Poslovni broj: Povrv-506/2023-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja SOLIS NEKRETNINE d.o.o. Viškovo, Dovičići 7, OIB:64994420780, zastupanog po punomoćniku Marku Liniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Đorđu Perkoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 04. travnja 2025. g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a koja presuda je objavljena 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog iz Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavli posl .br. Ovrv-2213672022 od 15. veljače 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 1.990,84 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.09.2022. g. pa do isplate se po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 273,74 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 691,36 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu radi isplate iznosa od 1.990,84 eura temeljem računa br. 14/PP/1 od 24.kolovoza 2022. g. potražujući i kamate i troškove postupka. Javni bilježnik je 15. veljače 2023. donijela rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv-22136/2022 protiv kojeg rješenja je tuženik uložio prigovor pa je sud stavio van snage rješenje o ovrsi i postupak je prenesen u ovu parnicu.

2. U svom prigovoru tuženik pobija rješenje o ovrsi u cijelosti. Navodi da ne postoji nikakva tražbina tužitelja prema njemu. Tužitelj da je svoju tražbinu naplatio u ovršnom postupku posl. br. Ovrv-22133/2022 temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Marine Sablić Dorčić. Tužitelj da je posredovao u prometu nekretnina i ta usluga da mu je plaćena a nikakvih drugih poslovnih odnosa da nisu imali.

3.U daljnjem tijeku postupka tužitelj pojašnjava da se u ovom predmetu ne raspravlja o agencijskoj proviziji već o računu tužitelja broj 14. Navodi da se zakonska zastupnica tužitelja i tuženik poznaje više od 10 godina te da je tuženik prije desetak godina započeo izgradnju višestambene zgrade radi prodaje stanova. Nakon početka izgradnje radovi su stali vjerojatno iz razloga jer se tuženik našao u financijskim problemima pa je zgrada dugo stajala nedovršena bez krova. Tužitelj da mu je predlagao da proda zgradu u takvom stanju te je čak dovodio potencijalne kupce što je tuženik odbijao. 2020/2021 g. tuženik da je došao do sredstava pa da je nastavio radove na kući te je tražio od tužitelja da mu riješi dokumentaciju oko kuće. Navodi da je u međuvremenu došlo do smrti osobe koja je u građevinskoj dozvoli bila navedena kao investitor, došlo je do promjene prostornog plana Općine Viškovo, investitor je želio određene preinake i sve to da je zahtijevalo angažman osobe upućene u poslovanje s nekretninama. Tuženik da je u kancelariji tužitelja iznio svoju situaciju te točno naveo koje poslove želi da mu tužitelj obavi jer mu je tužitelj rekao da može pomoći u vezi rješavanja svih navedenih poslova. Navodi da je tuženiku rečeno da se radi o jako puno angažmana i sati rada te da se takva usluga naplaćuje po satu sukladno tužiteljevim općim uvjetima poslovanja koji su bili jasno izvješeni na vidljivom mjestu u poslovnom prostoru i objavljeni su na službenoj web stranici tužitelja. Tuženik da je jasno i nedvojbeno dao do znanja da od tužitelja naručuje usluge te da prihvaća obvezu platiti uslugu prema cjeniku tužitelja a kao dokaz tome je to što ga je tuženik angažirao za obavljanje poslova u vezi predmetne kuće te mu dostavio punomoć. Radi se o specijalnoj punomoći ovjerenoj kod javnog bilježnika. Prva radnja koju je zakonska zastupnica tužitelja obavila bila je u svezi izmjene potvrde glavnog projekta, zatim uris kuće u katastar i upis u gruntovnicu te ishođenje kućnog broja. Zakonska zastupnica tužitelja da je radi ishođenja kućnog broja otišla u nadležni katastar razgovarala s referentom, dogovarala očevid i bila prisutna na očevidu. Vezano za uris zgrade u katastar morala je otići kod geodeta, preuzeti dokumentaciju, podnijeti istu kod tuženika na potpis, skenirati dokumente i poslati ih u nadležni katastar. Navodi da je kontaktirala i referente požurivala ih, te osobno preuzela rješenje da bi uris zgrade bio što prije gotov. Nadalje zakonska zastupnica tužitelja da je organizirala i sastanak radi etažiranja zgrade, dala je rješenje tuženiku po kojem je dobio dodatnih 6 parkirnih mjesta na okućnici zgrade koji do tada nisu postojali u projektnoj dokumentaciji a koji prijedlog je tuženik prihvatio po njezinoj sugestiji. Tuženik da je kasnije svako parkirno mjesto prodao uz pojedini stan u zgradi. Zato smatra da je na opisani način zakonska zastupnica tužitelja omogućila tuženiku dodatnu zaradu od prodaje parkirnih mjesta. Nadalje navodi da je dogovoren termin za tehnički pregled objekta također uz angažman zakonske zastupnice tužitelja koja da je koordinirala sav posao s ovlaštenom osobom za izradu etažnog elaborata, uočila je i zatražila ispravak etažnog elaborata jer su drvarnice bile pogrešno označene. Za sav taj angažman utrošila je određeno vrijeme koje je tuženik po dogovoru trebao platiti po utrošenim satima sve po općim uvjetima tužitelja. Slijedom navedenoga predlaže da sud po provedenom postupku održi platni nalog na snazi.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu te saslušao stranke i svjedoke ŽK, PK, ZK.

Druge dokaze stranke nisu predlagale.

5.Zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Uvidom u priloženi račun br. 14/PP/1 slijedi da je isti izdan 24.08.2022. na iznos od 1.990,84 eura s PDV-om (l.s.7) a odnosi se na uslugu stručnih poslova u vezi pripremanja nekretnine za pravni promet ( pribava dozvola, potvrde i dr.)

7. Tuženik osporava da bi naručio nabrojane poslove u predmetnom računu od tužitelja kao i sve poslove koje je tužitelj iznio tijekom postupka osim usluge posredovanja za prodaju stana u zgradi koja je rađena.

8. Uvidom u Specijalnu punomoć (l.s.106) utvrđuje se da je tuženik opunomoćio zakonsku zastupnicu tužitelja IK da može u njegovo ime i za njegov račun poduzimati sve radnje u svezi: Potvrde glavnog projekta i Potvrde o izmjeni potvrde glavnog projekta na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] identificiranu kao zk.č.br. 824/3 k. o. [katastarska općina] kao i da ju opunomoćuje da može poduzeti sve potrebne radnje radi izmjene i dopune takvih akata. Tužitelj ovu punomoć tumači kao znak dokaza da je tuženik naručio usluge od njega te kao znak sklopljenog ugovora o djelu odnosno posredovanju. Tuženik pak sa svoje srane ističe da joj je dao punomoć kako bi mogla podići određenu dokumentaciju ukoliko je to potrebno jer je zz. tužitelja zapravo kćer ĐK koji je bio vlasnik zemljišta na kojem je izgrađena zgrada te je vlasnik jednog stana u dovršenoj zgradi.

9. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je zakonska zastupnica tužitelja IK kćer ĐK koji je prodao zemljište tuženiku za izgradnju zgrade te je po dogovoru zadržao suvlasništvo zemljišta odnosno nakon izgradnje zgrade dobio na ime davanja terena za investiciju jedan stan. Da je ĐK vlasnik stana u zgradi izgrađenoj na čest. 824/3 k. o. [katastarska općina] slijedi iz priloženog zk izvadka ( l.s.146) i to vlasnik suvlasničkog dijela 14/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) stana br. 3 na prvom katu zgrade pobliže opisan u zk. Izvadku. Iz iskaza tuženika slijedi da s obzirom da je dugogodišnji znanac zz. tužitelja da je zapravo oko investicije- točnije kupnje zemljišta pregovarao sa IK a njezinog oca je vidio samo kod potpisivanja kupoprodajnog ugovora.

10. Sud je dalje utvrdio na temelja iskaza svjedoka ŽK, PK i AK da je IK stalno ili često bila prisutna u samoj toj investiciji i tijekom izgradnje zgrade te njezinog tehničkog prijema i dovršetka. Nesporno je da je posredstvom tužitelja i prodan jedan stan u zgradi a na temelju sklopljenog ugovora o posredovanju sa tuženikom. (l.s.108 ) te je tužitelj pokrenuo ovršni postupak radi neplaćanje provizije od strane tuženika.

11. Ono što je sporno u ovom postupku jest da li su stranke dogovorile usluge tužitelja u obavljanju poslova pobliže opisanog u izdanom računu te da li je tuženik bio u obvezi platiti te poslove ili je IK bila prisutna u čitavom tom poslu zato što je kćer suvlasnika ĐK koji je trebao dobiti stan u izgrađenoj zgradi ( i dobio ga je ) pa je zato bila zainteresirana da se posao obavi profesionalno i što prije te je sama obavila određene poslove odnosno pripomogla njihovoj realizaciji.

12. Tuženik je u svom iskazu naveo da je dogovor sa ĐK bio ( a u tom smislu je i sklopljen kupoprodajni ugovor ) da će ĐK pripasti jedan stan a pored toga da mu je isplaćen iznos od 15.000,00 eura u gotovini koji iznos je platio IK s kojom je i pregovarao. Taj iznos je plaćen nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora za zemljište. Naveo je i da se u to vrijeme IK obvezala pomoći kod papirologije. IK pak navodi se da se tuženik izričito obvezao platiti joj sve usluge koje je obavila te se zapravo poziva na Opće uvjete poslovanja tužitelja i to točku pod IV pod nazivom . "radnje koje nisu obuhvaćene posredovanjem ". Naime ta odredba propisuje da u slučaju obavljanja radnji koje nisu obuhvaćene točkom 7. Općih uvjeta na temelju zahtjeva nalogodavca iznos posredničke satnice iznosi 66,36 eura ( tadašnjih 500 HRK ). Ona da je račun izdala upravo uzimajući u obzir tu cijenu sata rada s tim što je tuženiku naplatila pola od stvarno utrošenih sati odnosno da je naplatila sve što je obavila iznos bi bio duplo veći. Kao što je već navedeno tuženik je izričito osporio da bi pristao na dogovor te da je uopće dogovorio sa IK da bi joj platio za njezine usluge a kamoli taj iznos kojeg ona traži. Komparira to sa svojom tadašnjom plaćom od 530,89 eura ( ondašnjih 4.000 HRK) te ističe da bi za njezinih osam rada on trebao dati mjesečnu plaću pa nije idiot da tako nešto ugovori.

13. Saslušani svjedok ŽK glede odnosa tužitelja i tuženika naveo je da su po njemu oni bili ortaci ili suvlasnici te da je tuženik prepustio tužitelju da će u toj kući imati stan ili dva međutim nije znao u kakvim su točno odnosima. Glede posla kontaktirao je i sa tuženikom i sa IK, potvrdio je da je ona potencirala podjelu parkinga kako je podjela na kraju i izvršena, naveo da je bila angažirana u čitavom postupku, požurivala ishođenje potvrde o etažnom elaboratu; njezinim angažmanom da je stvoreno još šest parkirnih mjesta. Svjedok PK iskazao je da ne zna točno kakav je bio odnos IK i tuženika jer nije vidio nikakve papire vezane za njihov poslovni odnos ali je čuo da je vlasnik terena na kojem se gradila zgrada bio njezin otac koji je trebao dobiti jedan stan u zgradi u zamjenu za teren. To da je sve čuo. On da je angažiran isključivo od strane tuženika te da je sa njim i kontaktirao a misli da je IK sama pribavila određenu dokumentaciju jer se sama ponudila i govorila je da ima agenciju za promet nekretnina pa joj je onda pristup zemljišnim knjigama omogućen i mogla je izvući određenu papirologiju. Njega da je angažirao tuženik koji je imao punomoć svih ostalih investitora pa i oca zakonske zastupnice tužitelja te da je po njegovom mišljenju IK bila na neki način prenapadna jer je pokušavala biti dio toga kao investitor iako zapravo nije bila investitor. Tuženik da mu je rekao da IK ima svakakvih ideja ali da on to kao investitor plaća sam. Svjedok ZK je naveo da sa zakonskom zastupnicom tužitelja nije uopće kontaktirao jer ga ona nije angažirala za ništa već misli da je ona bila u poslovnim odnosima sa tuženikom od samog početka. Naveo je da je ona sređivala tuženiku neke papire te da se nešto radilo o uporabne dozvole međutim nije znao detalje da li je to bilo besplatno ili naplatno. Nije znao za detalje dogovora tužitelja i tuženika. Potvrdio je da je IK bila oba puta na tehničkom prijemu zgrada ali izvan zgrade dakle ne i unutra sa ostalim sudionicima.

14. Pregledom dokumentacije koja je priložena spisu sud je utvrdio da je tuženik zatražio putem punomoći danoj IK **.**.2021. g. izdavanje izmjene građevinske dozvole zbog promjene imena investitora a zbog smrti jednog od investitora iz tada postojeće građevinske dozvole (l.s.73).U pogledu zahtjeva za određivanjem kućnog broja zgrade izgrađene na čest. 191/2 u katastarskoj općini [katastarska općina] utvrđeno je da je zahtjev podignut u ime ĐK, dakle zz. tužitelja je taj zahtjev podnijela u ime svog oca. Pregledom e-mail korespondencije kao i korespondencije putem SMS poruka utvrđeno je da je tužitelj tj. IK kontaktirala s uredom za katastar, sa PK te sa JK kao i sa zemljišno-knjižnim odjelom ovog suda.

15. Temeljem provedenih dokaza sud utvrđuje da stranke nisu sklopile ugovor o djelu predviđen odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima na način kako to opisuje tužitelj. Kraj nesporne činjenice da su tužitelj i tuženik sklopili pismeni ugovor o posredovanju 03.06.2022. g. radi posredovanja u prodaji stana u zgradi koja je izgrađen nema nikakvog razloga da tužitelj i tuženik ne bi sklopili pismeni ugovor o nalogu ili o djelu te tim ugovorom točno definirali poslove koje tužitelj treba obaviti i naknadu koju bi tuženik trebao platiti. Razlozi koje z.z. tužitelja iznosi a to su dobri odnosi koji su vladali među njima nisu relevantni jer su stranke ovog spora unatoč dobrim odnosima sklopile pismeni ugovor o posredovanju. Zato su mogle sklopiti i pismeni ugovor o djelu. Tužitelj je izdao račun 24.08.2022. g. a ugovor o posredovanju sa tuženikom je sklopljen 03.06.2022. g. za točno određen stan pa se radnje tužitelja ne bi mogle podvesti pod usluge posredovanje iz točke IV. Općih uvjeta poslovanja tužitelja. To stoga što su radnje obavljene prije dovršetka zgrade i prodaje stanova.

16. Mišljenje je ovog suda a u kojem pravcu idu i iskazi saslušanih svjedoka da je zakonska zastupnica tužitelja sudjelovala u ovom postupku jer je bila zainteresirana za ishod posla te kao kćer suvlasnika zemljišta i zgrade zainteresirana da njezin otac dobije što prije stan u zgradi kao što je i dogovoreno kod prodaje zemljišta. Zato je svojim angažmanom kao vlasnica agencije za nekretnine pomogla odnosno doprinijela moguće bržoj realizaciji čitavog projekta. Tužitelj nije dokazao da se za svoje usluge tuženik obvezao platiti joj naknadu u iznosu od po 66,36 eura za sat. Niti jedan saslušani svjedok nije naveo ni približno da bi uslugu tužitelja trebalo platiti odnosno da je tuženik imao obvezu platiti ju.Svjedoci PK i ZK su izričito naveli da ih je angažirao isključivo tuženik koji je imao punomoć ostalih investitora a za z.z. tužitelja nisu znali detaljno o kavom se odnosu sa tuženikom radi. Upitno je i da li je poslove koje je z.z. tužitelja obavila radila samo za tuženika ili i za druge investitore u početnoj fazi cjelokupnog posla. Glede izdane punomoći tuženika IK **.**.2021. g. treba reći da je životno i logično da joj je izdana punomoć u vrijeme kada su stranke bile u dobrim odnosima ako je htjela pripomoći realizaciji posla na nekretnini u suvlasništvu njezinog oca te da bi mogla podići određenu dokumentaciju. Punomoć nije izdana tužitelju na memorandumu pravne osobe a da bi ukazivala na dogovoreni posao. Osim toga tuženik je i naveo da joj se žurilo jer je htjela iznajmljivati stan kojeg bi dobio otac. Svjedok ŽK je potvrdio u svom iskazu da je upravo po ideji i zaslugom zz. tužitelja izgrađeno još 6 parkirnih mjesta pored predviđenih no ne bi trebalo biti sporno da je sve to platio tuženik. Nadalje iz navoda tuženika slijedilo bi da je zz. tužitelja i sama bila zainteresirana za dodatna parkirana mjesta jer je takvo još jedno mjesto dobio njezin otac kao suvlasnik čitave nekretnine a upravo oko neplaćanja tog dodatnog parkirnog mjesta su se stranke i sukobile.

17. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da stranke nisu ugovorile obavljanje usluge od strane tužitelja tuženiku na način da bi tuženik bio u obvezi platiti iste već da se z.z. tužitelja angažirala isključivo iz razloga što je bila zainteresirana za dovršenje projekta zato što joj je otac bio suvlasnik nekretnine te je nakon dovršetak zgrade očekivao dobiti jedan stan.

18. Zbog izloženog a temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a) platni nalog je trebalo ukinuti i odlučiti kao u izreci.

19. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 30.01.2025. g. i 04.04.2025. u visini od po 100 bodova a na ročištu 27.09.20204. u visini od 50 bodova (Tbr.9/2 jer se na ovom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi), što ukupno sa PDV-om i sudskom pristojbom na prigovor od 66,36 eura, ukupno iznosi 691,36 eura. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška je odbijen jer mu nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 kao niti sastav podnesaka nepotrebnih za raspravljanje u smislu da mu za njihov sastav pripada posebna naknada.

U Rijeci, 16. svibnja 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

-tužitelju po pun. uz nalog pristojbe na presudu 66,36 eura

-tuženiku po punomoćniku

U Rijeci, 16.05.2025.