REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Pn-213/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE D.D., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 3. travnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju ZE i punomoćnika tuženika po zaposlenju NE, na ročištu za objavu presude 16. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od

- 5.575,76 kn (sada 740,03 eur[1] ) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.10.2019.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- 3.559,27 kn (sada 472,40 eur) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi tekućom od 01.09.2020.g. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i

- 11.834,78 kn (sada 1.570,75 eur) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi tekućom od 13.05.2021.g. (od dana povišenja tužbenog zahtjeva) do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

1 Fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose.

kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude, pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 565,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja 16. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. prosinca 2020. i tijekom postupka navodi da se dana 4. kolovoza 2003. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradala osiguranica tužitellja – ŠE, rođena **.**.1971., a koju je nezgodu skrivio osiguranik tuženika SE, čija je isključiva odgovornost utvrđena presudom ovoga suda posl.br. K-567/2004 od 29. rujna 2005. Tužitelj je djetetu pok. osiguranice ŠE i to njenoj kćeri UE rješenjem broj 33509 od 3. studenog 2005. priznao pravo na obiteljsku mirovinu. Tužitelj smatra da je tuženik sukladno odredbama čl. 161. do 170. ZOMO (Narodne novine br. 157/13) i čl. 41. ZIDZOMO (115/18) dužan tužitelju namiriti naknadu štete koja se sastoji u stvarnom iznosu obiteljske mirovine isplaćene UE u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 30. travnja 2021. u iznosu od 20.969,81 kn (sada 2.783,17 eur), s time da pojašnjava da je 4. listopada 2019. podnio tuženiku odštetni zahtjev za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 31. srpnja 2019. kojim je potraživao iznos od 23.971,46 kn (sada 3.181,56 eur) po kojemu je tuženik uplatio tužitelju iznos od 18.395,70 kn (sada 2.441,53 eur) na ime razmjernog iznosa mirovine te je ostalo za platiti 5.576,76 kn (sada 740,16 eur), zatim da je 3. kolovoza 2020. uputio tuženiku odštetni zahtjev za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. srpnja 2020. u iznosu od 15.475,09 kn (sada 2.053,90 eur) po kojemu je tuženik 31. kolovoza 2020. izvršio uplatu od 11.915,82 kn (sada 1.581,50 eur) na ime razmjernog iznosa mirovine, tako da je za navedeno razdoblje preostalo za platiti iznos od 3.559,27 kn (sada 472,40 eur), dok za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 30. travnja 2021. tužitelj od tuženika potražuje iznos od 11.834,78 kn (sada 1.570,75 eur) koji iznos obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji su isplaćeni na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sukladno odredbi članka 161. ZMO (NN 157/13) za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 30. travnja 2021. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik prije po ranijim odštetnim zahtjevima kontinuirano izvršavao plaćanja za prethodna obračunska razdoblja od 1. studenog 2003. do 31. prosinca 2013. na ime razmjerne naknade štete, dok je za obračunsko razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. studenog 2017. tuženik podmirio razmjerni iznos temeljem postavljenog odštetnog zahtjeva, a za ostatak potraživane štete tužitelj je pokrenuo sudski postupak koji je okončan presudom Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-72/2018-9 od 10. prosinca 2018., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-2492/2019-2 od 9. rujna 2020. Temeljem predmetne pravomoćne presude TS u Pazinu tuženik je izvršio plaćanje 2. studenog 2020. Kao dokaz predmetnih navoda tužitelj je dostavio zapisnik o očevidu od 3. lipnja 2005., Presudu ovoga suda posl.br. K-567/2004-24 od 29. rujna 2005., Rješenje broj 33509 od 3. studenog 2005., Presudu TS u Pazinu posl.br. P-72/2018-9 od 10. prosinca 2018., Presudu VTS RH posl.br. Pž-2492/2019- 2 od 9. rujna 2020., uz prijedlog da sud izvrši uvid u spis ovoga suda posl.br. K- 567/2004 i spis TS u Pazinu pos.br. P-72/2018, te je dostavio i gore navedene odštetne zahtjeve, e-mail od 21. listopada 2019. i obavijest o likvidaciji od 28. kolovoza 2020., obračun novčanih davanja od 3. listopada 2019. i obračun isplate od 27. srpnja 2020. te ispise iz baze podataka doznačenih mirovinskih primanja. Za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva, tužitelj je tijekom postupka predložio provedbu financijskog vještačenja, uz primjenu odredbi članka 161. ZMO-a (NN 157/13).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornom činjenicu da je tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu TE iza smrti pok. osiguranice UE ŠE počevši od 1. studenog 2003. godine, kako to proizlazi iz rješenja br. 33509 od 3. studenog 2005. Nije za tuženika sporno ni da je u trenutku nastanka prometne nezgode dana 4. kolovoza 2003., a u kojoj je smrtno stradala KE (majka TE), vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011604758198 za razdoblje od 4. travnja 2003. do 4. travnja 2004. Tuženik navodi da je prema zaprimljenim odštetnim zahtjevima tužitelja istome isplaćivao iznose obiteljske mirovine u razmjernom iznosu. Tako je i prema odštetnom zahtjevu zaprimljenom 9. listopada 2019. tužitelj potraživao isplatu iznosa od 23.971,46 kn, dok mu je tuženik isplatio razmjerni iznos obiteljske mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 31. srpnja 2019. u iznosu od 18.395,70 kn dana 22. listopada 2019. Po odštetnom zahtjevu koji je tuženik zaprimio dana 7. kolovoza 2020. tužitelju je na ime obiteljske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. srpnja 2020., tuženik isplatio razmjerni iznos od 11.915,82 kn dana 31. kolovoza 2020. Tuženik osporava tužbeni zahtjev za isplatom naknade štete u vidu razlike do punog iznosa mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 31. srpnja 2020., smatrajući da je svoju obvezu u cijelosti ispunio. Tuženik, naime smatra da tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete od tuženika temeljem odredbi čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), jer se prometna nezgoda dogodila kada je na snazi bio Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 102/98). ZOMO iz 1998. godine regulirao je pravo Zavoda na naknadu štete u odredbi čl. 160 na slijedeći način: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: 1) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, 2) troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava. Isto tako, Zakon o osiguranju iz 1997. Godine regulirao je pravo Zavoda na naknadu štete odredbom članka 86.: "Društvo za osiguranje obvezno je pravnoj osobi koja obavlja poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu." Oba zakona su na istovjetan način regulirala pravo tužitelja da zahtijeva naknadu štete od odgovorne osobe, tj. naknadu razmjernog iznosa, a ne stvarnu štetu u vidu punog iznosa isplaćene mirovine, budući je ta zakonska odredba stupila na snagu tek 01.01.2014. godine. U nastavku postupka, tuženik se poziva na primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koje su bile na snazi u vrijeme kada je tužitelj izvršio plaćanje svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa obiteljske mirovine, odnosno članka 27. tog zakona koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, kao lex specialis za tuženika. Pri tom se tuženik poziva na sudsku praksu, konkretno na Rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-x 388/2018- od 25.08.2020., u kojoj se u bitnome navodi: „…za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine…“. Isti pravni stav iznesen je i u odluci Vrhovnog suda – Rješenju Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 909/2021-3 od 08.09.2021.: „… Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev- 1067/12 od 05. prosinca 2017. za odluku u ovom pravnom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda Rev-5292/2019 od 16.lipnja 2020 i Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020.“ I najnovije pravno shvaćanje Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH prihvaćenog na sjednici od 09. lipnja 2022. na tragu je odluka Vrhovnog suda RH i glasi: „U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ Tuženik ne osporava činjenicu da je odredbom čl. 161. st. 1. i 2. ZOMO propisano da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu ukupne stvarne štete, ali naglašava i ističe da je odredbom čl. 27. ZOOP-a to tužiteljevo pravo reducirano na način da od tuženika kao osiguratelja motornog vozila štetnika ima pravo zahtijevati samo štetu u opsegu i visini koju propisuje čl. 27. ZOOP-a: „1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. 2. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. 3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. 4. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.“. Slijedom svega navedenog, tuženik zaključuje da tužitelj može osnovano potraživati od tuženika naknadu štete samo ako postoji razlika između invalidske, odnosno obiteljske mirovine utvrđene njegovom osiguraniku i one koja bi mu se obračunala i priznala u slučaju ozljede na radu, i to samo u visini te razlike. Na potonje okolnosti tuženik je predložio provedbu financijskog vještačenja, uz nalog vještaku da prilikom izrade nalaza i mišljenja primjeni odredbe članka 27. ZOOP-a.

3. U tijeku postupka sud je pročitao sve isprave iz spisa predmeta te je izvršio uvid u mirovinski spis broj 33509, u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Zorice Unukić od 2. studenog 2022., Dopunu Nalaza i mišljenja od 24. lipnja 2024., usmenu dopunu Nalaza i mišljenja danu na ročištu za glavnu raspravu od 3. rujna 2024. i Dopunu Nalaza i mišljenja od 20. listopada 2024.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da se 4. kolovoza 2003. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradala osiguranica tužitelja ŠE,

- da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran SE, koji je događaj skrivio upravljajući osobnim vozilom reg. oznake i broja: [registarska oznaka],

- da je za vozilo reg. oznake i broja: [registarska oznaka] na dan 4. kolovoza 2003. vlasnik vozila SE sa tuženikom kao društvom za osiguranje imao temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti o čemu je sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu izdana polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 011604758198,

- da je djetetu pok. osiguranice tužitelja ŠE i to njenoj kćeri UE rješenjem tužitelja broj 33509 od 3. studenog 2005. priznao pravo na obiteljsku mirovinu,

- da je prema odštetnom zahtjevu zaprimljenom 9. listopada 2019. tužitelj potraživao isplatu iznosa od 23.971,46 kn, dok mu je tuženik isplatio razmjerni iznos obiteljske mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 31. srpnja 2019. u iznosu od 18.395,70 kn i to dana 22. listopada 2019.,

- da je po odštetnom zahtjevu koji je tuženik zaprimio dana 7. kolovoza 2020. tužitelju na ime obiteljske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. srpnja 2020. tuženik isplatio razmjerni iznos od 11.915,82 kn i to dana 31.08.2020. godine.

6. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je odredio i proveo finanacijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Zorici Unukić.

7.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka, odnosno vještačenja provedenog radi izračuna razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu proizlazi da tužitelj ne trpi štetu. Naime vještačenjem je utvrđeno da bi korisnici Zec Doniki u utuženom vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2017. do 30. travnja 2021. po osnovi izračuna pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu pripadala mirovina u iznosu od 10.489,82 eur. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj korisnici TE, po osnovi prava na mirovinu u punom iznosu, u vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2017. do 30. travnja 2021., umjesto obiteljske mirovine isplatio najnižu mirovinu za jednu godinu staža, u ukupnom iznosu od 6.806,20 eur. Nakon provedenog izračuna proizlazi da bi razlika između pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu i ukupnog iznosa najniže mirovine isplaćene osiguranici tužitelja TE, iznosila 3.683,60 eur. Primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelj bi bio u obvezi plaćati veći iznos pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćene iznose najniže mirovine i to za iznos od 3.683,60 eur. Dakle, po izvršenom obračunu invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu, primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a, proizlazi da tužitelj ne trpi štetu po istom.

7.2. Stranke su prihvatile nalaz i mišljenje vještaka s time da je tužitelj izričito naglasio da isti prihvaća samo u matematičkom izračunu, jer tužitelj ustraje kod svog stava iznijetog tijekom postupka da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

7.3. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen stručno i objektivno u skladu s danom uputom.

8. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023; u daljnjem tekstu: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).

9. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22; u daljnjem tekstu: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

10. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23; u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

11. Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

11.1. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“, a usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020.).

11.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji ("lex specialis"), valja primijeniti taj Zakon.

11.3. Činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO-a iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO-a u pogledu odgovornosti osiguratelja.

12. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba članka 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na razmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

12.1. Budući da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj bio u obvezi svojoj osiguranici UE plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu mirovinu i to za iznos od 3.683,60 eur (Tabela br. 1. na str. 354. spisa i zaključak na str. 355. spisa), odnosno da za tužitelja isplatom iznosa kojeg potražuje ovom tužbom nije nastala stvarna šteta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, utvrdivši da tužitelj ne trpi štetu.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).

13.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovome postupku, sud je priznao zatraženi parnični trošak u iznosu od 565,45 eur na ime uplaćenih predujmova za izvršeno financijsko vještačenje sukladno obračunskom listu spisa predmeta.

13.2. Sud je na zahtjev tuženika u skladu s čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. 155/2023.)

13.3. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 dana te isti počinje teći prvog dana nakon dostave presude stranci kojoj je naloženo izvršenje (članak 328. ZPP).

U Puli-Pola, 16. svibnja 2025.

Sudac

Saša Javoran:

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku.