P-1/2024-30

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasenki Rundek, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja JARUŠČICA PROJEKT d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB 02217546383, kojeg zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o. u Zagrebu, Maksimirska cesta 48, protiv tuženika ĐP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nikola Klaić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Klaić i Klaić j.t.d. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 24.022,83 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 26. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.022,83 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku:

- na iznos od 132,72 EUR od 16. studenoga 2015. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. studenoga 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. studenoga 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.255,43 EUR (slovima: četiri tisuće dvjesto pedeset pet eura četrdeset tri centa).

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe ovog suda poslovni broj P-1037/2021-8 od 17. siječnja 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 181.000,00 kn sa zateznim kamatama, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.050,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom poslovni broj Pž-4930/2022-2 od 21. studenoga 2023., te je predmet u tom dijelu vraćen sudu na ponovno suđenje.

3. Tako je drugostupanjski sud odlučio jer je prvostupanjski sud dostavu tužbe tuženiku kao fizičkoj osobi obavio putem e-Oglasne ploče suda, a nema traga o tome da je prethodno postupio sukladno čl. 142. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP). Na osnovi iznijetog, sud ocjenjuje o postojanju nepravilnosti u postupanju ovog suda prilikom dostave tuženiku, jer dostava nije obavljena sukladno pravilima o osobnoj dostavi koja su propisana citiranim odredbama ZPP-a. Stoga je drugostupanjski sud ovom sudu dao uputu da pravilnom primjenom odredaba parničnog postupka nastavi postupanje u ovoj pravnoj stvari.

4. Tijekom ponovnog suđenja sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu z. k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 7.-19. spisa), presudu ovog suda poslovni broj P-2896/18 od 13. studenoga 2019. (list 29.-34. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž- 489/2020-2 od 9. prosinca 2021. (list 35. -39. spisa), Ugovor o najmu stana i garaže od 6. kolovoza 2014. (list 113.-115. spisa), te je na glavnoj raspravi saslušao tuženika (list 110.-111. spisa) i svjedoka MP na okolnost tuženikovog posjeda nekretnine u spornom razdoblju (list 106.-107. spisa) i izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda poslovni broj P-2896/2018.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je naknada koristi koje je tuženik u smislu članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) imao kao nepošteni posjednik tuđe stvari, tužiteljeve nekretnine, stana broj 425 u [adresa], u razdoblju od 10. listopada 2015. do 1. prosinca 2020., u ukupnom iznosu od 24.022,83 EUR.

7. Među strankama je sporno je li tužitelj vlasnik nekretnine opisane u tužbi (aktivna legitimacija), da li se tuženik nalazi, tj. je li bio u posjedu te nekretnine u spornom razdoblju, visina najamnine za stan kao što je sporni, na navedenoj lokaciji, te zastara mjesečnih iznosa koji su dospjeli prije više od tri godine od podnošenja tužbe.

8. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, prema ocjeni suda ne radi o tražbinama povremenih davanja, pa valja primijeniti opći rok zastare iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO). Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 10. lipnja 2021., iz čega proizlazi da su zastarjela mjesečna potraživanja tužitelja za razdoblje od listopada 2015. do travnja 2016., dok u odnosu na potraživanja za razdoblje od svibnja 2016. do studenoga 2020. zastara nije nastupila jer nije protekao navedeni petogodišnji rok zastare.

9. Iz obrazloženja presude suda poslovni broj P-2896/18 od 13. studenoga 2019. proizlazi da je ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine raskinut po samom zakonu na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZOO-a, pa je sud presudom naložio tuženiku da vrati odnosno preda tužitelju nekretninu u posjed.

10. Uvidom u presudu Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-489/2020-2 od 9. prosinca 2021. utvrđeno je da su tužiteljeva i tuženikova žalba odbijene kao neosnovane, te da je presuda ovog suda potvrđena u točkama I., II. i III. njene izreke.

11. Saslušan na glavnoj raspravi 26. studenoga 2024. tuženik je izjavio da je ključeve od stana 425 na adresi [adresa] dobio u rujnu 2011. od tadašnjeg direktora tužitelja MP, nakon što je uplatio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 30.000,00 EUR. Tada su u stan uselili njegovi roditelji, a u to vrijeme je on imao prebivalište na adresi [adresa], a živio je ponekad na toj adresi, a ponekad na adresi na kojoj danas živi, u [adresa]. S MP dogovorio je da drugi dio kupoprodajne cijene isplati kada mu on kaže da to može učiniti, s obzirom na to da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak. Nije kontaktirao sa stečajnom upraviteljicom tužitelja UP, a predmetni stan broj 425 nije bio prodavan na licitacijama. Ostatak kupoprodajne cijene nije isplatio, iako je bio spreman to učiniti. Pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu društvo METRO LIVING d.o.o. je protiv tuženika pokrenulo spor radi predaje u posjed istog stana i isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine u 2021., koji postupak još nije pravomoćno okončan.

