. godine u prisustvu zamjenika punomoćnika tužitelja Bijanko Franin-Pećarica, odvjetnik u Splitu i z.z. tuženika po JU, dana 16. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana isplati tužitelju, na ime naknade štete za mjesec kolovoz 2020. godine, iznos od 788,53 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. kolovoza 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tužitelju iznos od 1.787,45 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1-2 spisa) protiv tuženika radi isplate iznosa od 5.941,17 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Županijskog suda u Splitu sud nadomjestio ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužitelja kao najmodavca i FU kao zaštićenog najmoprimca tužiteljeva stana u [adresa], prvi kat, č. zgr. [katastarska čestica] ZU 9620 K. O. [katastarska općina], površine 72,64 m2, te da je sud utvrdio zaštićenu najamninu u iznosu od 160,59 kn; dalje je naveo da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješavanje spora ODO Split. Tužitelj ističe da za predmetni stan mjesečna tržišna najamnina iznosi između 80,00 kn i 84,00 kn na mjesec po m2, umanjeno za 2,21kn, pa da je tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos od 5.941,17 kn.

1.2. Radi toga tužitelj podnosi tužbu protiv tužene.

1.3. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u svom podnesku od 7. prosinca 2021. godine (listovi 113-121 spisa).

2. U odgovoru na tužbu (listovi 23-27) tužena je predložila odbaciti tužbu, podredno tužbeni zahtjev odbiti u naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška; navodi da tužitelj potražuje veći iznos od onog iz zahtjeva za mirno rješenje spora koji se ne odnosi na predmetni tužbeni zahtjev, te da tužba ne sadrži sve što treba sadržavati.

2.1. Tužena ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te da tužitelj nije pokrenuo postupak protiv zaštićenog najmoprimca i članova njihovog obiteljskog domaćinstva, kako bi ostvario punu najamninu za utuženo razdoblje iako bi za to bio aktivno legitimiran, a uzevši u obzir činjenicu da isti imaju u vlasništvu više nekretnina; dalje navodi da tužitelj nije dostavio dokaz o visini zaštićene najamnine u utuženom razdoblju niti je predložio izvođenje relevantnih dokaza glede visine tržišne najamnine za predmetni stan; napominje da je zastarjelo i samo pravo potraživati naknadu štete, te predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev.

3. Sud je: pregledao presliku dopisa ODO Split od 27. ožujka 2014. (list 5 spisa), pregledao presliku zahtjeva za mirno rješenje spora od 18. ožujka 2014. (list 6 spisa), pregledao presliku oglasa (listovi 7-10 spisa), pregledao presliku izvadaka iz zemljišne knjige (listovi 28-93 spisa), pregledao presliku izvatka iz zemljišne knjige (listovi 122-124 spisa), pregledao presliku izračuna mjesečne zaštićene najamnine Grada Splita od 19. travnja 2021. (listovi 145-147 spisa), pregledao presliku izračuna zaštićene najamnine (listovi 148-149 spisa), pregledao presliku članka Jutarnjeg lista (listovi 150-153 spisa), pregledao preslike članaka Slobodne Dalmacije (listovi 157- 162 spisa), presliku ugovora o najmu stana od 10. ožujka 2020. (listovi 163-164 spisa), pregledao presliku ugovora o najmu stana (listovi 165-168 spisa), pregledao presliku očitovanja na upit o prosječnim cijenama najma od 26. travnja 2019. (list 169 spisa), pregledao presliku dopisa Trgostan d.o.o. Split od 1. listopada 2019. (list 170 spisa), pregledao preslike izvadaka iz zemljišnih knjiga (listovi 184-197 spisa), pregledao presliku izračuna poreza na dohodak od imovine Porezne uprave od 9. ožujka 2021. (listovi 204-205 spisa), pregledao dopis Trgostan d.o.o. Split od 9. ožujka 2022. (list 242 spisa), pregledao dopis Ministarstva financija – Porezne uprave, Ispostava Split od 29. ožujka 2022. (list 253 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 15. studenoga 2022. godine (listovi 311-317 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 29. ožujka 2024. godine (listovi 320-329 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu na ročištu od 22. listopada 2024. godine (listovi 333-393 spisa), saslušao tužitelja u svojstvu parnične stranke na ročištu od 26. veljače 2025. godine (listovi 394-395 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu na ročištu od 26. veljače 2025. godine (listovi 396-398 spisa).

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Prije svega, prigovor tužene da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio Republici Hrvatskoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora - nije osnovan.

6.1. Naime, iz pregleda dopisa Odvjetničkog društva Lubina i drugi od 18. ožujka 2014. godine (list 6 spisa) proizlazi da se tužitelj, po punomoćniku, obratio navedenog dana zakonskom zastupniku tuženika sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

6.2. Štoviše, dopisom od 27. ožujka 2014. godine (list 5 spisa) zakonski zastupnik tuženika odgovorio je negativno u odnosu na navedeni zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora.

6.3. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik za kolovoz 2020. godine plati razliku između tržišne najamnine i najamnine određene u presudi Županijskog suda u Splitu Gž naj. 6/12 od 05. prosinca 2012. god., u iznosu od 5.941,17 kuna, sa zateznim kamatama.

7. Pregledom spisa ovog suda P2-4759/09 sud je utvrdio da je tužiteljica FU protiv tuženika ČU podnijela tužbu radi donošenja presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana.

8. U citiranom predmetu utvrđeno je da je tužiteljica FU stekla status zaštićenog najmoprimca i skladu s odredbama Zakona o najmu stanova. Ta presuda u cijelosti nadomješta ugovor o najmu stana, pa tim ugovorom stranke suglasno utvrđuju da je ČU – najmodavac vlasnik stana u [adresa], položenog u zgradi sagrađenoj na čestici zgrade [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na prvom katu, lijevo, označen brojem 5, koji se sastoji od 3 sobe, kupaonice, hodnika, spreme i kuhinje, ukupne površine 72,63 kvadratna, a da je FU – najmoprimac iz [adresa], zaštićeni najmoprimac. Najmodavac daje najmoprimcu u najam opisani stan, te na korištenje drvarnicu u potkrovlju površine 19, 10 m². Ugovorne stranke ugovaraju zaštićenu najamninu sukladno uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđenje zaštićene najamnine u iznosu od 160,59 kuna, a najamnina se plaća svaki mjesec do 15. u mjesecu za tekući mjesec na ime ČU.

9. U svom iskazu tužitelj ČU, pok. Č, iz [adresa] izjavljuje(listovi 394-395 spisa): U cijelosti ostajem pri svom stranačkom iskazu koji sam dao pred ovim sudom u istovrsnoj pravnoj stvari u predmetu vođenom pod posl. brojem P-2158/2020 dana 10. listopada 2024. te tom stranačkom iskazu više nemam što nadodati.

9.1. U svom iskazu u istovrsnoj pravnoj stvari u predmetu vođenom pod posl. brojem P-2158/2020 dana 10. listopada 2024. tužitelj izjavljuje kako slijedi: Predmetni stan stekao sam oporukom sačinjenom od strane mog oca, naime, moj pok. otac je načinio oporuku te je u oporuci ostavio predmetni stan meni u vlasništvo nakon njegove smrti. U predmetnom stanu nalaze se zaštićeni najmoprimci tj. nositelji stanarskog prava od 1952.g. i dan danas se u tom stanu nalaze zaštićeni najmoprimci koliko je meni poznato. Prvi zaštićeni najmoprimac odnosno nositelj stanarskog prava bila je AU, nositelj partizanske spomenice. Nakon nje stan je prebačen na njezinog supruga a nakon njega stanarsko pravo je prebačeno na FU, kćer od AU. Mislim da se u predmetnom stanu nalazi sin od FU i AU ali nisam siguran. Da je jedna osoba koristi predmetni stan utvrdio sam po potrošnji vode, naime, potrošnja vode je 4kubika mjesečno, a da su svi tamo u stanu potrošnja bi bila sigurno 15tak kubika mjesečno. Moj pok. otac je još davno nudio zamjenu stana ovdje zaštićenim najmoprimcima na način da se oni presele u stan gdje je moj pok. otac sada živio za ovaj stan u [adresa]. U tu svrhu otac je bio pokrenuo sudski spor međutim, njegov prijedlog je odbijen a sjećam se da je obrazloženje VSRH bilo da je stan u [adresa], bliži kazalištu nego što je to ovaj stan u [adresa]. Nakon što se FU udala njezina majka AU je dobila stan u [adresa]. Nakon toga saznavši da je AU dobila drugi stan mi smo sudskim putem tražili da nam AU preda ovaj stan u [adresa] međutim, i taj postupak smo izgubili. Sve te presude su dostavljene u spis. Nakon što smo saznali iz novina da je sin od FU kupio neku zemlju na Šolti, da li u Nečujmu ili negdje drugdje mi smo ponovo angažirali odvjetnike da to istraže međutim, odvjetnici nisu uspjeli pronaći bilo što vezano uz kupnju te zemlje od strane Jasenkinog sina zbog čega nije bilo temelja za pokretanje nekih daljnjih postupaka, međutim, mogu navesti da smo na te sve postupke vezane za iseljenje, zaštićenih najmoprimaca iz tog stana potrošili više novca nego što stan vrijedi. Iako smo po odluci suda imali mogućnost ulaska u predmetni stan to nam nikada nije omogućeno od strane zaštićenih najmoprimaca. Mi čak nismo mogli niti pročitati stanje na mjerilu struje a što se tiče mjerila za vodu to mjerilo je prebačeno u stan te se očitava s ulice. Jednom prilikom, ne sjećam se točno kada, pao je i strop u stanu, te smo mi kao vlasnici morali izvršiti ulaganja da bi se to dovelo u prvobitno stanje. Sjećam se također da je cijelo vrijeme pričuva bila veća no što je najmoprimac plaćao nama na ime korištenja stana. Odnos je bio takav da ako sam ja plaćao pričuvu 200kn ja sam od zaštićenih najmoprimca primao naknadu od 150kn.

