REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj P-1048/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, u pravnoj stvari tužitelja PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupan po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenice punomoćnika tužitelja ĆZ, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika ŽZ, odvjetničke vježbenice, 16. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe kako je učinjena podneskom tužitelja od 17. srpnja 2024.

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu radi utvrđenja ništetnosti odredbe sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. i tužitelja PZ u dijelu gdje je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke.

III. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu radi isplate iznosa od 737,35 EUR s osnova preplaćene kamate.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu, sklopljenog između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., kao kreditora i tužitelja PZ, kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. da tužitelju PZ s osnova preplaćenog zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 303,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 0,32 EUR od 31.05.06.

- 0,02 EUR od 30.09.06.

- 4,18 EUR od 31.10.08.

- 5,56 EUR od 31.12.08.

- 6,55 EUR od 31.01.09.

- 7,00 EUR od 28.02.09.

- 5,76 EUR od 31.03.09.

- 6,00 EUR od 30.04.09.

- 4,11 EUR od 31.05.09.

- 2,72 EUR od 30.06.09.

- 3,09 EUR od 31.07.09.

- 4,25 EUR od 31.08.09.

- 3,76 EUR od 30.09.09.

- 3,02 EUR od 31.10.09.

- 4,41 EUR od 30.11.09.

- 5,52 EUR od 31.12.09.

- 7,11 EUR od 31.01.10.

- 6,43 EUR od 28.02.10.

- 8,30 EUR od 31.03.10.

- 8,49 EUR od 30.04.10.

- 9,28 EUR od 31.05.10.

- 16,17 EUR od 30.06.10.

- 14,75 EUR od 31.07.10.

- 19,08 EUR od 31.08.10.

- 17,58 EUR od 30.09.10.

- 15,18 EUR od 31.10.10.

- 20,25 EUR od 30.11.10.

- 26,71 EUR od 31.12.10.

- 22,14 EUR od 31.01.11.

- 23,74 EUR od 28.02.11.

- 21,70 EUR od 31.03.11.

do 31. prosinca 2007. godine prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 01. siječnja 2023. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. naknaditi tužitelju PZ trošak postupka u iznosu 312,50 EUR sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su stranke 21. ožujka 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 198-50-3353104 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 12.029,44 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Čl. 2. Ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa u visini od 5,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke. Čl. 1. i 7. Ugovora ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća. Drži da je odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna kao i što je ništetna valutna klauzula u švicarskom franku. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa) i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). S obzirom da su navedene odredbe ništetne traži da mu tuženik vrati preplaćene iznose. Inicijalnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi navedenog ugovora o kreditu te isplatu - povrat preplaćenih iznosa po osnovi tih ništetnih odredbi i to iznos od 737,35 EUR na ime promjenjive kamatne stope te iznos od 225,52 EUR na ime valutne klauzule s pripadajućim kamata na svaki preplaćeni iznos od dana plaćanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva te da se u istoj pojedinačno pregovaralo kao i da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tijekom pregovaranja o ponudi kredita tužitelju su obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF te su mu pružene sve informacije temeljem koje je mogao donijeti informiranu odluku. Tužitelj je imao mogućnost ugovoriti kredit uz drugu valutnu klauzulu te se pri tom poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14. Navodi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila lako uočljiva, jasna i razumljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Ujedno je ukazao da promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti pa da je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga. Nije postojala obveza banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovara egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banaka kao i o svom položaju na tržištu te je ukazao na načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa i pravilnih obračuna kamata i naknade. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Tužitelj je u podnesku od 17. srpnja 2024. zatražio na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatu ukupnog iznosa od 303,18 EUR. Ovakvom dispozicijom tužitelj je preinačio tužbu na način da je zatražio više od inicijalno postavljenog zahtjeva u iznosu od 225,52 EUR. Podneskom od 31. siječnja 2025. tuženik se protivio preinaci. Sud je primjenom odredaba čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ocijenio da je ovakva preinaka tužbenog zahtjeva, iako joj se tuženik usprotivio, svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama jer otklanja potrebu vođenja novih sudskih postupaka između stranaka radi rješenja u suštini istog spora (Tako i VSRH Su IV – 162/2021 od 26. studenoga 2021.). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

4. Jednako tako, u podnesku od 17. srpnja 2024. tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev, i to u dijelu u kojem traži utvrđenje ništetnim odredba čl. 2. Ugovora koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te isplatu iznosa od 737,35 EUR zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zateznim kamatama obračunatim na pojedinačne iznose. Tuženik se takvom djelomičnom povlačenju usprotivio svojim podneskom od 31. siječnja 2025.

4.1. Sukladno odredbi čl. 193. st. 2. al. 2. ZPP-a ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. S obzirom da podnesak tužitelja od 17. srpnja 2024. u kojem isti djelomično povlači tužbeni zahtjev tuženik primio 13. siječnja 2025., a svoje protivljenje takvom povlačenju iskazao tek u podnesku od 31. siječnja 2025., dakle nakon 15 dana od primitka podneska od 17. srpnja 2024., to se smatra da je pristao na povlačenje.

4.2. Slijedom navedenog, odlučeno kao u točkama II. i III. izreke rješenja.

5. Tijekom postupka sud je pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Slobodana Treursića od 5. lipnja 2023. (list 12 do 20 spisa), obavijest RBA o otplati kredita (list 21 spisa), Ugovor o kreditu broj 198-50-3353104 od 21. ožujka 2006. (list 22 do 26 spisa i 37 do 39 spisa), otplatni plan (list 29 do 32 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 33 do 36 spisa), zahtjev za kredit od 16. veljače 2006. (list 61 do 62 spisa), letak s promotivnim uvjetima RBA (list 63 do 65 spisa) te saslušan je tužitelj (list 91 do 92 spisa).

6. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja i isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) s pripadajućim kamatama.

9. Između stranaka nije sporno da su 21. ožujka 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 198-50-3353104 temeljem kojeg je tužitelju stavljeno na raspolaganje 12.029,44 CHF švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti, da je namjena kredita bila kupnja novog vozila te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen. Isto tako, tuženik na ročištu od 4. ožujka 2025. visinu učinio nespornom.

10. Sporna je osnova zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru, te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li potraživanje u zastari.

11. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje novog vozila (čl. 6. Ugovora) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

11.1. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 12.029,44 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. U čl. 7. ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje na način da se dio glavnice kredita u iznosu od 6.975,14 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, dok preostali dio glavnice u iznosu od 5.054,30 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

12.1. Isto tako. presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

13. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.

14.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).

15. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu od 21. ožujka 2006. sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

16. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je izjavio da je 2006. godine podigao kredit kod tuženika radi kupnje automobila za osobne potrebe te da je banku odabrao jer je auto kuća kod koje sam kupovao auto surađivala s tom bankom. Nadalje je izjavio da mu u banci nisu nudili nikakav drugi kredit osim u CHF kao ni da oko kredita nije bilo mogućnosti pregovora niti mu je mogućnost pregovaranja ponuđena. Naveo je da se pojedinim odredbama ugovora nije se dogovaralo već da je samo dobio ugovor da ga pročita i potpiše. Naveo je da je pročitao ugovor i da je u njemu sve bilo jasno te da ga je razumio, međutim da nije očekivao da bi se tečaj mogao mijenjati na način na koji se mijenjao odnosno da će se mijenjati u toj mjeri. Nadalje je naveo da mu u banci nisu objasnili pojam valutne klauzule niti rizike vezane uz promjenu tečaja.

16.1. Sud je iskaz tužitelja ocijenio kao logičan, životan i uvjerljiv te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, a i uz tuženikov paušalni prigovor istinitosti dijela iskaza tužitelja, sadržaj istoga ničim nije doveden u sumnju, pri čemu je na tuženiku teret dokaza, u smislu članka 219. u svezi članka 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao. U tom kontekstu, a u odnosu na dio iskaza u kojem tužitelj navodi da je razumio ugovor, valja imati na umu struku tužitelja (elektroinstalater) te da iz njegovog iskaza proizlazi da je na čitanje i potpis dobio od strane banke unaprijed pripremljen ugovor u kojem mu nitko nije posebno objasnio pojedine odredbe, te u konačnici uzimajući u obzir da niti je tuženik tijekom postupka dokazao suprotno niti predložio provođenje relevantnih dokaza na okolnost informiranosti tužitelja o svim rizicima sklapanja navedenog ugovora o kreditu. S tim u vezi valja napomenuti da sud je odbio prijedlog za provođenjem dokaza koji je predložio tuženik, a koji se sastoji u saslušanju javnog bilježnika Mirodara Kovača jer prema shvaćanju ovog suda, ne može se istim dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući da javni bilježnik prema postojećim zakonskim propisima nije imao ovlasti, odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako i USRH U-III- 42223/2021 od 1. prosinca 2021.).

17. Nadalje, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Međutim, ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Shodno tome tuženik je u obvezi platiti tužitelj razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

17.1. Kako je tuženik na ročištu od 4. ožujka 2025. visinu učinio nespornom, sud nije izvodio dokaz financijskim vještačenjem.

17.2. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli je vratiti tužitelju iznos od 303,18 EUR, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

18. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

18.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).

18.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

18.3. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 12. lipnja 2023. Prema tome, potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastarjelo stoga je prigovor zastare tuženika neosnovan.

19. Jednako je tako neosnovan prigovor zastare u odnosu na preinačen iznos tužbenog zahtjeva. To stoga što u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena, kao što je u konkretnom slučaju, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (tako i VSRH u odluci Rev 422/2024-2 od 27. kolovoza 2024). Slijedom navedenog, kasnije povišenje zahtjeva po istim osnovama ne utječe na tijek zastare za predmetnu tražbinu, imajući u vidu da se kvalitativno radi o jednoj te istoj tražbinama koja je već obuhvaćena tužbom, dok je naknadno samo povećan njezin iznos.

20. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom IV. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni kao nesporni. Stopa zatezne kamate određena je za razdoblje do 31. prosinca 2007. prema Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj: 153/04), a od 1. siječnja 2008. prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

22. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjev u točki I. tužbenog zahtjeva postavljen uz činidbu, ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023.,Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.

22.1. Tužitelji je uspio sa svojim zahtjevom u cijelosti, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (303,18 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Gzz 14/1991 od 10. lipnja 1992. i Rev 2080/1991 od 12. prosinca 1991.).

22.2. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 50,00 EUR, podnesaka od 17. srpnja 2024. i 19. veljače 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT) svaki po 50,00 EUR svaki, zastupanja na ročištima 4. ožujka 2025. i 3. travnja 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT) svako po 50,00 EUR, što ukupno iznosi 250,00 EUR.

22.3. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 62,50 EUR, što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 312,50 EUR.

23. Tužitelju nisu priznati troškovi sudskih pristojbi budući da ih isti nije u obvezi platiti, a sukladno čl. 11. st. 1. t. 20 Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine", 118/2018, 51/2023).

24. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 16. svibnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.