Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-213/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu toga suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB:38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 15. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku "Hrvatskom uredu za osiguranje", Zagreb, Martićeva 73, OIB:38922958547 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:8439756623 isplati iznos od 902,20 eur sa zateznom kamatom koja teče od dana 21. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i troškove sudskog postupka zajedno sa zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje troškove postupka u iznosu od 375,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je naveo da je dana 8. prosinca 1997. u mjestu Koprivnica došlo do prometne nesreće koju je prouzročio RN iz [adresa] ([adresa]), državljanin Republike Slovenije upravljajući kamionom marke "Skania" reg. oznake [registarska oznaka] (Italija) s prikolicom marke "Cardi" reg. oznake [registarska oznaka] (Italija), a u kojoj je sudjelovao ĆN iz [adresa] koji je upravljao osobnim automobilom marke "Wolksvagen" Golf, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo HPT TK, Koprivnica u kojoj je osiguranik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ČN zadobila teške tjelesne ozljede. Naveo je da je kamion marke Skania reg. oznake [registarska oznaka] osiguran kod osiguravajućeg društva "Toro" Assicurazioni Torino, a priključno vozilo marke "Cardi" reg. oznake [registarska oznaka] kod "Generali Assicurazioni General SPA". Rješenje Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Kio-725/97 od 19. siječnja 1998. obustavljena je istraga protiv ON budući da je nakon provedene istrage Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici zaključeno da RN svojim načinom vožnje nije povrijedio prometne propise. Naveo je da je pravomoćnim rješenjem HZMO Područni ured u Koprivnici broj: 0006142 od **.**.2002., ČN priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom je tužitelju nanesena šteta. Dana 31. siječnja 2024. tužitelj je uputio odštetni zahtjev Croatia osiguranju d.d. kao ovlaštenom članu Hrvatskog ureda za osiguranje te je za prethodna razdoblja isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja bio nesporan omjer suodgovornosti u visini 80% na strani tužitelja i 20 % suodgovornosti tuženika. Odštetnim zahtjevom od 31. siječnja 2024. zatražena je naknada štete za isplaćene iznose invalidske mirovine u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 31. prosinca 2023. u svoti od 4.510,99 EUR, odnosno 909,20 EUR (80 % suodgovornost tužitelja), sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ( "Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19, 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO). Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje stvarnu štetu koju trpi nastale isplatom invalidske mirovine sukladno odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) i članka 161. ZOMO u iznosu od 902,20 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Naveo je da nije sporna niti podijeljena odgovornost u smislu da vozač vozila strane reg. oznake (osiguranik tuženika) suodgovoran 20%, dok je u omjeru od 80% odgovorna osiguranica tužitelja. Osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Pozvao se na odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13, 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP). S obzirom da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, zbog ozljede izvan rada, smatra da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati utuženi iznos isplaćene invalidske mirovine te da bi tužitelj eventualno imao pravo potraživati razmjeran iznos invalidske mirovine, ukoliko bi njegovom osiguraniku bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, a što ovdje nije slučaj. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev.

3. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Ovaj sud je postupku izvršio uvid u doznake (str. 5-26 spisa), obračun isplata od 31. siječnja 2024. (str. 27 spisa), odštetni zahtjev tužitelja od 31. siječnja 2024. (str. 28-29 spisa), povratnice (str. 30-31 spisa), dopis tuženika od 3. studenog 2004. (str. 32 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva od 19. srpnja 2004. (str. 33 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 26. rujna 2002. (str. 34-35 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (str. 36-39 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-213/00-2 od 16. svibnja 2000. (str. 40-43 spisa), rješenje tužitelja Klasa:UP/I-140-04/02-01/03034378591/ OB:03034378591 od 9. prosinca 2002. (str. 44-47 spisa), Zaključke o ispravci greške (str. 48-49 spisa), zapisnik o očevidu (str. 50-51 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1540/20-10 od 15. prosinca 2021. (str. 74-79 spisa) i financijsko vještačenje (str. 91-97 spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zavoda mirovinskog osiguranja, za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici ČN u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 902,20 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Tuženik je u postupku priznao svoju pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja te suodgovornost vozača vozila strane reg. oznake od 20% sukladno navodima iz tužbe, ali je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

8. Među strankama je prvenstveno sporna primjena materijalnog prava - primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 164. stavak 1. ZOMO-a kojom je propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) ili se primjenjuju odredbe članka 27. ZOOP-a kojima je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1. ), da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

9. Za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, pa su slijedom toga u ovom predmetu mjerodavne odredbe ZOOP-a (takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama npr. Rev-1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022.).

10. Tuženik je pravna osoba koja u pravnom prometu s trećim osobama predstavlja udruženje društava za osiguranje sa sjedištem u [adresa] i za svoje članove obavlja poslove utvrđene Zakonom o osiguranju, ZOOP-om, te drugim propisima. S obzirom da odredba članka 27. ZOOP-a govori o društvu za osiguranje, navedenu odredbu treba tumačiti na način da se pod pojmom „društvo za osiguranje“ podrazumijeva i Hrvatski ured za osiguranje kao udruga koja okuplja društva za osiguranje (tako i Županijski sud u Osijeku u odluci poslovni broj Gž-1609/2024 od 12. prosinca 2024.).

11. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavcima 2. i 3. članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

12. Iz rješenja tužitelja Klasa: UP/I-140-04/02-01/03034378591 / OB:03034378591 od 9. prosinca 2002. proizlazi da je tužitelj priznao svojoj osiguranici ČN pravo na invalidsku mirovinu počevši od 18. rujna 2002. i to zbog opće nesposobnosti za rad nastale zbog ozljede izvan rada.

13. Iz obračuna isplata tužitelja od 31. siječnja 2024. proizlazi da je tužitelj svojoj osiguranici ČN u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 31. prosinca 2023. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 4.510,99 EUR, pa iznos od 902,20 EUR čini 20 % isplaćenog iznosa.

14. Međutim tužitelj, na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da trpi štetu kako je propisano odredbama članka 27. stavcima 2. i 3. ZOOP-a, odnosno da je razmjerni iznos invalidske mirovine koja se isplaćuje njegovoj osiguranici veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, a koja činjenica se može utvrditi samo provođenjem financijskog vještačenja, od kojeg dokaznog prijedloga je tužitelj odustao na glavnoj raspravi, pa je slijedom toga sud pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Valja dodati da zbog navedenog, sukladno načelu ekonomičnosti, sud nije ulazio u ocjenu osnovanosti ostalih prigovora tuženika u ovom postupku niti je izvodio daljnje dokaze na te okolnosti.

15. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tuženiku na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao za sastav odgovora na tužbu 75 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i za zastupanje na ročištu održanom 15. travnja 2025. 75 bodova (Tbr. 9. toč. 1 Tarife), odnosno ukupno 150 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 300,00 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 375,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Sud nije priznao tuženiku trošak sastava podneska od 29. siječnja 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Kutini 16. svibnja 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik po pun.