9.2. Na upit zamj. punom. tužitelja je li tužitelj ikada zaključio ugovor sa tim osobama koje žive u stanu, tužitelj odgovara da sa njima nije zaključio bilo kakav ugovor. Ti zaštićeni najmoprimci su nas tužili za zaključenje ugovora i je sud donio odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom. Mi sa tim zaštićenim najmoprimcima nismo htjeli zaključiti ugovor jer su oni na svoju ruku uređivali i mijenjali stanje stana a sa čime nismo bili zadovoljni odnosno suglasni.

9.3. Na upit zz tuženika je li tužitelj zna tko je bio zaštićeni najmoprimci i članovi njegove obitelji 2018. i 2019., tužitelj odgovara da je zaštićeni najmoprimac bila VU i GU zajedno sa dva sina, mada je koliko se njemu čini jedan sin bio u Zagrebu.

9.4. Na daljnji upit da li je tužitelj u to vrijeme pokušao utvrditi imovinsko stanje svih članova obitelji FU tužitelj odgovara da je on to dao odvjetnicima da utvrđivanju kakvo je imovinsko stanje obitelji FU. Odgovor odvjetnika je bio da oni nisu pronašli imovinu. Mislim da kod mog odvjetnika postoji spis gdje se nalazi ta dokumentacija. Mislim da je u to vrijeme bio odvjetnik gdin Granić. Tužitelj dalje dodaje da misli da su njegovi odvjetnici istraživali imovinski status svih članova obitelji FU.

9.5. Na daljnji upit je li tužitelj pokretao ikakve postupke protiv obitelji FU poput postupaka radi zaštićene najamnine ili slično nakon što je donesena presuda kojom je tužitelju omogućen ulaz u stan, tužitelj odgovara da nisu pokretali postupak, ali da su mijenjali visinu zaštićene najamnine u skladu sa zakonom koji je tada bio na pravnoj snazi. U to vrijeme tužitelj navodi da je sve papire vezane uz predmetni stan predao svom sinu i odvjetnicima.

9.6. Na daljnji upit je li tužitelj od njih osobno obitelji FU tražio kakvo je njihovo imovinsko stanje, tužitelj odgovara da on osobno nije tražio, a da li su tražili odvjetnici. Tužitelj dalje dodaje da su tuženici uvijek se ponašali s pozicije snage pa da iz tog razloga sa zaštićenim najmoprimcima nije bilo mogućnosti nikakvog razgovora.

10. Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da ne postoji nikakav njegov doprinos nastanku štete.

10.1. Naime, razvidno je iz njegovog iskaza da je on, a prije njega njegov pokojni otac, poduzimao sve raspoloživo što je bio mogućnosti da povrati predmetni stan, odnosno da umanji štetu koja mu nastaje; to je išlo do te mjere da je još pokojni otac tužitelja nudio zamjenu stana zaštićenim najmoprimcima, na način da se oni presele u stan u kojem je živio njegov pokojni otac živio, ali naposljetku u tome nije uspio.

11. Predmetni stan anagrafske oznake u [adresa], nalazi se u samom centru grada Splita.

12. Prema pribavljenim podacima od Trgostan (list 242 spisa) tržišna vrijednost mjesečne najamnine za stan u [adresa], površine 72,64 m² kreće se u rasponu od 6 do 9 eura po metru kvadratnom, ovisno o stanju i katnosti, odnosno u ovom slučaju 435 do 650 eura.

13. Prema dopisu Porezne uprave, Ispostava Split od 29. ožujka 2022. godine (list 253 spisa) u odnosu na stambeni prostor na lokaciji [adresa], evidentirane su prijave najma/zakupa u rasponu od 76,92 kn po metru kvadratnom do 81,92 kn po metru kvadratnom.

14. Zakonom o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, 68/18, 105/20; dalje ZNS) osobama koje su do dana stupanja na snagu tog zakona imale status nositelja stanarskog prava priznat je status zaštićenog najmoprimca i vlasnici takvih stanova bili su dužni sa zaštićenim najmoprimcima zaključiti ugovor o najmu stana kojim su, između ostalog, ugovorili i visinu najamnine koja je bila propisana kao zaštićena najamnina i koja je bila daleko niža od najamnine koju bi vlasnici tih stanova mogli ostvariti na tržištu.

14.1. Tim zakonom je onemogućeno vlasnicima stanova da uđu u posjed svojih stanova odnosno ulazak u posjed bio je skopčan s znatnim teškoćama i ispunjavanje određenih zakonskih pretpostavki. Dodatna otegotna okolnost vlasnicima tih stanova bila je činjenica da su se u ugovor o najmu unosili i članovi porodičnog domaćinstva dotadašnjeg nositelja stanarskog prava koji su imali nakon smrti nositelja stanarskog prava ista prava tako dugo dok su živjeli u tim stanovima, dakle, imali su i pravo na plaćanje zaštićene najamnine.

15. Takvo postupanje tužene u donošenju Zakona o najmu stanova Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama Statileo protiv [adresa] te J i drugi protiv Republike Hrvatske utvrdio kao miješanje u vlasnička prava vlasnika stanova i s obzirom da je Zakonom o najmu stanova bila propisana visina zaštićene najamnine koja je nekoliko desetaka puta niža od stvarne cijene najma kojeg je vlasnik stana mogao ostvariti na tržištu, da je vlasnik stana ograničen u svojim pravima jer nije mogao ući u posjed stana i morao je trpjeti činjenicu da će u posjedu tog stana osim dotadašnjeg nositelja stanarskog prava biti i njegovi članovi porodičnog domaćinstva koji su s njim živjeli u tom trenutku. Europski sud za ljudska prava smatra da je takvim postupanjem Republika Hrvatska donošenjem Zakona o najmu stanova nepravedno raspodijelila socijalni i financijski teret koji je nastao kao posljedica reforme u stambenom sektoru i da je na vlasnike stanova stavljen nerazmjeran i pretjeran pojedinačni teret, budući da je vlasnik stana morao snositi većinu socijalnih i financijskih troškova stambenog zbrinjavanja zaštićenog najmoprimca i da time donošenjem ovakvog zakona nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja, čime je povrijeđena odredba čl. 1. Protokola 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog čega je Europski sud za ljudska prava u svojoj odluci Statileo protiv Republike Hrvatske podnositelju zahtjeva dosudio naknadu štete upravo u iznosu koji predstavlja razliku između ostvarene zaštićene najamnine i najamnine koju bi ostvario na tržištu.

16. Odluka Europskog suda za ljudska prava s kojima je utvrđena povreda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pridružujućih protokola obvezatna je za sve sudove u Republici Hrvatskoj i one djeluju prema svima, a ne samo prema podnositelju zahtjeva pred Europskim sudom za ljudska prava, a kako je to jasno izraženo i u odluci broj U–I–745/1999. od 08. studenoga 2000. godine (NN broj 112/2000) Ustavnog suda Republike Hrvatske.

16.1. Naime, ustavni sud je u toj odluci zauzeo načelno ustavno-pravno stajalište da svaka nesuglasnost nacionalnog zakona s Konvencijom ujedno znači i nesuglasnost nacionalnog zakona s načelom vladavine prava propisane čl. 3., načelom ustavnosti i zakonitosti propisano čl. 5. i načelom pravnog monizma nacionalnog i međunarodnog prava propisanog čl. 134. Ustava.

16.2. Zbog toga Ustavni sud smatra da izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u kojima je utvrđena povreda konvencije treba razumjeti u prvom redu kao izvršenje međunarodne ugovorne obveze koju je RH kao ugovorna stranka prihvatila ratifikacijom konvencije i priznavanjem jurisdikcije Europskog suda u svim predmetima koji se tiču tumačenja i primjene konvencije.

17. Kako je dakle citiranom presudom Statileo protiv Republike Hrvatske Europski sud za ljudska prava zauzeo jasno pravno stajalište da je odredbama Zakona o najmu stanova izvršeno miješanje države u pravo vlasništva vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i da je to miješanje bilo pretjerano odnosno da time nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava vlasnika stanova, proizlazi da je tim odlukama utvrđeno pravo vlasnika stanova da od Republike Hrvatske potražuje naknadu materijalne štete koja se sastoji iz razlike u visini zaštićene najamnine, koju su primali kroz određeno razdoblje, i tržišne najamnine koju bi ostvarili iznajmljivanjem tih stanova na tržištu.

18. Stoga je pozivanjem na citirane presude Europskog suda za ljudska osnovan zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi štetu koja se sastoji u razlici između visine zaštićene najamnine koju je primio za stan u njegovom vlasništvu i visine najamnine koju bi ostvario iznajmljivanjem stana na tržištu. Stoga se i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ukazuje neosnovanim.

19. U odgovoru na tužbu tužena je istakla i prigovor zastare.

20. Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu ovom sudu dana 27. rujna 2020. god. 20.1. Tužitelj je za štetnika i opseg štete doznao donošenjem presude Županijskog suda u Splitu Gžnaj-6/12 od 5. prosinca 2012. kojom je nadomješten ugovor o najmu stana između njega kao najmodavca i FU kao zaštićenog najmoprimca i utvrđen iznos tzv. zaštićene najamnine u iznosu od 160,59 kn mjesečno.

20.2. S obzirom da je tužba u predmetnom postupku podnesena 27. rujna 2020., a tužbeni se zahtjev odnosi na kolovoz 2020. godine, zastara evidentno nije nastupila jer nije protekao subjektivni trogodišnji zastarni rok normiran odredbom čl. 230. stav.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO), prema kojoj tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

21. Visinu najamnine za studeni kolovoz 2020. godine koju bi tužitelj ostvario na tržištu za najam stana sud je utvrdio na temelju gore navedenih podataka Trgostana i porezne uprave.

22. Tužitelj je od FU kao zaštićenu najamninu primio iznos od 160,59 kuna pa je stoga oštećen za utuženi iznos od 5.941,17 kn.

23. Budući da je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbe čl. 1. Protokola 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, čime je na izloženi način tužitelju pričinjena šteta, trebalo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojiti u pogledu glavne stvari (čl. 1045. st. 1. ZOO).

24. Tužitelju je, sukladno odredbi čl. 29. ZOO, trebalo dosuditi i zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća naknade odnosno od 15. kolovoza 2020. godine do isplate.

25. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

26. Tužitelj je prema izloženom u cijelosti uspio u parnici; pripada mu stoga pravo na naknadu parničnog troška od tužene (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

27. Na ime popisanog parničnog troška (list 400 spisa), temeljem spomenute zakonske odredbe, u vezi sa odredbom članka 155. ZPP, tužitelju je priznato sljedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska od 5. listopada 2021. godine u iznosu od 37,50 EUR (Tbr. 8. toč. 4. O.T.), trošak sastava podneska od 7. prosinca 2021. godine u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 14. siječnja 2022. godine u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska od 21. siječnja 2022. godine u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 23. veljače 2022. godine u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2022. godine u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska od 15. studenoga 2022. godine u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 10. toč. 6. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 22. listopada 2024. godine u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 26. veljače 2025. godine u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), odnosno ukupno iznos od 1.387,50 EUR

27.1. Tom je iznosu pridodan iznos od 346,87 EUR na ime PDV-a, zatim iznos od 26,54 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu te iznos od 26,54 EUR na ime sudske pristojbe na presudu. Tako se dobije sveukupni iznos od 1.787,45 EUR.

28. Na dosuđeni iznos po navedenom pravnom osnovu tužitelju pripada pravo na zatezne kamate koje na nj teku od presuđenja, tj. od 16. svibnja 2025. godine do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).

29. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, dana 16. svibnja 2025. god.

SUDAC

Željko Borić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti: tužiteljici, po punomoćniku; tuženoj, po z.z;