REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-601/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice- protutuženice TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja-protutuženika PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Leonardu Troskotu, odvjetniku u Zagrebu protiv 1. tuženika-protutužitelja ĐĆ iz [adresa]. 3, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice-protutužiteljice ŠĆ iz [adresa]. 3, [adresa],, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici mr.sc. Nadi Mikulandra, odvjetnici u Šibeniku, radi utvrđenja postojanja služnosti, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 23. kolovoza 2023., poslovni broj: 93 P-385/22-42, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba 1. tuženika-protutužitelja ĐĆ iz [adresa] i 2. tuženice- protutužiteljice ŠĆ iz [adresa] odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, od 23. kolovoza 2023., poslovni broj: 93 P-385/22- 42. u pobijanom dijelu (točka I, II, IV i V. izreke).

II Tužienici-protutužitelji odbijaju se sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja od 23. kolovoza 2023., poslovni broj: 93 P-385/22- 42, presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da u korist čestice br. 6120/3, površine 163 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti kolnika na teret čestice br. 6120/1, ukupne površine 941 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, koja služnosti ide južnim dijelom navedene čestice u površini 31 m2, koji se nalazi između čestica 6120/3 i 6120/2, obje k. o. [katastarska općina], na skici sudskog očevida od 22.07.2022. izrađenoj po društvu ..., označeno točkama A,E,F,G,A, u širini od 2,12 metra između točaka A i G na južnoj strani puta i u širini od 1,54 m između točaka F i E na sjevernoj strani puta, što su tuženi dužni trpjeti.

II. Utvrđuje se da u korist čestice br. 6120/2, površine 157 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti kolnika na teret čestice br. 6120/1, ukupne površine 941 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, koja služnosti ide južnim dijelom navedene čestice u površini 31 m2, koji se nalazi između čestica 6120/3 i 6120/2, obje k. o. [katastarska općina], na skici sudskog očevida od 22.07.2022. izrađenoj po društvu ..., označeno točkama A,E,F,G,A, u širini od 2,12 metra između točaka A i G na južnoj strani puta i u širini od 1,54 m između točaka F i E na sjevernoj strani puta, što su tuženi dužni trpjeti.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

1. Nalaže se tuženima kao vlasnicima čestice br. 6120/1, površine 941 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, da tužiteljici TĆ iz [adresa], Nadbiskupa T 26/1, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis u zemljišnim knjigama prava služnosti kolnika opisanog u točki 1. ove presude u korist čestice br. 6120/3, površine 163 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, koju će ispravu za slučaj neizdanja zamijeniti ova presuda.

2. Nalaže se tuženima kao vlasnicima čestice br. 6120/1, površine 941 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, da tužitelju PĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis u zemljišnim knjigama prava služnosti kolnika opisanog u točki 3. ove presude u korist čestice br. 6120/2, površine 157 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, koju će ispravu za slučaj neizdanja zamijeniti ova presuda.

IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

1. Ukida se pravo služnosti prilaznog puta u korist čest. br. 6120/3, površine 163 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao povlasnog dobra na teret čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 941 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao poslužnog dobra koji put je položen između međa čest. br. 6120/3 i čest. br. 6120/2 obje K. O. [katastarska općina], na skici društva ..., [adresa], izrađene po stalnom sudskom vještaku Draženu Torbarini od 22. srpnja 2022. godine označen točkama A-E-F-G-A.

2. Ukida se pravo služnosti prilaznog puta u korist čest. br. 6120/2, površine 157 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao povlasnog dobra na teret čest. br. 6120/1, ukupne površine 941 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao poslužnog dobra koji put je položen između međa čest. br. 6120/3 i čest. br. 6120/2 obje K. O. [katastarska općina], na skici društva ..., [adresa], izrađene po stalnom sudskom vještaku Draženu Torbarini od 22. srpnja 2022. godine označen točkama A-E-F-G-A.

V. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 547,25 EUR ( što odgovara iznosu od 4.123,26 kuna, tečaj konverzije 1 EUR = 7.53450 kn) u roku od 15 dana."

2. Protiv dijela prvostupanjske presude (točka I, II, IV i V izreke) tuženici-protutužitelji podnijeli su pravodobnu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), s prijedlogom da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traže troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, smatrajući da pobijana presuda sadrži razloge koji upućuju na postojanje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi u odnosu na sadržaj isprava ili zapisnika te zapisnika o očevidu, stranačkom saslušanju, kao i saslušanju svjedoka. U tom smislu navode da se institut prava (su)vlasništva i prava služnosti puta međusobno isključuju pa ako se prihvati sadržaj oporuke AĆ kao pravnog prednika stranaka kao valjan dokaz, da se u tom slučaju ne može raditi o služnosti puta stečenoj dosjelošću, razlikujući pri tome posjed stvarnog prava od posjeda nekretnine, zatim da je iz svih dokaza razvidno da je služnost kolnika nemoguće izvršavati u uvjetima u kojima se „pošljunčani prilaz“ spaja na nogostup na južnom dijelu, dok je na sjevernom dijelu širina predmeta spora 1,54 metra i da je očevidom utvrđeno da 2. tužitelj-protutuženik ima ulazna vrata od 0,75 metara kao vezu s predmetom spora, što također žalitelji smatraju kao objektivnu nemogućnost izvršavanja sadržaja stvarne služnosti kolnika na bilo koji način.

2.2. Dalje u žalbi navode da stjecanje prava stvarne služnosti kolnika nije obrazloženo, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tuženici nisu bili u dobroj vjeri prilikom kupnje nekretnine iz razloga postojanja prilaznog puta i ulaznih vrata 2. tužitelja-protutuženika i da bi se takav zaključak prvostupanjskog suda mogao eventualno dovesti u vezu sa služnošću prolaza pješice, ali ne i u vezu sa provozom te ukazuju na utvrđenu činjenicu da je nekretnina 1. tužiteljice- protutuženice do nedavno bila provalija u odnosu na koju nije bilo moguće pristupiti s predmeta spora. U svezi iskaza svjedoka HĆ i BĆ, smatraju da je prvostupanjski sud propustio, ne samo valjano ocijeniti takve iskaze, već ih je svrstao u pravne prednike tužitelja–protutuženika, čiji su posjed prava služnosti kolnika tužitelji-protutuženici nastavili izvršavati.

2.3. U odnosu na protutužbu tuženika-protutužitelja ističu da prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve valjane razloge i da se ne može ispitati, da visinska razlika nekretnina koju prvostupanjski sud cijeni kao razlog za odbijanje protutužbenog zahtjeva, više na terenu kao prepreka ne postoji jer da od glavne ceste (Nadbiskupa P) do betoniranog dvora 1. tužiteljice postoji nogostup, da 1. tužiteljica- protutuženica na parkiralište čestice broj 6120/3 k. o. [katastarska općina] eventualno ulazi s glavne ceste, da od parkirališta do dvora nema zapreke prolaza, a od dvora do vrta zbog visinske razlike postoje stepenice, dok u odnosu na 2. tužitelja-protutuženika nema nikakve zapreke da prolazi frezom iz spremišta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po zemljanoj površini te čestice i dalje ravno na svoj dvorišni ulaz (južni dio) do ulice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2.4. Zaključno žalitelji smatraju da je prvostupanjski sud na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo pozivom na odredbe članka 190., članka 124. stavka 1., članka 175. stavka 1. i članka 243. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i da prvostupanjski sud nije primijenio niti jednu važeću odredbu predmetnog zakona pa smatraju da prvostupanjska odluka nije utemeljena na zakonu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno i razumljivo obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje žalbom. U postupku je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je ocjenjujući iskaze parničnih stranaka i saslušanih svjedoka, komparacijom njihovih tvrdnji, logičnim zaključivanjem, po slobodnom uvjerenju, svoju ocjenu dokaza opravdao uvjerljivim razlozima, detaljno analizirajući dokaze relevantne za odluku o predmetu spora i dajući jasne argumente za donošenje presude. To što prvostupanjski sud ranije posjednike služnosti terminološki naziva pravnim prednicima tužitelja ne utječe na zakonitost prvostupanjske presude.

7. Predmet spora je utvrđenje postojanja prava služnosti kolnika preko dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, u korist kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnih nekretnina, upis služnosti u zemljišne knjige te je u odnosu na protutužbeni zahtjev, predmet spora zahtjev za ukidanje predmetne služnosti kolnika.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je 1. tužiteljica –protutuženica vlasnica kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a 2. tužitelj-protutuženik kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su tuženici suvlasnici kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svako u ½ dijela,

- da je vlasnik svih predmetnih nekretnina bio AĆ, koji je preminuo **.**.1974.

- da je pok. AĆ oporučno rasporedio svoju imovinu sinu JĆ i unukama ŽĆ i VĆ te da je u oporuci naznačio da oporučnim nasljednicima ostaje u suvlasništvu postojeći prilaz kako je sada postavljen i da nasljednice ŽĆ i VĆ imaju pravo služnosti preko navedenog prilaza, što je sve utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-669/75 od 28.prosinca 1976.,

- da navedeno pravo služnosti nije upisano u zemljišne knjige,

- da su tužitelji-protutuženici svoje nekretninu stekli kupoprodajom od oporučnih nasljednica,

- da su tuženici suvlasništvo nekretnine stekli kupoprodajnim ugovorom s OĆ i ZĆ **.**.2019.,

- da su svjedokinje TĆG i NĆ potvrdile da su predmetni nekretnine kao i sporni prilaz pripadale u ostavinu njihovog djeda, da je put koji je sada sporan uvijek bio prolaz za sve tri strane i da je to njihov djed potvrdio u oporuci, da je TĆG bila vlasnica nekretnine 6120/3, koju je 1979. prodala LĆ, a NĆ vlasnica nekretnine 6120/2, koju je 1995. prodala PĆ, da je sporni prilaz na skici vještaka označen žutom bojom, da je put bio nasut i mogle su istim proći dvije osobe te da su ovim putem znale prolaziti pješke i biciklom i da im nikad nitko nije branio prolaz,

- da je svjedok PĆG, suprug 1.tužiteljice, potvrdio da je nekretninu kupio 1979. od VĆ i da mu je ista predočila dokumente s ostavinske rasprave po kojima ima pravo koristiti sporni prolaz te se zbog toga i odlučio kupiti predmetnu nekretninu, da prolaz kroz predmetni put nisu stavili u kupoprodajni ugovor, zatim da se na njegovu nekretninu nije moglo ući na drugi način nego prolazom, s obzirom na visinsku razliku, odnosno provalije od 2 metra, da prolaz koristi prolazeći pješice, biciklom i ponekad frezom,

- da je svjedok OĆ iskazao da dok je povremeno boravio na svojoj nekretnini nikada nije vidio da bi netko koristio prolaz, da nije upoznat sa rješenjem o nasljeđivanju njegovog djede AĆ, koji je umro 1974., a nekretninu je naslijedio od oca 2015. i da je ostavina trajala 13 godina te je u svezi nekretnine vodio i parnice, da je nekretninu naslijedio bez ikakvih ograničenja,

- da je svjedok SĆ potvrdio da se predmetni prolaz oduvijek koristio, odnosno još prije 1963., i da je to bio jedini način pristupa na nekretnine parničnih stranaka i da drugog puta nema,

- da je 1.tužiteljica-protutuženica nekretninu naslijedila od svoje majke koja je umrla 2006. i koja je nekretninu kupila od njenog supruga deset godina prije smrti, da je prolaz koristila sa svojim suprugom od 1979. i nikad im nitko to pravo nije osporavao

- da je 2.tužitelj-protutuženik potvrdio da je nekretninu kupio 1995. od NĆ, da mu je ista pokazala dokumente o pravu korištenja spornog prolaza, da je imao istu situaciju kao i ČĆ i nije do svoje nekretnine mogao doći na drugi način, da je jedini način da frezu doveze do svog vrta korištenje prolaza, da se u vrijeme kupoprodaje na njegovoj nekretnini već nalazila izgrađena garaža, kao i vata prikazana na skici vještaka pod brojem 3. i 4., da predmetni prolaz koristi svaki dan prolazeće pješice i frezom, da prilaz sa glavne ceste ne može koristiti zbog visinske razlike, odnosno da je cesta u odnosu na njegovu nekretninu niža za 2,5 metra, a direktno sa ceste može ući samo u svoju garažu,

- da je 1. tuženik-protutužitelj kupio nekretninu od OĆ i njegove sestre ZĆ i da je vlasnički list bio bez ikakvog tereta, da je nekretnina bila skupa i zasigurno ju ne bi kupili da su znali da ima bilo kakvo spora, da je vidio prilikom kupovine nekretnine da postoji ulaz sa spornog puta na nekretnine 6120/3 i 6120/2, ali isto tako je vidio da te nekretnine imaju ulaze i sa glavne ulice pa da je za njega prolaz kroz njegovu nekretninu bio protuzakonit, da mu je prodavatelj rekao da tu nitko nema pravo prolaza, da on nikada nije vidio da tužitelji prolaze tim prolazom i da je njima veliki teret korištenje prolaza jer to smanjuje vrijednost njihove nekretnine,

- da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka potvrđeno da se u naravi radi o pošljunčanom prilazu s istočne i zapadne strane, koji je ograđen betonskim zidovima sa željeznom ogradom, koji vodi od [adresa] do ulaznih vrata na nekretninu 6120/2 te ulaza na nekretninu 6120/3, kao i do ostatka nekretnine 6120/1, i da je ovaj ulaz jedini mogući ulaz u vrt i podrum 1.tužiteljice-protutuženice, ali i na zemljani dio nekretnine 2. tužitelja-protutuženika i da se njegova freza može do tog dijela dovesti isključivo ovim putem.

9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u odnosu na postojanje prava služnosti kolnika, uz obrazloženje da nije sporno da stvarna služnost nije bila upisana u zemljišnim knjigama na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora između tuženika-protutužitelja i prodavatelja, kao niti prilikom uknjižbe u zemljišne knjige, ali da iz provedenih dokaza proizlazi da tuženici-protutužitelji nisu dokazali svoju dobru vjeru glede neupisanog prava služnosti jer je 1.tuženik-protutužitelj prije kupovine nekretnine bio pet puta na predmetnoj čestici, a s obzirom na konfiguraciju terena, da je svakom prosječnom čovjeku jasno vidljivo da sporni dio kč. br. [katastarska čestica] predstavlja prilazni put na kojem se nalaze ulazna vrata u nekretnine tužitelja pa da se radi o vidljivoj služnosti, slijedom čega se ne može na tuženike-protutužitelje primijeniti odredba članka 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) i da su tužitelji-protutuženici po svojim prednicima, izvršavali sadržaj služnosti savjesno, pošteno i istinito kroz razdoblje duže od 20 godina, odnosno od 1974., kada je umro vlasnik svih ovih nekretnina AĆ, slijedom čega su tužitelji-protutuženici osobno i preko svojih pravnih prednika koristili sporni prilaz na način da su tim putem dolazili do zemljanog dijela svojih nekretnina 6120/2 i 6120/3 pješke, biciklom i frezom te da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelji- protutuženici ovim putem prolazili zlouporabom povjerenja bivših vlasnika, uporabom sile ili prijevarom, a niti im je služnost bila ustupljena do opoziva i da su stoga tužitelji- protutuženici stekli pravo služnosti dosjelošću.

10. Prvostupanjski sud pravilno odbija dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave za upis služnosti u zemljišne knjige, koji žalbom tužitelja nije osporavan, kao i protutužbeni zahtjev jer je iz provedenih dokaza, kao i neposrednog opažanja suda na očevidu utvrđeno da tužitelji nemaju drugi prikladan prolaz kojim bi mogli doći do dijelova svojih nekretnina, a uvažavajući visinsku razliku između sjevernog i južnog dijela nekretnina.

11. Dakle, iz provedenih dokaza utvrđeno je kako su predmetnu služnost kontinuirano vršili oporučni nasljednici pokojnog AĆ, koji je preminuo 1974. te je u oporuci naznačio uspostavljeni prilaz na nekretnine koje je ostavio TĆG i NĆ te je u odnosu na postojeći i uspostavljeni prilaz naznačio suvlasništvo svih oporučnih nasljednika, što je utvrđeno i u rješenju o nasljeđivanju, poslovni broj: O-669/75, sve do prodaje nekretnina tužiteljima- protutuženicima, kojima su prodavatelji, iako u kupoprodajnom ugovoru nije ustanovljena služnost kolnika, pokazali ostavinsko rješenje i uputili ih na njihovo pravo korištenja prilaza pa su isti svakodnevno nastavili koristiti prilaz za prolazak pješke, biciklom i frezom do dijelova nekretnina do kojih nisu mogli doći na drugi način, osim predmetnim prilazom, i to obitelj 1. tužiteljice-protutuženice od 1979. a 2. tužitelj-protutuženik od 1995. i u tome ih nitko nije sprječavao, a niti im je to pravo osporavano sve dok tuženici-protutužitelji nisu postali vlasnici poslužne nekretnine, međutim i nakon što im je pravo osporeno tužitelji-protutuženici su nastavili koristiti prilaz kao služnost kolnika pa služnost kolnika ima kontinuirani posjed, slijedom čega su tužitelji-protutuženici na temelju članka 229. ZV-a stekli pravo služnosti kolnika dosjelošću, kroz posjed duži od dvadeset godina.

12. U konkretnom slučaju radi se o stvarnoj služnosti koja se osniva u korist svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine pa se stvarne služnosti prenose zajedno s vlasništvom povlasne nekretnine. Ujedeno je posjed prava služnosti nastavljen i nakon sklapanja kupoprodajnih ugovora 1979. i 1995. te su tužitelji-protutuženici cijelo vrijeme izvršavali tu služnost, kao savjesni, zakoniti i istiniti posjednici, dakle kroz razdoblje dulje od 20 godina pa su osnovno i zatražili pravnu zaštitu u ovom predmetu. Dakle, tužitelji-protutuženici nisu pravo služnosti stekli temeljem pravnog posla jer služnost nije bila naznačena u kupoprodajnom ugovoru, već dosjelošću kroz zakonom propisano vrijeme.

13. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja, na temelju očevida na licu mjesta, iskaza svjedoka ĐĆG, NĆ, PĆG i GĆ te tužitelja-protutuženika, osnovano je utvrdio postojanje predmetne služnosti kolnika jer tužitelji-protutužitelji nemaju drugog prolaza do zemljanih dijelova svoje nekretnine niti stepeništem mogu provoziti frezu i druge potrebne uređaje (npr. tačke, kosilicu) potrebne za uređenje i održavanje vrta i zemljišta te je jasno i logično prvostupanjski sud obrazložio visinsku razliku između sjevernog i južnog dijela nekretnine, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Upravo je ovaj put bio vidljiv na licu mjesta te je očevidom prvostupanjski sud utvrdio da se predmetni put predstavlja put, koji su cijelo vrijeme koristili, kako tužitelji-protuženici, tako i oporučni nasljednici pokojnog AĆ, sukladno njegovoj oporuci i rješenju o nasljeđivanju pa je pravilno prvostupanjski sud odbio protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja. Naime tuženici-protutužitelji nisu dokazali opravdanost protutužbenog zahtjeva za ukidanjem prava služnosti u korist njihove nekretnine, odnosno nisu dokazali da je služnost postala nepotrebna s obzirom da iz provedenih dokaza, a i žalbenih navoda proizlazi da je pristup drugim putem moguć putem stepenica, kojima nije moguć naprijed opisani kolni prolaz.

14. Osim toga, činjenica koju tuženici-protutužitelji ističu tijekom parnice, pa i sada u žalbi i to da su nekretninu kupili bez ikakvog upisanog ili neupisanog tereta, ne znači da služnost koja se godinama koristila, nije postojala, jer suprotno proizlazi iz provedenih dokaza pa i činjenica utvrđenih očevidom na licu mjesta, a što i prema stavu ovog suda tuženicima-protutužiteljima nije moglo ostati neopaženo prilikom kupoprodaje jer je put jasno vidljiv te su bila jasno vidljiva ulazna vrata u nekretnine tužitelja pa se stoga tuženici-protutužitelji ne mogu pozivati na svoje poštenje prilikom kupoprodaje, odnosno tvrditi da nisu znali niti da nisu mogli znati za postojanje ovakvog tereta.

15. Dakle, sukladno provedenim i prihvaćenim dokazima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje prava služnosti kolnika na teret kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, a za korist kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, koja služnost ide južnim dijelom navedene čestice u površini od 31 m2, na skici sudskog očevida označena točkama A, E, F, G, A u širini od 2,12 metara između točaka A i G na južnoj strani puta i u širini od 1,54 m između točaka F i E na sjevernoj strani puta te je pravilno odbio protutužbeni zahtjev za ukidanje prava predmetne služnosti kolnika pa je ovaj sud je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

16. Odluka o troškovima postupka nije pobijana žalbom, a na primjenu materijalnog prava u odnosu na parnični trošak drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.

17. Tuženici-protutužitelji su, na temelju članka 166. stavka 1., u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer u žalbenom postupku nisu uspjeli.

18. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 16. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić