REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1575/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Josipu Saviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604, radi isplate nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja TH, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika RH, diplomirane pravnice (generalna punomoć SU 198/23), 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužitelju VH iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 4.204,03 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 101,11 eur počevši od 11.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 113,31 eur počevši od 11.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 111,38 eur počevši od 11.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 114,82 eur počevši od 11.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 121,97 eur počevši od 11.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 77,77 eur počevši od 11.03.2020. pa do isplate

- na iznos od 130,75 eur počevši od 11.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 98,94 eur počevši od 11.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 109,38 eur počevši od 11.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 108,34 eur počevši od 11.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 116,30 eur počevši od 11.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 117,51 eur počevši od 11.09.2020. pa do isplate,

- na iznos od 116,73 eur počevši od 11.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 118,02 eur počevši od 11.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 115,28 eur počevši od 11.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 134,63 eur počevši od 11.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 125,36 eur počevši od 11.02.2021. pa do isplate,

- na iznos od 105,90 eur počevši od 11.03.2021. pa do isplate,

- na iznos od 125,17 eur počevši od 11.04.2021. pa do isplate,

- na iznos od 137,56 eur počevši od 11.05.2021. pa do isplate,

- na iznos od 129,00 eur počevši od 11.06.2021. pa do isplate,

- na iznos od 137,45 eur počevši od 11.07.2021. pa do isplate,

- na iznos od 127,62 eur počevši od 11.08.2021. pa do isplate,

- na iznos od 143,90 eur počevši od 11.09.2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,24 eur počevši od 11.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 123,69 eur počevši od 11.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 133,61 eur počevši od 11.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 142,29 eur počevši od 11.01.2022. pa do isplate,

- na iznos od 135,30 eur počevši od 11.02.2022. pa do isplate,

- na iznos od 103,38 eur počevši od 11.03.2022. pa do isplate,

- na iznos od 115,18 eur počevši od 11.04.2022. pa do isplate,

- na iznos od 115,85 eur počevši od 11.05.2022. pa do isplate,

- na iznos od 122,18 eur počevši od 11.06.2022. pa do isplate,

- na iznos od 113,86 eur počevši od 11.07.2022. pa do isplate i

- na iznos od 128,25 eur počevši od 11.08.2022. pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužitelju VH iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 187,50 eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 11. studenog 2024. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je od 2. studenog 2018. pa nadalje zaposlen kod tuženika te je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu Vozač tramvaja i to na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Također navodi da je u Ugovorima o radu određeno kako će mu se između ostalog plaća obračunavati i isplaćivati i temeljem Kolektivnog ugovora te prema koeficijentu složenosti poslova 2,20.

Nadalje navodi da je Kolektivnim ugovorom određeno da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž.

Ističe da je s tuženikom zasnovao radni odnos na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“ te da je od dana zasnivanja radnog odnosa, pa do danas, razmješten na mjesto rada Vozač tramvaja TP Trešnjevka, te prometuje redovnim linijama tuženika. Također ističe da je u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao diskriminiran u pogledu visine plaće budući mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,2, dok se drugim radnicima tuženika koji obavljaju iste radne zadatke kao i on, plaća obračunava po koeficijentu 2,4 te za isti rad dobivaju višu plaću. Nadalje ističe da je radno mjesto vozača tramvaja kod tuženika organizirano kao rad u smjenama, a to podrazumijeva da prilikom dovršetka smjene jednog radnika, dakle završetka vožnje tramvaja, dolazi do izmjene radnika te drugi radnik preuzima isti taj tramvaj i nastavlja ga voziti sve do završetka svoje smjene. Naglašava da oba radnika u konkretnom slučaju voze isti tramvaj i obavljaju iste radne zadatke tijekom smjene. Navodi da radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača tramvaja, prilikom primopredaje tramvaja potpisuju dokument Kolni list, a iz istog se vidi, između ostalog, koji je od vozača upravljao tramvajem, kojim su tramvajem upravljali, te u kojem vremenu. Naglašava da je iz Kolnih listova razvidno da je na istim poslovima i istom mjestu rada mijenjao svoje kolege, vozače tramvaja, ili da su njegovi kolege njega mijenjali na istom poslu i istom mjestu rada, s time da se radnicima koje je on mijenjao, ili koji su njega mijenjali na istom radnom mjestu, obračunavala plaća po koeficijentu složenosti poslova 2,4, a njemu po koeficijentu 2,2.

Ističe da je iz platnih lista razvidno da se za njegovo radno mjesto, kao vozača tramvaja kod tuženika, ima primjenjivati koeficijent 2,4 te mu je tuženik unatoč tome očito neosnovano i diskriminirajuće u odnosu na ostale radnike koji rade, vršio korekciju koeficijenta -0,2, te mu se plaća obračunavala po koeficijentu 2,2. Također ističe kako je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti, a odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane u čl. 90. i 91. Zakona o radu (u daljnjem tekstu ZR) se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta.

Navodi da u smislu odredbe čl. 91. ZR-a dvije osobe obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako:

- obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju;

- je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta po kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti,

- je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.

Nadalje navodi da se plaća u skladu s kolektivnim ugovorom te ugovorima o radu, isplaćuje najkasnije do desetog dana u mjesecu za rad u prethodnom obračunskom razdoblju.

Slijedom navedenog od tuženika potražuje razliku plaće između one koja mu je morala biti obračunavana i isplaćivana po koeficijentu 2,4 i plaće koja mu je obračunavana i isplaćivana po koeficijentu 2,2 za utuženi period sa pripadajućom kamatom tekućom od 11. u mjesecu za prethodni mjesec.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 28. travnja 2025. tužitelj predlaže da se naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 4.204,03 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 11. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu. Također potražuje troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno, ističe da u ovom predmetu nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, jer je prije podnošenja tužbe tužitelj, ako je već smatrao da je njegovo pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, morao uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, što je propustio učiniti. S obzirom na navedeno predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbaci jer nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe.

Nadalje, ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neutemeljeni te da tužitelj ničim ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva.

Čini nespornim da je tužitelj radio kod njega u utuženom razdoblju. Navodi da je tužitelj u programu prekvalifikacije za vozača tramvaja bio obvezan pohađati nastavu, izvršavati ostale predviđene obveze utvrđene programom prekvalifikacije te položiti završni ispit. Nadalje navodi da se nakon položenog završnog ispita za zanimanje vozač tramvaja tužitelj upućuje na uvođenje u rad uz nadzor vozača-mentora u trajanju od 30 dana, a uvođenje u rad je sastavni dio prekvalifikacije. Ističe da je tek nakon provedene prekvalifikacije s tužiteljem zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme s pripadajućim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta „Vozač tramvaja I“- 2,20, uz probni rad od dva mjeseca. Naglašava da se iz navedenog može jasno zaključiti da je temeljem prvog Ugovora o radu tužitelj obavljao posao vozača tramvaja kao vozač početnik, odnosno isti je prvi puta obavljao posao za koji je bio osposobljen temeljem navedenog programa prekvalifikacije i iz tog razloga je potpuno netočan navod tužitelja da je obavljao isti posao kao primjerice ostali vozači tramvaja koji godinama rade kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

Nadalje naglašava da je stoga tužitelju ponuđen Ugovor s nižim koeficijentom 2,20, a tek kasnije nakon više godina obavljanja poslova vozača tramvaja ponuđen mu je Ugovor o radu s koeficijentom 2,40, sukladno njegovim sposobnostima, vještinama, radnom iskustvu u tome zanimanju i vrednovanju njegovog rada od strane tuženika.

Ističe da suprotno navodima tužitelja, vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, kao što je u određenom razdoblju primao tužitelj, i vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,40, ne obavljaju jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti, a posebice uzimajući u obzir kriterije kao što su vještine radnika i njihova odgovornost.

Pojašnjava da su sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11 – 2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015., utvrđena slijedeća radna mjesta: Vozač tramvaja I – koeficijent složenosti poslova 2,20, Vozač tramvaja II – koeficijent složenosti poslova 2,30 i Vozač tramvaja III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Nadalje navodi da su 22. kolovoza 2019. donesene Izmjene i dopune Pravilnika iz 2015. kojima je u određenom dijelu izmijenjena struktura te su usklađeni nazivi sukladno statusnoj promjeni tuženika.

Nadalje ističe da je navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljenog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11- 2,40. Također ističe da je navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu s čl. 70. KU iz 2019. i KU iz 2023. koji je trenutno na snazi, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,01 – 3,00, što znači da je i po novom aktu poslodavca unutar predviđene grupe raspona koeficijenta.

Naglašava da je plaća tužitelja određena Ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom), a prema odredbi čl. 90. važećeg Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu te je sukladno navedenom izvršio svoju ugovornu obvezu.

Također naglašava da su potpuno netočni navodi tužitelja u kojima se navodi da je u utuženom razdoblju obavljao poslove složenosti koeficijenta 2,40 te da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike koji obavljaju iste poslove i radne zadatke te za isti rad i posao primaju plaću koeficijenta složenosti poslova 2,40.

Nadalje navodi da je tužitelju kao i ostalim novozaposlenim vozačima tramvaja prvim ponuđenim ugovorom o radu na određeno vrijeme (koeficijent složenosti 2,20) određena plaća kojom je u potpunosti vrednovan njihov rad, a tijekom selekcijskog postupka i prilikom potpisivanja ugovora o radu tužitelj je bio upoznat sa visinom plaće koju će primati (koeficijent složenosti poslova 2,20). Ističe da je mogao odbiti ponudu ugovora o radu, tj. ne potpisati isti ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Vozač tramvaja I“ za koje je zaključio ugovor o radu.

Ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika, a tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Naglašava da je samim time, tužitelj znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20.

Osporava i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da tužitelj ne može potraživati razliku plaće za 8. mj. 2022. jer je prema Ugovoru o radu od 29. srpnja 2022. na radnom mjestu „Vozač tramvaja III“ sa koeficijentom 2,40 započeo raditi 01. kolovoza 2022.

Ističe da su netočni navodi tužitelja da su ostali vozači kojima se obračunavala plaća po koeficijentu složenosti 2,40 obavljali isti posao u istim uvjetima kao i tužitelj jer postoje razlike prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju.

Također ističe da „ KH“ obavlja poslove mentora u okviru svog radnog mjesta, dok takav posao nije u opisu poslova radnog mjesta „Vozač I“.

Nadalje naglašava da je zbog svega navedenog razvrstao vozače u tri skupine (vozač I, vozač II i vozač III) i za sva navedena radna mjesta je utvrdio da im pripada različit koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40).

Slijedom navedenog, ističe da tužitelj neosnovano potražuje isplatu razlike plaće te predlaže da sud tužbu odbaci, odnosno podredno donese presudu kojom će tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

4. Na ročištu održanom 28. travnja 2025. tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

5. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 26. listopada 2018. (str. 8-9 spisa), Ugovore o radu na neodređeno vrijeme od 11. studenog 2019., 25. srpnja 2022. i 01. ožujka 2023. (str. 10-12, 13-15 i 16-17 spisa), isplatne liste plaća tužitelja za utuženi period (str. 19-23 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 24. srpnja 2015. sa Prilogom 3. – Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova (str. 81-90 i 91-97 spisa), Kartu radnog mjesta Vozača tramvaja I i III (str. 110-111 spisa), tuženikov izračun potraživanja tužitelja (str. 118- 119 spisa), Izmjene i dopune Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 22. kolovoza 2019. sa shematskim prikazom organizacije društva- izmjena, prilog 1 (str. 120-123 i 124-133 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. (str. 134-174 spisa), Protokol o pregovorima za sklapanje KU za radnike u Trgovačkom društvu ZET d.o.o. od 3. travnja 2019. (str. 175-177 spisa), Odluku ZET-a d.o.o. od 29. ožujka 2019. (str. 178 spisa) i Rješenje povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti od 14. veljače 2019. (str. 179-181 spisa).

6. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 193 spisa) i svjedoka NH (str. 191-192 spisa) i AH (str. 192 spisa).

7. Na temelju tako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće zbog primijenjenog manjeg koeficijenta složenosti poslova (2,20 umjesto 2,40) prilikom obračuna i isplate plaće za razdoblje od rujna 2019. do srpnja 2022.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika i to na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 26. listopada 2018. i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. studenog 2019. na radnom mjestu Vozač tramvaja I i koeficijentom složenosti poslova 2,20, kao i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. srpnja 2022. na radnom mjestu Vozač tramvaja III i koeficijentom složenosti poslova 2,40.

10. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata.

11. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

12. Prijedlog tuženika da sud odbaci tužbu jer mu se tužitelj sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu (NN 93//14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) nije prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom za zaštitu prava, sud je ocijenio neosnovanim.

Naime, odredbom čl. 133. st. 3. ZR-a propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

Kako se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju tužitelja ne postoji njegova obveza prethodnog obraćanja poslodavcu prije utuženja te su navodi tuženika da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe i da tužbu treba odbaciti u cijelosti neosnovani.

13. Odredbom čl. 70. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. propisano je da se sva radna mjesta razvrstavaju u deset grupa složenosti poslova i zadaća, s time da se radno mjesto vozača razvrstava u V. grupu složenosti za koju je predviđen raspon koeficijenta složenosti poslova od 2,11-2,40, a odredbom čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. od 31. prosinca 2019. kao i od 8. veljače 2023. propisano je da se sva radna mjesta na koja se primjenjuje Kolektivni ugovor razvrstavaju u četiri grupe složenosti sa koeficijentima i otežanim uvjetima rada, a sastavni su dio Kolektivnog ugovora, s time da se radno mjesto vozača razvrstava u II. grupu složenosti za koju je predviđen raspon koeficijenta složenosti poslova od 2,01-3,00.

14. Iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 24. srpnja 2015. Prilog 3., Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da su u grupi složenosti poslova V. navedeni Vozač tramvaja s koeficijentom složenosti 2,20, Vozač tramvaja II s koeficijentom složenosti poslova 2,30 i Vozač tramvaja III s koeficijentom složenosti poslova 2,40, svi SSS, čime je od strane prednika tuženika određena različita visina plaće za vozače tramvaja.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da kod tuženika radi od 2. studenog 2018. na radnom mjestu Vozača tramvaja, s time da je u utuženom periodu imao Ugovor o radu za Vozača tramvaja I i imao je koeficijent složenosti poslova 2,20. Navodi da je 25. srpnja 2022. sklopio novi Ugovor o radu za radno mjesto Vozač tramvaja III i tada je imao koeficijent složenosti 2,40, s time da je kasnije sklopio novi Ugovor o radu i sada ima koeficijent složenosti 2,60. Ističe da mu se niti poslovi, niti uvjeti rada od kada je počeo raditi kod tuženika nisu promijenili, odnosno radi iste poslove u istim uvjetima rada. Također ističe da je u utuženom periodu radio iste poslove kao i kolege koji su imali koeficijent složenosti poslova 2,40, odnosno radio je u smjenama, mijenjao se s kolegama u smjenama, preuzimali su jedan od drugog linije javnog gradskog prijevoza. Naglašava da nije postojala razlika u obavljanju poslova kao niti u uvjetima rada između vozača tramvaja I, II i III, a jedina razlika je bila u koeficijentu složenosti poslova.

Pojašnjava da su poslovi vozača tramvaja da vozi tramvaj, pregledava tramvaj, utvrđuje da li postoje neki nedostaci, otvara i zatvara vrata, okreće skretnice, odnosno mora ih okretati ručno ako ne rade. Brine o sigurnosti putnika, a ukoliko je putnik slijepa osoba ukazuje i na to koja je linija, gdje vozi i slično.

Navodi da poznaje svjedoke NH i AH kao radne kolege te ističe da su navedeni radnici tuženika u utuženom periodu radili iste poslove kao i on, s time da su imali veći koeficijent složenosti poslova od njega.

16. Iz iskaza svjedoka NH proizlazi da kod tuženika radi od 2002., a u utuženom periodu radio je na radnom mjestu Vozač tramvaja i imao je koeficijent složenosti poslova 2,40. Navodi da tužitelja poznaje kao radnog kolegu koji je isto radio kao vozač tramvaja, s time da mu je poznato da je tužitelj u utuženom periodu imao koeficijent složenosti poslova 2,20. Nadalje navodi da nije postojala razlika u obavljanju poslova koje je radio on u odnosu na poslove koje je radio tužitelj, te nije postojala razlika u uvjetima u kojima su obavljali svoje poslove. Ističe da je tužitelj obavljao iste poslove i u istim uvjetima rada i za vrijeme kada je imao sklopljen Ugovor o radu za Vozača tramvaja I, kao i nakon što je sklopio Ugovor o radu za Vozača tramvaja III, s time da mu je povećan koeficijent na 2,40. Također ističe da ne postoji razlika u obavljanju poslova Vozača tramvaja I, II i III te da je tužitelj i kao Vozač tramvaja I i kao Vozač tramvaja III obavljao iste poslove, odnosno obavljao je poslove javnog gradskog prijevoza, radio je u smjenama, jedni su od drugih preuzimali smjene, ponekad bi radili u istoj smjeni i znali su se ponekad mijenjati s kolegama za smjene.

Pojašnjava da su poslovi vozača tramvaja vožnja tramvaja, okreću ručno skretnice ako slučajno koja ne radi ili je pokvarena, puštaju putnike u vozilo odnosno otvaraju i zatvaraju vrata, prodaju karte, voze sve linije gradskog prijevoza.

17. Iz iskaza svjedoka AH proizlazi da kod tuženika radi 16 godina, a u utuženom periodu radio je na radnom mjestu Vozača tramvaja. Navodi da tužitelja poznaje kao radnog kolegu, koji je isto radio kao vozač tramvaja. Nadalje navodi da je u tom periodu imao koeficijent složenosti poslova 2,40, a za tužitelja ne zna. Naglašava da tužitelj i on obavljaju iste poslove, a nije bilo razlike niti u uvjetima rada. Također naglašava da je tužitelj obavljao iste poslove i u istim uvjetima rada i kada je imao sklopljen Ugovor o radu za Vozača tramvaja I i nakon što je sklopio Ugovor o radu za Vozača tramvaja III. Ističe da su poslovi Vozača tramvaja I, II i III isti poslovi u istim uvjetima, s time da misli da je samo razlika koliko ste vremena proveli na radu, a moguće da je i razlika u koeficijentu složenosti poslova. Navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u smjenama, znali su mijenjati službe, tužitelj je vozio iste linije javnog gradskog prijevoza kao i on i preuzimao je smjene od njega. Pojašnjava da su njegovi poslovi kao vozača tramvaja da vozi tramvaj, s time da prije vožnje pregleda tramvaj i utvrdi da li je sve u redu, postoje li neke nepravilnosti koje treba otkloniti, zatvara i otvara vrata tramvaja, okreće skretnice i to ručno ukoliko one ne rade, brine o sigurnosti putnika i ostalih sudionika u prometu. Ističe da je i tužitelj u utuženom razdoblju obavljao te iste poslove kao i on.

18. Sud je iskaze tužitelja i svjedoka NH i AH ocijenio istinitim, životnim i uvjerljivim budući su istovjetno iskazivali o poslovima koje obavljaju vozači tramvaja te da ne postoji razlika između radnika tuženika na radnom mjestu Vozača tramvaja I, II i III niti u poslovima koje obavljanju niti u njihovim uvjetima rada, budući svi vozači tramvaja rade u smjenama, mijenjaju se za smjene, voze linije javnog gradskog prijevoza te jedni od drugih preuzimaju smjene i nastavljaju voziti istu liniju.

19. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoji razlika u poslovima koje obavljaju Vozači tramvaja I, II i III te je sud zaključio da ne postoje objektivni i opravdani razlozi kojima bi se mogao opravdati različit koeficijent složenosti poslova za navedena radna mjesta, a posljedično tome i različita visina plaće.

20. Odredbom čl. 91.st.1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Navedenu odredbu, a koja se odnosi na jednakost plaće žena i muškaraca valja tumačiti ekstenzivno tako da se ne odnosi samo na osobe različitog spola nego na jednakost plaće svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta. Tu treba naglasiti da su sukladno čl. 91. st. 4. ZR-a ništetne odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu Vozača tramvaja I utvrđen u visini od 2,20 umjesto u visini od 2,40 jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i radnici tuženika na radnom mjestu Vozača tramvaja III, a koji su u navedenom razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,40.

21. Slijedom navedenog nisu odlučni navodi tuženika da su katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova utvrđena radna mjesta Vozača tramvaja I, Vozača tramvaja II i V tramvaja III, kao niti navodi tuženika da je kolektivnim ugovorima određen raspon koeficijenata složenosti poslova te da je tužitelj unutar raspona koeficijenta predviđene grupe poslova. Nadalje nisu odlučni ni navodi tuženika da je razlika između Vozača tramvaja I, II i III u radnom iskustvu, vještinama i odgovornosti, budući isto ne proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka.

Stoga je sud utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju iako je imao sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto „Vozač tramvaja I“ obavljao poslove koji su istovjetni poslovima radnog mjesta „Vozač tramvaja III“.

22. Tu također treba naglasiti da je tuženik na tužiteljevim platnim listama navodio koeficijent složenosti poslova 2,40, ali je isti umanjivao za 0,20 iako Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika ne predviđa korekciju koeficijenta za 0,20. Stoga je po mišljenju ovog suda poslodavac postupio potpuno neosnovano kada je vršio korekciju koeficijenta složenosti poslova u utuženom razdoblju za tužitelja umanjujući mu koeficijent za 0,20.

23. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio provođenje financijskog vještačenja, a tuženik je predložio da sačini izračun razlike plaće tužitelja za utuženi period sa čime se tužitelj suglasio te je u skladu s dostavljenim izračunom uredio tužbeni zahtjev.

24. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća za utuženo razdoblje dosudio iznos od 4.204,03 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 11.- og u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

27. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

28. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podneska od 28. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), troška sastava podneska od 28. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/4), troška pristupa na ročišta 10. ožujka 2025. i 28. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1) i troška pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/3), a što ukupno iznosi 950,00 eur.

29. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 237,50 eur, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.187,50 eur, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 187,50 eur odbija kao neosnovan.

30. Naime, sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 28. travnja 2025. u zatraženom iznosu jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već podnesku kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika.

31. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

32. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 16. svibnja 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku