Poslovni broj: Povrv-315/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD SPLIT, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, Split, protiv tuženika OPĆINA PRIMORSKI DOLAC, OIB: 90811277065, Primorski Dolac 2, Primorski Dolac, kojeg zastupa punomoćnik Srđan Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, Ljudevita Posavskog 12B, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja ŠT i zamjenice punomoćnika tuženika KT, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Srđana Vrdoljaka iz Splita, 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik mr.sc. Vlado Madunić iz Splita pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-464/2022 (sudski predmet: Ovrv-12494/2022) od 11. svibnja 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 5.755,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. travnja 2022. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju prethodno obračunate kamate u iznosu od 2.517,10 EUR obračunate do 1. travnja 2022., kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 49,86 EUR te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik mr.sc. Vlado Madunić iz Splita pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-464/2022 (sudski predmet: Ovrv-12494/2022) od 11. svibnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 2.877,97 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. travnja 2022. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik mr.sc. Vlado Madunić iz Splita donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-464/2022 (sudski predmet: Ovrv- 12494/2022) od 11. svibnja 2022., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 62.052,00 kn, što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 8.633,88 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. travnja 2022. do isplate, zatim da mu plati prethodno obračunate kamate u iznosu od 18.965,11 kn, što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 2.517,10 EUR, a koje kamate su obračunate do 1. travnja 2022., kao i da mu u istom roku naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 375,65 kn, što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 49,86 EUR, te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv- 12494/2022 od 21. listopada 2022. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Općinski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj Povrv- 763/2023 od 2. srpnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet dostavio ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je u cijelosti osporio utuženo potraživanje, navodeći da osporava osnov i visinu utužene tražbine, kao i da nema dugovanja prema tužitelju. Tuženik je naveo i da bi mu, kao jedinici lokalne samouprave, određivanjem ovrhe nastala šteta budući je isti godinama u blokadi te nema novčanih sredstava, osim nužnih za obavljanje osnovnih zadaća. Tuženik je prigovorio i zatraženim troškovima ovršnog postupka te je stoga predložio ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Podneskom od 23. svibnja 2024. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, navodeći da se predmetno potraživanje odnosi na dospjele a nepodmirene naknade za sanaciju (korištenje) odlagališta za sanaciju komunalnog otpada Karepovac, a koje se temelji na Ugovor o uvjetima i načinu korištenja odlagališta komunalnog otpada Karepovac u Splitu, koji je sklopljen između parničnih stranaka 25. studenog 2011., broj 1113/2011, Ur.broj: 2181/01-01-11-1. Taj ugovor da je raskinut Sporazumnim raskidom ugovora, Klasa: 022-05/1-03/1113, Ur.broj: 2181/01- 01/01-19-2 dana 28. svibnja 2019. Tužitelj nadalje navodi da je u članku 3. tog Sporazumnog raskida Ugovora određeno da se tuženik obvezuje uplatiti ugovoreni namjenski iznos cijene za sanaciju odlagališta komunalnog otpada Karepovac za razdoblje do 30. svibnja 2018., a koji je utvrđen osnovnim Ugovorom, dok se za razdoblje od 1. lipnja 2018. tuženik oslobađa plaćanja namjenske cijene za sanaciju odlagališta. Stoga, sukladno Ugovoru i Sporazumnom raskidu ugovora da je postojala obveza tuženika za plaćanje namjenske cijene za sanaciju odlagališta komunalnog otpada Karepovac sve do 30. svibnja 2018., dok se za razdoblje od 1. lipnja 2018. pa nadalje tuženik oslobađa plaćanja te namjenske cijene.

5. Tužitelj je u istom podnesku nadalje naveo da se predmetno dugovanje tuženika u poslovnim knjigama tužitelja zaduživalo kvartalno pa tako dokument zadužen 16. siječnja 2017. da se odnosi na razdoblje od 10. do 12. mjeseca 2016., dokument zadužen 19. travnja 2017. da se odnosi na razdoblje od 1. do 3. mjeseca 2017., dokument zadužen 13. srpnja 2017. da se odnosi na dugovanje za razdoblje od 4. do 7. mjeseca 2017., dokument zadužen 16. listopada 2017. da se odnosi na dugovanje za razdoblje od 7. do 9. mjeseca 2017., dokument zadužen 16. siječnja 2018. da se odnosi na dugovanje za razdoblje od 10. do 12. mjeseca 2017., zatim dokument zadužen 20. travnja 2018. da se odnosi na razdoblje od 1. do 3. mjeseca 2018., dok se dokument zadužen 17. srpnja 2018. odnosi na razdoblje od 4. do 6. mjeseca 2018., uključujući i 6. mjesec 2018. pa da stoga taj račun treba glasiti na iznos od 575,59 EUR dok ostatak iznosa tog računa od 287,80 EUR da se odnosi na razdoblje u kojem je tuženik oslobođen plaćanja iznosa naknade za sanaciju. Naprijed navedena dugovanja da se odnose na razdoblje do 1. lipnja 2018. te da stoga postoji obveza tuženika, a sukladno Ugovoru te odredbama raskida ugovora, podmiriti ta dugovanja. Nadalje, tužitelj je naveo da se posljednja tri zadužena dokumenta na kartici kupca koja je dostavljena uz podneseni prijedlog za ovrhu, odnosno dokumenti zaduženi 26. listopada 2018., 31. siječnja 2019. i 19. travnja 2019. odnose na razdoblje nakon 1. lipnja 2018., a za koje razdoblje je tuženik oslobođen plaćanja namjenske cijene za sanaciju odlagališta komunalnog otpada Karepovac. Stoga je tužitelj naveo da je pogrešno zadužio predmetne dokumente koji se odnose na razdoblje nakon 1. lipnja 2018. radi čega da povlači svoj tužbeni zahtjev koji se odnosi na to razdoblje i to u ukupnom iznosu od 2.877,97 EUR, dok u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva na ime naknade namjenske cijene za sanaciju odlagališta i to u iznosu od 5.755,92 EUR ustraje u tužbenom zahtjevu.

6. Budući da je tužitelj naprijed navedenim podneskom od 23. svibnja 2024. djelomično povukao tužbu, a kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio, to je stoga sud utvrdio da je tužba povučena za iznos od 2.877,97 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2022. do isplate, te je u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, a sve to sukladno odredbama članka 193. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Sukladno tome, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

7. U nastavku postupka stranke su ostale kod iznesenih navoda te su na ročištu od 1. travnja 2025. izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga pa je stoga na tom ročištu zaključena glavna rasprava.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – financijske kartice prometa partnera na odabranom kontu i/ili ugovoru od 1. travnja 2022. (stranice 8 – 10 spisa), Ugovor o uvjetima i načinu korištenja odlagališta komunalnog otpada Karepovac u Splitu broj 1113/2011, Ur.broj: 2181/01-01-11-1 od 25. studenog 2011. (stranice 29 – 30 spisa), Sporazumni raskid Ugovora o uvjetima i načinu korištenja odlagališta komunalnog otpada Karepovac u Splitu. klasa: 022-05/1-03/1113, ur.broj: 2181/01- 01/01-19-2 od 28. svibnja 2019. (stranica 31 spisa), storno račune - knjižne ispravke tužitelja broj 24/00001, broj 24/00002 i broj 24/00003 od 21. svibnja 2024. (stranice 32 – 34 spisa) te nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zlatka Cvitanovića u predmetu Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1130/2021 od 16. prosinca 2022. i 3. veljače 2023.

(stranice 35 – 45 spisa).

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade odnosno namjenske cijene za sanaciju (korištenje) odlagališta komunalnog otpada Karepovac u Splitu, a čije plaćanje tužitelj potražuje od tuženika sukladno Ugovoru o uvjetima i načinu korištenja tog odlagališta od 25. studenog 2011., kao i odredbama Sporazumnog raskida tog ugovora od 28. svibnja 2019. Uređenim (smanjenim) tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje plaćanje namjenske cijene za razdoblje od 10. mjeseca 2016. do 30. svibnja 2018. u iznosu od 5.755,92 EUR. Također, platnim nalogom iz rješenja o ovrsi tužitelj potražuje i plaćanje obračunatih kamata u iznosu od 2.517,10 EUR, a koje kamate da su obračunate do 1. travnja 2022., a u kojem dijelu tužitelj također nije povukao tužbu pa je i o tom dijelu zahtjeva tužitelja bilo potrebno odlučiti.

10. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na plaćanje cijene za sanaciju (korištenje) odlagališta komunalnog otpada, potrebno je navesti da je odredbom članka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ( Narodne novine broj 26/03 – pročišćeni tekst i dr.), a koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka, bilo propisano da u komunalne djelatnosti, između ostalog, spada i odlaganje komunalnog otpada te da se pod odlaganjem komunalnog otpada razumijeva obrađivanje i trajno odlaganje komunalnog otpada na odlagališta komunalnog otpada te saniranje i zatvaranje odlagališta, na temelju posebnih propisa. Prema članku 19. tog Zakona, sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti osiguravaju se iz cijene komunalne usluge, iz komunalne naknade, iz proračuna jedinice lokalne samouprave te iz drugih izvora po posebnim propisima, dok se prema članku 20. tog Zakona iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti, između ostalih i za odlaganje komunalnog otpada.

11. Isto tako, prema članku 23. stavak 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19), jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom, dok je prema članku 28. stavak 1. tog Zakona izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno na svom području osigurati obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s javnom uslugom.

12. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – financijske kartice prometa partnera na odabranom kontu i/ili ugovoru od 1. travnja 2022. razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 65.052,00 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 8.633,88 EUR. To potraživanje se odnosi na razdoblje od siječnja 2017. do travnja 2019. te je iz te financijske kartice razvidno da se radi o dokumentima koji su izdavani kvartalno i to svaki u iznosu od po 6.505,20 kn, a što preračunato u EUR iznosi 863,39 EUR. Nadalje, razvidno je da se u opisu dokumenta navodi naknada za sanaciju.

13. Iz storno računa - knjižnih ispravki tužitelja broj 24/00001, broj 24/00002 i broj 24/00003 od 21. svibnja 2024. vidljivo je da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama ispravio zaduženje koje vodi prema tuženiku i to za ukupan iznos od 2.877,97 EUR, a koji iznos se zapravo odnosi na dio tražbine za koji je tužitelj povukao tužbu podneskom od 23. svibnja 2024.

14. Pregledom Ugovora o uvjetima i načinu korištenja odlagališta komunalnog otpada Karepovac u Splitu broj 1113/2011, ur.broj: 2181/01-01-11-1 od 25. studenog 2011. utvrđeno je da je taj ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika. S obzirom na prethodna iz članka 1. Ugovora da tuženik na svom području nema uređeno odlagalište za komunalni otpad za potrebe stanovništva i gospodarstva, kao i da je tužitelj odobrio tuženiku privremeno korištenje odlagališta Karepovac u Splitu uz uvjet plaćanja uspostavljene naknade sanacije odlagališta, kao i naknade za utjecaj na okoliš i razvoj pri korištenju odlagališta a što da se regulira posebnim ugovorom, stranke su u članku 2. Ugovora odredile da se tim ugovorom utvrđuju uvjeti i način korištenja odlagališta komunalnog otpada Karepovac. Člankom 3. je ugovoreno da tužitelj odobrava tuženiku nesmetano odlaganje komunalnog otpada na odlagalištu Karepovac, koje se reproducira i skuplja na području tuženika, a do trenutka otvaranja Regionalnog centra za gospodarenje otpadom.

15. Člankom 4. navedenog Ugovora, tuženik se obvezao plaćati tužitelju namjensku cijenu za korištenje odlagališta i to na način da u strukturi cijene prikupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada uvede namjensku cijenu za sanaciju odlagališta Karepovac u trenutnom iznosu od 0,12 kn/m2, bez PDV, stambenog, gospodarskog odnosno poslovnog prostora te ista sredstva kvartalno uplaćuje u korist tužitelja s odgovarajućim obračunom, a počevši od stupanja na snagu tog Ugovora. U tom članku Ugovora je navedeno i da se utvrđeni iznos od 0,12 kn/m2 preračunava u važeću odgovarajuću razinu po drugim obračunskim osnovama koje se primjenjuju za cijenu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada. Nadalje, navedeno je i da namjensku cijenu i to u odgovarajućoj veličini koja se utvrđuje u razmjeru količina otpada koji se odlaže na odlagalištu Karepovac u odnosu na količinu otpada koji se odlaže na drugim odlagalištima ubire koncesionar odnosno vlastito komunalno društvo za prikupljanje i odvoz komunalnog otpada kroz ukupnu cijenu usluga i prenosi na tuženika, radi konačne uplate na žiro račun tužitelja.

16. Uvidom u Sporazumni raskid Ugovora o uvjetima i načinu korištenja odlagališta komunalnog otpada Karepovac u Splitu od 28. svibnja 2019. utvrđeno je da su istim stranke sporazumno raskinule navedeni Ugovor od 25. studenog 2011. te da su u članku 3. odredile da se tuženik obvezuje uplatiti ugovoreni namjenski iznos cijene za sanaciju odlagališta Karepovac za razdoblje do 30. svibnja 2018., koji je utvrđen osnovnim Ugovorom, dok se za razdoblje od 30. svibnja 2018. pa do potpisa tog Sporazuma o raskidu ugovora, tuženik oslobađa plaćanja predmetne namjenske cijene.

17. Iz naprijed navedenog Ugovora i Sporazumnog raskida tog ugovora je razvidno da je tužitelj odobrio tuženiku nesmetano korištenje odlagališta Karepovac za odlaganje komunalnog otpada koji se reproducira i skuplja na području tuženika, a iz čega proizlazi da su stranke bile u ugovornom odnosu vezano za korištenje tog odlagališta u utuženom razdoblju te da stoga postoji obveza tuženika platiti namjensku cijenu za korištenje odnosno sanaciju tog odlagališta. Iz toga bi proizlazio zaključak da je tužitelj dokazao osnov tužbenog zahtjeva. Međutim, osim osnove tužbenog zahtjeva, tužitelj je bio dužan dokazati i visinu svog zahtjeva, odnosno bio je dužan dokazati koliko iznosi namjenska cijena koju se tuženik obvezao plaćati tužitelju sukladno sklopljenom ugovoru, a što po ocjeni ovog suda tužitelj nije s uspjehom dokazao.

18. Naime, iz dostavljenog izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – financijske kartice prometa partnera proizlazi da bi ta namjenska cijena odnosno naknada za sanaciju u utuženom razdoblju iznosila 863,39 EUR (6.505,20 kn) kvartalno. Ovdje valja navesti da tužitelj osim te financijske kartice nije dostavio u spis bilo kakve druge dokaze iz kojih bi bilo razvidno koliko je to točno iznosila namjenska cijena koju je tuženik dužan platiti tužitelju sukladno sklopljenom ugovoru. Točnu visinu namjenske cijene, odnosno da se radi upravo o cijeni u iznosu od 863,39 EUR kvartalno, nije bilo moguće utvrditi ni iz sadržaja dostavljenog Ugovora od 25. studenog 2011., a niti iz sadržaja Sporazumnog raskida tog Ugovora. U članku 4. Ugovora je samo navedeno da namjenska cijena za sanaciju odlagališta Karepovac trenutno iznosi 0,12 kn/m2, bez PDV, stambenog, gospodarskog odnosno poslovnog prostora, a iz čega nije moguće nedvojbeno izvesti zaključak o navedenoj cijeni od 863,39 EUR. Tužitelj pritom nije predložio izvesti bilo kakve druge dokaze, a koji bi se odnosili na utvrđivanje ostalih parametara navedenih u Ugovoru (obračunske površine stambenih, poslovnih ili gospodarskih objekata), a iz kojih bi se moglo utvrditi da se radi o naprijed navedenoj cijeni.

19. Točnu visinu namjenske cijene, odnosno da se radi o cijeni u iznosu od 863,39 EUR kvartalno nije bilo moguće utvrditi niti iz dostavljenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zlatka Cvitanovića od 16. prosinca 2022. s dopunom istog od 3. veljače 2023., jer predmet tog vještačenja nije bilo utvrđivanje visine namjenske cijene za sanaciju odlagališta Karepovac koju bi tuženik bio dužan plaćati tužitelju u utuženom razdoblju, već se radi o vještačenju koje je provedeno u drugom postupku između stranaka i to ovršnom postupku kod Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr- 1130/2021, a kojim vještačenjem je vještak utvrđivao iznos koji je tuženiku kao ovršeniku nužan za obavljanje njegovih osnovnih djelatnosti, odnosno iznos koji bi tuženik mogao izdvajati iz svog proračuna za plaćanje drugih obveza prema tužitelju, a sve to u smislu odredbi članka 244. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ).

20. Prema odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi su pravila materijalnog prava, o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanja uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke pa predlaganjem efikasnog dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolazi u obzir primjena pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti ili nije pružila dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje.

21. Budući da je tuženik u cijelosti osporio utuženo potraživanje tužitelja, kako po osnovu tako i po visini, to je stoga teret dokaza u ovom postupku bio na tužitelju, a tužitelj, po ocjeni ovog suda, nije dokazao visinu utužene tražbine prema tuženiku, odnosno nije dokazao da bi namjenska cijena za sanaciju (korištenje) odlagališta komunalnog otpada Karepovac, koju je tuženik bio dužan plaćati tužitelju, u utuženom razdoblju iznosila upravo 863,39 EUR kvartalno. Kao što je to već prethodno navedeno, taj iznos namjenske cijene nije bilo moguće utvrditi iz dostavljenog Ugovora i Sporazumnog raskida tog ugovora, a niti iz nalaza i mišljenja vještaka Zlatka Cvitanovića. Visina tužbenog zahtjeva, odnosno navedeni iznos kvartalne cijene proizlazi samo iz dostavljenog izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – financijske kartice prometa partnera od 1. travnja 2022., a koji izvadak predstavlja jednostrano sastavljenu ispravu od strane tužitelja, čiji je sadržaj, a samim time i vjerodostojnost tuženik u cijelosti osporio. S obzirom na to da tužitelj nije ponudio ili predočio sudu bilo kakve druge dokaze iz kojih bi sud, do stupnja izvjesnosti, mogao utvrditi da je iznos 863,39 EUR kvartalno bio iznos namjenske cijene koji je tuženik dužan platiti tužitelju za utuženo razdoblje, to je stoga sud zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva u kojem je isti ustrajao uređenim tužbenim zahtjevom, odnosno da nije dokazao da s pravom potražuje od tuženika isplatu upravo iznosa od 5.755,92 EUR, na ime namjenske cijene za sanaciju (korištenje) odlagališta komunalnog otpada Karepovac u utuženom razdoblju.

22. Isto tako, a u odnosu na potraživanje tužitelja na ime prethodno obračunatih zateznih kamata do 1. travnja 2022. u iznosu od 2.517,10 EUR, ističe se da tužitelj nije dostavio u spis obračun kamata iz kojeg bi bilo razvidno na koji su iznos (iznose) navedene kamate obračunate, za koje razdoblje i po kojoj kamatnoj stopi, a niti je dostavio odnosno predložio izvesti bilo kakve druge dokaze u odnosu na osnovanost i visinu tog potraživanja s osnova obračunatih zateznih kamata. Tužitelj zapravo nije ničim obrazložio, a niti dokazao to svoje potraživanje pa je stoga i za taj dio tužbeni zahtjev tužitelja trebalo ocijeniti neosnovanim.

23. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva prema tuženiku u iznosu od 5.755,92 EUR, s osnova namjenske cijene za sanaciju odlagališta komunalnog otpada Karepovac u utuženom razdoblju, a niti da je dokazao svoje potraživanje s osnova obračunatih zateznih kamata u iznosu od 2.517,10 EUR, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelj trebalo odbiti i u tom dijelu, temeljem odredbi 451. stavak 3. ZPP-a, ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Stoga je odlučeno u izreci ove presude.

24. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a u vezi s člankom 158. stavak 1. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je isti izgubio parnicu, tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Pri tom se napominje da do djelomičnog povlačenja tužbe od strane tužitelja, u iznosu od 2.877,97 EUR, nije došlo iz razloga što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja u tom dijelu ili zbog drugog razloga koji se može pripisati tuženiku, već iz razloga što je tužitelj za taj dio utužene tražbine uvažio tuženikov prigovor, a sve obzirom na sadržaj sporazuma o raskidu ugovora između stranaka.

25. Tuženiku su kao osnovani priznati troškovi za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 20. svibnja 2022. u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 2. srpnja 2024. i 1. travnja 2025. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što ukupno iznosi 300 bodova, odnosno 600,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos tuženiku je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 150,00 EUR, sukladno Tbr. 46. OT-a.

26. Tuženiku nije kao osnovan priznat više zatraženi trošak za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 20. svibnja 2022. u visini od 25 bodova, odnosno u iznosu od 50,00 EUR, jer se radi o više zatraženom trošku na koji tuženik nema pravo u smislu odredbi Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT-a, a sve obzirom na vrijednost predmeta spora. Isto tako, tuženiku nije priznat ni zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 EUR, budući da na to ročište za tuženika nije nitko pristupio. Na tako nepriznati trošak u ukupnom iznosu od 150,00 EUR, tuženika ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 37,50 EUR.

27. Sukladno navedenom, tuženiku su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 750,00 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 187,50 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke rješenja.

28. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), a sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura.

U Splitu 16. svibnja 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude i rješenja.

Dna:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku

- u spis