Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Ps-18/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj tužitelja UN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijani Jerković, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika KN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darijanu Hörtu, odvj. iz Opatije, radi donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamj. punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objavivši 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o najmu sljedećeg sadržaja:

MAURIZIO [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao najmodavac, s jedne strane

i UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao najmoprimac s druge strane, temeljem odredaba Zakona o najmu stanova (NNRH broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) sklopili su slijedeći

UGOVOR O NAJMU STANA SA ZAŠTIĆENOM NAJAMNINOM

Članak 1.

Stranke potpisnice ovog Ugovora suglasno utvrđuju da je temeljem pravomoćne presude Upravnog suda u Rijeci, posl. broj 11 Us I-144/2020-39 od **.**.2022. KN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] postao vlasnik nekretnine/stambene zgrade u [adresa], na adresi [adresa] sa ukupno 6 stanova, upisane u zemljišnim knjigama kao kčbr. [katastarska čestica], ŠETALIŠTE TRINAESTE DIVIZIJE, ukupne površine 946 m2, od toga STAMBENA ZGRADA k.b. 65, površine 324 m2, DVORIŠTE, površine 622 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]-nova, a UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonski nasljednik sada pokojne PN, [adresa] temeljem iste presude stekao je pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

KN RIZZO (u daljnjem tekstu: najmodavac) daje u najam UN (u daljnjem tekstu: najmoprimac) sljedeću nekretninu:

5. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) stan broj 4 koji se nalazi na I katu zgrade, a sastoji se od četiri sobe, kuhinje, izbe, predsoblja, hodnika, kupaonice bez WC-a, posebnog wc-a, balkona ukupne površine 121,44 m2, u neodređenom suvlasničkom udjelu u odnosu na cijelu nekretninu koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], ŠETALIŠTE TRINAESTE DIVIZIJE, ukupne površine 946 m2, od toga stambena zgrada k.b. 65, površine 324 m2, dvorište površine 622 m2, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-NOVA.

Članak 2.

Zajedno s najmoprimcem stan označen u točci I ovog ugovora koristit će i član porodičnog domaćinstva najmoprimca supruga FN, OIB: [osobni identifikacijski broj].

U slučaju smrti najmoprimca pravi i obveze iz ovog Ugovora o najmu prijeći će na suprugu FN, OIB: [osobni identifikacijski broj].

Članak 3.

Najmoprimac će za stan opisan u čl. 1. ovog Ugovora plaćati najmodavcu zaštićenu najamninu sukladno odredbama Zakona o najmu stanova (NNRH broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20)

Visina zaštićene najamnine utvrđuje se u iznosu od 96,81 euro do 31. prosinca 2024., a nadalje tj. od 1. siječnja 2025. dok za to budu postojale zakonske pretpostavke u visini utvrđenoj točkom 2 dispozitiva privremenog rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Kl: UP/I-371-01/24-13/693 od 14. veljače 2025.

Mjesečni iznos najamnine najmoprimac se obvezuju plaćati do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za slijedeći mjesec, na račun vlasnika stana otvoren kod Unicredit.s.p.a. IBAN: [broj bankovnog računa], SWIFT: UNCRITMMXXX.

Članak 4.

Osim iznosa najamnine, definiranog prethodnim člankom ovog ugovora, najmoprimac se obvezuje plaćati i sve režijske troškove koji se na stan odnose, kao što su trošak utroška struje, vode i sl, na način da iste uplaćuju temeljem zaprimljenih uplatnica po njihovom dospijeću.

Članak 5.

Najmodavac je dužan omogućiti najmoprimcu korištenje stana u skladu s odredbama ovog ugovora.

Najmodavac je obvezan, u svrhu omogućavanja korištenja stana isti redovito održavati u upotrebljivom stanju, o svom trošku. Troškovi sitnih popravaka izazvanih redovitom upotrebom stana padaju na teret najmoprimca; što znači da je najmoprimac dužan podmiriti troškove izazvane redovitom upotrebom stvari, kao i troškove popravaka izazvane svojim skrivljenim ponašanjem, odnosno nepravilnom upotrebom stvari. Sve ostale popravke u stanu dužan je snositi najmodavac.

Najmoprimac je dužan obavijestiti najmodavca o nužnim popravcima u stanu i na zajedničkim dijelovima zgrade koje se najmodavac obvezuje otkloniti o svom trošku, bez odlaganja.

Članak 6.

Najmoprimac može stan koristiti isključivo za stanovanje, a zajedničke dijelove i uređaje zgrade i zemljište na kojem je zgrada sagrađena samo u skladu s njihovom namjenom.

Najmoprimac je dužan pri korištenju stana postupati pažljivo te čuvati stan i zgradu od oštećenja i kvarova.

Najmoprimac može stan ili njegov dio dati u podnajam samo uz pisanu suglasnost najmodavca.

Članak 7.

Najmoprimac može u stanu koji je predmet ugovora vršiti preinake ili adaptaciju, odnosno poboljšati uvjete stanovanja samo uz prethodnu pismenu suglasnost najmodavca.

Članak 8.

Najmodavac ima pravo pregledati stan i druge prostorije koje najmoprimac koristi, uz prethodnu najavu najmoprimcu.

Najmoprimac je dužan omogućiti najmodavcu ulazak u stan i bez prethodne najave u slučaju potrebe otklanjanja oštećenja ili radi sprječavanja nastanka štete.

Članak 9.

Ovaj ugovor o najmu zaključuje se na neodređeno vrijeme.

Članak 10.

Po prestanku ugovora iz bilo kojeg razloga najmoprimac se obvezuje prilikom iseljenja predati stan koji je predmet ugovora o najmu slobodan od osoba i stvari najmodavcu u stanju u kojem ga je primio u najam, uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovitom upotrebom stana i preinaka i adaptacija izvršenih u skladu s čl. 7. ovog Ugovora.

Članak 11.

Ovaj Ugovor o najmu može prestati otkazom i raskidom iz razloga i na način predviđen Zakonom o najmu stanova.

Na odnose iz ovog Ugovora koji nisu određeni ugovorom primjenjuju se odredbe Zakona o najmu stanova (NNRH broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20).

Članak 12.

Ovaj je ugovor sastavljen u dva istovjetna primjerka."

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17. svibnja 2024. navodi da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Usž-3617/22-2 od 2. lipnja 2023. potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci posl. broj:11 Us I-144/202039 od 7. srpnja 2022. Označenom presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/18-01/28, URBROJ: 514-05-02-01-02/15-19 od 13. prosinca 2019. Citiranim rješenjem Ministarstva potvrđeno je rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/97-01/1700, URBROJ: 2170-0402/1-17-72 od 25. lipnja 2017. Iz navedenog da slijedi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske potvrdio odluku prvostupanjskog tijela kojom je UNTŽ iz [adresa], odnosno njezinom nasljedniku LN , ovdje tuženiku vraćena u vlasništvo stambena zgrada u [adresa], izgrađena na kčbr. [katastarska čestica]-kuća, dvorište i park, površine 1131 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno sa pripadajućim zemljištem u cijelosti i sa sljedećim stanovima:

- stan broj 1 koji se nalazi na tavanu zgrade, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaone i WC-a ukupne površine 46,45 m2,

- stan broj 2 koji se nalazi u prizemlju zgrade, a sastoji se od jedne sobe, sobice, kuhinje, izbe, hodnika, kupaonice sa WC-om, posebnog WC-a i drvarnice ukupne površine 42,39 m2,

- stan broj 3 koji se nalazi u prizemlju zgrade, a sastoji se od četiri sobe, vjetrobrana, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice sa WC-om, predsoblja, hodnika i pokrivene terase ukupne površine 115,65 m2,

- stan broj 4 koji se nalazi na I katu zgrade, a sastoji se od četiri sobe, kuhinje, izbe, predsoblja, hodnika, kupaonice bez WC-a, balkona, ukupne površine 121, 44 m2,

- stan broj 5 koji se nalazi na I katu zgrade, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, izbe, predsoblja, hodnika, kupaone sa WC-om, posebnog WC-a i balkona ukupne površine 86,50 m2,

- stan broj 6 koji se nalazi na II katu zgrade, a sastoji se od sedam soba, kuhinje, izbe, predsoblja, hodnika, kupaone sa WC-om, posebnog WC-a i ostalih prostorija te dva balkona i drvarnice ukupne površine 211,89 m2.

Davanjem opisanih nekretnina u vlasništvo tuženiku, tužitelj UN, kao zakonski nasljednik pok. PN i ostali stanari zgrade u [adresa] da su stekli pravni položaj zaštićenih najmoprimaca. Vlasnik stanova i najmoprimci dužni su zaključiti ugovore o najmu stanova kojima uređuju međusobna prava i obaveze, u roku od 60 dana od pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva. Ako vlasnik odbije sklopiti ugovore o najmu stanari mogu zahtijevati ostvarenje svojeg prava podnošenjem tužbe nadležnom sudu u roku od 60 dana od dana kada je vlasnik stana odbio sklopiti ugovore o najmu stana. Odluka suda zamjenjuje ugovore o najmu. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Rijeci izvršit će uknjižbu prava vlasništva u korist vlasnika kojem su stanovi vraćeni, a na naprijed opisanim stanovima izvršit će se zabilježba prava prvokupa u korist zaštićenih najmoprimaca. Kao što je vidljivo iz vlasničkog lista koji se dostavlja u prilogu tužbe, temeljem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tuženik KN upisan je kao vlasnik svih šest stanova u zgradi u [adresa], a u korist tužitelja i ostalih zaštićenih najmoprimaca zabilježeno je pravo prvokupa. Temeljem propisa čl. 32. do čl. 39. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine RH 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) koji su uneseni u izreku rješenja, tužitelj i ostali stanari stekli su položaj zaštićenog najmoprimca i bili dužni sklopiti ugovore o najmu stanova kojima uređuju međusobne odnose. Tužitelj i ostali najmoprimci obratili su se punomoćniku LN, zatraživši zaključenje ugovora o najmu. Tuženiku odnosno njegovom punomoćniku, dostavljeni su svi traženi podaci, pribavljen je i izračun zaštićene najamnine od Grada Rijeke, sastavljen je nacrt ugovora o najmu svih stanova. Nakon toga su najmoprimci pismenim putem odgovorili na ponudu punomoćnika LN kojom se pitanje imovinskopravnog statusa najmoprimaca u zgradi u [adresa] pokušalo cjelovito riješiti. Konačno, nakon što najmoprimci nisu prihvatili ponudu tuženika, od njegova punomoćnika je zatraženo da se decidirano izjasni o tome hoće li tuženik zaključiti ugovore o najmu van sudskim putem. Do danas se punomoćnik tuženika o tome nije očitovao, što slijedi iz e-mail prepiske koja se u prilogu tužbe dostavlja. Ono što je posebno bitno naglasiti jest okolnost da bez ugovora o najmu tužitelj kao niti ostali stanari u zgradi, ne može dokazati status zaštićenog najmoprimca. Ugovore je već zatražio Grad Rijeka, a Rumat kao upravitelj zgrade i dalje šalje račune za pričuvu stanarima, iako je vlasnik stanova tuženik. Svakako je najvažnija činjenica da je dana 2. travnja 2024. stupio na snagu Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Republike Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr. ) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr, a nakon toga dana 24. travnja 2024. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine objavilo je JAVNI POZIV za prijavu u REGISTAR STANOVA u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci. Da bi realizirali bilo koje pravo koje im temeljem citiranog zakona pripada, zaštićeni najmoprimci moraju se prijaviti u registar stanova, a svoj status dokazuju ugovorom o najmu ili presudom suda koja zamjenjuje ugovor. Krajnji rok za prijavu u Registar stanova je 15. srpnja 2024. Točkom 2 i 3, 4,5 pa do 10 privremenog rješenja UN označava se terminom zaštićeni najmoprimac. Nadležno Ministarstvo istom je uputilo obrasce radi izbora programskih mjera s ciljem realiziranja njegovog prava na dom, kao što i u samim tim obrascima nedvojbeno i stoji, a na što isti ostvaruje pravo upravo temeljem svog statusa zaštićenog najmoprimca. Dakle, ne bi trebalo biti sporno da je Ministarstvo prostornog uređenja donijelo ove propise sa ciljem da riješi status zaštićenih najmoprimaca, a ne sa ciljem da oni taj status donošenjem ovakvih rješenja izgube. Posebno se ukazuje i na činjenicu da vlasnik stana od 1. siječnja 2025. uredno zaprima utvrđenu najamninu ne samo zaštićenih zajmoprimaca nego i od RH, a koju nije vratio pa bi se moglo zaključiti da se ugovor u cijelosti realizira. Iz svega naprijed izloženog slijedi da tuženik odbija zaključiti ugovor o najmu mirnim putem pa je tužitelj prisiljen pokrenuti predmetni parnični postupak u kojem predlaže sudu da nakon provedenog postupka donose presudu sadržaja kao u točki I. izreke presude

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Kako je tuženik talijanski državljanin predlaže se obvezati tužitelja da se tužba sa svim prilozima dostavi na talijanskom jeziku radi adekvatne upute tuženika punomoćniku. Osporava se tužitelju status zaštićenog najmoprimca imajući u vidu da se u rješenju od 25.6.2017. tužitelj uopće ne navodi kao zaštićeni najmoprimac već PN njegova majka, a da je iz obrazloženja tog istog rješenja proizlazi kako je otac tužitelja EN bio nositelj stanarskog prava, a majka imala status člana porodičnog domaćinstva, dok se ime tužitelja nigdje ne spominje. Također osporava se i visina zaštićene najamnine koja se navodi u tužbi. Osporava se da bi tužitelju privremenim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 14. veljače 2025. nesporno bio utvrđen status zaštićenog najmoprimca, jer se u točki I izreke spomenutog rješenja jasno navodi da je dana 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, te da je započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma. Pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma i pravni odnos zaštićenog najma iz ranijeg Zakona o najmu stanova nisu istovjetni, dakle 1. siječnja 2025. tužitelj da zasigurno nema status zaštićenog najmoprimca. Da je tome tako proizlazi iz odredbe čl. 58. st. 1 Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva 12027/2010 i dr.) i Odluke US RH broj U-I-3242/2018 i dr. a u kojoj odredbi se jasno navodi da s danom 1. siječnja 2025. prestaje važiti glava XIII Zakona o najmu stanova, te da prestaje status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle Zakonom o najmu stanova. Slijedom navedenoga čak i da je tužitelj imao status zaštićenog najmoprimca prije 1.1.2025. a što se osporava, on takav status od 1. siječnja 2025. da zasigurno nema. Tužitelj da nema status zaštićenog najmoprimca prema ranijem Zakonu o najmu stanova, a s obzirom na imovinsko stanje njega i njegovog domaćinstva budući da je njegova supruga vlasnica više nekretnina a sve u svjetlu Presude ŽS u Splitu posl.br. Gž-1071/2020-3 od 15. travnja 2021. u kojoj je izraženo stajalište da se treba procjenjivati imovinsko stanje cijelog domaćinstva i vrijednost svih nekretnina bez obzira je li se radilo o stambenim ili nestambenim prostorima. No sve da je tužitelj i imao status zaštićenog najmoprimca prije tog Zakona, s obzirom čl. 58 više nema. Prema tome vođenje predmetnog postupka da je postalo bespredmetno, slijedom čega se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva a sve u svjetlu privremenog rješenja od 1. siječnja 2025. i novog zakonskog uređenja.

3. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za izvođenje dokaza vještačenjem kao i očevidom na licu mjesta vezano uz visinu zaštićene najamnine budući da postoji formula po kojoj se ista ima izračunati po već dosadašnjoj praksi i to od strane Grada Rijeke, kao i dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja, budući je isti visoke životne dobi i teško pokretan.

4. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja proveden je dokaz u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Usž-3617/22-2 od 2. lipnja 2023., presudu Upravnog suda u Rijeci posl. broj:11 Us I-144/2020-39 od 7. srpnja 2022., rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II942-01/18-01/28, URBROJ: 514-05-02-01-02/15-19-od 13. prosinca 2019., rješenje Ureda državne uprave u Primorsko goranskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/97-01/1700, URBROJ: 2170-04-02/117-72 od 25. lipnja 2017., vlasnički list , e-mail prepisku punomoćnika stranaka, obračun zaštićene najamnine od Grada Rijeke, presliku računa o pričuvi, javni poziv objavljen po nadležnom ministarstvu, dopis Ureda za katastar Rijeka od 23. rujna 2024., dopis Ministarstva financija Porezne uprave od 30. listopada 2024. , privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine RH od 14. veljače 2025., i saslušanje svjedoka FN.

5. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. U svom iskazu FN navodi da je supruga tužitelja, te da postoji pisana dokumentacija vezano uz postupke koji su se vodili a s obzirom na činjenicu da su kao stanari u stanu [adresa], stan broj 4 samo željeli riješiti svoje stambeno pitanje na način da konačno imaju prostor za život i stanovanje. Ne može se sjetiti niti govoriti o godinama i datumima, međutim navodi da je otac njenog supruga EN imao rješenje o stanarskom pravu a temeljem kojeg je on živio u tom stanu sa svojom suprugom PN i dvoje djece odnosno njenim suprugom, UN koji tu živi od rođenja u tom stanu. Oni da su pokušali da se to rješenje nakon smrti EN prebaci na PN, ali koliko je upoznata upravo zbog nekog Zakona iz 1998. to više nije bilo moguće. Navodi da uplatnice vezano uz režijske troškove stanovanja cijelo vrijeme dolaze na ime EN pa i danas. Navodi kako oni to cijelo vrijeme stanovanja, plaćaju režijske troškove stana i pričuvu, međutim da kada je prestalo plaćanje najma Gradu Rijeci da tada zapravo nikome nisu plaćali najamninu. Ne može se izjasniti kada su upoznati i saznali da se radi o stanu koji ide u povrat bivšem vlasniku, pa niti da li je i tko postavljao zahtjev za zaključenje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Međutim takav ugovor oni nisu imali zaključen. Navodi kako niti ona niti suprug nemaju u vlasništvo nikakvu useljivu nekretninu pogodnu za stanovanje, s time da se ona uselila u ovaj stan 1974. Samo temeljem nasljeđivanja stekla da je određene nekretnine u Gorskom Kotaru koje predstavljaju poljoprivredno zemljište. I suprug i ona da su umirovljenici, s time da suprug ima 600 eura a ona oko 500 eura mjesečne mirovine. Na upit pun. tužitelja je li se tužiteljica može izjasniti što je točno plaćala Gradu Rijeci, svjedok odg. da je plaćala najam Gradu Rijeci što je ona smatrala da je stanarina i to sve do dana kada je stan vraćen u vlasništvo prijašnjem vlasniku kada je doneseno rješenje u postupku, s time da se ne može izjasniti kada je platila zadnju tu najamninu unazad toliko godina, ne zna je li više od 10 godina ili manje. Pričuvu je plaćala U također dok nije vraćen stan u vlasništvo prijašnjem vlasniku i to do unazad godinu dana kada je stan prešao u vlasništvo tuženika. Navodi kako su se obratili tuženiku sa zahtjevom na zaključenje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom što postoje dokazi dostavljeni putem punomoćnika u spisu, pa na upit suca jesu li se ranijim prednicima tuženika obraćali sa kakvim zahtjevom i kada, odgovara da ona o tome ne može kazivati, da se ne sjeća. Na daljnji upit pun. tuženika odg. da u stanu stanuju ona i suprug.

7. Uvidom u ugovor o korištenju stana od 21. studeni 1996. utvrđeno je da je otac tužitelja EN imao položaj nositelja stanarskog prava na stanu u [adresa], I. kat, površine 121,44 m2, davatelj stana na korištenje bilo Fond za stambenu izgradnju Rijeke, a što proizlazi iz ugovora o korištenju stana zaključenog između ondašnjeg poduzeća za gospodarenje stambenim zgradama i prednika tužitelja kao nositelja stanarskog prava, dok je uvidom u JRO MUP RH utvrđeno da je sada pok. otac tužitelja bio prijavljen na adresi predmetnog stana neprekidno od 5. srpnja 1967. do smrti 21. travnja 1999., a sada pok. majka tužitelja PN od 5. kolovoza 1967. do 9. svibnja 2016.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova, te presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Usž-3617/22-2 od 2. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci posl. broj:11 Us I-144/202039 od 7. srpnja 2022. utvrđeno je da se stan u [adresa], I. kat, površine 121,44 m2 nalazi u stambenoj zgradi koja je bila konfiscirana, te je u upravnom postupku među ostalim i predmetni stan I. kat, površine 121,44 m2 vraćen u vlasništvo ovdje tuženika, koji se upisao kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, a majka tužitelja ZN stekla pravo prvokupa (uknjiženo u teretovnici 10. studeni 2023. posl.br.Z- 30092/2023).