12. Svjedok MP je u svom iskazu pred sudom naveo da mu se tuženik obratio 2011. godine da želi kupiti stan i da su sklopili Ugovor o kupoprodaji stana oznake 425 na četvrtom katu, zgrade u [adresa]. Tuženik je dao kaparu u iznosu od 30.000,00 EUR, za što mu je on dao potvrdu ovjerenu kod javnog bilježnika. Po primitku kapare i potpisa Ugovora tuženiku je dao ključeve da može ući u stan. Još prije otvaranja stečajnog postupka banka koja je upisala hipoteku na predmetni stan nije htjela dati tabularnu izjavu, niti primati daljnje uplate za kupoprodajne cijene. Zbog toga tuženik nije platio ostatak kupoprodajne cijene do punog iznosa određenog člankom 3. Ugovora. Nakon otvaranja stečajnog postupka Zagrebačka banka je nad tužiteljem odlučila prodavati stanove preko licitacija. Na prvu licitaciju nije se javio nitko, na drugu se javilo, misli, dvoje ljudi, a na trećoj licitaciji, kada je cijena stanova smanjena za 20 %, stanovi su konačno prodani. Svjedoku nije bilo poznato je li se tuženik javio na koju od tih licitacija i isplatio ostatak kupoprodajne cijene.

13. Tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenjen je neosnovanim jer iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 8. spisa) proizlazi da je tužitelj do 3. prosinca 2020. bio vlasnik nekretnine označene kao 33/10000 idealnog dijela nekretnine, koja odgovara posebnom dijelu nekretnine povezanom s vlasništvom koje u naravi predstavlja dvosobni stan oznake 425, u četvrtom katu objekta S 4, sa spremištem oznake 36 u međuetaži, neto korisne površine 45,88 m², u etažnom elaboratu sve označeno crvenom bojom, etaža 322, označene kao zgrada mješovite namjene [adresa] i dvorište, ukupne površine 5693 m² (dvorište površine 3737 m2 i zgrada mješovite namjene, [adresa], površine 1956 m²), sve sagrađeno na z. k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Novom Zagrebu.

14. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP), svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. Raspravnim rješenjem ovoga suda od 26. studenoga 2024. naloženo je tužitelju u roku od 15 dana uplatiti predujam za građevinsko vještačenje u iznosu od 500,00 EUR te dokaz o uplati dostaviti sudu jer se u protivnom vještačenje neće provesti. Budući da tužitelj nije uplatio dužni predujam, sud je odredio novo ročište za glavnu raspravu za 26. ožujka 2025., na kojem je tužitelj sudu predložio da mu dodjeli dodatni rok od 30 dana za uplatu predujma za vještačenje, s obzirom da bi u tom roku trebao raspolagati sredstvima kojima još ne raspolaže.

16. 26. ožujka 2025. sud je odbio prijedlog tužitelja za dodjelu dodatnog roka za uplatu predujma za vještačenje jer je između ročišta za glavnu raspravu održanog 26. studenoga 2024. i onog održanog 26. ožujka 2025., proteklo četiri mjeseca, a tužitelj u međuvremenu nije zatražio dodatni rok, niti dostavio dokaz da ne raspolaže sredstvima na računu.

17. Teret dokazivanja odlučnih činjenica je u skladu s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a bio na tužitelju, osobito visine koristi koju je tuženik stekao posjedovanjem tužiteljeve stvari. Iz dostavljenog Ugovora o najmu stana i garaže od 6. kolovoza 2014. (list 113.-115. spisa) proizlazi da je tužitelj stan na istoj adresi dao u najam fizičkoj osobi po cijeni u iznosu od 1.625,00 kn / 215,67 EUR, a sud ne raspolaže odgovarajućim stručnim znanjem za utvrđivanje visine stečene koristi po slobodnoj ocjeni.

18. Slijedom navedenog, kako predloženo građevinsko vještačenje nije provedeno, a iz dokumentacije dostavljene u spis nije bilo moguće utvrditi visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim te odlučio kao u točki I. izreke.

19. S obzirom na to da je tuženik uspio u ovom sporu, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka. Sud je tako tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.

8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“ broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/), trošak sastava žalbe protiv presude zbog ogluhe u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 10.1. Tarife), trošak sastava podneska od 17. studenoga 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 4. lipnja 2024., 18. rujna 2024., 26. studenoga 2024. i 26. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR po svakom ročištu (Tbr. 9.1. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 793,75 EUR (Tbr. 42. Tarife), te trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude zbog ogluhe u iznosu od 286,68 EUR, u skladu s Tar. br. 3. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019 i 92/2021).

20. Prema ocjeni suda, tuženiku za vođenje parnice nisu bili potrebni podnesci od 8. ožujka 2022. i 15. siječnja 2025. (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

SUDAC:

JASENKA RUNDEK

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ako uredno obaviještena stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.