Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1135/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OTP banke d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, koji je zastupan po punomoćnici iz odvjetničkog društva Hanžeković i partneri, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mauro Vitasović, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskoga suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-89/2019-31 od 20. veljače 2025., u sjednici održanoj 16. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskoga suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-89/2019- 31 od 20. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke, i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, poslovni broj Ovrv-674/2019 od 25. veljače 2019., te je odbijen tužbeni zahtjev koji se nalaže tuženici da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 2.052,10 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je pobliže označeno u izreci pobijane presude (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u pobijanog presudi obvezan je tužitelj naknadi tuženici parnične troškove u iznosu od 1.625,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka odbijen (točka III. izreke), kao što je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, koji je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev, i protiv odluke o troškovima postupka u dijelu pod točkom III. izreke, koji su tuženici priznati troškovi postupka, kao i u dijelu pod točkom IV. izreke, kojim mu nisu priznati troškovi postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači shodno žalbeni navodima.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica plati novčano potraživanje u iznosu od 2.052,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano izreci presude.

4. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:

- da je tuženica zakonska nasljednica pok. ZO i to prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Kukučke iz [adresa], kao povjerenika Općinskoga suda u Puli-Pola poslovni broj O-3020/15, UPP/OS-98/15-30 od 18. rujna 2015.,

- da je financijskim vještačenjem po vještakinji Eriki Calagaz Poropat, utvrđeno da je po revolving kartici broj [broj kartice] vlasnice sada pok. ZO dug u iznosu od 15.461,56 kuna i to na ime glavnice 10.214,88 kuna, na ime redovne kamata 425,20 kuna i zatezne kamata 4.821,48 kuna,

- da je u svom dodatnom očitovanju vještakinja navela da je na mjesečnim izvacima kreditne kartice navedeno pod informacijama da limit revolving kartice iznosi 11.200,00 kuna, da je iz mjesečnih izvatka vidljivo da se do lipnja 2013. vršila kupovina i podizanje novaca revolving karticom te da je saldo glavnice 28. lipnja 2013. iznosio 10.148,82 kuna; iz izvatka iz srpnja 2013. da je vidljivo da je 1. srpnja 2013. izvršena isplata s bankomata u iznosu od 1.000,00 kuna, terećenje za naknadu za podizanje gotovine 30,00 kuna, a da je 5. srpnja 2013. terećeno za iznos od 14,90 kuna kupovina izvršena u Zvonimir trade d.o.o. Srinjine. 22. srpnja 2013. da je izvršena otplata glavnice kredita u iznosu od 918,45 kuna pa da je 31. srpnja 2013. saldo kreditne kartice iznosio 10.275,27 kuna; nakon srpnja 2013. revolving kartica da se više nije koristila, ali da je mjesečno dospijevala rata glavnice, te da je iz prometa po računu dospjele glavnice 40537905877 vidljivo da je od 21. kolovoza 2013. do 21. siječnja 2018. mjesečno dospijevala rata revolving kredita koja se nije podmirivala; saldo dospjele glavnice da je 21. siječnja 2018. iznosio 10.214,98 kuna (saldo kredita 31. srpnja 2013. iznosio je 10.275,27 kuna umanjeno za iznos od 60,39 kuna otplate po revolvingu s tekućeg računa 25. siječnja 2018.); da je redovna kamata evidentirana na računu broj 40537905878 te da se tijekom otplate kredita kamata zajedno s glavnicom plaćala s tekućeg računa (na izvodima navedena kao nedospjela kamata), a da od kolovoza 2013. kako je izostalo plaćanje glavnice tako da je izostalo i plaćanje kamata i to u ukupnom iznosu od 425,20 kuna; od kolovoza 2013. da se obračunavala i zatezna kamata i to u ukupnom iznosu od 4.821,48 kuna;

- da je vještakinja navela da je u trenutku smrti pok. ZO cjelokupna tražbina dospjela, ali da banka nije tako učinila cjelokupnu tražbinu dospjelom već da je i dalje mjesečno naplaćivala glavnicu, ali da se prilikom izrade nalaza i mišljenja držala podataka koje je dostavila banka, te da nije bilo poznato kada je poništena revolving kartica.

5. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je po provedenom dokaznom postupku smatrao da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije s dovoljnom izvjesnošću – sa sigurnošću u smislu odredbe članka 219. ZPP-a u vezi s člankom 221.a ZPP-a, dokazao postojanje svoje tražbine i njenu visinu. To iz razloga jer je smatrao da je financijsko vještačenje provedeno isključivo na podacima koje je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, s tim da se ispravnost sadržaja isprava i izvršenih obračuna nije mogla provjeriti. Naime, tužitelj u ovom postupku nije dostavio ugovor o revolving kreditu odnosno potpisanu pristupnicu pok. ZO, kao ni Opće uvjete odnosno druge isprave koje su sastavni dio tog ugovora, a iz kojih bi se nedvojbeno moglo utvrditi postojanje ugovornog odnosa između tužitelja odnosno njenog pravnog prednika i pravne prednice tuženice pok. ZO, kao i sadržaj i uvjete takvoga ugovornog odnosa, zbog čega je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokaza ukinuo platni nalog i odbio tužbeno potraživanje u cijelosti.

6. U svojoj žalbi tužitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a citirajući zakonski tekst te bitne povrede, te tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ispuštajući iz vida da se dostavljena dokumentacija odnosi na provedbu dokaza financijskim vještačenjem, a koja je i dostavljena na traženje vještakinje, pa da je predlagateljem tog dokaza tužitelj pravovremeno predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenje, a što bi uključivao cjelokupnu dokumentaciju po utuženom potraživanju.

7. Prema članku 299. ZPP-a, stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 3.).

8. U tom smislu treba reći da provedba financijskog vještačenja po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke obuhvaća uvid u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, na temelju koje sudski vještak daje nalaz i mišljenje za svaki pojedinačni iznos obrazložen po stavkama i argumentiran, kao i ukupni iznos u smislu matematičkog izračuna.

8.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj svoj prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenje stavio na pripremnom ročištu održanom 12. lipnja 2019., dakel, prije zaključenja prethodnog postupka i to upravo na okolnost što je tuženica osporila osnovu i visinu tužbenog potraživanja.

8.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu iz članka 299. ZPP-a jer je u konkretnom slučaju taj dokaz predložen do zaključenja prethodnog postupka, a činjenica da su pojedine isprave potrebne za provedbu tog vještačenja dostavljene u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, ne ukazuju da je taj dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 299. ZPP-a, a prema pravnom shvaćanju ovoga suda na taj način čini i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer je onemogućio tužitelja u raspravljanju.

9. Isto tako, osnovano u svojoj žalbi tužitelj ističe da je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazana visina potraživanja jer i po shvaćanju ovog suda kod činjenice da je u nalazu i mišljenju sudske vještakinje financijske struke utvrđen dug prednice tuženice to nije jasan zaključak tog suda da tužitelj nije dokazao visinu potraživanja.

10. Također je potrebno napomenuti da tužitelj u ovoj pravnoj stvari zaista nije do kraja konkretizirao činjenični supstrat na kojem temelji svoje zahtjeve, ali prema pravnom shvaćanju ovoga suda ipak u dovoljnoj mjeri da bi se moglo zaključiti kako tužitelj smatra da prednica tuženice nije valjano ispunila svoju obvezu, a niti su njeni nasljednici ispunili tu obvezu po smrti korisnice kartice, slijedom čega nije bilo osnova za takvo postupanje prvostupanjskog suda kojim je onemogućio tužitelju raspravljanje pred sudom.

11. Zbog toga je trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak sukladno članku 370. ZPP-a. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, o čemu će prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

12. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja prema prethodnoj uputi te će tek potom biti u mogućnosti, ocjenom provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu, posebno vodeći računa o dospijeću obveze prednice tuženice, kao i o istaknutom prigovoru zastare, pri čemu će sudskoj vještakinji dati jasan i precizan nalog za dopunu vještačenja.

Split, 16. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević