REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-77/2023-49

(ranije P-325/2019)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PLAVA LAGUNA d.d. Poreč, Rade Končara 12, OIB 57444289760, protiv tuženika GRAD UMAG, Umag, G. Garibaldi 6, OIB 84097228497, radi isplate, 28. rujna 2023., radi isplate 1.009.978,55 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu održanom 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznosa od 1.009.978,55 eura / 7.609.683,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30. lipnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznosa od 214,40 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj PLAVA LAGUNA d.d. Poreč podnio je 28. lipnja 2019. protiv tuženika GRADA UMAGA, Umag, tužbu radi isplate iznosa od 7.609.683,40 kn (1.009.978,55 eura). U tužbi obrazlaže da je 30.06.2016. zaprimio rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnog odjela Buje-Buie, pod poslovnim brojem Z- 14059/2016, kojim je udovoljena provedba Geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste - nastavak Jadranske ulice za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta — k. o. [katastarska općina], broj elaborata 0022016, izrađen od trgovačkog društva CONSTRUCTA GEO d.o.o.. Dan zaprimanja tog Rješenja (30.06.2016.) je ujedno i dan saznanja za činjenicu upisa nerazvrstane ceste na zemljištu u vlasništvu, odnosno pod upravljanjem tužitelja. Pojašnjava da je pred Trgovačkim sudom u Pazinu u tijeku parnični postupak u povodu brisovne tužbe tužitelja podnijete protiv ovdje tuženika, a koji se vodi pod poslovnim brojem P-278/2016. Sporno pitanje u toj parnici je, je li asfaltirana površina nerazvrstana cesta ili je ona privatno vlasništvo, odnosno turističko zemljište, a koje pitanje da predstavlja prethodno pitanje i u ovom postupku. Dalje obrazlaže da je tužitelj u vrijeme zaprimanja Geodetskog elaborata kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie bio vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tada u površini od 3898 m2, od koje je provedbom tog Geodetskog elaborata za formiranje nove katastarske čestice, tj. nerazvrstane ceste u vlasništvu GRADA UMAGA kao javno dobro u općoj uporabi, oduzeto 883 m2; zemljište k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koristio je kao turističko zemljište temeljem po tuženiku ispostavljenih i od tužitelja uredno plaćenih računa, tada u površini od 61046 m2, od kojeg je provedbom tog Geodetskog elaborata za formiranje nove katastarske čestice, nerazvrstane ceste u vlasništvu GRADA UMAGA kao javno dobro u općoj uporabi, oduzeto 183 m2; zatim zemljište k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] je koristio kao turističko zemljište temeljem po tuženiku ispostavljenih i od tužitelja uredno plaćenih računa, tada u površini od 21.519 m2, od kojeg je provedbom Geodetskog elaborata za formiranje nove katastarske čestice, nerazvrstane ceste u vlasništvu GRADA UMAGA kao javno dobro u općoj uporabi, oduzeto 6379 m2. Ističe da je k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti procijenjena u vrijednost društvenog kapitala pripojenog društva Istraturist Umag, d.d., 01B 22738374612 i unesena je u cijelosti u njegov temeljni kapital. Čak štoviše, odluka tuženika o nerazvrstanim cestama u čl. 4. izričito isključuje da privatne površine, kao što je ova, mogu biti nerazvrstane ceste; Tuženiku, temeljem ispostavljenih računa, i dalje plaća propisanu koncesijsku naknadu za k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], i to u cijeloj površini kakva je bila prije provedbe Geodetskog elaborata. Drugim riječima, tuženik ispostavljanjem računa izričito priznaje i prihvaća da su te nekretnine turističko zemljište u punoj fakturiranoj/plaćenoj površini te stoga mora tužitelju dopustiti obavljanje gospodarskih aktivnosti - što je ujedno i nenovčana tražbina koju tužitelj ima prema tuženiku.

1.1. Ukupna površina koja je tužitelju oduzeta od površine vlasništva, odnosno od površine turističkog zemljišta za koju tuženik i dalje ispostavlja tužitelju račune, koje ovaj i dalje uredno podmiruje, iznosi 7.445 m2. Ustavni sud Republike Hrvatske je u rješenju broj: U-1-6326/201, objavljenom u Narodnim novinama pod brojem 23/2017, zauzeo stav prema kojemu kod upisa nerazvrstanih cesta "istodobno pojedinim bivšim vlasnicima - ako ovi smatraju da su oštećeni u svojim pravima - nije uskraćena mogućnost postavljati zahtjeve obvezno pravne prirode. Oni mogu potraživati eventualno neisplaćenu naknadu za zemljište koje im je oduzeto te u tu svrhu pokrenuti parnične postupke pred nadležnim sudovima, na temelju općih propisa." Sa druge strane Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Revt 298/15-2 zauzeo stav iz kojeg nedvojbeno proizlazi da "prema pravnom shvaćanju ovog suda u usvojenoj praksi ovog suda (primjerice u odluci broj Rev- 1823/1994-2 od 16. veljače 1999.) zastara potraživanja naknade štete zbog neovlaštenog oduzimanja zemljišta, pa tako naknade štete zbog neovlaštenog upotrebljavanja nekretnine, počinje teći od dana saznanja za štetu i štetnika." Ne prejudicirajući išta vezano uz parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P- 278/2016, tužitelj podnosi ovu tužbu prekidajući pri tome tijek zastare utuženog potraživanja, traži naknadu tržišne vrijednosti površine koja je oduzeta u postupku upisa nerazvrstane ceste i koja iznosi 7.445 m2. Prema procjembenoj vrijednosti nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se može primijeniti i na sve ostale nekretnine iz ove tužbe jer se radi i istoj lokaciji (Turističko naselje Punta, neposredna blizina mora), tržišna vrijednost kvadratnog metra te nekretnine iznosi 1.022,12 kn. Stoga tužitelj upravo tu vrijednost uzima kao mjerodavnu kod određivanja visine naknade koju mu tuženik duguje zbog neovlaštenog oduzimanja zemljišta, odnosno zbog naknade štete zbog neovlaštenog upotrebljavanja nekretnine.

1.2. Tuženik je nakon provedbe upisa na predmetnom zemljištu vršio radnje koje su tužitelja onemogućavale u obavljanju gospodarskih aktivnosti (označavanje granica parcela, tjeranje radnika tužitelja sa travnatih površina, kopanje i asfaltiranje) te je u dosadašnjim razgovorima najavio tužitelju da će sa tim radnjama i dalje nastaviti pozivajući se na navodni pravomoćni upis, ali taj je upis i dalje nepravomoćan. Stoga postoji osnovana vjerojatnost da će tuženik i dalje poduzimati te radnje, zanemarujući nenovčanu tražbinu koju tužitelj ima prema njemu radi dopuštanja, odnosno mogućnosti obavljanja gospodarskih aktivnosti temeljem plaćene koncesijske naknade za turističko zemljište.

1.3. Sijedom svega navedenoga tužitelj predlaže da donošenje presude slijedećeg sadržaja:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 8 dana od donošenja ove presude, isplati naknadu u visini od 7.609.683,40 kn, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 30.06.2016. godine i koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, trenutno 6,54 % godišnje, promjenjivo.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 8 dana od donošenja ove presude, nadoknadi parnični trošak, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude i koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, trenutno 6,54 % godišnje, promjenjivo.“

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio visini predmeta spora navodeći da je naznačeni iznos neosnovan, pretjeran i određen prema osobnom mišljenju tužitelja, a bez prilaganja bilo kakvog dokaza, odnosno nalaza ovlaštene osobe. Tuženik je ujedno osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnog odjela u Bujama-Buie, posl. br. Z-14059/2016 o 19. svibnja 2016. dopuštena, između ostalih, i promjena u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način je dosadašnja k. č. br. [katastarska čestica], park s 21519 m2, upisana kao društveno vlasništvo, na nove:

- k. č. br. [katastarska čestica], nerazvrstana cesta s 6379 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica], park, s 4532 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica], park s 3721 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica], park s 64 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica], park s 563 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica], park s 1227 m2,

- k. č. br. [katastarska čestica], park s 513 m2 i

- k. č. br. [katastarska čestica], park s 5586 m2,

te je otpisana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nerazvrstana cesta s 6379 m2 iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i prenesena u novi z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremenu uknjižbu za korist i na ime: Javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo Grada Umaga. Protiv tog rješenja tužitelj je 11. srpnja 2016. izjavio prigovor zbog netočno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila zemljišnoknjižnog postupka, a koji je prigovor temeljem rješenja Općinskog suda u Puli

- Pola, u predmetu Posl. br. Z-14059/2016 / provedba sa Posl. br. Z-20570/16, od 23. prosinca 2016., odbijen kao neosnovan i kojim je potvrđeno rješenje istoga suda od 19. svibnja 2016. Nadalje, nezadovoljan odlukom Općinskog suda u Puli - Pola, u predmetu Posl. br. Z-14059/2016 tužitelj je u daljnjem postupku izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda u PuIi-Pola od 23. prosinca 2016. Županijskom sudu Puli- Pola 23. veljače 2017., a koji žalbeni postupak nije pravomoćno okončan. Postajući svjestan saznanja da su spomenuti pravni lijekovi izjavljeni protiv prijepornog rješenja neosnovani, tužitelj je 13. rujna 2016. naslovnom sudu podnio tužbu protiv Grada Umaga - Umago radi utvrđenja neistinitog (nevaljanog) zemljišnoknjižnog upisa I brisanja knjižnog prava upisa provedenog temeljem citiranog rješenja, a koji se vodi kod ovog suda pod posl.br. P -278/2016 te koji je postupak još uvijek u tijeku, a sada tijekom trajanja navedenog parničnog postupka tužitelj još podnosi i ovu tužbu kojom traži isplatu naknade tržišne vrijednosti za dijelove k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koji su dijelovi predmetnih nekretnina u prethodnom postupku i sukladno odredbama Zakona o cestama („Narodne novine", br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), evidentirani u sastav postojeće nerazvrstane ceste označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik nadalje navodi kako nije sporno da je između stranaka postupka u tijeku parnični postupak u predmetu P-278/2016, u kojem tužitelj zahtijeva utvrđenje da je upis u odnosu na nerazvrstanu cestu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nevaljan.

2.1. Tuženik pojašnjava da je za tuženika nesporno da je prometna površina na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nerazvrstana cesta, ona kao takva postoji u naravi, dostupna je svima na jednak način, i koristi se kao javno dobro, upravo onako kako propisuje definicija Zakona o cestama („Narodne novine", br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), stoga je neosnovano zaključiti da bi javna prometna površina koja je izgrađena i komunalno opremljena kao takva mogla biti privatno vlasništvo ili da bi se mogla smatrati turističkim zemljištem kako to pogrešno smatra tužitelj. dalje je nesporno da je Grad Umag — Umago po ovlaštenom geodetu pribavio Geodetski elaborat radi evidentiranje stvarnog stanja, odnosno evidentiranja postojeće prometne javne površine na dijelovima nekretnina oznaka k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Prethodno opisano postupanje u potpunosti je u skladu s odredbama Zakona o cestama („Narodne novine", br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), koji se kao primaran Zakona ima primijeniti u konkretnom slučaju. Tako je odredbama članka 131. stavak 4. 5. i 6. citiranog Zakona o cestama propisano sljedeće: „Nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama (,Narodne novine", br. 84/11), koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavila jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom. Prijavni list za prethodnu provedbu za zemljišnoj knjizi iz stavka 4. ovoga članka zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste. Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovog članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi." Prema tome, kako to zaključuje tuženik, Grad Umag - Umago je pribavio već spomenuti Geodetski elaborat kojim je utvrđeno da je na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgrađena nerazvrstana cesta koja nije evidentiranja u nadležnom Uredu za katastar, odnosno nije evidentirano njezino stvarno stanie, dostavio ga nadležnom Uredu za katastar koji ga je pregledao i potvrdio te po službenoj dužnosti dalje proslijedio nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu nadležnog suda na provedbu. U tom smislu, Grad Umag — Umago je kao ovlaštenik upravljanja nerazvrstanim cestama i zakonom priznati nositelj stvarnih prava u odnosu na nerazvrstane ceste ispunio sve propisane zakonske uvjete i temeljem zakona stekao upis u odnosu na nerazvrstanu cestu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je u naravi izgrađena cesta i koje je postojala i postoji na dijelovima prijašnjih k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] više od 50 godina. Dakle, posebni zakon propisao je obvezu jedinicama lokalne samouprave da provode postupke evidentiranja nerazvrstanih cesta u nadležnom katastru zemljišta i nadležnim zemljišnim knjigama, stoga sada tužitelj neosnovano traži od tuženika naknadu novčane vrijednosti samo zato što je isti postupao u skladu sa svojom zakonskom obvezom. Da se u naravi radi o javnoj prometnici i nerazvrstanoj cesti utvrđeno je i u parničnom postupku u predmetu posl. br. P-278/2016, i to prilikom izvršenog uviđaja od strane ovog suda, ovlaštenog mjerničnog vještaka i stranaka koje su prisustvovale na uviđaju i dale svoje iskaze 15. ožujka 2019.

2.2. Glede tužiteljevih navoda u svezi koncesije i koncesijskog te izvršenog plaćanja u skladu s ispostavljenim računima tuženik ustraje na navodima iznesenima u parničnom postupku P-278/2019. te ponavlja da je od strane tužitelja podnesen zahtjev za dodjelu koncesije, pritom Odluke o koncesiji nema a Ugovor o koncesiji nikada nije sklopljen. Tuženik dalje navodi da ne prihvaća navode tužitelja u svezi plaćanja koncesijske naknade za k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] kao i navode da tuženik ispostavljanjem računa izričito priznaje i prihvaća da su te nekretnine turističko zemljište u punoj fakturiranoj / plaćenoj površini, obrazlažući kako slijedi. Tužitelj je, naime, propustio u tužbi napomenuti da je upravo Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije još 2010. utvrdio obvezu podnošenja zahtjeva za dodjelu koncesije na turističkom zemljištu (da je zemljište bilo u vlasništvu ovdje tužitelja ne bi postojala potreba podnošenja zahtjeva). Tužitelj je zahtjev i podnio, čime je ujedno i priznao višu vlast nad zemljištem za koje u ovoj tužbi traži naknadu. Nadalje, Uredbom o načinu, postupku i uvjetima procjene vrijednosti i prodaje turističkog zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave te načinu, postupku i uvjetima za dobivanje koncesije na preostalom turističkom zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave propisano je da je jedinica lokalne samouprave dužna račun za naplatu stalnog i promjenjivog dijela koncesijske naknade ispostaviti trgovačkom društvu po njegovom zahtjevu sve do okončanja postupka dodjele koncesija. Tuženik račune izdaje zato jer je zakonom i podzakonskim propisima tako i propisano. Propisi utvrđuju da se plaća naknada po podnesenom zahtjevu a ne po vlasništvu, ili po stvarnom stanju, po izmjeri ili slično, već po zahtjevu. Stvarno stanje utvrdit će se kod dodjele koncesije. Postupak dodjele koncesije nije okončan.

2.3. Glede tužiteljevih navoda da je nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti procijenjena u vrijednost društvenog kapitala pripojenog društva Istraturist Umag d.d. i unesena u cijelost u njegov temeljni kapital tuženik ukazuje da navedeno nije od utjecaja na provedeni zemljišnoknjižni upis nerazvrstane ceste, jer je bitan status, odnosno namjena predmetne nekretnine, pa ako je ta nekretnina ili njezin dio u naravi prometna površina, odnosno dio nerazvrstane ceste u takvom slučaju vrijedi odredba članka 131. stavka 6. Zakona o cestama, koja vrlo jasno i nedvosmisleno određuje da će se nerazvrstane ceste upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

2.3. Tuženik ističe da odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nisu primjenjive na konkretan slučaj budući ovdje nije riječ o naknadi tržišne vrijednosti nekretnina koje su oduzete prijašnjim vlasnicima za izgradnju prometnice.

2.4. Tuženik ističe i prigovor promašene aktivne legitimacija tužitelja, odnosno nepostojanje pravnog interesa tužitelja na podnošenje ove tužbe budući da su neosnovani tužiteljevi navodi o vlasništvu prijepornih čestica. Naime, predmetna nerazvrstana cesta, koja je evidentirana temeljem Geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, izgrađena je i postoji više od 50 godina, pa je tako prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima (01.01.1997. godine), a kojim je ukinut institut društvenog vlasništva, ta prometnica imala status - društvenog vlasništva. Jednaki status zemljišta kao društvenog vlasništva imale su predmetne nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u svojoj cijelosti i prije nego je na dijelovima istih izgrađena, a potom i evidentirana nerazvrstana cesta, stoga se ima smatrati kako tužitelj nikada nije ni imao pravo vlasništva u odnosu na predmetne nekretnine, odnosno ima se smatrati da nikad nisu ni bile u njegovom vlasništvu. Formalno, zbog opisanog zakonskog uređenja, i nakon izgradnje nerazvrstane ceste, tužitelj nije mogao nikad biti vlasnik zemljišta koje je formirano u sastav nerazvrstane ceste, a niti mu je zakonom priznato pravo upravljanja nad izgrađenim nerazvrstanim cestama, te stoga nema ni pravo potraživati naknadu za nešto što mu nikad nije ni oduzeto jer nije bilo njegovo vlasništvo. U tom smislu je njegov navod da mu kao prijašnjem vlasniku pripada naknada tržišne vrijednosti za dijelove naznačenih nekretnina neosnovan. Da tužitelj nije vlasnik predmetnog zemljišta na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], nego Grad Umag — Umago, kao jedinica lokalne samouprave proizlazi i iz odredbe članka 20. Zakona o turističkom zemljištu („Narodne novine", br. 92/10), koja propisuje sljedeće: „Preostalo turističko zemljište na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednost društvenoga kapitala vlasništvo ie jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište". Slijedom naprijed navedenog, tužitelj nema pravo niti zakonsku osnovu potraživati naknadu od tuženika za nešto što nikada nije bilo njegovo vlasništvo.

2.5. U odnosu na navode tužitelja koji se odnose na prekidanje tijeka zastare radi potraživanja novčane naknade, odnosno tržišne vrijednosti za dijelove nekretnina, a koji su dijelovi nekretnina prema propisanom zakonskom postupku evidentirani u sastav nerazvrstane ceste označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženik ističe da su isti neosnovani. S time u svezi tuženik ponavlja da činjenica da je Grad Umag- Umago izvršio usklađenje stvarnog stanja na predmetnim nekretninama i evidentiranje nerazvrstane prometnice s podacima koji kao takvi nisu postojali u nadležnim javnim upisnicima nekretnina, ne može biti osnova tužitelju na kojemu temelji svoje saznanje o „oduzetom zemljištu". Nije sporna činjenica da je nerazvrstana cesta sada označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena i postoji više od 50 godina, a ta činjenica poznata je i tužitelju, obzirom i on, kao i sve druge privatne i pravne osobe, prometuje i koristi se tom istom nerazvrstanom cestom. Dakle, tužitelj se ne može pozivati na to da prije donošenja rješenja kojim je izvršeno evidentiranje nerazvrstane ceste označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije imao saznanja da dijelovi k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u naravi čine sastavni dio prometnice. Tužitelj i sam u točki 1. tužbe navodi da smatra da je dan zaprimanja citiranog rješenja Z-14059/2016., 30. lipnja 2016. dan saznanja za činjenicu upisa nerazvrstane ceste. Međutim, navedeni datum je dan kada je tužitelj saznao da ie tuženik proveo određeni formalni postupak koji se odnosi na evidentiranje postojeće nerazvrstane ceste, a ne neku drugu radniu koia se može okarakterizirati kao oduzimanje zemljišta ili slično, stoga ovdje nema mjesta za primjenu odredbi o tijeku zastare kako to shvaća tužitelj.

2.6. U odnosu na navode tužitelja kojim proziva tuženika da je nakon provedbe upisa vršio radnje koje su tužitelja onemogućavale u obavljanju gospodarskih aktivnosti, tuženik ističe da su isti neosnovani. Upravo suprotno, tužitelj je postupao na način da je neovlašteno pokušao spriječiti neometano korištenje predmetne nerazvrstane ceste na način da ja na dijelovima istih bez odobrenja tuženika započeo radove u cilju postavljanja rampi te potom i postavio rampe kojima bi se ograničilo korištenje dijela predmetne nerazvrstane ceste. Takvim postupanjem tužitelj je jasno i nedvojbeno iskazao da pretendira prisvojiti dio nerazvrstane ceste koja je sukladno zakonskim odredbama javna i dostupna svakome na jednak način kako bi se koristio u svoje privatne svrhe. Suprotno od ponašanja tužitelja, Grad Umag- Umago je prema istome postupao uvijek na način da je poticao suradnju u međusobnim odnosima, posebno je uvijek poticao gospodarsku djelatnost tužitelja, a obzirom je tužitelj jedan od bitnih gospodarskih subjekata čija djelatnost neposredno ima veliki utjecaj na regionalnu lokalnu zajednicu i građane koji u njoj žive. Sukladno tome, Grad Umag - Umago, putem nadležnog Upravnog odjela za komunalni sustav je na temelju zahtjeva tužitelja izdao Suglasnost na privremenu regulaciju prometnica u postupku rekonstrukcije hotela Sipar-Umag, KLASA: 340-01/16-01/19, URBROJ: 210/05-06/06-16-02. od 03. listopada 2016., što je dokaz o namjeri pozitivne, sporazume i poticajne gospodarske suradnje, a koji je sporazum nažalost tužitelj više puta prekršio svojim neovlaštenim radnjama u cilju ograničavanja korištenja nerazvrstane ceste označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prisvajanja iste radi korištenja u privatne svrhe, dakle suprotno utvrđenoj javnoj namjeni u odnosu na istu. Zaključno ističe da je podnošenjem zahtjeva kojim traži od tuženika suglasnost za privremenu regulaciju prometa na dijelu predmetne prometnice tužitelj u biti priznao javnost iste, odnosno priznao je da ista ima status nerazvrstane ceste, a potom je samovoljno odlučio ipak bez ikakvih argumenata negirati takvo utvrđenje uz pokušaj privatiziranja iste.

3. Na pripremnom ročištu održanom 26. veljače 2020. tužitelj je u spis predao procjembeni elaborat sastavljen 28. prosinca 2017. godine po društvu CENTAR AKCIJA d.o.o. u pogledu procjene vrijednosti nekretnina, konkretno zemljišta na području k. o. [katastarska općina], a iz kojeg da proizlazi da je utvrđena vrijednost zemljišta 1.022,12 kuna/m2, dok je tuženik ustrajao na prigovoru vrijednosti predmte spora ističući ujedno prigovor zastare utuženog potraživanja. Na istom ročištu sud je raspravnim rješenjem odredio vrijednost predmeta spora na 7.609.683,40 kn, u skladu s odredbom članka 36. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP) budući da novčana vrijednost glavnog zahtjeva iznosi 7.609.683,40 kn (1.009.978,55 eura).

4. Rješenjem od 6. ožujka 2020. sud je temeljem odredbe članka 213. stavka 1. točke 1. u svezi članka 12. ZPP-a odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu ovog suda posl. br. P-278/2016. Naime, predmet ovog spora je zahtjev za isplatu naknade tržišne vrijednosti glede dijela k. č. br. [katastarska čestica], koja je ušla u sastav postojeće nerazvrstane ceste, dok je upravo sporni upis k. č. br. [katastarska čestica] kao sastava nerazvrstane ceste predmet parničnog postupka ovog suda posl. br. P- 278/2016, pa je ocjenjeno da ishod potonjeg postupka nužno utječe na odluku u ovom predmetu odnosno predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak.

4.1. Postupak je nastavljen rješenjem od 9. veljače 2023. budući da je parnični postupak u predmetu ovog suda posl. br. P-278/2016 pravomoćno dovršen presudom od 9. srpnja 2021., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4694/2021 od 17. ožujka 2022., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je knjižni upis odobren Rješenjem Općinskog suda u Puli

- Pola, Stalna služba u Bujama - Buie od dana 27.05.2016. godine posl. br. Z- 14059/2016 neistinit (nevaljan).

lI. U cijelosti se poništava Rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Bujama - Buie od dana 27.05.2016. godine posl. br. Z-14059/2016 te se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Bujama - Buie nalaže uspostaviti ono knjižno stanje kakvo je bilo prije zaprimanja prijedloga Tuženika temeljem kojega je doneseno ovom Presudom poništeno rješenje.“

5. Prethodni postupak zaključen je 13. rujna 2023.

6. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao na već istaknutim navodima te je dodatno obrazložio da je prema ustaljenoj sudskoj praksi za pitanje zastare prava tražiti isplatu naknade za izvlaštenu nekretninu odlučan moment kada je nekretnina stekla status nerazvrstane ceste (a to da je bilo dostavom ZK rješenja o uknjižbi predmetne ceste tužitelju), odnosno odlučan je moment kada je oduzeta iz posjeda neke osobe, kako se navodi u presudi VSRH Broj: Revd 1906/2020-2 od 30. rujna 2020. Uvidom u rješenje Istarske županije od 11. prosinca 2017. godine koje se dostavlja za sud i protivnu stranku, razvidno je da je pravni prednik tužitelja (Istraturist Umag d.d.) do najmanje srpnja 2017. imao u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da je na istoj imao rampu u blizini hotela Sipar kojim isti upravlja. Također iz rješenja tuženika od 14. veljače 2018. da je razvidno da je tužitelj najmanje do toga dana imao u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] budući je u toč. 1. b) izreke istoga navedeno „vraćanje zaposjednutog dijela nerazvrstane ceste…, a sve na nerazvrstanoj cesti na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na Punti u Umagu.“. Tužitelj također ističe da je prije ZK upisa navedene nerazvrstane ceste isključivo tužitelj sa svojim gostima koristio navedenu nekretninu, i to kao interni put unutar Turističkog naselja Punta u kojem se nalaze isključivo ugostiteljski objekti kojima upravlja tužitelj te je do toga dana tužitelj izvršavao vlasničkopravna ovlaštenja na tom putu, a budući je tužitelj izgradio navedeni put i svu popratnu infrastrukturu za što se kao dokaz prilažu odgovarajuće Uporabne dozvole. Zaključuje da je tužitelju predmetna nerazvrstana cesta oduzeta iz faktičnog posjeda tek tijekom 2017. i 2018. godine nakon provedbe navedenih upravnih postupaka pokrenutih od strane komunalnih redara tuženika, odnosno nakon uknjižbe predmetne nerazvrstane ceste u ZK, i to bez provođenja postupka izvlaštenja i bez da je istom plaćena ikakva naknada za oduzeto zemljište, te da je stoga neosnovan prigovor zastare potraživanja.

6.1. Nadalje, tužitelj dodatno obrazlaže da je tuženik ispostavljao tužitelju i njegovom pravnom predniku (Istraturist Umag d.d.), a na temelju Zahtjeva za dodjelu koncesije na tom turističkom zemljištu (u kojem je zatražena koncesija i na k. č. br. [katastarska čestica] te 1979/1 k. o. [katastarska općina]), račune s naslova propisane koncesije na turističkom zemljištu, a koji obuhvaćaju razdoblje od 1. veljače 2011. do 2. svibnja 2020. (do stupanja na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu) i kojima ga je teretio za propisani dio koncesijske naknade u tom razdoblju, i to za korištenje ukupne površine svih nekretnina navedenih u Zahtjevu za dodjelu koncesije na tom turističkom zemljištu (uključujući i površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije knjižnog upisa navodne nerazvrstane ceste), a koje račune je tužitelj uredno plaćao. Tuženik je, zaključuje tužitelj, ispostavljanjem takvih računa eksplicite priznao da se pravni status tih nekretnina (površina i narav turističkog zemljišta) nije promijenio niti nakon uknjižbe predmetne nerazvrstane ceste u ZK, odnosno eksplicite je u pogledu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dao prednost propisima koji se odnose na turističko zemljište, u odnosu na propise o nerazvrstanim cestama, jer je kao površinu tih nekretnina prilikom ispostavljanja navedenih računa uzimao istu površinu kao i prije uknjižbe predmetne nerazvrstane ceste u ZK, pa čak i u godinama nakon upisa nerazvrstane ceste u zemljišne knjige. Dakle, tužitelj je uredno plaćao (do stupanja na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu) propisanu koncesijsku naknadu tuženiku za turističko zemljište, uključujući i za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čime je tuženik jasno i nedvosmisleno očitovao svoju volju da tužitelj ima ovlast za upravljanje i korištenje tih nekretnina isključivo kao turističko zemljište, a ne kao navodnu nerazvrstanu cestu ili kao nekretnine bilo koje druge namjene. Tužitelj ističe da iako ugovori o koncesiji na turističkom zemljištu nigdje u Republici Hrvatskoj nisu sklopljeni, podnošenjem zahtjeva za dodjelu koncesije tuženiku, ispostavljanjem računa deset godina uzastopce od strane tuženika i njihovim plaćanjima između tužitelja i tuženika stvoren je ugovorni odnos kojeg je tuženik jednostranom promjenom pravnog statusa turističkog zemljišta teško prekršio. Iako po Zahtjevu za dodjelu koncesije na tom turističkom zemljištu od dana 31. siječnja 2011. nije donesena formalna odluka, iz dokumentacije priložene u ovom postupku da proizlazi da je tuženik pravnom predniku tužitelja i tužitelju ispostavljao račune pozivajući se na odredbe Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, i time mu priznao faktičnu vlast nad navedenim nekretninama.

6.2. Također, tužitelj ističe da se nekretnina 2010/1 k. o. [katastarska općina] na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (1. kolovoza 2010.) te na dan donošenja rješenja o uknjižbi navedene nerazvrstane ceste u ZK (27. svibnja 2016.) nalazila unutar granica građevinskog područja turističkog naselja Punta i imala ugostiteljsko-turističku namjenu te kao dokaz istome za sud i protivnu stranku u spis dostavlja Uvjerenje izdano od strane tuženika dana 27. studenog 2017. s grafičkim prilogom. Iz navedenog je Uvjerenja i njegovog grafičkog priloga koji se odnosi na provedbeni urbanistički plan Turističkog naselja Punta-Umag postojećeg stanja turistička zona, razvidno je da je kao investitor naveden upravo pravni prednik tužitelja te se time nedvojbeno potvrđuje da je upravo tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, izgradio i održavao infrastrukturu i predmetnu prometnicu, i to kao interni put unutar Turističkog naselja Punta u kojem se nalaze isključivo ugostiteljski objekti kojima upravlja tužitelj te istu imao u posjedu i to najmanje do provođenja ranije spomenutih upravnih postupaka pokrenutih od strane komunalnih redara tuženika. Također, uvidom u izvod iz Prostornog plana uređenja Grada Umaga („Službene novine Grada Umaga“ 12/17) te u izvod iz Urbanističkog plana uređenja Grada Umaga („Službene novine Grada Umaga“ 10/19, 12/22, 13/22-pročišćeni tekst) razvidno je da se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar granica građevinskog područja za koje je određena ugostiteljsko-turistička namjena (T1 i T2) kao i da ista nema ni namjenu za promet budući nije označena niti kao ostale ceste, a koji planovi su doneseni od strane tuženika nakon uknjižbe nerazvrstane ceste u zk. Radi identifikacije da se radi o istome području, tužitelj je dostavio u spis izvod sa stranice GEOPORTALA Državne geodetske uprave RH.

6.3. Glede utužene tražbine tužitelj je pojasnio da se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000.000,00 kuna odnosno 265.445,61 eura odnosi na naknadu za oduzetu površinu od 883 m2 k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dok se preostali iznos od 5.609.683,40 kuna odnosno 744.532,93 eura odnosi na naknadu za stjecanje bez osnove obzirom da je tužitelj plaćao koncesijsku naknadu nakon uknjižbe nerazvrstane ceste u korist tuženika i u istoj površini kao i prije navedenog knjižnog upisa a to neosnovano za 6379 m2 k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te 183 m2 za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pritom da će se vještačenjem utvrditi točna vrijednost navedenih naknada odnosno stalnog dijela koncesijske naknade. U nastavku postupka, tužitelj je na upit suda dodatno obrazložio da je tražbinu koja se odnosi na stjecanje bez osnove glede plaćanja koncesijske naknade za oduzeti dio k. č. br. [katastarska čestica] obračunao računajući uplaćenu koncesijsku naknadu u periodu od 2016. pa do 2020. godine, dakle u periodu od upisa tuženika u zemljišne knjige pa do 2. svibnja 2020. godine, odnosno do stupanja na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Na daljnji upit, iz kojeg razloga je tužitelj nastavio plaćati naknadu za koncesiju i u odnosu na površinu zemljišnih čestica koje su 2016. u zemljišnim knjigama upisane kao javno dobro u općoj upotrebi, tužitelj pojašnjava da je tužitelj na navedeni način postupao štiteći vlastite pravne interese odnosno čekajući pravomoćnost postupka koji se vodio pred istim sudom pod posl. br. P-278/2016, čime da je otklonio opasnost plaćanja zakonskih zateznih kamata na cjelokupni iznos naknade za koncesiju u kritičnom periodu, budući bi za slučaj da je tužitelj uspio sa brisovnom tužbom u predmetu posl. br. P-278/2016 tuženik osnovano zahtijevao isplatu cjelokupnog iznosa naknade za koncesiju sa kamatom u tom kritičnom periodu.

7. Tijekom postupka tuženik je ustrajao na već istaknutim navodima. Dodatno je istaknuo da tužitelj nema pravni osnov potraživati naknadu tržišne vrijednosti za dijelove prijašnjih nekretnina oznaka: k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a na dijelovima kojih je izgrađena cesta, koja se kao javna prometna površina koristi preko 40 (četrdeset) godina, te u svezi koje je ceste u nadležnim zemljišnim knjigama proveden postupak evidentiranja stvarnog stanja, odnosno postupak evidentiranja nerazvrstane ceste u skladu s odredbama važećeg Zakona o cestama, a što je i utvrđeno u predmetu koji je pravomoćno okončan u predmetu ovog suda posl. br. P-278/2016. Ističe kako izgradnja ceste datira još iz doba pravnog uređenja društvenog vlasništva. Tužitelj nije dostavio u spis valjane zemljišnoknjižne izvatke iz kojih bi bilo razvidno da je on ili njegov pravni prednik bio vlasnik u odnosu na dijelove k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a na dijelovima kojih je izgrađena nerazvrstana cesta. Naznačene nekretnine su prije provedbe Geodetskog elaborata kojim je izvršeno evidentiranje stvarnog stanja, odnosno evidentiranje Jadranske ulice, a sastavni dio koje ulice su i dijelovi k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje kao Umag, bile upisane kao – DRUŠTVENO VLASNIŠTVO. Stoga tuženiku nije jasno temeljem kojeg pravnog osnova tužitelj od njega traži isplatu tržišne naknade vrijednosti za „oduzeto zemljište“. U tom smislu tuženik u spis dostavlja ZK izvatke za k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], s datumom 17.11.2015. godine, dakle prije donošenja Rješenja kojim je izvršen upis nerazvrstane ceste, a iz kojih je razvidno da su predmetne nekretnine bile upisane kao

– DRUŠTVENO VLASNIŠTVO, s napomenom da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prije izvršene parcelacije bila površina javne namjene, obzirom je bila upisana kao – PARK. Odredbom članka 3. st. 1., toč. 33. definirano je što se ima smatrati površinom javne namjene, pa je tako određeno da je površina javne namjene svaka površina čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima (javne ceste, nerazvrstane ceste, ulice, biciklističke staze, pješačke staze i prolazi, trgovi, tržnice, igrališta, parkirališta, groblja, parkovne i zelene površine u naselju, rekreacijske površine i sl.)

7.1 Tuženik je suglasan da se iz predmeta ovog suda posl. br. P-278/2016 koriste svi pisani i personalni dokazi, te provedena vještačenja.

7.2. Dalje tuženik ističe kako je neosnovano obrazloženje tužitelja u svezi pitanja zastare potaživanja naknade, prema kojemu se početak zastarnog roka ima računati od dana dostave odluke kojom je izvršen upis nerazvrstane ceste u nadležnim zemljišnim knjigama. S time u svezi tuženik pojašnjava da je nesporno da je na dijelovima prijašnjih k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], izgrađena cesta prije više od 40 (četrdeset) godina, da je nesporno da je predmetna cesta javna prometnica te da je na upotrebi svih građana pod jednakim uvjetima cijelo vrijeme, počevši od dana od kada je izgrađena, pa tako i na upotrebi tužitelja, stoga da je nelogično da on saznanje da postoji cesta na dijelovima naznačenih katastarskih čestica ima tek od dana kad je formaliziran postupak evidentiranja njezinog statusa u nadležnim zemljišnim knjigama, u skladu s odredbama važećeg Zakona o cestama. Ističe da je predmetna cesta jedna od bezbroj nerazvrstanih cesta koje su izgrađene za vrijeme trajanja bivšeg pravnog poretka društvenog vlasništa, odnosno koja je izgrađena u interesu društvenog vlasništva i društvenog korištenja, te u svezi s time, pod pretpostavkom zajedničkih doprinosa svih subjekata u takvom poretku, pa ipak, jedino tužitelj smatra da mu se duguje naknada za izgradnju ceste koja je u bivšem pravnom poretku imala status društvenog vlasništva, a koju cestu tužitelj i sam koristi, i to svo vrijeme od njezine izgradnje, i pod jednakim uvjetima pod kojima tu cestu koristi svaki drugi sudionik u prometu. Nadalje, tuženik upozorava da su promašeni navodi tužitelja da mu je cesta koja je evidentirana na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oduzeta iz posjeda tijekom 2017. i 2018. godine. Tužitelj nije nikada imao samostalan posjed u odnosu na cestu koja je izgrađena na dijelu predmetne k.č. Zakonom je propisano da nema postojanja isključivog posjeda u odnosu na stvari koje imaju status javnog dobra.

7.3. Što se tiče navoda tužitelja koji su usmjereni na zahtjev za povrat dijela uplaćene koncesijske naknade zbog nemogućnosti korištenja dijelova zemljišta na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a koji su dijelovi tih nekretnina evidentirani kao sastavni dijelovi nerazvrstane ceste na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženik dodatno pojašnjava kako slijedi. Trgovačko društvo Istraturist Umag d.d. (danas Plava laguna d.d.) podnijelo je dana 31. siječnja 2011. godine Gradu Umagu, zahtjev za dodjelu koncesije na turističkom zemljištu u turističkim naseljima: Punta, Stella Maris, Katoro, Polynesia i Savudrija. Gradsko vijeće Grada Umaga dana 06. srpnja 2011. godine donijelo je Odluku o davanju koncesije na turističkom zemljištu za korist trgovačkog ruštva Istraturist Uumag d.d. Predmetnom Odlukom u dijelu je odbijen zahtjev trgovačkog društva, a Istraturist Umag d.d. je protiv citirane Odluke pokrenuo upravni spor. Zaključkom Gradskog vijeća Grada Umaga, od 12. prosinca 2012. godine, Odluka o davanju koncesije na turističkom zemljištu je poništena, čime je tužba postala bespredmetna. Dakle, u pravnom smislu, koncesije nema, ugovor nikada nije sklopljen, a to tužitelj i sam navodi u svojoj tužbi. Sukladno odredbi iz članka 24. stavak 1 Uredbe o načinu, postupku i uvjetima procjene vrijednosti prodaje turističkog zemljšta u vlasništvu JLS („NN“, br.12/11, 41/20 i 50/20), propisana je obveza trgovačkog društva da na preostalom turističkom zemljištu u vlasništvu JLS plaća koncesijsku naknadu od dana podnošenja zahtjeva, do okončanja postupka davanja koncesije na zahtjev trgovačkog društva. Uredba dalje propisuje: “Nakon okončanja postupka dodjele koncesije trgovačko je društvo obvezno zajedno sa sljedećim obrokom naknade doplatiti razliku, ili ovlašteno umanjiti iznos plaćene naknade za preplaćeni iznos koncesijske naknade.“ Dodjela koncesije nikada nije okončana, stoga se nije mogao niti umanjiti iznos koncesijske naknade. Tek po okončanju postupka dodjele koncesije, Plava laguna d.d. može postaviti zahtjev za umanjenjem naknade po pitanju obveze plaćanja koncesijske naknade za korištenje na turističkom zemljištu u turističkim naseljima: Punta, Stella Maris, Katoro, Polynesia i Savudrija. Budući postupak davanja koncesije nikada nije okončan, koncesije zapravo i nema, stoga se u ovom postupku ima tumačiti da ne postoji formalni obveznopravni odnos po tom pitanju između Grada Umaga – Umago i Plave lagune d.d., a iz kojega bi proizlazila obveza povrata koncesijske naknade u ovom predmetu. Budući je trgovačko društvo Plava laguna d.d. plaćalo iznos koncesijske naknade prema svom zahtjevu, dakle onako kako su oni htjeli (to je bio iskaz njihovih želja, a ne iskaz površina stvarnog stanja), nemaju se pravo niti pozivati na plaćanje koncesije kao dokaz navoda temeljem kojih bi im na račun toga pripadala neka viša vlast nad nekretninama koje su predmet ovog spora. Površine za utvrđivanje obveze plaćanja koncesijske naknade nikada nisu utvrđivane, stoga se tuženik nije očitovao u tom smislu. Tužitelj također nije istaknuo činjenicu, da se prihod od koncesije dijeli na sljedeći način: 60% naknade pripada u državni proračun, 20% naknade pripada u županijski proračun, dok 20% naknade slijedi u proračun jedinice lokalne samouprave. Nadalje, neosnovan je navod tužitelja da je tuženik ispostavljanjem računa eksplicitno priznao pravni status turističkog zemljišta u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog spora. Tuženik je na zahtjev tužitelja izdavao račune u svezi koncesijske naknade kako bi tužitelj mogao nesmetano obavljati svoju gospodarsku djelatnost na zemljištu u sklopu svojih ugostiteljskih objekata, pa time i ostvarivati prihode po tom pitanju, iako formalni pravni posao u svezi koncesije nije nikad zaključen. Činjenica je da je tužitelj unatoč nepostojanju formalnog pravnog posla u svezi koncesije uredno obavljao gospodarske djelatnosti na zemljištima za koje je predao zahtjev za dodjelu koncesije i da je u svezi toga i ostvarivao prihode tijekom svih godina obavljanja tih djelatnosti.

8. Sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke - društvu SULEK d.o.o. sa ovlaštenim vještakom Suadom Kadrićem, sa imenovanjem kojeg vještaka su stranke bile suglasne, a na okolnost tržišne vrijednosti oduzetog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 883 m2 u vrijeme izrade nalaza te u vrijeme upisa tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine.

8.1. Vještak je, u skladu s odlukom suda i uz suglasnost stranaka, sam obišao nekretninu te izradio nalaz i mišljenje u pisanom obliku te ga dostavio sudu 29. siječnja 2025. (stranica 441a – 491 spisa). Valja pojasniti kako je sud u ovom postupku, uz prijedlog i suglasnost stranaka, koristio sve dokaze iz predmet ovog suda posl. br. P- 278/2016 u kojemu je proveden uviđaj nekretnina uz saslušanje svjedoka na okolnost izgradnje ceste, cijeneći dodatno da identifikacija nekretnina nije sporna, to sud u ovom postupku nije provodio dokaz uviđajem. Budući da su punomoćnici stranaka na glavnoj raspravi održanoj 26. ožujka 2025. istaknuli kako vještaka Suada Kadrića nije potrebno pozivati radi usmenog izlaganja nalaza, to sud nije provodio dokaz neposrednim saslušanjem vještaka.

9. Na glavnoj raspravi održanoj 26. ožujka 2025. sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to: tužba s prilozima (stranica 1-25 spisa), odgovor na tužbu s prilozima (stranica 28-79 spisa), Rješenje ŽS Varaždin od 27. listopada 2019. (stranica 83-86 spisa), stručni članak, procjembeni elaborat, tužba od 13. rujna 2016. (stranica 95-140 spisa), Odluka Vrhovnog suda RH od 13. rujna 2020., Rješenje Istarske županije od 11. prosinca 2018., Rješenje grada Umaga 14. veljače 2018., fotodokumentacija, Rješenje Općine Umag od 31. prosinca 1971. i 9. studenoga 1970., izvod iz PP Umag, uvjerenje Grada Umaga od 27. studenoga 2017., PUP Punta Umag iz 1984., ortofoto dokumentacija, zahtjev za dodjelu koncesije od 31. siječnja 2011., računi Grada Umaga sa izvodima, potvrda naslovnog suda o pravnom slijedu, Rješenje o upisu pripajanja (stranica 154-219 spisa), ZK izvadak, odluka o davanju koncesije na turističko zemljište, izvod iz PUPU Umag (stranica 227-241, 248-263 i 271-284 spisa), dopis vještaka sa Rješenjem od OS Pula od 27. svibnja 2016. (stranica 299-301 spisa), prostorni plan uređenja Grada Umaga (stranica 304-326 spisa), prostorni plan uređenja Grada Umaga – tekstualni dio (stranica 331-440 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Suada Kadrića od 29. siječnja 2025. (stranica 441-490 spisa), te se pregledavaju i čitaju isprave i zapisnici o provedenim personalnim dokazima sa nalazom i mišljenjem vještaka iz predmeta ovog suda posl. br. P-278/2016.

9.1. U svezi provedenog dokaznog postupka valja reći kako je sud u uzeo u obzir isprave koje je tužitelj dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 20. rujna 2023. (stranica 154 a – 241 spisa) budući da je iste dostavio u skladu s nalogom suda s pripremnog ročišta održanog 13. rujna 2023. prije zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, sud je u obzir uzeo i isprave koje je tuženik dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 25. rujna 2025. odnosno podneskom u elektroničkom obliku od 5. listopada 2025. (stranica 242-286 spisa) budući se radi o dokazima – ispravama koje tuženik nije mogao dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka obzirom da je tužitelj pravnu i činjeničnu osnovu tužbe dodatno pojasnio na pripremnom ročištu održanom 13. rujna 2023. kada je prethodni postupak zaključen, a tuženiku je omogućeno očitovati se u primjerenom roku, sve u skladu s odredbom članka 299. stavak 2. ZPP-a.

10. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 1.009.978,55 eura (kao protuvrijednost utuženog iznosa od 7.609.683,40 kn prema fiksnom tečaju konverzije, koji iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR, a kojeg je utvrdilo Vijeće Europske unije), pritom se dio zahtjeva u iznosu od 265.445,61 eura (2.000.000,00 kn) odnosi na naknadu za površinu od 883 m2 oduzetu od k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za nerazvrstanu cestu, dok se preostali iznos od 744.532,93 eura (5.609.683,40 kn) odnosi na vraćanje stečenog bez osnove glede plaćanja koncesijske naknade za oduzeti dio k. č. br. [katastarska čestica] (6379 m2) i k. č. br. [katastarska čestica] (183 m2) obračunao računajući plaćenu koncesijsku naknadu u periodu od 2016. pa do 2020. godine odnosno u periodu od upisa tuženika u zemljišne knjige pa do 2. svibnja 2020. godine, kao dana stupanja na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu.

11. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Prema rješenju poslovi broj Tt-17/7389-3 od 29. prosinca 2017. (u predmetu posl. br. P-278/2016, stranica 166-191 spisa) proizlazi da je u sudskom registru upisano pripajanje subjekta upisa ISTRATURIST UMAG d.d. Umag društvu PLAVA LAGUNA d.d. Poreč, pa je tužitelj PLAVA LAGUNA d.d. Poreč univerzalni pravni sljednik društva ISTRATURIST UMAG d.d. Umag. Navedena okolnost ujedno proizlazi iz povijesnog registarskog izvatka za imenovano društvo.

13. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] park površine 21519 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 62003 m2, utvrđeno je da su iste nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo, dok je za k. č. br. [katastarska čestica] zgrada površine 1914 m2, utvrđeno da je iz predmetnog z. k. ul. br. [broj ZK uloška] upisanog društvenog vlasništva na temelju rješenja Rz-1/87 od 22. prosinca 1987. otpisana te prenesena u novi z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za korist „Istraturist“ Umag (u predmetu posl. br. P-278/2016, stranica 221-256 spisa). S time u svezi, među strankama nije sporno, kako su to potvrdile i na zapisniku od 1. lipnja 2011. u predmetu posl. br. P-278/2016, da je kao vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatske, dok je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

14. Uvidom u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne služba u Bujama - Buie broj Z-14059/2016 od 27. svibnja 2016., u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] glede k. č. br. [katastarska čestica] šuma od 61046 m2, upisano kao društveno vlasništvo, dopuštena je promjena površine na 60863 m2; u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] glede k. č. br. [katastarska čestica] park od 21519 m2, upisano kao društveno vlasništvo, dopuštena je provedba cijepanja na k. č. br. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta od 6379 m2, k. č. br. [katastarska čestica] park od 4532 m2, k. č. br. [katastarska čestica] park od 3721 m2, k. č. br. [katastarska čestica] park od 64 m2, k. č. br. [katastarska čestica] park od 563 m2, k. č. br. [katastarska čestica], park od 1227 m2, k. č. br. [katastarska čestica], park od 513 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] park od 5586 m2, uz otpis k. č. br. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta od 6379 m2 iz z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u novi z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva Grada Umaga, te u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] promjena kulture i površine k. č. br. [katastarska čestica] neplodno od 3898 m2 na neplodno zemljište od 3015 m2 u vlasništvo ISTRATURIST UMAG, Hoteljerstvo i turizam d.d. Umag.

15. Kako je navedeno, rješenjem broj Z-14059/2016 od 27. svibnja 2016., odlučeno je o nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] (promjena površine); u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] (koja je cijepana na više čestica, od kojih je nova čestica broj 2010/1 upisana kao nerazvrstana cesta); u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] (promjena kulture i površine). ISTRATURIST UMAG d.d. Umag podnio je prigovor na rješenje broj Z-14059/2016 od 27. svibnja 2016., koji je prigovor odbijen rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z- 14059/2016, provedba sa poslovnim brojem Z-20570/2016, od 23. prosinca 2016. Na navedeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola ISTRATURIST UMAG d.d. Umag podnio je žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj 25 Gž Zk- 193/2017-2 od 7. listopada 2019. odbijena kao neosnovana te je potvrđeno rješenje broj Z-14059/2016 od 27. svibnja 2016. u dijelu koji se odnosi na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]., dok je u preostalom dijelu, dakle u odnosu na nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], žalba odbačena kao nedopuštena jer je utvrđeno da su prilikom donošenja rješenja broj Z-14059/2016 od 27. svibnja 2016. nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi upisane kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja RO za ugostiteljstvo i turizam "Istraturist" sa solidarnom odgovornošću u sastavu "Agroturist" Umag. Naime, žalitelj u tom zemljišnoknjižnom postupku bio je ISTRATURIST UMAG d.d. Umag, a u spisu nije bilo dokaza iz kojeg bi se moglo zaključiti da se radi o istoj pravnoj osobi, odnosno da je žalitelj ISTRATURIST UMAG d.d. Umag pravni slijednik RO za ugostiteljstvo i turizam "Istraturist" sa solidarnom odgovornošću u sastavu "Agroturist" Umag. Valja reći da tužitelj ni u tijeku ovog postupka, kao ni u tijeku postupka u predmetu posl. br. P- P-278/2016 nije dokazao postojanje navedenog pravnog slijeda. U ovom predmetu tužitelj je dostavio potvrdu o pravnom slijedu ovog suda za Istraturist Umag hotelijerstvo i turizam d.d. od 14. svibnja 2021., međutim iz navedene potvrde nije moguće utvrditi pravni slijed u odnosu na RO za ugostiteljstvo i turizam "Istraturist" sa solidarnom odgovornošću u sastavu "Agroturist" Umag, već se radi o Istraturist radna organizacija za hotelijerstvo i turizam Umag sa solidarnom odgovornošću (stranica 214-215 spisa) Nastavno, presudom ovog suda u predmetu posl. br. P-278/2016 od 9. srpnja 2021. pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je knjižni upis odobren rješenjem Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne služba u Bujama - Buie od 27. svibnja 2016. posl. br. Z- 14059/2016 neistinit (nevaljan), te da se poništi rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Bujama - Buie od 27. svibnja 2016. posl. br. Z-14059/2016 pa da se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Bujama - Buie nalaži uspostava onog knjižnog stanja kakvo je postojalo prije zaprimanja prijedloga tuženika temeljem kojega je doneseno ovom prijeporno rješenje. Slijedom navedenoga, upis proveden predmetnim rješenjem Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne služba u Bujama - Buie od 27. svibnja 2016. posl. br. Z- 14059/2016 je valjan i zakonit, te nije dopušteno u ovom postupku ponovno raspravljati o valjanosti istog.

16. Predmetnim rješenjem Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Bujama - Buie od 27. svibnja 2016. u bitnome je nerazvrstana cesta koja već postoji na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] evidentirana u skladu s odredbama članka Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11.; u daljnjem tekstu – Zakon o cestama/11), kako će se obrazlagati u nastavku. Donošenju tog rješenja prethodile su radnje tuženika, kako to proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještakinje Marije Brajković odnosno iskaza svjedoka ĐT u predmetu posl. br. P- 278/2016, a koji nalaz kao i iskaz vještakinje te iskaz svjedoka prihvaća i ovaj sud, budući da je riječ o objektivnom i stručnom nalazu, odnosno uvjerljivom iskazu danom u skladu sa dokumentacijom u spisu. Tuženik je, naime, donio Odluku o nerazvrstanim cestama na području Grada Umaga ("Službene novine Grada Umaga", broj 7 od 30. svibnja 2014.; u daljnjem tekstu – Odluka o nerazvrstanim cestama) kojom se uređuje upravljanje, građenje, rekonstrukcija, održavanje, mjere za zaštitu i nadzor nad nerazvrstanim cestama na području Grada Umaga. Člankom 2. Odluke o nerazvrstanim cestama propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Umaga koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi, a koja nije razvrstana kao javna cesta u smislu posebnog propisa. Tuženik je nadalje donio Zaključak o utvrđivanju Popisa nerazvrstanih cesta na području Grada Umaga ("Službene novine Grada Umaga", broj 19 od 16. prosinca 2015.; u daljnjem tekstu – Zaključak o utvrđivanju Popisa nerazvrstanih cesta) kojim je obuhvaćena Jadranska ulica s oznakom nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]. Pravni prednik tužitelja pozvao se na Odluku o nerazvrstanim cestama kada je uz dopis predan tuženiku 26. rujna 2016. od tuženika zahtijevao suglasnost za privremenu regulaciju prometa (u predmetu posl. br. P-278/2016, stranica 289 spisa), koju mu je tuženik izdao 3. listopada 2016. (u predmetu posl. br. P-278/2016, stranica 294 spisa), pa sud zaključuje kako je tužitelju bilo poznato i moralo biti poznato da je tuženik Odlukom o nerazvrstanim cestama u smislu odredbi Zakona o cestama/11 kao javno dobro u općoj uporabi i predmetna cesta koja se koriti za promet. Iz čega slijedi da je tužitelj, ne samo stupanjem na snagu Zakona o cestama/11 o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja, već i na temelju Odluke tuženika od 30. svibnja 2014. znao i morao znati o statusu prijeporne izgrađene prometnice u turističkom naselju Punta. Sukladno objašnjenju Državne Geodetske uprave, Središnjeg ureda od 24. listopada 2012., izrađen je geodetski elaborat izvedenog stanja nerazvrstane ceste – nastavak Jadranske ulice, za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta, koji je elaborat izradilo društvo CONSTRUCTA GEO. d.o.o. Umag. Geodetski elaborat za društvo CONSTRUCTA GEO. d.o.o. Umag potpisao je i direktor toga društva ĐT koji je na ročištu održanom 15. ožujka 2019. u predmetu posl. br. P-278/2016 iskazao da je pri izradi elaborata bilo evidentirano postojeće stanje, a da je Zakon o cestama iz 2011. propisivao da se nerazvrstane ceste mogu evidentirati ukoliko su postojale do stupanja na snagu tog zakona i bile dostupne javnosti. Prilikom izrade elaborata koristilo se ortofoto snimke iz 2011. dostupne na servisu "geoportal", na kojim snimkama je cesta bila vidljiva. Iskazao je da je to uobičajen način kod izrade elaborata nerazvrstane ceste. Tuženik je u svojstvu naručitelja društvu CONSTRUCTA GEO d.o.o. Umag dao obuhvat nove čestice, nerazvrstane ceste jer granica čestice nije rub asfalta već cestu čine i parkirališta, dijelovi uz cestu, odvodnja, rasvjeta itd. Parkiralište uz Lido bilo bi obuhvaćeno kod izrade elaborata neovisno o očitovanju tuženika jer isto po stručnom mišljenju svjedoka ĐT čini dio nerazvrstane ceste. Iskaz svjedoka ĐT, kao što je navedeno, prihvaćen je jer je ocijenjen objektivnim, životnim i točnim. Naime, Zakon o cestama ("Narodne novine", broj 84/11.; u daljnjem tekstu – Zakon o cestama/11) u članku 131. stavku 1. propisivao je da ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu Zakona o cestama, postaju nerazvrstane ceste. U vrijeme izrade geodetskog elaborata, odnosno donošenja rješenja Z-14059/2016 od 27. svibnja 2016. na snazi je bio Zakon o cestama ("Narodne novine", broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014; u daljnjem tekstu – Zakon o cestama/14) koji je u odredbi članka 131. stavka 1. istovjetno propisivao kao i Zakon o cestama/11. Na temelju iskaza svjedoka PT i CT u predmetu posl. br. P-278/2016, inače stanovnika Grada Umaga koji žive u blizini predmetne ceste, također je utvrđeno da je predmetna cesta postojala prije 2011. Naime, svjedok PT na glavnoj raspravi povodom održanog uviđaja predmetne ceste (cesta u gabaritima utvrđenim elaboratom društva CONSTRUCTA GEO. d.o.o. Umag, je identificirana) održanoj 15. ožujka 2019. navodi kako predmetna cesta postoji od kada se je počeo graditi hotel Adriatic dakle prije 30 godina, dok iz iskaza svjedoka CT proizlazi da tu cestu koristi oduvijek (svjedok je rođen 1962.), te da tu cestu koriste i građani. Svjedokinja HT navodi kako cestu korite gosti hotelskog naselja ali i građani dok svjedokinja TT navodi da tu cestu koriste gosti hotela i građani bez ikakvih ograničenja. Iskaze imenovanih svjedoka prihvatio je i ovaj sud kao životne i logične te stoga vjerodostojne. Pritom, navode tužitelja o tomu da održava predmetnu cestu, o čemu su kazivale i svjedokinje HT i TT sud nije cijenio odlučnim za dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Konačno, iz dokumentacije dostavljene uz tužiteljev podnesak od 1. listopada 2018. u predmetu posl. br. P-278/2016, rješenja o dozvoli za upotrebu investicionog objekta i ispisa troškova održavanja vanjskih površina oko hotela "Adriatic" i "Sol Sipar", ne proizlazi da se popisani troškovi odnose na uređivanje ceste već održavanje zelenih površina, a dostavljena rješenja ne odnose se na izgradnju ili uređenje prometne infrastrukture.

17. U tijeku postupka u predmetu posl. br. P-278/2016. proveden je uviđaj i vještačenje po vještakinji mr.sc. Mariji Brajković, stalnom sudskom vještaku geodetske struke koja je utvrdila da je predmetna nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi cesta, da je geodetski elaborat izvedenog stanja nerazvrstanih cesta proveden u zemljišnoj knjizi sukladno objašnjenju Državne geodetske uprave, a na temelju prijavnog lista za zemljišnu knjigu i uz odgovarajuće odluke i očitovanja upravitelja javne ceste. Očitujući se na primjedbe stranaka, u dopuni nalaza i mišljenja od 17. ožujka 2021., vještakinja je navela da je geodetski elaborat proveden u srpnju 2020. kroz katastarski operat te da je na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] proveden upis nerazvrstane ceste, a što je vidljivo i iz kopije katastarskog plana i posjedovnog lista iz kojeg proizlazi da je provedba upisa nerazvrstane ceste na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] sukladna upisu u zemljišnoj knjizi. U odnosu na navod iz nalaza i mišljenja da se cesta proteže turističkim kompleksom vještakinja je istaknula da nije u njenoj nadležnosti da određeno područje definira kao turistički kompleks već da je isti termin upotrijebila jer je tijekom obilaska predmetnih nekretnina uočila ugostiteljske objekte koji se nalaze oko k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na susjednim katastarskim česticama. Vještakinja je na ročištu održanom 1. lipnja 2021. (u predmetu posl. br. P- 278/2016.) u cijelosti ostala pri navodima iz pisanog nalaza i mišljenja i kasnijoj dopuni. Ustvrdila je da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ušla u novoformiranu 2010/1, k. o. [katastarska općina] u dijelu kako je to prikazano na skici mjesta na digitalnom ortofoto te vidljivo na kopiji katastarskog plana (u predmetu posl. br. P- 278/2016, stranica 119 spisa). Zaključak je vještakinje da je predmetni geodetski elaborat sukladan propisima koji su važili u vrijeme njegove izrade jer je prethodno jedinica lokalne samouprave donijela odluku na temelju koje je geodetski elaborat izrađen i dan na ovjeru. Nadležno tijelo geodetski elaborat ne bi ovjerilo da nije bio sukladan odluci jedinice lokalne samouprave i Zakonu o cestama, a nakon ovjere elaborat je prvotno proveden u zemljišnoj knjizi te potom u katastru. Nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio je i ovaj sud jer je ocijenjeno da je riječ o stručnom, objektivnom, nepristranom i jasno obrazloženom nalazu.

18. Iz svega navedenog proizlazi da je prilikom evidentiranja nerazvrstane ceste, koja je na istom području postojala i prije 2011., odnosno u skladu s iskazima svjedoka najkasnije od 1990. a kojom su se uz goste turističkog naselja „Punta“ u Umagu koristili i stanovnici tog prostora za promet vozila pa je dakle riječ o cesti koja je pristupačna većem broju korisnika a koristi se za promet vozila, došlo do promjena kulture i površine k. č. br. [katastarska čestica] neplodno od 3898 m2 na neplodno zemljište od 3015 m2 u vlasništvo ISTRATURIST UMAG, Hoteljerstvo i turizam d.d. Umag, odnosno do smanjenja površine k. č. br. [katastarska čestica] za 883 m2, te do promjene površina glede k. č. br. [katastarska čestica] šuma od 61046 m2 na 60863 m2, dakle umanjenja površine za 183 m2, te promjene površina glede k. č. br. [katastarska čestica] park od 21519 m2, na nerazvrstanu cestu od 6379 m2, dakle umanjenja površine za 6379 m2.

