REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-631/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužiteljice LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borni Marjanović, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku Andreju Šooš Maceljski, odvjetniku iz Odvjetničkog društvo Šooš, Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1.4.2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, 16.5.2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetan i bez učinka dio odredbe članka 1. Ugovora o brzom gotovinskom kreditu broj 9024449333 sklopljen 10.09.2020. godine između tužiteljice LJ i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., a koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva pod točkom (D).“

II/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da tužiteljici LJ, OIB [osobni identifikacijski broj], Dr. [adresa], isplati iznos od 26,88 EUR ( slovima: dvadeset šest eura i osamdeset osam centi) na ime naplaćene jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužiteljici LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.144,91 EUR ( slovima: tisuću sto četrdeset četiri eura i devedeset jedan cent) sa zateznim kamatama počev od dana 16.5.2025. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je dana 10.09.2020. godine s tuženikom sklopila Ugovor o brzom gotovinskom kreditu broj 9024449333 na iznos od 75.000,00 kn s rokom otplate na 5 godine. U članku 1. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je odredba prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva označenu pod točkom D Ugovora. Iznos kredita umanjen je za iznos jednokratne naknade. Sukladno Ugovoru, iznos jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznosio je 202,50 kn / 26,88 € (fiksni tečaj konverzije = 7,53450), kojeg je tužiteljica i platila na način da je ukupno isplaćeni iznos s osnova kredita umanjen za iznos jednokratne naknade kao pod čl.1. Ugovora, sukladno dopisu tuženika od 07.06.2024. godine. Sukladno čl. 49. ZZP/19 koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora, tužiteljica ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga: - odredba je potpuno nejasna i općenita, ne ukazuje na što se odnosi; - tužiteljica nije imala mogućnost pregovarati s tuženikom o pojedinačnoj odredbi, obzirom da je tužiteljica potpisala tipiziran ugovor kojeg je formulirao tuženik u kojem su tek pojedine stavke ispunjene rukom na za to predviđena mjesta (‘’crte’’) te stoga tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj ugovora i odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a ugovorena je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Sukladno čl. 55. ZZP/19 nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Ako tuženik tvrdi da se o konkretnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl.49.st.4.). Vrhovni sud RH je u presudi poslovni broj Rev-673/2023-2 zauzeo stav da je takva odredba nepoštena i ništetna. Sud Europske Unije je u svojim presudama broj C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i konačno koji su neproporcionalni. Dakle, kreditor svoje troškove obrade kredita namiruje kroz ugovorne kamate koje je ugovorio s tužiteljicom i to je jedina realna cijena i činidba ovih ugovornih odnosa, dok ovi troškovi predstavljaju samo dodatan namet tužiteljici kao potrošaču oko kojeg tužiteljica nije mogla pregovarati, niti na isti utjecati, a za posljedicu imaju neravnotežu među strankama, na štetu tužiteljice. Tužiteljica je prethodno od tuženika pribavila potrebnu kreditnu dokumentaciju te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetan i bez učinka dio odredbe članka 1. predmetnog Ugovora koji propisuje jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva te naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 26,88 eura na ime naplaćene jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika u cijelosti osporava osnovu tužbenog zahtjeva, kako deklaratornog, tako i kondernatornog tužbenog zahtjeva te osporava sve činjenične navode tužbe. Smatra da ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nije nepoštena pa niti ništetna, da ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je izrijekom dopuštena pozitivnim propisima i da je transparentna. Konačno, naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćena je u skladu s Općim uvjetima poslovanja tuženika. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje iznosa od 26,88 eura te osporava zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata navodeći da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem pa stoga predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, uz obvezivanje tužiteljice da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o brzom gotovinskom kreditu broj 9024449333 od 10.9.2020. ( list 6-7 spisa), uvidom u otplatni plan za kredit, nalog klijenta te informativni standardizirani europski obrazac ( list 8-13 spisa), uvidom u dopis PBZ-a od 7.6.2024. ( list 14 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 10.3.2025. ( list 46-47 spisa) i saslušanjem tužiteljice LJ na ročištu od 1.4.2025. ( list 49-50 spisa).

4. U odnosu na prigovor tuženika da je vrijednost predmeta spora suviše visoko naznačena, sud je raspravnim rješenjem od 1.4.2025. ( list 49 spisa) odbio ovaj prigovor tuženika smatrajući da se u ovoj pravnoj stvari dokazi izvode i u pogledu deklaratornog zahtjeva kao i u pogledu zahtjeva za isplatu, odnosno više zahtjeva. Stoga je vrijednost predmeta spora određena sukladno odredbi članka 37.st.1.ZPP-a.

5. Uvidom u Ugovor o brzom gotovinskom kreditu broj 9024449333 od 10.9.2020. ( list 6-7 spisa), sud je utvrdio da je odredbom članka 1. istog Ugovora sklopljenog između stranaka propisano da se korisnik kredita obvezuje istovremeno s korištenjem kredita platiti banci jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva označenog pod točkom D te da se ugovoreni iznos kredita od 75.000,00 HRK umanjuje za iznos jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

6. Uvidom u nalog za isplatu sredstava kredita od 10.9.2020. ( list 10 spisa) razvidno je da je predmetna naknada naplaćena na način da je odobreni iznos kredita od 75.000,00 HRK umanjen za iznos naknade od 202,50 HRK pa je tužiteljici isplaćeno 74.797,50 HRK dana 10.9.2020.

7. Uvidom u dopis PBZ-a od 7.6.2024. ( list 14 spisa) sud je utvrdio da tuženik pisanim putem izvješćuje punomoćnika tužiteljice da je kredit broj: 9024449333 ugovoren i korišten dana 10.9.2020. u iznosu od 75.000,00 HRK, a naknada za obradu kredita iznosila je 202,50 HRK, odnosno 26,88 EUR.

8. Saslušanjem tužiteljice LJ na ročištu od 1.4.2025. ( list 49-50 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica tijekom 2020. godine sa tuženikom sklopila Ugovor o brzom gotovinskom kreditu u HRK valuti, a u svrhu kupovine osobnog automobila. U to vrijeme je bila klijent Privredne banke te je mislila da su kod tuženika najpovoljniji uvjeti kreditiranja. Djelatnica u banci joj je predočila već unaprijed pripremljeni ugovor koji je ona pročitala te je i upitala kakva je to jednokratna naknada za obradu kreditnog zahtjeva. Djelatnica joj je na to odgovorila da su takvi uvjeti banke te da nije moguće sklopiti ugovor o kreditu bez te jednokratne naknade. Tužiteljica može prihvatiti sve uvjete iz ugovora ili ih odbiti u cijelosti. Sjeća se da je ta naknada u to vrijeme iznosila oko 200,00 kuna. Ona je u cijelosti prihvatila uvjete iz Ugovora o kreditu, a kredit još i dan danas vraća. Na upit punomoćnika tuženika izjavljuje da je uočila da postoje opći uvjeti postojanja banke, ali ona to ništa nije razumjela, a nitko joj nije objasnio te uvjete. Tužiteljica je po zanimanju profesor hrvatskog jezika i radi u Osnovnoj školi u Belom Manastiru na radnom mjestu učitelja. U vrijeme sklapanja Ugovora o gotovinskom kreditu sa tuženikom ona nije imala otvoren OPG niti je bila član uprave nekog trgovačkog društva ili poduzeća. Osobni automobil kupila je za svoje vlastite osobne potrebe.

9. Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njezin iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužiteljica je imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužiteljica isti sklopila kao fizička osoba pa je tužiteljica svoje potrošačko svojstvo dokazala navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

10. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

11. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

12. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Stoga se ukazuje neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

13. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Direktivom 93/13 EEZ od 5.travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 ( koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom ) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Naime, iz toga slijedi da je tužiteljici trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva kako bi ona mogla predvidjeti posljedice koje iz sporne odredbe proizlaze. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

14. Nesporno je da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, ali ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu bili " pokriveni" stvarni troškovi tuženika jer tuženik nije naveo koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita.

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da tužiteljica nije mogla pregovarati o spornoj odredbi o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, već joj je ta odredba ponuđena u unaprijed formuliranom tzv. tipskom ugovoru. Naknada nije ugovorena u dobroj vjeri te je prouzročila neravnotežu na štetu tužiteljice kao korisnice kredita. Sporna odredba, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane banke te na nju tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja pa je stoga takva odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to neovisno o visini iznosa naknade. Nadalje, tužiteljici nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita ( Rev-673/23 od 13.2.2024). Stoga je takva odredba ništetna te je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na povrat naknade za obradu kredita, pri čemu je između stranaka nesporno da je naknada za obradu kredita naplaćena 10.9.2020. u iznosu od 202,50 HRK, odnosno 26,88 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja naknade. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije. Tužiteljici je naknada naplaćena 10.9.2020. godine, a sud je dosudio zatezne kamate sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu počev od 1.10.2020. pa nadalje do isplate.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužiteljice priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podnesaka od 23.9.2024. u iznosu od 200,00 eura, te troškove zastupanja na ročištima od 10.3.2025. i 1.4.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 900,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 225,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, odnosno sveukupno 1.144,91 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 16.5.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

1.Tužitelju putem punomoćnika

2.Tuženiku putem punomoćnika