REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-452/2020-34

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split, protiv tuženika Grad Imotski, OIB: 18919978758, Ante Starčevića 23, Imotski, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću, odvjetnicima u Imotskom, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja OĐ, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika Ante Gabelice, odvjetnika u Splitu, objavljene 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik GRAD IMOTSKI, OIB: 18919978758 u roku od 8 dana na ime razlike plaće isplatiti tužitelju iznos od 19.325,72 EUR bruto suviše zakonska zatezna kamata koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate sukladno odredbi čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima kako slijedi:

- na iznos od 576,26 EUR počevši od 1. listopada 2017.godine

-na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. studenog 2017. Godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. prosinca 2017. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. siječnja 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. veljače 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. ožujka 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. travnja 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. svibnja 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. lipnja 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. srpnja 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. kolovoza 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. rujna 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. listopada 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. studenog 2018. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. prosinca 2018. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. siječnja 2019. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. veljače 2019. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. ožujka 2019. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. travnja 2019. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. svibnja 2019. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. lipnja 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. srpnja 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. kolovoza 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. rujna 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. listopada 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. studenog 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. prosinca 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. siječnja 2020. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. veljače 2020. godine

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak suviše zakonska zatezna kamata na isti koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.125,00 EUR.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva s ukupnog iznosa od 11.546,88 EUR, na ukupan iznos od 19.325,72 EUR.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj 8.4.2020. tužitelj navodi da je Rješenjem Službeničkog suda u Splitsko-Dalmatinskoj Županiji od dana 14.2.2020., Klasa: UP-I-114-02/17-01/0001, Urbroj: 2181-211-20-26, obustavljen postupak protiv MĐ, azbog povrede službene dužnosti iz čl. 46. st. 1., točka 11., i čl. 14. Zakona oslužbenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi. MĐ da je zaposlen na radnom mjestu upravitelja Vlastitog pogona zaobavljanje komunalne djelatnosti Grada Imotskog. Imenovani da je udaljen iz sužbe s danom 5. listopada 2017. te da mu je određeno da za vrijemeudaljenja iz službe istom pripada naknada plaće u vidini od 60 % plaćeisplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe. S obzirom je postupak protiv tužitelja obustavljen uvodno citiranim Rješenjem o obustavi postupka u predmetu teške povrede službene dužnosti, tužitelj da se dana 13.3.2020. obratio Zahtjevom za povrat na radon mjesto i zahtjevom za isplatu razlike plaće koju je primao za vrijeme udaljenja iz službe I one place koju je trebao ostvrivati o poredovnom tijeku stvari.

1.1. Tuženik da je je dana 17.3.2020. Rješenjem Klasa: 113-06/20-01/02, Urbroj:

2129/01-03-20-01 odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan. Tužitelj da je za listopad 2017. primio plaću u iznosu od 8.373,52 kn. Od studenog 2017. do danas tužitelj da prima plaću u iznosu od oko 5.400,00 kn. Dakle, mjesečno da prima manje oko 3.000,00 kn. Tužitelj ističe da će nakon provedenog financijskog vještačenja precizirati tužbeni zahtjev pa slijedom svega navedenog predlaže sudu da na ime razlike plaće isplati tužitelju iznos od 87.000,00 kn bruto, a za razdoblje od 5.10.2017. do 1.3.2020., sve sa zateznom kamatom tekućom od petog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom 4.2.2021. tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti te je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, Rješenjem o udaljenju iz službe od 02.03.2020.Klasa: 113-06/20-01/01; Urbroj 2129/01-03-20-0, koje rješenje je potvrđeno Rješenjem Službeničkog suda Splitsko-dalmatinske županije od 18.05.2020.g. Klasa: UP-II-114-02/20-01/0002, Urbroj: 2181-211-20- 0003, tužitelj da jeudaljen/suspendiran sa mjesta upravitelja Vlastitog pogona za obavljanje komunalne djelatnosti grada Imotskog do okončanja kaznenog postupka te da je navedenim rješenjima određeno da za vrijeme udaljenja tužitelju pripada naknada place u iznosu od 60%. Navedeno rješenje o suspenziji da je doneseno temeljem čl. 67. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samo upravi i z kojega proizlazi da je udaljenje iz službe moguće I dopušteno u koliko je protiv službenika pokrenut kaznení postupak. Navedeno Rješenje o udaljenju iz službe je pravno važeće, obvezujuće I kao takvo proizvodi svoje učinke, a tužitelj da nije do sada na bilo kakav način osporio to rješenje.

2.1. Tuženik u podnesku od 5.4.2023. ističe i to, da je tužitelj udaljen iz službe Rješenjem tuženika od 06.11.2017. radi pokretanja postupka zbog počinjenja teške povrede službene dužnosti iz čl. 46 Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi, a nakon pokretanja kaznenog postupka i zbog razloga iz čl. 67 navedenog zakona.

3. Sudski vještak za financije Marijan Jović, dostavio je u spis 14.10.2023. pisani nalaz i mišljenje prema kojem je tužitelj za utuženo razdoblje primio manju naknadu plaće od one koju bi primio da nije bio udaljen iz službe, ukupno 19.325,72 EUR-a bruto (145.609,66 kn).

3.1. Tuženik je osporio obračun vještaka iskazujući da vještak nije iskazao neto iznos nastale razlike neisplaćene naknade plaće, kao ni isplaćeni iznos naknade plaće u bruto i neto iznosu nakon suspenzije tužitelja i ustegnuti iznos naknade plaće u bruto i neto iznosu tijekom suspenzije. Vještak Jović je se očitovao na prigovor tuženika u podnesku od 10.10.2024. navodeći da je u cijelosti postupio u skladu s nalogom suda iz rješenja od 31.5.2023. kojim mu je naloženo da izračuna bruto razliku plaće između one naknade plaće koju je tužitelj primio u utuženom razdoblju i plaće koju bi primio da nije bilo suspenzije (list 121 spisa).

3.2. U skladu s nalazom i mišljenjem vještaka od 14.10.2021. tužitelj je podneskom od 15.11.2024. postavio tužbeni zahtjev pa je za razdoblje od listopada 2017. do veljače 2020. zatražio isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 19.325,72 EUR-a bruto.

4. Podneskom od 22.11.2024. tuženik se usprotivio preinaci tužbe koja je učinjena podneskom tužitelja od 15.11.2024. jer je tužitelj povećao postojeći tužbeni zahtjev i umjesto do tada zatraženog ukupnog iznosa od 87.000,00 kn (11.546,88 EUR), zatražena je isplata iznosa od 145.609,66 kn (19.325,72 EUR) (čl. 191. st. 1. ZPP). Sud preinaku dopušta jer tužitelj bez svoje krivnje tužbu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, s obzirom je tužba preinačena nakon što je izveden dokaz financijskim vještačenjem tijekom glavne rasprave (čl. 190. st. 2. ZPP) i zato što to smatra svrsishodnim za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP). Slijedom toga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

5. U postupku su izvedeni dokazni čitanjem Rješenja Grada Imotskog o udaljenju iz službe od 6.11.2017. i od 2.3.2020., rješenja Službeničkog suda u Splitsko- Dalmatinskoj Županiji od dana 14.2.2020. i od 18.5.2020., obračunskih isprava i izračuna plaće, kopija povratnica, dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu Gradu Imotskom od 3.8.2020., Rješenja o prestanku službe koje je donio Grad Imotski dana 29.12.2022., Rješenje Grada Imotskog od 17.3.2020. o odbijanju zahtjeva tužitelja, od 24.4.2020. o odbijanju žalbe tužitelja, presude Upravnog sud au Splitu br-. 16 UsIrs-72/2020 od 27.7.2020., pročitan je spis Službeničkog suda

Splitsko-dalmatinske županije klasa UP/I-114-02/17-01/0001, urbroj 2181-211-23-32, pročitan je spis Općinskog suda u Splitu br. K-1240/2020, pročitan je spis Grada Imotskog formiran po Odluci tuženika kojom je udaljio tužitelja iz službe s danom 5.10.2017. i kojom je određeno da za vrijeme udaljenja iz službe istom pripada naknada plaće u visini od 60% plaće u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe (list 173-253 spisa), pročitana je spisu druga priložena dokumentacija i izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike bruto plaće i to, razlike između plaće koju bi tužitelj primio da nije bio udaljen iz službe i naknade plaće koju je primio za vrijeme udaljenja iz službe u razdoblju od listopada 2017. do veljače 2020.

8. Tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda u podnesku od 4.2.2021. prije upuštanja u raspravljanje glavnoj stvari. Ovdje se radi o sporu iz radnog odnosa pa je za suđenje nadležan, pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos (čl. 65. ZPP), a o to bi oba slučaja bio Općinski sud u Makarskoj za područje grada [adresa] prema čl. 2. st. 1. t. IX Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" br. 67/18.) jer tuženik ima sjedište i rad se obavljao u gradu [adresa]. Međutim, kako tada uredujući sudac nije donio odluku kojom se ovaj sud proglašava mjesno nenadležnim i kako je nastavljeno raspravljanje o glavnoj stvari, došlo je do ustaljivanja mjesne nadležnosti i u tom slučaju se sud viš ne može proglasiti mjesno nadležnim, a sve kako to proizlazi iz odredbi čl. 20. ZPP-a kojima je propisano da se sud može proglasiti mjesno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

9. Prema odredbi članka 111. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17, 98/19 – u tekstu ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava. Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (stavak 2.).

9.1. Prema odredbi čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Stavkom 3. propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

9.2. Nadalje, prema odredbi čl. 95. st. 3. ZR propisuje da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Stavak 5. propisuje ako tim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

10. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu izmakle koristi, odnosno na razliku neisplaćene plaće koja bi mu bila isplaćena da nije bilo Odluke tuženika kojom je udaljen iz službe s danom 5.10.2017. Kao dokaz o navedenom tužitelj je predložio sudu da se od tuženika pribavi spis Grada Imotskog klasa: 112-01/17-01/10, urbroj 2120/01-01-17-3, a kojem spisu da prileži navedeno rješenje. Sud je od Grada Imotski zatražio spis toga broja, ali je Grad Imotski dopisom od 29.5.2024. izvijestio sud da pod tom klasifikacijskom oznakom i urudžbenim brojem nema formiran niti jedan spis pa da je potrebno precizirati što se točno traži. Tužitelj na ročištu od 19.11.2024. nije precizirao klasifikacijsku oznaku i urudžbeni broj Odluke tuženika za koju navodi da je njome udaljen iz službe, s tim da se ovdje napominje, da je prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna predložiti dokaze na kojem temelji svoj zahtjev, a prema čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice, sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokaza. S druge strane, tuženik na ročištu od 19.11.2024. ustraje u navodima da je tužitelj udaljen iz službe Rješenjem tuženika o udaljenju iz službe od 6.11.2017., a koje rješenje je i tužitelj priložio uz tužbu, samo što se to Rješenje ima drugu klasu i urbroj od Rješenja za koje tužitelj navodi da ga se udaljilo iz službe s danom 5.10.2017. Stoga je sud, ponovno zatražio od Grada Imotskog spis formiran povodom Rješenja tuženika kojim se tužitelja udaljilo iz tužbe 5.10.2017. i rješenja na temelju kojeg tužitelju za to vrijeme pripada naknada plaće u visini od 60% plaće, a nakon čega je Grad Imotski sudu dostavio dokumentaciju (list 173-253 spisa) u kojoj nije ni rješenje tuženika kojim se tužitelja udaljuje iz tužbe 5.10.2017. ni rješenje tuženika od 6.11.2017. kojim se tužitelj udaljuje iz službe niti rješenje o pravu tužitelja naknada plaće u visini od 60% plaće za vrijeme udaljenja iz službe.

10.1. Međutim, u obrazloženju Rješenja koje je tužitelj dostavio kao prilog tužbi - Rješenje tuženika o udaljenju tužitelja iz službe od 6.11.2017., navodi se da je tužitelj već ranije bio udaljen iz službe i to, na temelju Rješenja o udaljenju iz službe klasa: 112-01/17-01/10, urbroj 2129/01-02-17-3 od 4.10.2017. i to, radi pokretanja postupka zbog počinjenja teške povrede službene dužnosti. Dakle, tužitelj je na temelju Rješenja od 4.10.2017. udaljen iz službe, a sad, je li to bilo s danom 5.10.2017., kako to tužitelj navodi u tužbi, ne može se na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrditi, a što nije ni odlučna činjenica, s obzirom proizlazi, da je tuženik donio rješenjem od 4.10.2017. kojim je tužitelj udaljen iz službe, a tuženik s druge strane, tu činjenicu ne osporava. Nadalje, u obrazloženju Rješenja tuženika od 6.11.2017. navodi se da je tužitelj na to Rješenje od 4.10.2017. u zakonskom roku izjavio žalbu, gdje je Službenički sud u Splitsko-dalmatinskoj županiji Rješenjem Klasa: UP-II-114- 02/17-01/0001 Urbroj: 2181-211-17-0003 od 25.10.2017. poništio rješenje Gradonačelnika grada [adresa] M. 112-01/17-01/10; Urbroj: 2129/01-02-17-3 od 04.10.2017.g. o udaljenju službenika MĐ iz službe na radnom mjestu upravitelja Vlastitog pogona za obavljanje komunalne djelatnosti Grada Imotskog, i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

10.1.1. U ponovljenom postupku Gradonačelnik grada [adresa], među ostalim, u obrazloženju Rješenja od 6.11.2017. navodi, da je Zahtjevom Klasa UP/1-112-01/17- 01/10; Urbroj 2129/01-02-17-1 od 21.9.2017.g. pred Službeničkim sudom u Splitu pokrenut postupak protiv službenika MĐ zbog teške povrede službene dužnosti iz čl. 46 st. 1. t. 11. i 14. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i da je Županijsko državno odvjetništvo dopisom br. KR-DO-697/2017 od 25.10.2017. izvijestilo Grad Imotski kako je na nadležno postupanje Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu proslijedilo dopise gradonačelnika Grada Imotskog vezano za nezakonitu naplatu novca od građana Grada Imotskog za potrebe izgradnje grobnica na mjesnom groblju, koji novac je preuzimao MĐ, upravitelj Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti Grada Imotskog, slijedom čega proizlazi postojanje osnovane sumnje da bi MĐ počinio kazneno djelo pronevjere iz čl. 233 KZ-a.

10.1.2. Izrekom Rješenja tuženika od 6.11.2017., odlučeno je, da se tužitelj udaljuje iz službe s danom 6.11.2017. na temelju odredbe čl. 67. st. 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi radi pokretanja postupka zbog počinjenja teške povrede službene dužnosti iz čl. 46. navedenog Zakona. Nadalje, izrekom Rješenja je određeno da udaljenje iz službe traje do okončanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti i da se za to vrijeme tužitelju prema čl. 69. st. 1. Navedenog Zakona ima isplaćivati naknada plaće u iznosu od 60% plaće isplaćene u mjesecu koje je prethodilo udaljenju iz službe.

10.2. Ovdje je za citirati odredbu čl. 67. st. 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ br. 86/08, 1/11, 4/18, 96/18, 112/18, dalje ZSNLPS) koja propisuje da se službenika se rješenjem može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe. Prema stavku 4. tog Zakona, udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti, a u slučaju iz stavka 3. ovoga članka, do isteka pritvora.

11. Iz naprijed navedenog proizlazi, da je u vrijeme kada je doneseno Rješenje tuženika od 4.10.2017. kojim je tužitelj bio udaljen iz službe, protiv tužitelja bio pokrenut postupak zbog teške povrede službene dužnosti i to dana 21.9.2017.g. pred Službeničkim sudom u Splitu i to, Zahtjevom gradonačelnika Grada Imotskog Klasa UP/1-112-01/17-01/10; Urbroj 2129/01-02-17-1. Dakle, bio je ostvaren jedan od uvjeta iz čl. 67. st. 1. ZSNLPS-a za udaljenje tužitelja iz službe.

12. Nadalje, iz naprijed navedenog proizlazi, da je tužitelj izjavio žalbu na Rješenje tuženika od 4.10.2017. kojim ga se udaljuje iz službe i da je Službenički sud u Splitsko-dalmatinskoj županiji rješenjem od 25.10.2017. poništio prvostupanjsko rješenje tuženika i vratio predmet na ponovni postupak, da bi tuženik nakon toga, Rješenjem od 6.11.2017., ponovno udaljio tužitelja iz službe, iz već naprijed navedenog razloga, jer je protiv tužitelja bio u tijeku postupak pokrenut zbog teške povrede službene dužnosti i to, iz čl. 46. st. 1. t. 11. i 14. ZSNLPS-a (nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu službe i uzrokovanje veće materijalne štete u službi ili u vezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje), Dakle, tuženik se u rješenju poziva na odredbu čl. 67. st. 1. ZSNLPS-a i ističe da je povreda takve prirode da bi njegov ostanak u službi, do okončanja postupka, štetio interesima službe. Iz naprijed navedenog proizlazi i to, da tuženik u trenutku donošenja Rješenja od 6.11.2017., nije znao hoće li biti pokrenut kazneni postupak jer je Županijsko državno odvjetništvo dopisom od 25.10.2017. izvijestilo Grad Imotski kako je na nadležno postupanje Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu proslijedilo dopise gradonačelnika Grada Imotskog vezano za nezakonitu radnju tužitelja dakle, nije bilo izvjesno hoće li se donijeti rješenje o provođenju istrage ili ne.

12.1. Nadalje, sud je pribavio spis koji se vodi pred ovim sudom br. K-1240/20, a iz kojeg spisa proizlazi da je sud donio rješenje br. KOV-557/2020 od 8.10.2020. kojim je potvrđena optužnica ODO u Splitu proziv okrivljenika MĐ zbog produčjenog kaznenog dijela iz čl. 233. st. 2. Kaznenog zakona (djelo protiv imovine – pronevjerom). Sud je čitanjem optužnice iz navedenog spisa utvrdio da su postupanja tužitelja koja mu se optužnicom stavljaju na teret ista onim postupanjima koja se navode u Rješenju tuženika od 6.11.2017. povodom kojih je tuženik pokrenuo postupak protiv tužitelja pred Službeničkim sudom u Splitsko-dalmatinskoj županiji i to, na način da je od građana naplatio i za sebe neosnovano zadržao uplaćene iznose na ime izgradnje obiteljske grobnice (od SĐ, ZĐ, RĐ, ĆĐ, LĐ, NĐ, AĐ, ŠĐ, UĐ, GĐ i dr.). Dakle, po prijavi tuženika, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu pokrenulo je kazneni postupak protiv tužitelja radi istog postupanja tužitelja zbog kojeg je pokrenut postupak i pred Službeničkim sudom te kazneni postupak još nije okončan. Nadalje, u ovaj spis je dostavljeno rješenje ODO u Splitu od 31.1.2020. kojim je određeno da će se protiv tužitelja MĐ provesti istraga (list 234-241 spisa).

13. Tužitelj ne osporava da nije izjavio žalbu na Rješenje tuženika od 6.11.2017., a tako proizlazi i iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Dakle, ono je postalo pravomoćno pa tako i u dijelu udaljenja iz službe do okončanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti.

14. Postupak zbog teške povrede službene dužnosti koji se vodio pred Službeničkim sudom u Splitsko-Dalmatinskoj Županiji pod Klasom UP-I-114-02/17-01/0001, Urbroj:

2181-211-20-26, obustavljen je rješenjem od 14.2.2020. jer je nastupila zastara za vođenje tog postupka.

14.1. Stoga je tužitelj od tuženika zatražio da ga se vrati na posao i isplati razlika plaće, a kako to proizlazi iz Rješenje tuženika od 17.3.2020. (list 114-115 spisa) i u kojem se navodi da je tužitelj zahtjev podnio 17.3.2020., ali je tužiteljev zahtjev tim Rješenjem odbijen kao neosnovan, a na što je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena kao neosnovana Rješenjem tuženika od 23.4.2020. te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje (list 116-117 spisa). Protiv tog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor u kojem se traži poništenje rješenja tuženika, ali je Upravni sud u Splitu presudom br. UsIrs-72/20 od 27.7.2020. odbio tužbeni zahtjev tužitelja (list 186 -188 spisa), a koju presudu je potvrdio Visoki upravni sud RH u žalbenom postupku presudom br. Usž- 4250/20 od 16.12.2020.

14.2. Naime, Rješenjem tuženika od 2.3.2020. (list 206-207 spisa) tužitelj je udaljen iz službe, dakle nakon što je pokrenut kazneni postupak Rješenjem ODO u Splitu od 31.1.2020. o provođenju istrage proziv tužitelja, a kao razlog udaljenja iz službe navodi se pokretanje kaznenog postupka po rješenju o provođenju istrage pa je tužitelj udaljen do okončanja kaznenog postupka, sve pozivom na odredbe čl. 67. ZSNLPS-a. Upravo je to razlog zašto je tuženik Rješenjem od 17.3.2020. odbio tužiteljev zahtjev da ga se vrati na posao i da mu se isplati razlika plaća nakon što je postupak pred Službeničkim sudom obustavljen. I na to rješenje tužitelj je izjavio žalbu, ali je žalbu tuženik u drugom stupnju odbio Rješenjem od 23.4.2020 kao neosnovanu (list 223-224 spisa), a nakon čega je tužitelj pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu koji je donio presudu br. UsIrs-72/20 od 27.7.2020. kojom odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži poništenje navedenih Rješenja tuženika od 17.3.2020. i od 23.4.2020. Visoki upravni sud je u žalbenom postupku presudom br. Usž-4250/20 od 16.12.2020. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

15. Tužitelj traži od tuženika isplatu razlike plaće za razdoblje od listopada 2017. do veljače 2020. smatrajući da na istu ima pravo jer je tužitelj Rješenjem tuženika od 4.10.2017. udaljen iz službe radi pokretanja postupka zbog počinjenja teške povrede službene dužnosti, a taj postupak je obustavljen rješenjem Službeničkog suda u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 14.2.2020.

15.1. Međutim čl. 69. st. 1. ZSNLPS-a propisuje da za vrijeme udaljenja iz službe službeniku pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe, a stavak 2. Propisuje da službeniku pripada puna plaća od dana povratka na rad.

15.2. Stavak 3. propisuje da se službeniku vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim slučajevima: a) ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe, b) ako je pravomoćnom odlukom u kaznenom, odnosno postupku zbog teške povrede službene dužnosti oslobođen od odgovornosti ili c) ako je pravomoćnom odlukom obustavljen kazneni postupak, odnosno postupak zbog teške povrede službene dužnosti. Kako se ne radi ni o jednom od naprijed tri navedena slučaja, a što je sud utvrdio provedenim dokaznim postupkom, tužitelj nije ostvario pravo da mu se na temelju čl. 69. ZSNLPS-a vrati obustavljeni dio plaće za vrijeme udaljenja iz utuženog razdoblja. Naime, točno je da je Službenički sud uvažio žalbu tužitelja protiv Rješenja tuženika od 4.10.2017. o udaljenju iz službe, međutim predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak, a u kojem ponovljenom postupku je tuženik donio novo Rješenje od 6.11.2017., kojim je ponovno udaljio tužitelja iz službe i na koje Rješenje se tužitelj nije žalio pa proizlazi, a kako to sud tumači, da je tužitelj zakonito udaljen iz službe i da mu po citiranim zakonskim odredbama ne pripada pravo na vraćanje obustavljenog djela plaće.

16. Nadalje, tužitelju ne pripada pravo ni na razliku plaće na temelju citiranih oodredbi Zakona o obveznim odnosima jer nedostaje element protupravnosti da bi tuženik bio dužan nadoknaditi tužitelju štetu za koju tvrdi da mu je nastala u vidu izmskle koristi - razlike između plaće koju bi tužitelj primio da nije bio udaljen iz službe i naknade plaće koju je primio za vrijeme udaljenja iz službe u razdoblju od listopada 2017. do veljače 2020. Naime, tuženik je Rješenjem od 4.10.2017. udaljio tužitelja iz službe i isplaćivao mu naknadu plaće u visini od 60% plaće, sve na temelju ovlasti koje mu daju odredbe čl. 67. st. 1. ZSNLPS pa tužitelju ne pripada pravo ni na naknadu štete na temelju odredbe čl. članka 111. st. 1. ZR-a.

17. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

18. Tuženiku je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP), prema popisanom trošku (list 257 spisa), vrijednosti predmeta spora (11.546,88 EUR do 14.11.2024., 9.325,72 EUR od 15.11.2024.) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), određen slijedeći parnični trošak: za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 5.4.2023., 3.11.2023. – za svaku radnju 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 22.11.2024. – 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 31.5.2023. i 23.4.2024. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 19.11.2024. i 19.2.2025. - za svako 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 1250 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 3.125,00 EUR koliko je naloženo tužitelju da isplati tuženiku na ime naknade parničnog troška. Tuženiku nije određen trošak sudske pristojbe jer u tom dijelu zahtjev nije određeno postavljen (čl. 155. st. 1. ZPP) niti iz spisa proizlazi da je tuženik platio sudsku pristojbu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

Split, 16. svibnja 2025.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjeraka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis