REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
Poslovni broj P-69/2025-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, u pravnoj stvari tužitelja JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja Velimira Švigira, odvjetnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 600096 sklopljenog dana 03. svibnja 2006.g. solemniziranog po Javnom bilježnika Ivica Kraljičković br.OU- 513/2006 između tuženika Nova hrvatska banka d.d. (ranije VOLKSBANK d.d.), Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, kao kreditora i tužitelja JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost 22.034,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate, a način otplate kredita u jednakom mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 312,46 CHF, obračunatim po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća. (članak 1. i članak 8. Ugovora u kreditu) te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (članak 2.toč.2.1. i 2.4 Ugovora o kreditu).
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb isplatiti tužitelju JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove iznos od 2.896,86 EUR, i to:
- s osnova preplaćenih kamata iznos od 644,21 EUR (šestočetrdesetšetirieurai dvadesetjedan cent)zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, po kamatnoj stopi od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:
– na iznos od 8,72 EUR od 02.03.2008. godine do isplate
– na iznos od 8,73 EUR od 02.04.2009. godine do isplate
– na iznos od 8,38 EUR od 02.05.2008. godine do isplate
– na iznos od 8,19 EUR od 02.06.2008. godine do isplate
– na iznos od 8,20 EUR od 02.07.2008. godine do isplate
– na iznos od 7,92 EUR od 02.08.2008. godine do isplate
– na iznos od 7,85 EUR od 02.09.2008. godine do isplate
– na iznos od 7,86 EUR od 02.10.2008. godine do isplate
– na iznos od 8,42 EUR od 02.11.2008. godine do isplate
– na iznos od 12,43 EUR od 02.12.2008. godine do isplate
– na iznos od 13,09 EUR od 02.01.2009. godine do isplate
– na iznos od 13,02 EUR od 02.02.2009. godine do isplate
– na iznos od 12,88 EUR od 02.03.2009. godine do isplate
– na iznos od 12,55 EUR od 02.04.2009. godine do isplate
– na iznos od 12,34 EUR od 02.05.2009. godine do isplate
– na iznos od 11,95 EUR od 02.06.2009. godine do isplate
– na iznos od 11,58 EUR od 02.07.2009. godine do isplate
– na iznos od 11,44 EUR od 02.08.2009. godine do isplate
– na iznos od 16,20 EUR od 02.09.2009. godine do isplate
– na iznos od 15,82 EUR od 02.10.2009. godine do isplate
– na iznos od 15,44 EUR od 02.11.2009. godine do isplate
– na iznos od 15,37 EUR od 02.12.2009. godine do isplate
– na iznos od 15,27 EUR od 02.01.2010. godine do isplate
– na iznos od 15,18 EUR od 02.02.2010. godine do isplate
– na iznos od 14,82 EUR od 02.03.2010. godine do isplate
– na iznos od 14,83 EUR od 02.04.2010. godine do isplate
– na iznos od 14,43 EUR od 02.05.2010. godine do isplate
– na iznos od 14,27 EUR od 02.06.2010. godine do isplate
– na iznos od 14,81 EUR od 02.07.2010. godine do isplate
– na iznos od 14,26 EUR od 02.08.2010. godine do isplate
– na iznos od 14,61 EUR od 02.09.2010. godine do isplate
– na iznos od 13,88 EUR od 02.10.2010. godine do isplate
– na iznos od 13,23 EUR od 02.11.2010. godine do isplate
– na iznos od 13,66 EUR od 02.12.2010. godine do isplate
– na iznos od 13,74 EUR od 02.01.2011. godine do isplate
– na iznos od 13,00 EUR od 02.02.2011. godine do isplate
– na iznos od 12,65 EUR od 02.03.2011. godine do isplate
– na iznos od 12,01 EUR od 02.04.2011. godine do isplate
– na iznos od 11,67 EUR od 02.05.2011. godine do isplate
– na iznos od 11,97 EUR od 02.06.2011. godine do isplate
– na iznos od 11,62 EUR od 02.07.2011. godine do isplate
– na iznos od 11,90 EUR od 02.8.2011. godine do isplate
– na iznos od 11,16 EUR od 02.9.2011. godine do isplate
– na iznos od 10,30 EUR od 02.10.2011. godine do isplate
– na iznos od 9,83 EUR od 02.11.2011. godine do isplate
– na iznos od 9,32 EUR od 02.12.2011. godine do isplate
– na iznos od 8,96 EUR od 02.01.2012. godine do isplate
– na iznos od 8,60 EUR od 02.02.2012. godine do isplate
– na iznos od 8,10 EUR od 02.03.2012. godine do isplate
– na iznos od 7,53 EUR od 02.04.2012. godine do isplate
– na iznos od 7,05 EUR od 02.05.2012. godine do isplate
– na iznos od 6,58 EUR od 02.06.2012. godine do isplate
– na iznos od 6,02 EUR od 02.07.2012. godine do isplate
– na iznos od 5,51 EUR od 02.08.2012. godine do isplate
– na iznos od 4,95 EUR od 02.09.2012. godine do isplate
– na iznos od 4,38 EUR od 02.10.2012. godine do isplate
– na iznos od 3,90 EUR od 02.11.2012. godine do isplate
– na iznos od 3,37 EUR od 02.12.2012. godine do isplate
– na iznos od 2,82 EUR od 02.01.2013. godine do isplate
– na iznos od 2,23 EUR od 02.02.2013. godine do isplate
– na iznos od 1,70 EUR od 02.03.2013. godine do isplate
– na iznos od 1,14 EUR od 02.04.2013. godine do isplate
– na iznos od 0,57 EUR od 02.05.2013. godine do isplate
- s osnove razlike u tečaju za valutu CHF iznos od 2.252,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:
– na iznos od 5,81 EUR od 02.11.2008. godine do isplate
– na iznos od 5,21 EUR od 02.01.2009. godine do isplate
– na iznos od 7,13 EUR od 02.02.2009. godine do isplate
– na iznos od 8,20 EUR od 02.03.2009. godine do isplate
– na iznos od 6,31 EUR od 02.04.2009. godine do isplate
– na iznos od 6,21 EUR od 02.05.2009. godine do isplate
– na iznos od 3,14 EUR od 02.06.2009. godine do isplate
– na iznos od 0,78 EUR od 02.07.2009. godine do isplate
– na iznos od 1,66 EUR od 02.08.2009. godine do isplate
– na iznos od 1,84 EUR od 02.09.2009. godine do isplate
– na iznos od 1,07 EUR od 02.10.2009. godine do isplate
– na iznos od 0,84 EUR od 02.11.2009. godine do isplate
– na iznos od 3,02 EUR od 02.12.2009. godine do isplate
– na iznos od 5,88 EUR od 02.01.2010. godine do isplate
– na iznos od 8,89 EUR od 02.02.2010. godine do isplate
– na iznos od 8,49 EUR od 02.03.2010. godine do isplate
– na iznos od 13,37 EUR od 02.04.2010. godine do isplate
– na iznos od 12,51 EUR od 02.05.2010. godine do isplate
– na iznos od 15,14 EUR od 02.06.2010. godine do isplate
– na iznos od 28,48 EUR od 02.07.2010. godine do isplate
– na iznos od 25,87 EUR od 02.08.2010. godine do isplate
– na iznos od 37,37 EUR od 02.09.2010. godine do isplate
– na iznos od 31,85 EUR od 02.10.2010. godine do isplate
– na iznos od 27,79 EUR od 02.11.2010. godine do isplate
– na iznos od 41,67 EUR od 02.12.2010. godine do isplate
– na iznos od 50,43 EUR od 02.01.2011. godine do isplate
– na iznos od 44,76 EUR od 02.02.2011. godine do isplate
– na iznos od 46,05 EUR od 02.03.2011. godine do isplate
– na iznos od 42,08 EUR od 02.04.2011. godine do isplate
– na iznos od 43,84 EUR od 02.05.2011. godine do isplate
– na iznos od 59,20 EUR od 02.06.2011. godine do isplate
– na iznos od 61,75 EUR od 02.07.2011. godine do isplate
– na iznos od 78,80 EUR od 02.08.2011. godine do isplate
– na iznos od 73,24 EUR od 02.09.2011. godine do isplate
– na iznos od 64,30 EUR od 02.10.2011. godine do isplate
– na iznos od 64,52 EUR od 02.11.2011. godine do isplate
– na iznos od 63,96 EUR od 02.12.2011. godine do isplate
– na iznos od 67,88 EUR od 02.01.2012. godine do isplate
– na iznos od 72,16 EUR od 02.02.2012. godine do isplate
– na iznos od 72,77 EUR od 02.03.2012. godine do isplate
– na iznos od 70,88 EUR od 02.04.2012. godine do isplate
– na iznos od 72,35 EUR od 02.05.2012. godine do isplate
– na iznos od 74,30 EUR od 02.06.2012. godine do isplate
– na iznos od 73,27 EUR od 02.07.2012. godine do isplate
– na iznos od 73,92 EUR od 02.08.2012. godine do isplate
– na iznos od 73,02 EUR od 02.09.2012. godine do isplate
– na iznos od 70,89 EUR od 02.10.2012. godine do isplate
– na iznos od 74,66 EUR od 02.11.2012. godine do isplate
– na iznos od 76,38 EUR od 02.12.2012. godine do isplate
– na iznos od 76,45 EUR od 02.01.2013. godine do isplate
– na iznos od 72,24 EUR od 02.02.2013. godine do isplate
– na iznos od 76,10 EUR od 02.03.2013. godine do isplate
– na iznos od 77,42 EUR od 02.04.2013. godine do isplate
– na iznos od 76,50 EUR od 02.05.2013. godine do isplate
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb, da nadoknadi tužitelju JS trošak postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 13. lipnja 2023. te tijekom postupka navodi da je s Volksbank d.d., pravnim prednikom tuženika, dana 3. svibnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 600096. Predmetnim Ugovorom odobren je kredit u iznosu od 22.034,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate te je ugovorena redovna kamatna stopa u iznosu od 5,10 % godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom kreditora, a koji je kredit otplaćen u cijelosti. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Predlaže da se konkretne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrde kao ništetne te traži da mu tuženik vrati preplaćene iznose s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 231,70 EUR, a s osnovne ništetne valutne klauzule u iznosu od 2.746,65 EUR, sa zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos od dana plaćanja. Traži i trošak postupka sa zateznim kamatama.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je potraživanje tužitelja je u zastari te da utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, odnosno da sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a, a da sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Dalje navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP-a). Zaključno ističe da samu visinu tuženog zahtjeva ne osporava, slijedom čega nije svrsishodno provoditi izvođenje od tužitelja predloženog dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije, a tužitelju naloži da mu naknadi trošak ovog postupka.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 600096 od 3. svibnja 2006. (list 63 do 68 spisa), otplatnu tablicu (list 69 do 73), plan otplate (list 74 i 75 spisa) prometnu kartica po kreditu (list 76 do 84 spisa) te je saslušan tužitelj (list 163 i 164 spisa).
4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) s pripadajućim kamatama.
7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te pravno sljedništvo tuženika iza Volksbank d.d. odnosno Sberbank d.d., da su stranke (prednik tuženika) sklopile Ugovor o kreditu broj 600096 od 3. svibnja 2006. kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.034,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate, da je redovna kamatna stopa ugovorena u visini od 5,10% godišnje te da je namjena kredita bila kupnja vozila kao i da je isti u cijelosti otplaćen.
8. Sporna je, osnova zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula švicarski franak (CHF), te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., je li potraživanje u zastari.
9. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba te da je svrha kredita bila kupnja vozila (čl. 3. ugovora) odnosno da isti korišten u svrhe koje nisu namijenjene zanimanju tužitelja niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.
9.1. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 22.034,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća.
10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik (prednik tuženika Sberbank d.d.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).
11. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.
11.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP- a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).
12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.
13. Iz iskaza tužitelja JS (list 163 i 164 spisa), a kojem ovaj sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivao na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan te nije u protivnosti ispravama u spisu, sud utvrđuje da je isti 2006. godine podigao kredit kod Volksbanke radi kupovine automobila za osobne potrebe; da je ovu banku odabrao jer je auto kuća Zubak kod koje je kupio automobil surađivala s tom bankom; da mu u banci nisu nudili nikakav drugi kredit osim u CHF rekavši da je on najpovoljniji; da je ugovor koji mu je bio prezentiran bio je unaprijed pripremljen te da nije bilo pregovora o pojedinim odredbama niti uvjetima kreditiranja; da mu nije ništa objašnjavano u vezi pojma valutna klauzula niti kako se ona može mijenjati niti rizike promjene tečaja; da mu nije objašnjeno kako će se kamatna stopa mijenjati; da je očekivao da će rata kredita ostati onakva kakva je ugovorena uz eventualnu minimalnu oscilaciju; da je banka povećala mjesečne iznose rata bez da ga je prethodno kontaktirala odnosno bez njegove suglasnosti; da je po struci rudarsko-naftni djelatnik; da nikada nije imao obrt niti firmu."
13.1. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao.
14. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je tužitelj, u svojstvu potrošača, u svibnju 2006. godine sa tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF i s promjenjivom kamatnom stopom te da pritom od strane banke (tuženika) nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF niti mu je objašnjen način na koji, odnosno parametri po kojima će se mijenjati kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika.
15. Nadalje, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO- a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
15.1. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.
15.2. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik bi mogao zahtijevati ispunjenje od ugovorne strane (korisnika kredita). Dakle, radi se o tome da u dijelu u kojem pojedini mjesečni anuiteti nisu u cijelosti plaćeni postoji tuženikova tražbina prema korisniku kredita, za koju je tuženik mogao zahtijevati ispunjenje. Do prijeboja tražbine ne dolazi po samom zakonu, već je potrebno da stranka da izjavu o prijeboju sukladno odredbi čl. 196. st. 1. ZOO-a, a tuženik takvu izjavu nije dao. Stoga, od preplaćenih iznosa anuiteta se ne oduzimaju iznosi u kojima korisnik kredita nije platio pojedine anuitete jer bi time došlo do prijeboja tražbina bez davanja izjave o prijeboju u smislu odredbe čl. 196. st. 1. ZOO-a. O ovom pitanju je i VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo shvaćanje:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
15.3. Nadalje, potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika (tako i VSRH Rev 308/2022 od 19. travnja 2022.). Drugim riječima, tužitelju pripada povrat (razlika) prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu u visini od 5,10 % godišnje.
16. S obzirom da je tuženik učinio nespornim visinu (u odgovoru na tužbu u toč. 46.), tužitelju pripada s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 644,21 EUR, a s osnovne ništetne valutne klauzule iznos od 2.252,65 EUR.
17. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO- a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO- a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.
17.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).
17.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d.
17.3. Tužba u ovom postupku je podnesena 13. lipnja 2023., stoga potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kao i po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zastarjelo.
18. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.
19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I. i II. izreke presude.
20. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjevi koji su postavljeni uz činidbu ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.
20.1. Tužitelj je u cijelosti uspjela u sporu stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (2.896,87 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr.
52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).
20.2. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 15. srpnja 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 4. ožujka 2025. i 3. travnja 2025., svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 800,00 EUR.
20.3. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 200,00 EUR, što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1000,00 EUR.
20.4. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 13. siječnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.
U Zagrebu, 16. svibnja 2025.
Sudac:
Jan Torjanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun;
- tuženiku