9. Uvidom u podatke JRO MUP RH utvrđeno je da je tužitelj prijavljen na adresi navedenog stana od 2. kolovoz 1967. do 17. studeni 1981., te od 26. srpnja 1983. do danas, njegova supruga FN od 2. rujna 1974. do danas, a njihova zajednička kći od 10. veljače 1976 do 30. listopada 2023, te tuženik nije dokazao da bi tužitelj i njegova supruga bili vlasnici useljive nekretnine na području Grada Rijeke.

10. Uvidom u uvjerenje ureda za katastar Rijeka utvrđeno je da tužitelj nije upisan u katastarski operat, dok da je supruga tužitelja upisana u katastarski operat u posjedovne listove Mrkopalj i Mrkopalj-Nova, a iz iskaza svjedoka FN koji tuženik nije s uspjehom osporio, pa ovaj sud iskaz svjedoka prihvaća istinitim, ovaj sud utvrđuje da niti tužitelj a niti njegova supruga nisu vlasnici useljive nekretnine, već samo supruga vlasnica poljoprivrednog zemljišta koje je naslijedila iza smrti roditelja, dok je iz potvrde o visini dohotka i primitaka utvrđena visina primanja tužitelja i supruge unazad pet godina od dana dostave podataka ( tužitelj siječanj do kolovoz 2024. dohodak 4.811,20 kn, 2023. 6.621,78 kn, 2022. 44.299,16 kn, 2021. 41.764,52 kn, u 2020. 40.863,03 kn, a supruga tužitelja siječanj 2024 do kolovoz 2024. 4.176,87 kn, 2023. 5748,49 kn, 2022. 38.435,63 kn, 2021. 36.184,37 kn, u 2020. 35.322,08 kn.

11. Proizlazi da tužitelj i supruga ostvaruju niska primanja (mirovinu), kao i da tužitelj nema u vlasništvu vrijednije imovine koja bi bili useljiva kuća ili useljivi stan te da se iz cjelokupne imovine najmoprimaca ne može ostvariti pravo na stjecanje useljive kuće ili stana (supruga tužitelja nasljeđivanjem stekla zemljište na području k. o. [katastarska općina]) , te nema dokaza o tome da tužitelj i supruga imaju u vlasništvu takvu novčanu vrijednost imovine odnosno nekretnina iz koje bi se moglo zaključiti da postoji objektivna mogućnost da tužitelj ostvari vlasništvo na useljivoj kući ili stanu.

12. Uvidom u pribavljene podatke o primanjima tužitelja i supruge (mirovina) i vrjednijoj imovini supruge tužitelja (neuseljivo poljoprivredno zemljište) proizlazi da nema objektivne mogućnosti da ostvare vlasništvo na useljivoj kući ili stanu. Pri tome po stavu ovog suda, opravdano tužitelj ukazuje i na duljinu trajanja upravnog postupka za povrat imovine, tijekom kojeg je nastupila i smrt sudionika postupka ( i prednika tužitelja i tuženika), a što ne može ići na štetu tužitelja, kao niti činjenica da je supruga tužitelja stekla nasljedstvo iza smrti svojih roditelja i na takav način uvećala svoju imovinu. Nitko od stranaka u postupku nije predložio procjenu vrijednosti naslijeđenih nekretnina.

13. Uvidom u izračun zaštićene najamnine Upravnog odjela za gradsku imovinu od 21. veljače 2024. utvrđeno je da visina zaštićene najamnine za predmetni stan iznosi 0,36 eura po m2, odnosno za stan, površine 121,44 m2 , 96,81 eura mjesečno.

14. Uvidom u e-mail korespodenciju između punomoćnika stranaka od 3. studenog 2023., 10. siječnja 2025., 16. veljače 2025., 15. ožujka 2024., 3. travnja 2024. 4. travnja 2024 i 24. travnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj zatražio zaključenje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom sa tuženikom, ali se tuženik na takav zahtjev oglušio.

15. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, ovaj sud nalazi kako je otac tužitelja pok. EN stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96 , dalje: ZNS) na predmetnom stanu stekao prava i obveze zaštićenog najmoprimca, a sama okolnost da za života nije ranijem davatelju stana na korištenje u roku iz čl. 33. st. 2. ZNS-a podnio zahtjev za sklapanje ugovora o najmu ne dovodi zaključka da bi zbog navedenog otac tužitelja izgubio status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu s obzirom da se ne radi o prekluzivnom roku. I majka tužitelja PN, kao supruga zaštićenog najmoprimca i član domaćinstva nakon smrti supruga, stekla je status zaštićenog najmoprimca u trenutku njegove smrti, kako je to i priznato upravnom postupku.

16. Imajući u vidu da je otac tužitelja umro **.**.1999., a odluka nadležnog upravnog tijela kojom je predmetni stan vraćen u vlasništvo tuženiku postala pravomoćna nakon navedenog datuma, otac tužitelja nije niti mogao podnijeti tuženiku takav zahtjev za svog života imajući u vidu da je tuženik vlasnikom stana postao tek danom pravomoćnosti odluke nadležnog upravnog tijela, odnosno uknjižbom u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine 10. studeni 2023.

17. Nakon smrti oca tužitelja, prava i obveze zaštićenog najmoprimca prešla su na majku tužitelja PN ( umrla **.**.2016.), te nakon njezine smrti na ovdje tužitelja, kao člana domaćinstva ( čl. 37 st 1 ZNS-a) , i to neovisno od toga što prethodno nije bio sklopljen pisani ugovor o najmu predmetnog stana. Status zaštićenog najmoprimca tužitelj je , po ocjeni ovog suda, stekao po samom zakonu, činjenicom da je živio u zajedničkom domaćinstvu s ranijim nositeljem stanarskog prava, ocem EN, i nakon njegove smrti, te je tužitelj osoba na koju su prešla prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca ( Zapisnik Direkcije za komunalno redarstvo od 18. veljače 2023 o provjeri korištenja stana, list spisa 113).

18. Iako iz iskaza svjedoka FN ovaj sud utvrđuje da nikada prednici tužitelja (niti otac niti majka) nisu podnijeli zahtjev za zaključenje ugovora o najmu stana kao zaštićeni najmoprimci, nego tek tužbom u ovom postupku pokrenutom 17. svibanj 2024. (vlasnik stana utvrđen tuženik tek odlukom Visokog Upravnog suda RH 2. lipnja 2023.) te iako je odredbom čl. 33. st 4 ZNS-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe (glava XIII prestala važiti 1. siječanj 2025) bilo propisano da ako najmoprimac ne može utvrditi vlasnika stana smatrat će se da je vlasnik stana osoba koja je upisana u zemljišne knjige ili u knjigu položenih ugovora ili osoba kojoj je fond za gospodarenje stambenim zgradama uplaćivao amortizaciju za dotičan stan, ovaj sud ne smatra da je nastupila prekluzija podnošenja tužbe, odnosno da je tužitelj propustio razuman rok za podnošenje takvog zahtjeva, pa makar i prema ranije uknjiženom zemljišnoknjižnom vlasniku.

19. Ovo jer je rješenjem Ureda državne uprave od 25. lipanj 2017., u postupku za povrat imovine u vlasništvo tuženika, točkom 2. utvrđen položaj najmoprimca majke tužitelja, a točkom 4. priznato pravo prednici tužitelja zahtijevati zaključenje ugovora o najmu u postupku pred sudom , ukoliko to odbije učiniti tuženik ( a koja odluka je pravomoćna donošenjem presude Usž-3617/22-2 od 2. lipanj 2023.), i tuženik odbio zaključiti takav ugovor u 2024. Stoga je ocjena suda da tužitelj nije prekludiran u

1 0

svojem pravu zahtijevati zaključenje ugovora o najmu stana podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari.

20. U odnosu na zahtjev kojim tužiteljica traži donošenje presude kojom se između stranaka zamjenjuje Ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim iz razloga kako slijedi.

21. Iz privremenog rješenja Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine RH od 14. veljače 2025. utvrđeno je da je od 1. siječanj 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a tužitelju u svojstvu privremenog zaštićenog najmoprimca odmjeren iznos najma koji je dužan plaćati tuženiku kao vlasniku nekretnine ( točka II.). Stan na adresi [adresa] upisan je u Registar stanova, a i tužitelj u statusu zaštićenog najmoprimca i supruga tužitelja kao član kućanstva , te je tužitelj obuhvaćen Programom mjera sukladno odredbama Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr (dalje: Zakon o načinu izvršenja).

22. Polazeći od činjeničnog supstrata tužbe, u kojem tužitelj osnovanost zahtjeva da se presudom nadomjesti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom obrazlaže potrebom da tužitelj može ostvariti prava koja zaštićenom najmoprimcu priznaje Zakon o načinu izvršenja (primjerice upis u Registar stanova), ovaj sud ocjenjuje zahtjev tužitelja neosnovanim.

23. Danom 1. siječnja 2025. prestala je važiti glava XIII. te prestao status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle na temelju Zakona o najmu stanova.

24. Odredbama čl. 30. do čl. 49. u glavi XIII. ZNS-a bile su propisane pretpostavke i uvjeti za zaključenje ugovora o najmu stana s pravnim položajem zaštićenog najmoprimca. Opisane zakonske odredbe više nisu na snazi, te je Zakonom o načinu izvršenja propisano da 1. siječnja 2025. prestaje status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle na temelju Zakona o najmu stanova. Tužitelj je privremenim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine RH od 14. veljače 2025. stekao status privremenog zaštićenog najmoprimca, reguliran je način plaćanja i visina naknade – prosječna najamnina za korištenje stana u vlasništvu tuženika, te nema zakonske osnove temeljem koje bi tužitelj imao pravo zahtijevati zaključenje ugovora o najmu stana kao zaštićeni najmoprimac.

25. Odredba čl. 58 Zakona o načinu izvršenja propisuje da dana 1. siječnja 2025. prestaje važiti glava XIII. Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.) te prestaje status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle na temelju Zakona o najmu stanova, a st 2 da postupci u kojima se tek treba utvrditi postojanje stanarskog prava ili statusa zaštićenog najmoprimca na stanovima u privatnom vlasništvu odnosno postupci u kojima se treba utvrditi jesu li nastupile okolnosti za otkaz ili prestanak stanarskog prava ili statusa zaštićenog najmoprimca, a koji su pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) ili prema odredbama Zakona o najmu stanova

1 1

(»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.) dovršit će se prema odredbama zakona na temelju kojeg su pokrenuti.

26. Tužitelj je predmetni postupak pokrenuo nakon stupanja na snagu Zakona o izvršenju ( stupio na snagu 2. travnja 2024., a tužba podnesena 17. svibanj 2024.), a također u ovoj pravnoj stvari ne zahtjeva utvrđenje postojanja stanarskog prava ili statusa zaštićenog najmoprimca, niti se ne radi o postupku u kojem treba utvrditi jesu li nastupile okolnosti za otkaz ili prestanak stanarskog prava ili statusa zaštićenog najmoprimca, pa se dakle ne radi o postupku iz odredbe čl. 58. st 2 ZNS-a.

27. Kako je tužitelju privremenim rješenjem od 14. veljače 2025. priznat status privremenog zaštićenog najmoprimca, te je obuhvaćen programskim mjerama s ciljem realiziranja njegovog prava na dom, nema zakonske osnove na temelju koje može tražiti zaključenje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, te je zahtjev tužitelja valjalo odbiti i presuditi kao u točki I. izreke presude.

28. U odnosu na parnični trošak , ovaj sud smatra da iako je tuženik cijelosti uspio u sporu, tužitelj nije u obvezi nadoknaditi parnični trošak tuženiku, već da svaka stranka ima snositi svoj parnični trošak, sukladno čl. 154. st 4 ZPP-a.

29. Naime, imajući u vidu ( Europsku) Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pročišćeni tekst MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), i to čl. 6 prema kojoj svaka stranka ima pravo na pristup sudu, da je u vrijeme podnošenja tužbe tek stupio na snagu Zakon o načinu izvršenja, te tužitelj nije mogao znati hoće li istome biti priznat status zaštićenog odnosno privremeno zaštićenog najmoprimca, da je radi ostvarenja svojeg prava opravdano ustao tužbom upravo radi dvojbe hoće li biti obuhvaćen programskim mjerama s ciljem realiziranja njegovog prava na dom, zatim jer je pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave od 25. lipnja 2017. upućen da može tražiti zaključenje ugovora o najmu stana s vlasnikom stana, a da je tuženik odbijao postupiti po rješenju iz upravnog postupka, ovaj sud nalazi da imajuću u vidu načelo pravičnosti, da svaka stranka ima snositi svoj parnični trošak.

30. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 16. svibnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba

1 2

se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika