REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-424/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupan po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice odvjetnice Nicole Kwiatkowski i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice G N iz Odvjetničkog ureda Glamuzina i Grošeta, dana 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 188-50-2914102. od 28.06.2005., sklopljenog između tužiteljice GP i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"Kunska protuvrijednost CHF 23.862,30 (dvadesettritisućeosamstošezdesetdva švicarskih franaka i trideset centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.."

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7. NAČIN OTPLATE Ugovora o kreditu broj 188-50-2914102. od 28.06.2005., sklopljenog između tužiteljice GP i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF..."

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da isplati tužiteljici GP iznos od 984,58 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 2,31 EUR od 31.8.2005.

- 2,88 EUR od 30.9.2005.

- 2,91 EUR od 31.10.2005.

- 3,42 EUR od 30.11.2005.

- 1,37 EUR od 31.12.2005.

- 0,81 EUR od 31.1.2006.

- 6,73 EUR od 31.10.2008.

- 10,25 EUR od 31.12.2008.

- 12,78 EUR od 31.1.2009.

- 13,93 EUR od 28.2.2009.

- 10,90 EUR od 31.3.2009.

- 11,51 EUR od 30.4.2009.

- 6,62 EUR od 31.5.2009.

- 3,03 EUR od 30.6.2009.

- 3,98 EUR od 31.7.2009.

- 5,88 EUR od 31.8.2009.

- 5,72 EUR od 30.9.2009.

- 3,80 EUR od 31.10.2009.

- 7,40 EUR od 30.11.2009.

- 10,28 EUR od 31.12.2009.

- 14,38 EUR od 31.1.2010.

- 13,44 EUR od 28.2.2010.

- 19,01 EUR od 31.3.2010.

- 17,95 EUR od 30.4.2010.

- 20,01 EUR od 31.5.2010.

- 37,83 EUR od 30.6.2010.

- 34,16 EUR od 31.7.2010.

- 45,37 EUR od 31.8.2010.

- 41,50 EUR od 30.9.2010.

- 35,27 EUR od 31.10.2010.

- 48,41 EUR od 30.11.2010.

- 65,13 EUR od 31.12.2010.

- 53,29 EUR od 31.1.2011.

- 57,44 EUR od 28.2.2011.

- 52,16 EUR od 31.3.2011.

- 53,11 EUR od 30.4.2011.

- 75,52 EUR od 31.5.2011.

- 77,70 EUR od 30.6.2011.

- 96,39 EUR od 31.7.2011.

s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02 i 153/04), od 1. siječnja 2008. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici GP nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 776,55 EUR, zajedno s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 11. svibnja 2023. tužiteljica NP zatražila je donošenje presude kojom bi se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naložilo da joj isplati iznos od 984,58 EUR na ime preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu od 28. lipnja 2005., jer da je taj ugovor sadržavao ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Tužiteljica je ujedno zatražila i da se presudom utvrde ništetnim dijelovi ugovornih odredbi iz čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u konkretnom ugovoru o kreditu nije ništetna.

3. U provedenom postupku pročitani su otplatni plan (list 9 do 11 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 12 do 16 spisa), ugovor o kreditu (list 17 do 21 spisa), promotivni uvjeti za odobravanje kredita građanima (list 36 do 38 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 59-60 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet parnice je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu od 28. lipnja 2005. koji je bio sklopljen između stranaka, u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula, uz daljnji zahtjev za isplatu iznosa od 984,58 EUR s naslova preplate anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

6. U parnici je prije svega sporno je li ugovorna odredba tog ugovora o valutnoj klauzuli ništetna.

7. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu bila je predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i ovopredmetni tuženik Raiffeisenbank Austria d.d.

8. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 07. travnja 2013. utvrđeno da su tužene banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, i to upravo na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banke kao trgovci nisu u cijelosti informirale korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time postupile suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je utvrđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u tim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

9. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 188-50-2914102 od 28. lipnja 2005. utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužiteljice GP kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.862,30 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz rok otplate od 72 mjeseca (čl. 4.), prema otplatnom planu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (čl. 7.), s time da se radilo o namjenskom kreditu za kupnju novog vozila (čl. 6.). Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogala shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF. Takve informacije nisu sadržane ni u Promotivnim uvjetima za odobravanje kredita (list 36 do 38 spisa) koje je tuženik dostavio u spis.

11. Iz iskaza tužiteljice GP (list 59-60 spisa), a kojem ovaj sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivao na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan te nije u protivnosti ispravama u spisu, sud utvrđuje da se tužiteljica 2005. godine odlučila za kupnju automobila; da je u Auto kući Bertol u Maloj Mlaki pronašla automobil koji joj odgovara; da je AUTOCOMMERCE d.o.o. naveden u točki 6. Ugovora o kreditu zastupnik Fiata; da je ovu banku odabrala jer su tada nudili najpovoljnije uvjete za kreditiranje; da kada sam otišla u banku radi dogovora kredita banka je u ponudi imala kredit u EUR i CHF, a da je tužiteljica odabrala kredit u CHF jer joj je banka rekla da je on povoljniji za nju budući ga je mogla otplatila u kraćem roku; da se nije posebno pregovaralo o pojedinim odredbama niti da je dobila dojam da može pregovarati niti joj je takva mogućnost bila ponuđena; da joj se u banci nije posebno objašnjavao termin valutna klauzula, odnosno da joj ništa nije objašnjavano da se tečaj može mijenjati niti su joj posebno objašnjavani rizici vezani uz CHF; da je tužiteljica po struci službenik i da nije imala saznanja o kretanju švicarskog franka, a kupljeno auto je koristila za svoje osobne potrebe i da isti nije bio korišten za potrebe firme ili obrta.

12. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je tužiteljica, u svojstvu potrošača, u lipnju 2005. godine sa tuženikom sklopila predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF te da pritom od strane banke (tuženika) nije bila obaviještena o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.

13. Stoga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu, koji je bio sklopljen između stranaka, u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv ovopredmetnog tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 8. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da je ugovorna odredba o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetna. Pritom je, s obzirom na sadržaj izreke presude koja je donesena u postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, potpuno neodlučno je li se radi o stambenom kreditu ili auto kreditu, već je odlučno da se radi o potrošačkom kreditu.

14. Prema tome, sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu br. 1188-50-2914102 od 28. lipnja 2005., koji je bio sklopljen između stranaka, ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF, po kojoj je kunski iznos kredita i anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka.

15. U postupku nije sporno da je tužiteljica u cijelosti otplatila navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu, a što potvrđuje i prijepis knjigovodstvene kartice (list 12 do 16 spisa) na kojoj u rubrici STATUS KREDITA stoji ZATVOREN-OTPLAĆEN.

16. To znači da je tužiteljica prilikom otplate kredita tuženiku vršila plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.

17. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužiteljica platila po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platila tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Međutim, ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Shodno tome tuženik je u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

18. Sud nije izveo dokaz financijskom vještačenjem jer je tuženik na ročištu od 28. veljače 2025. visinu učinio nespornom. Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatio iznos od 984,58 EUR pa tužiteljica na temelju čl. 323. ZOO ima pravo zahtijevati da joj tuženik taj iznos vrati.

19. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom IV. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni kao nesporni. Stopa zatezne kamate određena je za razdoblje do 31. prosinca 2007. prema Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj: 153/04), a od 1. siječnja 2008. prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

20. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (VSRH Rev- 2245/2017 od 20.03.2018.). U konkretnom slučaju, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača podnesena je 04.04.2012., dok je presuda povodom te tužbe u dijelu u kojem se odnosi na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14.06.2018. Kako je shodno tome zastara je počela teći 15.06.2018., tako da do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 11.05.2023., nije protekao petogodišnji opći zastarni rok (čl. 225. ZOO). Pored navedenoga, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020., kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa ni po toj osnovi nije moglo doći do zastare restitucijskog zahtjeva tužiteljice.

21. Nadalje, protivno navodima tuženika u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 326. ZOO, jer se radi o odnosu banke i potrošača, u kojem je banka temeljem ništetne ugovorne odredbe stekla 984,58 EUR više od onoga na što je imala pravo, pa nema govora o tome da bi ugovor bio ništetan zbog zabrane koja je manjeg značenja i da tužiteljica ne bi imala pravo na restitucijski zahtjev jer je ugovor izvršen.

22. Sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka ZP, kao nepotreban. Naime, ZP je javni bilježnik kod kojega se solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, međutim javni bilježnik u smislu čl. 57. i čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu nije bio ovlašten, kvalificiran ni dužan objašnjavati potrošaču moguću fluktuaciju tečaja CHF koja se niti nije spominjala u ugovoru o kreditu, pa stoga saslušanje tog svjedoka ne bi doprinijelo utvrđivanju činjenica koje su relevantne u ovom postupku.

23. Slijedom svega prethodno iznesenoga, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi ugovora o kreditu, i to u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatu iznosa koji su preplaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Stoga je odlučeno kao pod točkama I.-III. izreke ove presude.

24. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnicu, pa joj je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP tuženik dužan naknaditi troškove ovog postupka.

24.1. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151. i 155. ZPP- a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora i vrijednosti boda od 2,00 eur (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Gzz 14/1991 od 10. lipnja 1992. i Rev 2080/1991 od 12. prosinca 1991.).

24.2. U odnosu na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju potrebno je napomenuti da je tužiteljica kao istu naznačila iznos od 1.327,23 EUR. Prije svega valja reći da se deklaratorni zahtjevi u točki I. i II. tužbe postavljeni uz činidbu, ne uzimaju u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka. Također valja ukazati na čl. 40. st. 2. ZPP-a iz kojeg se iščitava da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi naznačila, no samo kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu. Suprotno, kada se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu, kao u ovom slučaju, mjerodavna vrijednost predmeta spora jest upravo taj iznos, odnosno ovdje 984,58 EUR.

24.3. Stoga tužiteljici, u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 150,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 14. rujna 2023. – 150,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 28. veljače 2025. i 2. travnja 2025. – po 150,00 EUR (Tbr. 9/1);

- trošak sudske pristojbe na tužbu 26,55 EUR

što sveukupno iznosi 776,55 EUR (sa uračunatim PDV-om).

24.4. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 16. svibnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

24.5. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.