REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-385/2021-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnik Tomislav Miličević i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Nesos d.o.o. Sesvete, Paruževina, Feštinec 2, OIB 48124459676, kojeg zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić, odvjetnik u Zagrebu, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 16. svibnja 2025., objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Nesos d.o.o. Sesvete, Paruževina, Feštinec 2, OIB 48124459676 da tužitelju TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 324,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 119,45 eura od 6. studenog 2020. do isplate
na iznos od 28,62 eura od 19. studenog 2020. do isplate i
na iznos od 176,03 eura od 19. studenog 2020. do isplate
i to u razdoblju do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 3.882,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 4. ožujka 2020. do isplate.
III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 10. kolovoza 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je od tuženika 4. ožujka 2020. kupio vozilo marke Ford Focus tip 1.5L SOHC DI TC Diesel 95PS, broj šasije: [broj šasije] za iznos od 70.000,00 kn po sistemu „viđeno- kupljeno“. Dalje navodi da se 5. studenog 2020. dogodio kvar na vozilu jer vozilo nije htjelo upaliti pa je pozvao vučnu službu i predao vozilo ovlaštenom servisu Grand auto d.o.o. na popravak gdje je prilikom pregleda ovlaštenog servisera utvrđeno da je gubitak kontakta na masi vozila prouzročen ranijim nestručnim popravkom kontakta i da se posuda za tekućinu stakla odvojila, a uočeni su i tragovi ranijih popravaka vozila. Tužitelj navodi da je vozilo u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji bilo karambolirano što mu je tuženik prešutio i da su se navedeni nedostaci mogli otkriti jedino stručnim ispitivanjem te da ih tužitelj nije mogao uočiti prilikom uobičajenog pregleda vozila dok tuženiku ti nedostaci nisu mogli ostati nepoznati jer je na vozilu bilo popravaka prije prodaje tužitelju. Ističe da okolnost da je vozilo kupljeno po sistemu viđeno-kupljeno ne otklanja tuženikovu odgovornost za materijalne nedostatke. Tužitelj je tuženika obavijestio o pronađenom skrivenom nedostatku i o tome da u skladu s čl. 401 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) potražuje razmjerno sniženje cijene dopisom od 22. prosinca 2020. na što se tuženik oglušio. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj potražuje isplatu naknade imovinske štete zbog popravka vozila kod ovlaštenog servisera u ukupnom iznosu od 2.441,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana izdavanja pojedinog računa i isplatu iznosa od 15.000,00 kn za razmjerno sniženje cijene sa zakonskim zateznim kamatama od dana isplate cijene. Tužitelj tako u tužbi ukupno potražuje iznos od 17.441,92 kn / 2.314,94 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 15.000,00 kn / 1.990,84 eura od 4. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 900,00 kn / 119,45 eura od 6. studenog 2020. do isplate, na iznos od 215,63 kn / 28,62 eura od 19. studenog 2020. do isplate i na iznos od 1.326,29 kn / 176,03 eura od 19. studenog 2020. do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Potvrđuje da je tužitelj od njega 4. ožujka 2020. kupio vozilo marke Ford Focus tip 1.5L SOHC DI TC Diesel 95PS, broj šasije: [broj šasije] za iznos od 70.000,00 kn, ali osporava navod da je kvar na vozilu od 5. studenog 2020. prouzročen ranijim nestručnim popravkom kontakta i ističe da tužitelj to ničim ne dokazuje. Osporava i navod tužitelja da bi tuženik prešutio skrivene nedostatke na vozilu jer na vozilu nije bilo nedostataka. Dalje navodi da se radi o trgovačkom ugovoru pa sve kad bi i postojao skriveni nedostatak ne postoji odgovornost tuženika jer je prošlo više od 6 mjeseci od predaje vozila do nastanka kvara. Osporava visinu utuženih računa i tijek zakonskih zateznih kamata u odnosu na cijelo potraživanje. Tuženik navodi da je vozilo 4. ožujka 2020. prodano s 4500 prijeđenih kilometara i da je tužitelj tada naveo da će vozilo služiti za TAXI prijevoz, a prvi kvar na vozilu je nastao 5. studenog 2020. kad je vozilo imalo 22133 prijeđenih kilometara dok je 19. studenog 2020. imalo 23120 prijeđenih kilometara što je gotovo 19000 prijeđenih kilometara od dana preuzimanja pa tuženik smatra da je kvar nastao uslijed tužiteljeve vožnje, a ne zbog ranijeg stanja vozila. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između nastale štete i ranijeg stanja vozila, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.
3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj u podnesku od 27. lipnja 2022. osporava navode odgovora na tužbu koji su suprotni navodima tužbe i dodaje da nije na tužitelju teret dokazivanja da je skriveni nedostatak postojao u trenutku kupoprodaje. Ističe da je on u ovom odnosu potrošač dok je prodaja vozila tuženiku njegov predmet poslovanja pa njemu nisu mogli biti nepoznati nedostaci na vozilu jer je na vozilu bilo popravaka. Navode tuženika o tome da je vozilo kupljeno radi obavljanja taxi djelatnosti smatra paušalnim. Ističe i da prijeđena kilometraža nema utjecaja na uzročno-posljedičnu vezu između nastalog kvara i ranijeg stanja vozila.
4. Nakon provedenog prometnog vještačenja tužitelj je na zapisniku od 8. travnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev tako da potražuje isplatu iznosa od 4.206,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 3.882,00 eura od 4. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 119,45 eura od 6. studenog 2020. do isplate, na iznos od 28,62 eura od 19. studenog 2020. do isplate i na iznos od 176,03 eura od 19. studenog 2020. do isplate. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. Tužitelj je pojasnio da iznos od 3.882,00 eura predstavlja razliku između vrijednosti vozila bez nedostatka i vrijednosti vozila s nedostatkom. Tuženik se protivi ovoj preinaci i potražuje trošak s obzirom na taj preinačeni dio.
5. Sud je na ročištu 8. travnja 2025. prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva u skladu s čl. 190 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) iako se tuženik protivio jer je izvršena nakon što je provedeno prometno vještačenje, a tužitelju prije toga nije moglo bilo poznato na koji iznos će vještak procijeniti vrijednost vozila bez i s kvarom.
6. Sud je pročitao isprave u spisu i to: račune (str. 5, 12, 14), dopis tužitelja s povratnicom (str. 6-9), radne naloge (str. 13, 20), jamstveni list (str. 15, 16), servisnu ponudu (str. 18), dopis I PPP Zagreb (str. 47), presliku spisa PP Našice broj 511-07- 29-2-240/2019 (str. 52-74), presliku spisa II PPP Zagreb broj 511-19-45/06- O.764/2021 MB (str. 75-77), dopis (str. 80), dokumentaciju iz spisa Croatia osiguranje d.d. AO-2708/19 (str. 81-101). Saslušani su tužitelj i direktor tuženika ĐS i provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet Čedomiru Čoviću koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 122-129) i dodatno se očitovao na prigovore stranaka pismeno (str. 155-159) i usmeno na ročištu 8. travnja 2025. (str. 164).
7. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
8. Među strankama nije sporno da su 4. ožujka 2020. sklopili ugovor o kupoprodaji kojim je tuženik tužitelju prodao osobno vozilo marke Ford Focus tip 1.5L SOHC DI TC Diesel 95PS, broj šasije: [broj šasije] i da mu je tužitelj za to isplatio kupoprodajnu cijenu od 70.000,00 kn. Sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja iz njegovog iskaza o tome da je tuženiku uz tih 70.000,00 kn platio još i 22.000,00 ili 23.000,00 kn bez računa jer to prvi put spominje tek u svom iskazu i nema drugih dokaza osim vlastitog iskaza, a u tužbi sam navodi da je cijena vozila bila samo 70.000,00 kn.
9. Sporno je je li taj kupoprodajni ugovor bio trgovački ugovor kako to tvrdi tuženik. Sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zakonskih zateznih kamata i to odgovara li tuženik za materijalni nedostatak prodanog vozila koji se pokazao nakon što je tužitelj preuzeo vozilo od tuženika. Sporni su i uzročno- posljedična veza između nastale štete i ranijeg kvara vozila.
10. Trgovački ugovori su prema čl. 14 st. 2 ZOO-a ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on konobar, a iz iskaza direktora tuženika proizlazi da je tuženik trgovačko društvo koje se bavi prodajom robe uključujući i vozila na veliko i malo pa je tada samo tuženik trgovac i predmetni kupoprodajni ugovor nije trgovački ugovor. Tužitelj je iskazao i da je to vozilo kupio prvenstveno za osobne svrhe, a da ga je kasnije koristio kao taxi vozilo jer je radio kao vozač Ubera, no to ne znači da je ovaj ugovor zbog toga postao trgovački ugovor.
11. Kako predmetni ugovor o kupoprodaji nije trgovački ugovor, prodavatelj prema čl. 404 st. 2 ZOO-a ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari. Vozilo je prodano 4. ožujka 2020., a iz računa, radnih naloga i servisne ponude društva Grand auto d.o.o. (str. 5, 12, 13, 18, 20) proizlazi da je popravak vozila izvršen u studenom 2020. tj. unutar roka od 2 godine otkad je tuženik tužitelju predao to vozilo i u kojem prodavatelj odgovara za skrivene nedostatke stvari.
12. Predmetno vozilo je prema podacima policije (str. 47) sudjelovalo u dvije prometne nesreće, jedna se dogodila 15. veljače 2019. u Našicama (str. 52) dok je imalo registracijske oznake [registarska oznaka], a druga se dogodila u Zagrebu 6. studenog 2021. (str. 75) dok je vozilo imalo registracijske oznake [registarska oznaka]. Prva se nesreća dogodila prije nego što je tužitelj 4. ožujka 2020. kupio to vozilo, a druga se dogodila kad je vozilo već bilo u njegovom vlasništvu.
13. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je s ocem došao kod gospodina ĐS doma gdje on ima radionu i gdje je registrirano društvo Nesos d.o.o. i s njim je razgovarao o kupnji vozila Ford Focus. Gospodin ĐS mu je rekao da je to vozilo novo i da su ga kupili kao novo iz salona, a tako je i izgledalo njemu i njegovom ocu kao laicima. Naveo je da je vozilo imalo oko 4000 prijeđenih km i da mu je gospodin ĐS rekao da je na vozilu promijenjen akumulator, a za servisiranje vozila mu je preporučio svog prijatelja na Jankomiru. Iskazao je i da je s vozilom nakon kupnje napravio oko 15000 km i da nije u vožnji primijetio veće anomalije, no nedugo nakon kupnje primijetio je čudan zvuk kočnice pri kretanju unatrag i da nešto nije u redu s kvačilom kod vožnje uzbrdo, ali to nije smatrao zabrinjavajućim i nije mislio da bi zbog toga trebao voziti vozilo na servis. Negdje 6 do 8 mjeseci nakon kupnje ugasio je vozilo na parkiralištu i desetak minuta kasnije ga nije uspio ponovno upaliti. Naveo je da je tada provjerio da je vozilo još pod garancijom i nazvao je HAK te je vozilo odvezeno u ovlašteni servis i idući dan su ga nazvali iz servisa i rekli da taj kvar nije velik, ali da je problem na masi vozila jer je ono ranije popravljano neadekvatno pa je gubilo na masi i rekli su mu da njegov kvar ne ulazi u garanciju jer nije tvornička greška, već greška zbog popravka. Dodao je i da je morao platiti dijagnostiku i taj popravak oko 3.000,00 kn. Tada je zatražio i da pregledaju štrcaljku za pranje stakla koja se prije toga odvojila i rekli su mu da je pukla posuda vode i da ni to ne pokriva garancija. Taj problem je primijetio 3 do 4 mjeseca nakon kupnje kad je drugi put stavljao tekućinu, ali nije tad odvezao auto u servis iako je pomislio na to. Tužitelj je iskazao da nije kontaktirao direktora tuženika nakon što je saznao za ranije popravke vozila već je kontaktirao odvjetnika koji je preuzeo daljnje postupanje. U odnosu na oštećenje koje je na vozilu nastalo nakon što ga je on kupio pojasnio je da se to dogodilo na stražnjem dijelu vozilu tako što je ono bilo parkirano bočno ispred zgrade, a nepoznati počinitelj je udario u stražnji lijevi dio vozila pa je ono pomaknuto na zgradi i oštećen je desni dio stražnjeg blatobrana, a postoje i ogrebotine na braniku. Ta šteta nije popravljena i dogodila se nakon što su na vozilu detektirani raniji kvarovi koji su bili na prednjem dijelu vozila.
14. Direktor tuženika ĐS je u svojem iskazu naveo da je vozilo Ford Focus kojeg je od tuženika kupio tužitelj bilo prije toga kod njih u autosalonu 2 ili 3 tjedna, a kupljeno je od neke fizičke osobe i pritom je on to vozilo pregledao, nije vidio nikakve naznake ranijih oštećenja i nije znao da je vozilo bilo u prometnoj nesreći. Iskazao je da su u vozilo stavili novi akumulator s garancijom jer nekoliko dana nakon što su ga kupili nije htio upaliti, a nakon toga su primijetili da jedan brisač ne radi, no u ovlaštenom servisu Grand auto u Sesvetama su tada brisač samo programirali jer je zbog promjene akumulatora vozilo ostalo bez struje i tada zaposlenici servisa nisu spomenuli nikakve ranije kvarove na vozilu. Naveo je i da je on sam pregledao vozilo i pogledao ispod poklopca motora te da nije primijetio da bi vozilo bilo ranije oštećeno, a rekao je i da i je jedan vikend s tim vozilom išao na more i da je bilo sve u redu. Dodao je da je tužitelju prilikom prodaje rekao da su stavili novi akumulator i da je vozilo tada imalo oko 4500 prijeđenih kilometara i da mu nije rekao da je vozilo kupljeno novo iz salona, nego da je rekao da je vozilo kod njih bilo par tjedana. Istaknuo je da tuženik prilikom kupnje nekog vozila nema obvezu servisirati ga. Osim promjene akumulatora on osobno nije radio nikakve druge popravke na vozilu, a ne sjeća se točne cijene po kojoj su kupili to vozilo i misli da se radilo o oko 64.000,00 ili 65.000,00 kn.
15. Iskazi tužitelja i direktora tuženika su u pretežnom dijelu suglasni, no razlikuju su u tome je li vozilo kupljeno kao novo iz salona kako to tvrdi tužitelj da mu je rečeno. Budući da direktor tuženika, koji se profesionalno bavi prodajom vozila, svoju tvrdnju da je vozilo kod njih u salonu bilo samo 2 ili 3 tjedna prije prodaje tužitelja nije dokazao nikakvom dokumentacijom koju bi po prirodi stvari trebao imati, sud je tu tvrdnju ocijenio neosnovanom.
16. Kako bi se utvrdilo predstavljaju li nedostaci koji su se na predmetnom vozilu pokazali nakon što ga je tužitelj preuzeo skriveni nedostatak i tko za njih odgovara, sud je proveo prometno vještačenje.
17. Prometni vještak Čedomir Čović je u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da je predmetno vozilo 15. veljače 2019. teško oštećeno u prometnoj nesreći i da bi troškovi popravka u ovlaštenom servisu i u skladu s uputama proizvođača s originalnim dijelovima premašili tadašnju vrijednost vozila pa popravak nije bio ekonomski opravdan i na vozilu je nastala totalna šteta. Budući da je vozilo nakon toga ipak popravljeno, vještak je naveo da se može zaključiti da popravak nije obavljen u ovlaštenom servisu i s originalnim novim tvorničkim dijelovima, već da je obavljen u nekoj radioni koja je osposobljena za popravke oštećenih vozila i da su pritom korišteni rabljeni i zamjenski dijelovi. Zbog takvog načina popravka vozilo je izgubilo tvorničko jamstvo koje inače vrijedi 2 godine od dana prve upotrebe i prometni vještak je naveo da je u trenutku prodaje tužitelju vozilo imalo nedostatak da nije pokriveno tvorničkom garancijom što je posljedica nedovoljno kvalitetnog popravka u neovlaštenom servisu najvjerojatnije s rabljenim i neoriginalnim zamjenskim dijelovima. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su kvarovi na spoju kabla glavne mase i na posudi vode za pranje stakla vjetrobrana koji su se pojavili 7 mjeseci nakon što je tužitelj koristio vozilo i s njim prešao oko 17500 km posljedica prethodnog nedovoljno kvalitetnog popravka oštećenja nastalih u prometnoj nesreći od 15. veljače 2019. Prema prometnom vještačenju tržišna vrijednost tužiteljevog vozila do 4. ožujka 2020. kad ga je kupio od tuženika iznosila bi 14.298,00 eura u što je uključen i PDV-a, da vozilo nije imalo nikakvih prethodnih oštećenja povodom kojih bi na njemu bio vršen bilokakav popravak, osim redovitog održavanja u ovlaštenim servisima, a pritom je uzeto u obzir da je vozilo imalo mali broj prijeđenih kilometara i da se radilo o starijem modelu u odnosu na tada aktualni. S obzirom na to da je to vozilo 15. veljače 2019. teško oštećeno i da je zbog toga na njemu proglašena ekonomska totalna šteta te da je nakon toga popravljeno na nedovoljno kvalitetan način u neovlaštenom servisu s rabljenim i zamjenskim dijelovima prema nalazu i mišljenju tržišna vrijednost tog vozila na dan 4. ožujka 2020. iznosila je 10.416,00 eura uključujući i PDV.
18. Povodom primjedbe tužitelja o tome kako je vještak utvrdio da je nakon popravka koji je izvršen nakon prometne nesreće umanjena vrijednost vozila za 15 % i prigovora tuženika da se vještak nije očitovao o tome je li na vozilu u trenutku predaje vozila tužitelju postojao nedostatak koji je detektiran 5. studenog 2020. u ovlaštenom servisu i da se nije očitovao o tome je li kilometraža koja je prijeđena otkad je tužitelj preuzeo vozilo od tuženika do trenutka detektiranja spornog nedostatka utjecala na nastali kvar, neovisno o ranijem popravku vozila, vještak Čović se pisano očitovao 30. listopada 2024. U tom očitovanju vještak je odgovorio da su u trenutku predaje vozila tužitelju postojali nedostaci koji su detektirani 5. studenog 2020. u ovlaštenom servisu Grand auto d.o.o. Također je pojasnio da se posuda za tekućinu za pranje stakla ne može sama od sebe odvojiti tijekom normalne upotrebe vozila, već je za to potrebno djelovanje vanjske sile. Tužiteljevo vozilo je došlo u servis jer ga nije bilo moguće pokrenuti i tada je prilikom pregleda vozila otkriven kvar posude i to oštećenje posude je bio skriveni nedostatak koji je nastao zbog oštećenja u sudaru. Nedostatak vozila zbog kojeg ga nije bilo moguće staviti u pogon nije posljedica toga što je tužitelj koristio vozilo i s njim prešao oko 19000 km kako to tvrdi tuženik, nego je posljedica toga što je unutarnji blatobran na koji se pričvršćuje kabel mase bio tijekom popravka nakon prometne nesreće prelakiran na mjestu gdje se kabel pričvršćuje za karoseriju. Dodao je da vozilo sigurno nije isporučeno iz tvornice s tako prelakiranim unutarnjim blatobranom. Naime, kako je to navedeno u pisanom nalazu i mišljenju, prilikom sklapanja vozila u tvornici mjesto na karoseriji na kojem se kabel mase spaja s karoserijom, a to je na unutarnjem prednjem blatobranu uz koji je smješten akumulator, nikad nije prekriveno slojem boje baš zbog postizanja kvalitetnog spoja. Vještak je u očitovanju naveo i da je nestručno prelakirani unutarnji blatobran skrivena mana čija je posljedica to što se vozilo nakon nekog vremena nije moglo staviti u pogon na predviđeni i uobičajeni način i to što je do tog kvara koji je posljedica nestručnog popravka došlo tek nakon prijeđenih 19000 km ne potvrđuje tuženikovu tvrdnju da vozilo nije imalo tu skrivenu manu pronađenu u servisu u trenutku predaje tužitelju ni da bi ona nastala tijekom vremena u kojem je tužitelj koristio vozilo. Dodao je da u praksi nije poznat slučaj da bi do prekrivanja mjesta pričvršćenja kabela mase na unutarnjem blatobranu vozila s lakom došlo zbog toga što je vozilo prešlo 19000 km. Vještak je u pisanom očitovanju pojasnio da je kod utvrđivanja smanjene vrijednosti vozila nakon dovršenog popravka uzeo u obzir to što je vozilo stajalo na skladištu oko godinu dana od proizvodnje u prosincu 2017. do isporuke prvom kupcu u siječnju 2019., da je vozilo u trenutku kad je bilo oštećeno u sudaru 2019. bilo prešlo 2156 km, da je pretrpjelo ekonomsku totalnu štetu i da nakon toga nije popravljeno u skladu s pravilima struke i detaljno je pojasnio kako je utvrdio da je mu je vrijednost umanjena za 15 %. Na ročištu 8. travnja 2025. vještak je naveo da su troškovi popravka vozila u servisu prema računima u spisu bili opravdani.
19. Sud je nalaz i mišljenje prometnog vještaka u cijelosti prihvatio jer su izrađeni stručno i objektivno na temelju uvida u dokumentaciju u spisu, a prometni vještak se iscrpno očitovao na prigovore stranaka i time ih u cijelosti otklonio.
20. Na temelju provedenog prometnog vještačenja sud je utvrdio da su oštećenja opisana u nalazu i mišljenju prometnog vještaka, i to kvarovi na spoju kabla glavne mase i na posudi vode za pranje stakla vjetrobrana koji su otkriveni u studenom 2020. u servisu Grand auto d.o.o. nakon što se predmetno vozilo nije moglo staviti u pogon, postojala u trenutku kad je tuženik predao vozilu tužitelju i da su posljedica prethodnog nedovoljno kvalitetnog popravka oštećenja nastalih u prometnoj nesreći od 15. veljače 2019. Također je utvrđeno da nedostatak vozila zbog kojeg ga nije bilo moguće staviti u pogon nije posljedica toga što je tužitelj koristio vozilo i s njim prešao oko 19000 km. Prema čl. 400 st. 1 ZOO-a prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. Kako se radi o nedostacima koji su se pokazali nakon primitka vozila od strane tužitelja kao kupca, a nisu se mogli otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja vozila, radi se o skrivenim nedostacima iz čl. 404 st. 1 ZOO-a za koje odgovara prodavatelj tj. tuženik jer su se pokazali prije isteka roka od 2 godine od predaje stvari tj. vozila tužitelju iz čl. 404 st. 2 ZOO-a. Također je utvrđeno i da vozilo ima skriveni nedostatak jer nije pokriveno tvorničkom garancijom što je tužitelj saznao tek kad je vozilo bilo na popravku u ovlaštenom servisu.
21. Budući da je predmetno vozilo sudjelovalo u prometnoj nesreći u kojoj je bilo oštećeno i da je zbog toga popravljano, a tuženik je trgovac koji se bavi prodajom vozila kao svojom djelatnošću, on je bio dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika i njemu nije moglo biti nepoznato da je vozilo bilo oštećeno tj. da ima nedostatke koji su detektirani u ovlaštenom servisu u studenom 2020. S obzirom na to, okolnost da je vozilo kupljeno po sistemu „viđeno-kupljeno“ kako je to navedeno na računu MI 13/001/5 od 4. ožujka 2020. (str. 14) u skladu s čl. 408 st. 2 ZOO-a ne dovodi do isključenja odgovornosti tuženika za nedostatke stvari jer nije o tome obavijestio tužitelja prilikom prodaje vozila.
22. Tužitelj je za skrivene nedostatke kupljenog vozila saznao u studenom 2020. nakon popravka vozila u ovlaštenom servisu Grand auto d.o.o. pa je tada obavijest njegovog odvjetnika o tim nedostacima koju je tuženik zaprimio 22. prosinca 2020. (str. 6-8) podnesena u zakonskom roku od 2 mjeseca od dana kad su nedostaci otkriveni. Tužitelj je u tom dopisu od tuženika zatražio razmjerno sniženje cijene i naknadu pretrpljene imovinske štete koja obuhvaća troškove popravka vozila.
23. Kad postoje materijalni nedostaci stvari, kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o tim nedostacima ima više prava, a jedno od njih je i zahtijevati razmjerno sniženje cijene u skladu s čl. 410 st. 1 t. 3 ZOO-a kad se radi o ozbiljnim nedostacima koji opravdavaju trenutačno sniženje cijene. Prema provedenom prometnom vještačenju predmetno vozilo da nije imalo nikakvih prethodnih oštećenja povodom kojih bi na njemu bio vršen bilokakav popravak, osim redovitog održavanja u ovlaštenim servisima, uzimajući u obzir mali broj prijeđenih kilometara i da se radilo o starijem modelu u odnosu na tada aktualni model, na dan prodaje tužitelju imalo bi tržišnu vrijednost od 14.298,00 eura u što je uključen i PDV- a, a s obzirom na to da je to vozilo 15. veljače 2019. teško oštećeno, da je zbog toga na njemu proglašena ekonomska totalna šteta te da je nakon toga popravljeno na nedovoljno kvalitetan način u neovlaštenom servisu s rabljenim i zamjenskim dijelovima, njegova stvarna tržišna vrijednost na dan prodaje tužitelju iznosila je 10.416,00 eura uključujući i PDV. Razlika između ova dva iznosa je 3.882,00 eura.
24. Kao što je već navedeno, među strankama nije sporno da je tužitelj za predmetno vozilo platio kupoprodajnu cijenu od 70.000,00 kn tj. 9.290,60 eura. Budući da je ta cijena manja od stvarne tržišne vrijednosti tog vozila u trenutku prodaje koja je iznosila 10.416,00 eura i u kojoj su uzeti u obzir materijalni nedostaci koji su na vozilu postojali u vrijeme prodaje tužitelju, sud je utvrdio da tužitelj nema pravo potraživati razmjerno sniženje cijene pa je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 3.882,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 4. ožujka 2020. do isplate kao neosnovan.
25. Tužitelj potražuje i naknadu imovinske štete u skladu s čl. 410 st. 2 ZOO-a, a ta šteta obuhvaća troškove popravka. Tužitelj je za popravak predmetnog vozila u servisu Grand auto d.o.o. platio 215,63 kn / 28,62 eura 19. studenog 2020. (račun str. 5), 900,00 kn / 119,45 eura 6. studenog 2020. (račun str. 12) i 1.326,29 kn / 176,03 eura 19. studenog 2020. (ponuda str. 18). Kako je prometni vještak utvrdio da su svi ovi troškovi bili opravdani, tužitelj ima pravo na naknadu tih troškova sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini račun teku od dana plaćanja računa do isplate u skladu s čl. 1086 ZOO-a pa je sud naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 324,10 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 28,62 eura od 19. studenog 2020. do isplate, na iznos od 119,45 eura od 6. studenog 2020. do isplate i na iznos od 176,03 eura od 19. studenog 2020. do isplate.
26. Tužitelj je u postupku u odnosu na osnovu svog potraživanja uspio u cijelosti jer je dokazao da je vozilo kupljeno sa skrivenim nedostacima za koje odgovara tuženik, a u odnosu na visinu uspio je 8 % jer je potraživao ukupno 4.206,10 eura, a dosuđeno mu je 324,10 eura. Ukupni tužiteljev uspjeh u sporu iznosi 54 % (108:2) pa je tuženikov uspjeh 46 % i prema ocjeni ovog suda stranke su djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima i sud je u skladu s čl. 154 st. 4 ZPP-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.
27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.
U Sesvetama 16. svibnja 2025.
Sutkinja
Martina Ivanković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
1. odvjetnik Tomislav Miličević
2. odvjetnik Saša Pavličić Bekić