19. Odredbom članka 131. stavaka 4., 5. i 6. Zakona o cestama/14 propisano je da nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama/11 koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. toga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista. Prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste. Nerazvrstane ceste upisuju se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

20. Odredbe citiranog članka 131. stavaka 4., 5. i 6. Zakona o cestama/14 nisu protivne Ustavu Republike Hrvatske. Naime, iz odluke Ustavnog suda U- I/326/2011 od 7. veljače 2017. proizlazi da je cjelokupno zakonodavno uređenje pravnog statusa cesta u Republici Hrvatskoj od 1990. godine do danas takvo da:

- u razdoblju od 1990. do 2009. godine potpuno isključuje pravo vlasništva;

- u razdoblju od 2009. do 2011. godine ostaje isključeno pravo vlasništva svih subjekata izuzev države, što znači da Republika Hrvatska, na temelju samog zakona, stječe pravo vlasništva;

- u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o cestama/11 (2011. godina i nadalje) ostaje isključeno pravo vlasništva svih subjekata izuzev države, time da, osim države, pravo vlasništva na dijelu cesta mogu, na temelju samog zakona, steći i jedinice lokalne samouprave.

20.1. Iz citirane odluke proizlazi nadalje da predmet stjecanja su dobra takvog značenja da uživaju i ustavnu zaštitu te na njima vlasništvo privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) nije niti moguće, budući da je riječ o dobrima koja služe svima i/ili imaju osobitu gospodarsku, obrambenu ili kakvu drugu stratešku važnost. Riječ je, dakle, o stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona (ex lege) na dobrima koja su od interesa za Republiku Hrvatsku (članak 50. stavak 1. u vezi s člankom 52. Ustava te članci 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12., stupio na snagu 1. siječnja 1997.; u daljnjem tekstu - ZV). U svakom slučaju, stjecanje prava vlasništva javnopravnih subjekata (najprije Republike Hrvatske, a od 2011. godine i jedinica lokalne samouprave) na nekretninama koje su u naravi ceste (to jest javna dobra u općoj uporabi i, kao takva, dobra od interesa za Republiku Hrvatsku) te, s druge strane, gubitak prava vlasništva privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) na nekretninama na kojima se te ceste nalaze - nastupili su znatno prije stupanja na snagu Zakona o cestama/14.

21.2. U smislu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nadalje proizlazi da predmet uređenja članka 131. stavaka 3., 4., 5. i 6. Zakona o cestama/14 jesu pravno- tehničke i postupovne pojedinosti upisa u zemljišne knjige odnosno u katastar onih nerazvrstanih cesta koje:

- nisu upisane u zemljišne knjige (ili nije upisano njihovo stvarno stanje);

- nisu evidentirane (ni) u katastru (ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje). U oba slučaja upis obavlja nadležni sud po službenoj dužnosti, na temelju prijavnog lista tijela nadležnog za katastar. Iz sadržaja naznačenih odredaba jasno je da u postupku upisa ne sudjeluju stranke (ne sudjeluje, prema tome, ni stjecatelj - jedinica lokalne samouprave), da zemljišnoknjižni sud, u načelu, rješenje donosi na temelju prijavnog lista nadležnog katastarskog ureda, kao jedinog relevantnog dokumenta koji dokazuje stvarno stanje nekretnine te da sud provodi upis nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj upotrebi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Istodobno pojedinim bivšim vlasnicima - ako ovi smatraju da su oštećeni u svojim pravima - nije uskraćena mogućnost postavljati zahtjeve obveznopravne prirode. Oni mogu potraživati eventualno neisplaćenu naknadu za zemljište koje im je oduzeto te u tu svrhu pokrenuti parnične postupke pred nadležnim sudovima, na temelju općih propisa.

22. U konkretnom slučaju, glede k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja odnosno njegova pravnog prednika (koja okolnost nije sporna) moglo bi se raditi o de facto izvlaštenju za 883 m2. Pravo na isplatu naknade za oduzimanje nekretnine na kojoj je izgrađena nerazvrstana cesta odgovara i primjeni članka 33. ZV-a kojim je propisano da ako je vlasnik glede neke svoje stvari podvrgnut ograničenjima radi zaštite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskoga okoliša ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od svih ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju težu žrtvu, ili ga inače dovode u položaj nalik na onaj u kojem bi bio da je provedeno izvlaštenje

– on ima pravo na naknadu kao za izvlaštenje, na što upućuje i Ustavni sud u odluci U-I-6326/2011. Dodatno, članak 129. stavak 3. ZV-a također upućuje na obveznopravni način rješavanja odnosa između prijašnjeg vlasnika i onoga tko je stekao vlasništvo na temelju zakona. Međutim, u ovom predmetu iz činjenica utvrđenih tijekom postupka proizlazi da je predmetna cesta kao cesta koju koristi veći broj korisnika za promet vozila (sada nerazvrstana cesta) bila izgrađena prije pretvorbe društvenog vlasništva, te da je kao takva faktično egzistirala od 1990. (ako ne i ranije). S time u svezi nastupanje izvlaštenje je potrebno vezati za trenutak u kojemu je vlasnik izgubio prava na svojoj nekretnini, uključujući i pravo da traži njezin povrat jer je u tom trenutku provedeno de facto izvlaštenje i od tog trenutka vlasnik ima pravo na naknadu za oduzeto zemljište. Sud je stajališta kako je taj trenutak provođenja de facto izvlaštenja stupanje na snagu Zakona o cestama/11, obzirom da je od tog trenutka tužitelj silom zakona izgubio vlasništvo dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]. na kojoj je već od ranije bila izgrađena cesta kao javno dobru u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Umaga. Budući da je tuženik izjavio prigovor zastare potraživanja daje se obrazloženje kako slijedi. Dosljedna je sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je zastarni rok u svim slučajevima naknade štete zbog izgradnje cesta na nekretninama u privatnom vlasništvu ili naknade zbog oduzimanja zemljišta opći zastarni rok, odnosno pet godina od nastanka štete (odluke u predmetima Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1823/94 od 16. veljače 1999., broj Rev-x 54/08-2 od 29. listopada 2008. i broj Rev-1555/11 od 9. studenog 2016.). Riječ je dakle o naknadi za oduzeto zemljište, a ključan trenutak od kojega treba računati početak tijeka općega zastarnog roka od pet godina može biti i dovršetak gradnje kako to navodi Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2433/2018-6 od 28. siječnja 2020. u kojoj se navodi da je zastarni rok počeo teći kad je put – I. ulica asfaltirana, a time i vlasnici onemogućeni u raspolaganju spornom nekretninom od kada više nisu mogli zahtijevati povrat zemljišta već naknadu za zemljište oduzeto bez zakonom propisanog postupka, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku (čl. 371. ZOO). Međutim, u konkretnom slučaju 2011. kada je Zakon o cestama stupio na snagu, predmetna cesta bila je već izgrađena jer je izgradnjom postala opće dobro na kojemu ne može biti vlasništva, odnosno kasnije javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske ili pak jedinica lokalne samouprave. S time u svezi, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev 1555/11-2 od 9. studenog 2016. povrat posjeda nekretnine na kojoj je izgrađena javna cesta bio je moguć do promjene u njezinom statusu u „opće dobro“ nad kojim nije bilo moguće pravo vlasništva. Kod prelaska u pravni status javnog dobra u općoj upotrebi temeljem samog zakona nema više mogućnosti restitucije i povrata stvari, pa Vrhovni sud Republike Hrvatske vezuje početak zastarnog roka za prelazak iz jednoga pravnog režima u drugi (iz vlasničkog u javno dobro u općoj uporabi ili izvan prometa ili u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno jedinica lokalne samouprave), što je u ovom slučaju stupanje na snagu Zakona o cestama/11.

22.1. Dodatno valja reći kako sud nije prihvatio tužiteljev navod da je imao posjed predmetne nerazvrstane ceste a u prilog kojem navodu da stoji činjenica postavljanja rampe od strane tužitelja, kao i činjenica održavanja ceste, međutim kako proizlazi iz navoda stranaka te dokumentacije u spisu, rampa je na zahtjev tuženika otklonjena a sama činjenica održavanja nerazvrstane ceste ne govori u prilog isključivog posjeda ceste od strane tužitelja, pa da bi mu slijedom toga posjed bio oduzet donošenjem rješenja o uknjižbi nerazvrstane ceste u korist tuženika. Kako je razvidno iz sadržaja ranije obrazloženih iskaza svjedoka, predmetnu cestu koristili su stanovnici kao javno dobro u općoj uporabi i prije nego li je predmetna nerazvrstana cesta upisana u zemljišne knjige (a čime je tek provedena evidencija postojećeg stanja, kakvo stajalište zauzima i Ustavni sud Republike Hrvatske u ranije spomenutoj odluci).

22.2. Prema tome, sud smatra da je tek stupanjem na snagu Zakona o cestama/11 tužitelj izgubio vlasništvo, dakle 28. srpnja 2011. kada je navedeni zakon stupio na snagu, a od kojeg datuma je počeo teći zastarni rok u ovoj pravnoj stvari, te je tužitelj od navedenog datuma izgubio pravo vlasništva, te je stekao pravo potraživati naknadu za zemljište, a od toga dana do podnošenja tužbe (28. lipnja 2019.) u ovom postupku je protekao petogodišnji rok zastare, pa je zahtjev tužitelja u tom dijelu neosnovan. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

22.2. Sud je u ovom postupku proveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke Suadu Kadriću. Nalaz i mišljenje vještaka Suada Kadrića (stranica 441a – 490 spisa) na okolnost vrijednosti (oduzetog) dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (u površini od 883 m2) sud u cijelosti prihvaća budući da je riječ o objektivnom, nepristranom i stručnom nalazu kojega ni stranke nisu osporile. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tržišna vrijednost površine 883 m2 k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na dan izrade nalaza iznosi 134.000,00 eura, a na dan upisa tuženika kao vlasnika dakle na dan 27. svibnja 2016. iznosi 68.800,00 eura. Slijedom navedenog, pod pretpostavkom da je tuženik pravovremeno podnio tužbu, ostvario bi pravo na naknadu tržišne vrijednosti oduzetog dijela nekretnine u vrijeme kada se šteta naknađuje, dakle u iznosu od 134.000,00 eura. Međutim, kako je prigovor zastare osnovan, to je donijeta odluka kao u toč. I. izreke presude.

23. Glede zahtjeva tužitelja u dijelu stjecanja bez osnove a koji se odnosi na plaćanje koncesijske naknade u periodu od 2016. pa do 2020. godine odnosno u periodu od upisa tuženika u zemljišne knjige (27. svibnja 2016.) pa do 2. svibnja 2020. godine, kao dana stupanja na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, dakle u periodu nakon uknjižbe nerazvrstane ceste u korist tuženika, u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uključujući i oduzetu površinu od 6379 m2, te u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uključujući oduzetu površinu od 183 m2, navodi se kako slijedi.

24. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, u daljnjem tekstu - ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Dakle, pri stjecanju bez osnove osnovno je pravilo da će stjecatelj biti dužan vratiti ono što je stekao bez osnove ili po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala. Ako stjecatelj ne može vratiti stečeno, dužan je naknaditi vrijednost stečene koristi. Prema tome, institut stjecanja bez osnove prije svega ide prema uspostavi prijašnjeg stanja, a ako to nije moguće, stjecatelj je dužan vratiti postignutu korist.

25. Iz dokumentacije u spisu, konkretno zahtjeva za dodjelu koncesije pravnog prednika tužitelja od 31. siječnja 2011., računa tuženika i podataka o izvršenim isplatama tužitelja (stranica 185-213 spisa) proizlazi da je tužitelj plaćao koncesijsku naknadu i za predmetne čestice u cjelokupnom iznosu, u periodu od 2016. pa do 2022., dakle neovisno o činjenici uknjižbe nerazvrstane ceste prema rješenju Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Bujama - Buie od 27. svibnja 2016. Tijekom rasprave, na upit suda iz kojeg razloga je tužitelj nastavio plaćati naknadu za koncesiju i u odnosu na površinu zemljišnih čestica koje su 2016. u zemljišnim knjigama upisane kao javno dobro u općoj upotrebi, tužitelj je pojasnio da je na navedeni način postupao štiteći vlastite pravne interese odnosno čekajući pravomoćnost postupka koji se vodio pred istim sudom pod posl. br. P-278/2016, čime da je otklonio opasnost plaćanja zakonskih zateznih kamata na cjelokupni iznos naknade za koncesiju u kritičnom periodu, budući bi za slučaj da je tužitelj uspio sa brisovnom tužbom u predmetu posl. br. P-278/2016 tuženik osnovano zahtijevao isplatu cjelokupnog iznosa naknade za koncesiju sa kamatom u tom kritičnom periodu. Međutim, navedeno obrazloženje tužitelja i motiv plaćanja koji se očituje u zaštiti pravnih interesa tužitelja (u smislu otklanjanja mogućnosti plaćanja zakonske zatezne kamate) ne otklanja činjenicu da je tužitelj plaćao tuženiku koncesijsku naknadu (u skladu sa vlastitim zahtjevom – stranica 185-188 spisa) za čestice za koje je znao da su upisane kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika, dakle za čestice za koje je znao da obveza plaćanja koncesijske naknade ne postoji.

25.1. S time u svezi, tuženik osnovano upozorava da je upravo Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije još 2010. utvrdio obvezu podnošenja zahtjeva za dodjelu koncesije na turističkom zemljištu (da je zemljište bilo u vlasništvu tužitelja ne bi postojala potreba podnošenja zahtjeva). Tužitelj je zahtjev podnio, čime je ujedno i priznao višu vlast treće osobe nad zemljištem za koje u ovoj tužbi traži naknadu. Nadalje, Uredbom o načinu, postupku i uvjetima procjene vrijednosti i prodaje turističkog zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave te načinu, postupku i uvjetima za dobivanje koncesije na preostalom turističkom zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave propisano je da je jedinica lokalne samouprave dužna račun za naplatu stalnog i promjenjivog dijela koncesijske naknade ispostaviti trgovačkom društvu po njegovom zahtjevu sve do okončanja postupka dodjele koncesija. Dakle, tuženik je po zahtjevu tužitelja ispostavljao račun i to sve do okončanja postupka dodjele koncesije (koji postupak nikada nije dovršen).

25.2. U svezi koncesijske naknade, kako proizlazi iz dokumentacije u spisu (Zahtjev za dodjelu koncesije na turističkom zemljištu u turističkim naseljima: Punta, Stella Maris, Polynesia, Katoro i Savudrija, trgovačkog društva Istraturist Umag d.d., od 31. siječnja 2011. godine, Odluka Gradskog vijeća Grada Umaga o davanju koncesije na turističkom zemljištu za korist trg. društva Istraturist Umag d.d., od 06. srpnja 2011. godine, Zaključak Gradskog vijeća Grada Umaga o poništavanju Odluke o davanju koncesije od 12. prosinca 2012.) trgovačko društvo Istraturist Umag d.d. podnijelo je dana 31. siječnja 2011. Gradu Umagu, zahtjev za dodjelu koncesije na turističkom zemljištu u turističkim naseljima: Punta, Stella Maris, Katoro, Polynesia i Savudrija. Gradsko vijeće Grada Umaga dana 06. srpnja 2011. godine donijelo je Odluku o davanju koncesije na turističkom zemljištu za korist trgovačkog društva Istraturist Umag d.d. Predmetnom Odlukom u dijelu je odbijen zahtjev trgovačkog društva, a Istraturist Umag d.d. je protiv citirane Odluke pokrenuo upravni spor. Zaključkom Gradskog vijeća Grada Umaga, od 12. prosinca 2012. godine, Odluka o davanju koncesije na turističkom zemljištu je poništena, čime je tužba postala bespredmetna. Dakle, u pravnom smislu, koncesije nema, ugovor nikada nije sklopljen. Sukladno odredbi članka 24. stavak 1. Uredbe o načinu, postupku i uvjetima procjene vrijednosti prodaje turističkog zemljišta u vlasništvu JLS („NN“, br.12/11, 41/20 i 50/20), propisana je obveza trgovačkog društva da na preostalom turističkom zemljištu u vlasništvu JLS plaća koncesijsku naknadu od dana podnošenja zahtjeva, do okončanja postupka davanja koncesije na zahtjev trgovačkog društva. Uredba dalje propisuje: “Nakon okončanja postupka dodjele koncesije trgovačko je društvo obvezno zajedno sa sljedećim obrokom naknade doplatiti razliku, ili ovlašteno umanjiti iznos plaćene naknade za preplaćeni iznos koncesijske naknade.“ Dodjela koncesije nikada nije okončana, stoga se nije mogao niti umanjiti iznos koncesijske naknade. Tek po okončanju postupka dodjele koncesije, Plava laguna d.d. može postaviti zahtjev za umanjenjem naknade po pitanju obveze plaćanja koncesijske naknade za korištenje na turističkom zemljištu u turističkim naseljima: Punta, Stella Maris, Katoro, Polynesia i Savudrija. Budući postupak davanja koncesije nikada nije okončan, koncesije nema, stoga, kako to tuženik zaključuje a koji zaključak prihvaća i ovaj sud, se u ovom postupku ima zaključiti kako ne postoji formalni obveznopravni odnos po tom pitanju između Grada Umaga – Umago i Plave lagune d.d., a iz kojega bi proizlazila obveza povrata koncesijske naknade u ovom predmetu. Osim toga, osnovano tuženik upozorava da je trgovačko društvo Plava laguna d.d. plaćalo iznos koncesijske naknade prema svom zahtjevu, dakle onako kako su oni htjeli, to je bio iskaz njihovih želja, a ne iskaz površina stvarnog stanja, jer površine za utvrđivanje obveze plaćanja koncesijske naknade nikada nisu utvrđivane.

26. Prema odredbi članka 1112. ZOO-a tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

27. U konkretnom slučaju tužitelj je isplatu izvršio znajući da nije dužan platiti, pritom iz stanja spisa ne proizlazi da je zadržao pravo na povrat, niti je platio da bi izbjegao prisilu (nikakvi ovršni postupci ili drugi postupci prisilne naravi nisu bili pokrenuti) niti je isplata duga zavisila od ispunjenja uvjeta.

28. Slijedom navedenoga, sud je zahtjev tužitelja glede dijela koji se odnosi na vraćanje plaćene koncesijske naknade (zajedno sa zakonskim zateznim kamatama) ocijenio neosnovanim pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude. Dodatno, budući da je sud zahtjev ocijenio neosnovanim u tom dijelu, dokazni prijedlog tužitelja glede provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja nije prihvaćen iz razloga ekonomičnosti postupka.

29. Nadalje, sud drži neosnovanim pozivanje tužitelja na odredbe ZTZ-a, odnosno na okolnost da se navedena nerazvrstana cesta nalazila unutar granica građevinskog područja turističkog naselja Punta i imala ugostiteljsko-turističku namjenu prema Uvjerenju izdanom od strane tuženika 27. studenog 2017. s grafičkim prilogom, te na okolnost da je uvidom u izvod iz Prostornog plana uređenja Grada Umaga („Službene novine Grada Umaga“ 12/17) te izvod iz Urbanističkog plana uređenja Grada Umaga („Službene novine Grada Umaga“ 10/19, 12/22, 13/22- pročišćeni tekst) razvidno da se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar granica građevinskog područja za koje je određena ugostiteljsko-turistička namjena (T1 i T2) kao i da ista nema ni namjenu za promet budući nije označena niti kao ostale ceste, a koji planovi su doneseni od strane tuženika nakon uknjižbe nerazvrstane ceste u zemljišne knjige, navodi se kako su bez utjecaja na odluku o glavnoj stvari istaknute okolnosti budući da se na upis predmetne nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nerazvrstane ceste, nastale parcelacijom i objedinjavanjem dijelova nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], kao lex specialis primjenjuje Zakon o cestama/14 jer je utvrđeno da je i duži niz godina prije 2011. predmetna cesta sada nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bila cestom koju su koristili kako korisnici ugostiteljskih objekata na nekretninama koje je okružuju tako i građani grada Umaga. Nadalje, stupanjem na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 50/20) ZTZ je prestao važiti te je propisano da se u upravnom postupku koji vodi Ministarstvo nadležno za državnu imovinu donosi odluka kojom se utvrđuje turističko zemljište kao predmet prava vlasništva trgovačkog društva, turističko zemljište kao predmet prava vlasništva jedinice lokalne samouprave i preostalo turističko zemljište kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske.

30. Sud je prilikom utvrđivanja činjenica bitnih za ovaj predmet izvršio uvid te ocijenio sve isprave u spisu, dakle i one koje nije posebno obrazlagao obzirom da iste nisu od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.

31. Prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud cijeni kako su opravdani i osnovani zatraženi putni troškovi tuženika za pristup na četiri ročišta održana 26. veljače 2020., 13. rujna 2023., 11. listopada 2024. i 26. ožujka 2025., na relaciji Umag-Pazin-Umag (duljina puta Umag- Pazin iznosi 53,6 km, dok duljina puta Umag-Pazin-Umag iznosi 107,2 km u oba smjera), a budući da na navedenoj relaciji ne postoji svakodnevna autobusna linija, sud je tuženiku dosudio 214,40 eura (107,2 x 4 x 0,50 eura) sukladno članku 8. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne novine", broj 8/88., 3/94., 150/05.) u svezi Pravilnika o porezu na dohodak kojim je propisano da se kao naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe priznaje do 0,50 eura.

31.1. O troškovima je odlučeno u toč. II. izreke presude.

U Pazinu 16. svibnja 2025.

SUTKINJA

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju,

- Tuženiku.