REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

45. P-162/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja, prije KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA ZAGREB, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, sada KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu:

Odvjetničko društvo RAVLIĆ & PARTNERI d.o.o. Zagreb, protiv 1. tuženika IMP- IVANEČKI MESNI PROIZVODI d.o.o. Zagreb, Zelinska ulica 4, OIB: 63206256990, kao pravnog sljednika TOP MEAT d.o.o. Zagreb, Ulica Zvonimira Rogoza 14, OIB: 55177473406, koji je pravni sljednik EUROMEAT d.o.o. Zagreb, Savska cesta 141, OIB: 01891603828, koji je pravni sljednik ZAGREB JADRAN d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, OIB: 34312532476, a koji je pravni sljednik MINI MAJOR d.o.o. Zagreb, Zvonimira Rogoza 14, OIB: 90403797522, te 2. tuženika, ranije PRVI FAKTOR d.o.o. Zagreb, Hektorovićeva 2, OIB: 63278028623, sada PRVI FAKTOR d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 63278028623, koga zastupa Martina Pancer, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o cesiji, podredno pobojnosti, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti tužitelja i 2. tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog 1. tuženika, dana 10. travnja 2025.g, danom objave 16. svibnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o cesiji br. 646/14 naznačenog datuma: 25.04.2014.g., sklopljen između prednika 1. tuženika, društva MINI MAJOR d.o.o. Zagreb, Zvonimira Rogoza 14, OIB: 90403797522 kao cedenta, 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o. Zagreb, Hektorovićeva 2, OIB: 63278028623 (sada PRVI FAKTOR d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 63278028623) kao cesionara i tužitelja KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA ZAGREB, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371 (sada KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371) kao cesusa, a kojim je prednik 1. tuženika, društvo MINI MAJOR d.o.o. Zagreb, Zvonimira Rogoza 14, OIB: 90403797522 prenio na 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o. Zagreb, Hektorovićeva 2, OIB: 63278028623 (sada PRVI FAKTOR d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 63278028623) svoje potraživanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 1.235.000,00 kuna (sada 163.912,67 EUR).

II. Nalaže se 1. tuženiku IMP-IVANEČKI MESNI PROIZVODI d.o.o. Zagreb, Zelinska ulica 4, OIB: 63206256990 i 2. tuženiku PRVI FAKTOR d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 63278028623 solidarno naknaditi tužitelju KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371 parnični trošak u iznosu od 3.657,33 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.05.2025.g. pa do isplate pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. kao cedent, zatim

2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. kao cesionar i tužitelj KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA kao cesus sklopili ugovor o cesiji br. 646/14 na temelju kojeg 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. prenosi na 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o. svoje potraživanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 1.235.000,00 kn, te tužitelj ističe da je taj ugovor o cesiji – nevaljan, i to ništetan, a podredno pobojan.

2. Tužitelj obrazlaže da su dana 04.10.2013.g. tužitelj kao naručitelj i 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. kao isporučitelj sklopili Ugovor o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica kojim je ugovorena isporuka i montaža stomatoloških jedinica u ukupnoj vrijednosti od 1.235.000,00 kn (uključen PDV), te da su dana 10.12.2013.g. PRO-SINORG d.o.o. kao cesionar i 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. sklopili ugovor o cesiji kojim 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. prenosi na cesionara PRO-SINORG d.o.o. sva svoja potraživanja koja ima prema tužitelju s osnova Ugovora o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica od 04.10.2013.g., te dalje navodi da su dana 23.12.2013.g. Raiffeisenbank Austria d.d. kao cesionar i 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. kao cedent sklopili ugovor o cesiji kojim 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. prenosi na banku sva svoja potraživanja koja ima prema tužitelju, a koja se temelje na Ugovoru o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica od 04.10.2013.g., te kojim ugovorom o cesiji, banka dozvoljava 1. tuženiku MINI MAJOR d.o.o. da do opoziva naplaćuje od tužitelja sva potraživanja koja su tim Ugovorom prenesena na banku, s tim da banka pridržava pravo da u svako doba opozove takvo ovlaštenje, te opoziv uputi tužitelju, a od kojeg trenutka će tužitelj sva svoja dugovanja koja su predmet ugovora, uplaćivati na račun banke, te se 1. tuženik čl. 5. Ugovora o cesiji obvezuje da neće sklapati ugovore o cesiji s trećim osobama u pogledu tražbina koje su prenesene na banku, te odgovara za postojanje i naplativost istih tražbina.

3. U nastavku tužitelj navodi da je dana 09.01.2014.g. zaprimio dopis Raiffeisenbank Austria d.d. od 23.12.2013.g. – kojim je obaviješten o sklapanju Ugovora o cesiji od 23.12.2013.g., a u veljači 2014.g., tužitelj navodi da je zaprimio obavijest Raiffeisenbank Austria d.d. (od 07.02.2014.g.) iz koje obavijesti proizlazi da je opozvano ovlaštenje dano 1. tuženiku MINI MAJOR d.o.o. i kojom obaviješću se tužitelj poziva da sukladno Ugovoru o cesiji od 23.12.2013.g. – sve uplate izvršava u korist banke.

4. Također tužitelj navodi da je u ožujku 2014.g. zaprimio dopis 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. od 26.03.2014.g. kojemu je bio priložen Ugovor o cesiji od 10.12.2013.g. sklopljen s društvom PRO-SINORG d.o.o. - čime je tužitelj obaviješten o toj cesiji, a o istoj je obaviješten i dopisom društva PRO-SINORG d.o.o. pa tužitelj ističe da je unatoč tome što je 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. prvotno sklopio Ugovor o cesiji s društvom PRO-SINORG d.o.o., a tek potom s Raiffeisenbank Austria d.d., tužitelj prvo obaviješten o Ugovoru o cesiji zaključenom s Raiffeisenbank Austria d.d.

5. Isto tako, tužitelj navodi da je nakon zaprimanja obavijesti Raiffeisenbank Austria d.d., tužitelj zaprimio dopis punomoćnika 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o., odvjetnika Ivana Dodiga od 27.03.2014.g. kojim je obaviješten da nema nikakve obveze prema cesionarima iz sklopljenih Ugovora o cesijama, te kojim dopisom je pozvan na plaćanje izravno 1. tuženiku MINI MAJOR d.o.o., a dana 12.05.2014.g., tužitelj je zaprimio dopis 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. kojim je pozvan da u svojstvu cesusa potpiše Ugovor o cesiji br. 646/14 od 25.04.2014.g. kojim se potraživanje 1. tuženika u iznosu od 1.235.000,00 kn prenosi na 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o.

6. Tužitelj navodi da je potpisao u svibnju 2015.g. u svojstvu cesusa sporni Ugovor o cesiji br. 646/14 s obzirom na postojanje dugovanja tužitelja prema 1. tuženiku MINI MAJOR d.o.o. s osnova Ugovora o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica od 04.10.2013.g., i s obzirom na to da je od strane 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. obaviješten o tome da nema nikakvih obveza prema cesionarima "iz ranijih" ugovora o cesijama o čijim sklapanjima je obaviješten, navodi da je u predmetnom Ugovoru o cesiji navedeno:

1. da 1. tuženik ustupanjem potraživanja ne krši odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Stečajnog zakona, da nema obveza prema državnom proračunu Republike Hrvatske i proračunskim fondovima, te da ustupanjem potraživanja ne dovodi ostale vjerovnike u nepovoljniji položaj,

2. da 1. tuženik odgovara za postojanje i naplativost potraživanja, i

3. da 1. tuženik jamči da potraživanje nije ustupio trećoj osobi.

7. Tužitelj navodi da je rješenjem nagodbenog vijeća Financijske agencije od 24.04.2014.g. Klasa UP-I/110/07/14-01/6192 otvoren postupak predstečajne nagodbe nad 1. tuženikom MINI MAJOR d.o.o. i da je iz prijedloga 1. tuženika od 19.02.2014.g. razvidno da je 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. uvjete za pokretanje postupka stekao dana 31.01.2014.g. i da ukupni iznos obveza 1. tuženika na dan podnošenja prijedloga iznosi čak 27.224.763,03 kn pa tužitelj navodi da je imajući u vidu sadržaj prijedloga od 19.02.2014.g. samog 1. tuženika, kao i rješenja Nagodbenog vijeća Financijske agencije od 24.04.2014.g. – evidentno da je 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. u vrijeme sklapanja spornoga Ugovora o cesiji bio u stanju nelikvidnosti, tj. insolventnosti, a odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima je propisano da poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, pri čemu se obračunsko plaćanje definira kao namirenje međusobnih obveza bez uporabe novčanih sredstava (cesija, kompenzacija, asignacija i dr.), a s obzirom da se radi o prisilnoj normi, to tužitelj smatra da je sporni Ugovor o cesiji br. 646/14 od 25.04.2014.g. ništetan jer je protivan prisilnim propisima, a isto tako i zbog toga što je protivan i moralu društva, prema čl. 322. Zakona o obveznim odnosima kojim je određeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan.

8. Tužitelj obrazlaže da opisano postupanje 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. koji prenosi potraživanje koje ima prema tužitelju, prvotno na PRO-SINORG d.o.o., zatim na Raiffeisenbank Austria d.d., da bi potom isto potraživanje, unatoč tome što su "raniji" ugovori o cesiji i dalje na snazi, prenio na treću osobu – 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o., kojemu jamči da potraživanje nije prenio drugoj osobi (dakle neistinito navodi) - predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja, štoviše prijevarno postupanje koje je protivno i moralu društva (navodi da su ovakvim postupanjem 1. tuženika ostvarena obilježja kaznenog djela prijevare, zlouporabe povjerenja, pogodovanja vjerovnika, nesavjesnog gospodarskog poslovanja, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju te prijevare u gospodarskom poslovanju).

9. Također tužitelj navodi da je 31.07.2014.g. od strane Raiffeisenbank Austria d.d. pozvan na plaćanje po ugovoru o cesiji o kojoj je obaviješten prvo u siječnju 2014.g., a potom u veljači 2014.g., navodi da kako od veljače 2014.g. do srpnja 2014.g. nije pozvan od strane Raiffeisenbank Austria d.d. na plaćanje i kako je od strane 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. u ožujku 2014.g. obaviješten da nije u obvezi postupati po "ranijim" ugovorima o cesiji, to je tužitelj smatrao da nije u obvezi postupati po ranijim ugovorima o cesiji pa je tužitelj opravdano smatrao da "raniji" ugovori o cesiji nisu na snazi i da nema zapreke za potpisivanje predmetnog spornog ugovora o cesiji, međutim, navodi da je zaprimanjem dopisa Raiffeisenbank Austria d.d. od 31.07.2014.g. – došao do spoznaje da je postupanje 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. u cijelom postupku višestrukog ustupanja istog potraživanja različitim, subjektima, protupravno i prijevarno, te da to sporni ugovor o cesiji čini nevaljanim, i to ništetnim, a u najmanju ruku pobojnim, te je tužitelj navodi da je postupio sukladno čl. 83. Zakona o obveznim odnosima i potraživanje platio Raiffeisenbank Austria d.d.

10. Tužitelj ističe da je dopisom odvjetnika Ivana Dodiga od 27.03.2014.g. i dopisom 1. tuženika od 12.05.2014.g., kao i na sastancima održavanim u tom razdoblju, prevaren i doveden u bitnu zabludu i da je u tim okolnostima potpisao ugovor o cesiji, poziva se na odredbu čl. 330. Zakona o obveznim odnosima, te čl. 280. i čl. 284. Zakona o obveznim odnosima (i kada zabluda nije bitna) i navodi da je najranije dana 31.07.2014.g. došao do ovih spoznaja (navodi da je imao saznanja da su raniji ugovori o cesijama i dalje na snazi, da ne bi potpisao sporni predmetni ugovor o cesiji).

11. Tužitelj predlaže da sud presudom utvrdi ništetnost predmetnog ugovora o cesiji br. 646/2014 od 25.04.2014.g., podredno da ovaj ugovor o cesiji – poništi.

12. U odgovoru na tužbu 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. navodi da je nesporno da su tužitelj, 1. tuženik i 2. tuženik sklopili Ugovor o cesiji br. 646/14, kojim je 1. tuženik ustupio 2. tuženiku potraživanja koja je imao prema tužitelju po osnovi računa navedenih u Ugovoru o cesiji u ukupnom iznosu od 1.235.000,00 kn, no 2. tuženik navodi da ugovor nije sklopljen dana 25.04.2014.g. kako to navodi tužitelj i kako je to navedeno u ugovoru, već 19.05.2014.g., navodi da to proizlazi iz potpisne strane ugovora na kojoj je razvidno da je 2. tuženik kao cesionar ugovor potpisao 19.05.2014.g., nakon dobivene suglasnosti povjerenika predstečajne nagodbe 1. tuženika, čime navodi da je ugovor zaključen, navodi da nije bitna okolnost što ustupljena tražbina proizlazi iz Ugovora o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica jer je tužitelj u svojstvu cesusa u čl. 3. Ugovora o cesiji izričito potvrdio osnovu i visinu potraživanja ustupljenog 2. tuženiku, te 2. tuženik spori da bi predmetni ugovor o cesiji bio ništetan ili pobojan.

13. 2. tuženik ne spori navode tužitelja da je 1. tuženik cedirao tražbinu iz Ugovora o javnoj nabavi 3 puta, i to prvo na društvo PRO-SINORG d.o.o., zatim na Raiffeisenbank Austria d.d., te konačno i na 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o., navodi da su prva dva ugovora o cesiji predstavljala cesije radi osiguranja i bili su sklopljeni samo između cedenta i cesioanara, a sporni Ugovor o cesiji br. 646/14 je potpisao i tužitelj u svojstvu cesusa (na poziv 1. tuženika), te 2. tuženik smatra da je time tužitelj potvrdio osnov i visinu duga i pri tome se obvezao ispuniti potraživanje isključivo 2. tuženiku, tj. samo 2. tuženiku, navodi da 2. tuženik u vrijeme sklapanja ugovora nije imao saznanja o prethodno sklopljenim ugovorima o cesiji, te da je ugovor sklopio u dobroj vjeri kao savjesna i poštena strana.

14. 2. tuženik ne spori da bi tužitelj primio obavijest o cesiji od Raiffeisenbank Austria d.d., no spori da je tužitelj u ožujku 2014.g. zaprimio obavijest od 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. o ugovoru o cesiji sklopljenom s društvom PRO-SINORG d.o.o. i poziv na plaćanje društva PRO-SINORG d.o.o., kao i dopis odvjetnika Ivana Dodiga jer na navedenim ispravama nema prijamnog štambilja koji tužitelj inače koristi za označavanje primljene pošte, a u dopisu odvjetnika Ivana Dodiga od 27.03.2014.g., punomoćnika 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o., odvjetnik Ivan Dodig navodi tužitelju da tužitelj nema obveze prema cesionarima Raiffeisenbank Austria d.d. i PRO-SINORG d.o.o. temeljem ugovorne odredbe iz Ugovora o javnoj nabavi koja određuje da naručitelj, tj. tužitelj nema nikakve odgovornosti ukoliko se pojave zahtjevi prema naručitelju nezavisno kojeg karaktera od strane trećih osoba, no 2. tuženik navodi da je tužitelj morao znati da se navedena ugovorna odredba ne odnosi na slučaj cesije, slijedom čega je mogao biti u zabludi samo o pravu, navodi da to što je tužitelj pogrešno tumačio pravo, pada na njegovu štetu.

15. Također 2. tuženik navodi da je netočno da je 1. tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o cesiji imao blokirane račune jer nije mogao imati oznaku blokade računa u vrijeme sklapanja ugovora - baš iz razloga što je tada bio u postupku predstečajne nagodbe, navodi da prema odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13), blokada računa prestaje objavom rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe, a rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe nad 1. tuženikom je objavljeno dana 24.04.2014.g., te je od tog dana Financijska agencija, sukladno čl. 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prestala izvršavati osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na teret dužnika, uključujući i osnove za plaćanje koje se odnose na prioritetne tražbine, ponavlja da je Ugovor o cesiji sklopljen 19.05.2014.g. i navodi da na taj dan 1. tuženik nije mogao imati evidentiranu oznaku blokade računa pa da tako nije postupio suprotno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, kada je sklopio sporni ugovor, a osim toga, navodi da je sklapanje spornog Ugovora o cesiji prethodno, i to dana 15.05.2014.g., odobrio i povjerenik predstečajne nagodbe 1. tuženika iz razloga nedostatka likvidnih sredstava i nemogućnosti prijevremene naplate istih, s namjerom financiranja operativnih troškova prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi pa smatra da 1. tuženik nije postupao protivno prisilnim propisima kada je sklopio sporni Ugovor o cesiji, te navodi, sve da je 1. tuženik i postupio protivno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, kako to tvrdi tužitelj, da to za posljedicu ne bi imalo ništetnost ugovora o cesiji, poziva se na odredbu čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kojom je određeno da u slučaju da je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a da će strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snositi odgovarajuće posljedice i navodi da Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima zabranjuje obavljanje obračunskih plaćanja samo osobi koja ima blokiran račun, a da se zabrana ne odnosi na cesioanara i cesusa i da je čl. 30. tog Zakona predviđena prekršajna sankcija kao posljedica kršenja navedene zabrane, te 2. tuženik smatra da takvo postupanje ne bi dovelo do ništetnosti ugovora, podredno navodi da sklapanjem Ugovora o cesiji, 2. tuženik nije prekršio prisilni propis.

16. U pogledu navoda tužitelja da je tužitelj doveden u zabludu dopisom punomoćnika 1. tuženika u kojem ga on obavještava da nije u obvezi postupati po ranijim ugovorima o cesiji, 2. tuženik ponavlja da je tim dopisom tužitelj obaviješten da sukladno čl. 10. st. 3. Ugovora o javnoj nabavi tužitelj (naručitelj) nema nikakve odgovornosti ukoliko se pojave zahtjevi prema 1. tuženiku (isporučitelju) nezavisno kojeg karaktera od strane trećih osoba i da je tužitelj morao znati da ova ugovorna odredba ne može naći primjenu u slučaju cesije, te ponavlja da ako je tužitelj dopisom i doveden u zabludu, da je riječ o zabludi o pravu (error in iuris) koja za posljedicu nema pobojnost ugovora, da pogrešno tumačenje prava pada na štetu tužitelja, dodaje i da obavijest cedenta da cesus nema obveze prema nekom od cesionara na temelju sklopljenih ugovora o cesiji, nema pravnog učinka.

17. 2. tuženik ponavlja da sporni Ugovor o cesiji koji je sklopio s 1. tuženikom i tužiteljem - nije klasični ugovor o cesiji kojeg sklapaju samo cedent i cesionar, a cesusu samo upućuju obavijest o cesiji, te navodi da je u ovom ugovoru i sam cesus (tužitelj) bio stranka i da je potvrdio osnovu i visinu potraživanja u cijelosti, te se obvezao ispuniti potraživanje isključivo 2. tuženiku, navodi da se tužitelj i odrekao prava osporavanja ugovora i potraživanja iz ugovora iz bilo kojeg razloga, ponavlja da se 2. tuženik vodio načelom savjesnosti i poštenja, da je u dobroj vjeri potpisao ugovor i da nije imao saznanja o prethodnim cesijama, a tužitelj je morao znati da ima obvezu po prijašnjim ugovorima o cesijama, navodi da se spornim ugovorom o cesiji obvezao 2. tuženiku podmiriti potraživanje, i to iz razloga što je tim ugovorom ugovoren dulji rok za plaćanje, navodi da je iz dopisa 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. od 12.05.2014.g. kojim on poziva tužitelja da potpiše sporni ugovor o cesiji - razvidno da je ugovoreni rok plaćanja istekao i da tužitelj potraživanje još nije ispunio, te da novi ugovor o cesiji određuje dan 21.10.2014.g. kao dan dospjeća, a prethodni ugovori o cesiji nisu određivali novi rok dospjeća pa smatra da je tužitelju odgovaralo produženje roka plaćanja i da je i potpisao ugovor o cesiji, čiju valjanost sada osporava.

18. Podneskom od 13.01.2016.g. (i od 15.01.2016.g.) 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. navodi samo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

19. Na ročištu 14.01.2016.g. stranke su suglasno predložile zastoj postupka do 01.05.2016.g. pa je rješenjem od 14.01.2016.g. određen zastoj postupka, a nakon donošenja rješenja o nastavku postupka i o stvarnoj nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na ročištu 21.03.2017.g. - 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. navodi da se između tužitelja i 2. tuženika vodi parnica pred Trgovačkim sudom u Zagrebu br. P-1376/2015, zatim da je pravni sljednik 1. tuženika – društvo ZAGREB JADRAN d.o.o., a podneskom od 08.09.2017.g. tužitelj predlaže pozvati to društvo na preuzimanje postupka pa je postupak nastavljen rješenjem od 18.09.2017.g. (nakon utvrđivanja prekida postupka, rješenjem od 21.03.2017.g.), a kako je nakon toga navedeno društvo, sljednik 1. tuženika - ZAGREB JADRAN d.o.o. prestalo postojati pripajanjem društvu EUROMEAT d.o.o., to je rješenjem od 09.11.2017.g. utvrđen prekid postupka, a rješenjem od 09.09.2019.g. je postupak nastavljen s obzirom da da je novi sljednik 1. tuženika bilo društvo EUROMEAT d.o.o.

20. U podnesku od 28.01.2020.g. tužitelj ponavlja navode iznijete u tužbi i dodaje da je uslijed nezakonitog postupanja 1. tuženika, ispunio svoju obvezu iz ugovora, isplativši ugovoreni iznos od 1.235.000,00 kn u korist cesionara Raiffeisenbank Austria d.d., dana 13.10.2014.g., čime se ima smatrati da je ispunio svoju obvezu u cijelosti, te je ponovio da predmetni sporni ugovor o cesiji nije valjan.

21. Rješenjem od 01.12.2020.g. je utvrđen prekid postupka s obzirom da je sljednik 1. tuženika, društvo EUROMEAT d.o.o. brisan iz sudskog registra, te je pripojen društvu TOP MEAT d.o.o. Zagreb, a rješenjem od 09.02.2021.g. je postupak nastavljen u odnosu na novog sljednika 1. tuženika, sada TOP MEAT d.o.o. Zagreb (podneskom od 22.12.2020.g. tužitelj je predložio nastavak postupka u odnosu na društvo TOP MEAT d.o.o. Zagreb).

22. Na ročištu 22.04.2021.g. 2. tuženik je naveo da se radi o pravnom pitanju i da nema dokaznih prijedloga, te da si pridržava pravo očitovati se o dokaznim prijedlozima nakon što se o njima očituje tužitelj.

23. Na ročištu 26.05.2021.g. tužitelj je predložio pribavu spisa FINE Klasa: UP- I/110/07/14-01/6192 (odnosno spisa ovog suda) u kojem je sklopljena predstečajna nagodba dužnika MINI MAJOR d.o.o., kao i pribavu podataka o likvidnosti i solventnosti 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. u predmetnom razdoblju, zatim saslušanje tadašnjeg ravnatelja tužitelja dr. KPG, saslušanje ranijeg direktora 2. tuženika PRVOG FAKTORA d.o.o. i navodnog potpisnika ugovora o cesiji na strani 2. tuženika PRVOG FAKTORA d.o.o. - KP kao svjedoka, zatim saslušanje osobe ovlaštene za zastupanje TOP MEAT-a d.o.o. (prema podacima iz sudskog registra), zatim SP, tadašnje direktorice 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o., zatim je predložio nalaganje dostave ugovora o faktoringu br. FA-HR- 165/10 od 29.10.2013.g. - 1. i 2. tuženiku (prema čl. 5 predmetnog ugovora o cesiji), kao i financijsko - knjigovodstveno vještačenje na okolnost knjiženja predmetnog ugovora o cesiji i ugovora o faktoringu u knjigovodstvu (ranijeg) 1. tuženika, tj. MINI MAJOR d.o.o., te na okolnost blokade tj. solventnosti tog 1. tuženika, tj. MINI MAJOR d.o.o., osobito uzimajući u obzir preambulu predmetnog ugovora o cesiji br. 646/14 - za godinu 2013.g. i 2014.g.

24. 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. je na ovom ročištu 26.05.2021.g. naveo da na predmetnom ugovoru o cesiji, uz potpis cesionara piše riječ "u.z." pa je naveo da je moguće da se radi o potpisniku BP (radilo bi se o potpisu na strani 2. tuženika, PRVI FAKTOR d.o.o.), no 2. tuženik je izjavio da će provjeriti ovu činjenicu, te je predložio da ukoliko je to točno, da se isti sasluša kao svjedok (navodi na ovom ročištu da će dostaviti njegovu adresu), 2. tuženik se nije protivio dostavi Ugovora o faktoringu, a isto tako je ponovio da je ugovor o cesiji odobren od strane povjerenika predstečajne nagodbe (pa tako i sama preambula predmetnog ugovora o cesiji), ponovio je da u vrijeme zaključenja predstečajne nagodbe, račun 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. nije bio u blokadi, također je predložio uvid u spis ovog suda br. P- 1376/2015, pokrenut po tužbi 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o., kao tužitelja protiv ovdje tužitelja, kao tuženika.

25. Podneskom od 10.06.2021.g. 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. dostavlja Ugovor o faktoringu br. FA-HR-165/10 od 29.10.2013.g., te adresu za predloženog svjedoka ŽP.

26. Podneskom od 17.01.2024.g. 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. navodi da se 1. tuženik TOP MEAT d.o.o. Zagreb opet pripojio drugom društvu, i to društvu IMP- IVANEČKI MESNI PROIZVODI d.o.o. Zagreb, Zelinska ulica 4, OIB: 63206256990 pa predlaže utvrditi prekid postupka i potom postupak nastaviti.

27. Rješenjem od 10.09.2024.g. je utvrđen prekid postupka zbog brisanja 1. tuženika TOP MEAT d.o.o. Zagreb iz sudskog registra i njegovog pripajanja društvu IMP-IVANEČKI MESNI PROIZVODI d.o.o. Zagreb, a rješenjem od 24.10.2024.g. je postupak nastavljen s obzirom na sljedništvo IMP-IVANEČKI MESNI PROIZVODI d.o.o. Zagreb.

28. Podneskom od 27.01.2025.g. tužitelj navodi da kao potpisnik predmetnog Ugovora o cesiji br. 646/14 s naznačenim datumom zaključenja od 25.04.2014.g. - ima pravni interes na utvrđenje ništetnosti, podredno da se predmetni ugovor o cesiji poništi iz razloga što 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. na temelju predmetnog ugovora o cesiji potražuje od tužitelja isplatu dugovanja (u predmetu P-1376/2015 koji je u prekidu do okončanja ovog postupka – što kasnije, u toč. VI. ovog podneska navodi) koje je tužitelj već podmirio pa bi tako u slučaju priznavanja valjanosti ugovora o cesiji, tužitelj bio suočen s nezakonitom dvostrukom naplatom - za što navodi da je neprihvatljivo i protivno temeljnim načelima pravnog sustava, dodaje da nije sporno da potraživanje u iznosu od 1.235.000,00 kn koje je pravni prednik 1. tuženika (MINI MAJOR d.o.o.) imao prema tužitelju, proizlazi iz Ugovora o javnoj nabavi od 04.10.2013.g. i da ta obveza tužitelja nije sporna, te da nije sporno da je došlo do višestrukog otuđenja iste tražbine nakon dospijeća tužiteljeve obveze prema pravnom predniku 1. tuženika, i to višestrukog otuđenja raznim osobama, a što je tužitelj naknadno saznao: PRO- SINORGU d.o.o. na temelju Ugovora o cesiji s naznačenim datumom zaključenja:

10.12.2013.g., zatim Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb na temelju Ugovora o cesiji s naznačenim datumom zaključenja: 23.12.2013.g., te PRVOM FAKTORU d.o.o. na temelju predmetnog Ugovora o cesiji s naznačenim datumom zaključenja: 25.04.2014.g.

29. Tužitelj navodi da predmetnu situaciju višestrukog ustupanja regulira odredba čl. 83. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj odredbi, ako je vjerovnik ustupio istu tražbinu raznim osobama, tražbina pripada primatelju o kome je ustupitelj prvo obavijestio dužnika, odnosno koji se prvi javio dužniku, a u konkretnom slučaju, tužitelj navodi da se upravo primatelj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb prvi javio dužniku, odnosno ovdje tužitelju, čime mu je pripala tražbina, sve sukladno čl. 83. Zakona o obveznim odnosima, navodi da je navedeni odnos time stupio na snagu i da predstavlja samostalnu pravu osnovu koja stvara pravne učinke, između ostalog i prema tužitelju, i to neovisno od svih ostalih (prethodnih i naknadnih) ustupanja koja su prethodno navedena pa navodi da je sukladno tome, tužitelj, kada je saznao za relevantne okolnosti oko nezakonitog i prijevarnog višestrukog ustupanja od strane pravnog prednika 1. tuženika, tj. od strane MINI MAJOR d.o.o. - učinio ono što je kao dužnik morao prema čl. 83. Zakona o obveznim odnosima - i ispunio tražbinu onom kome je ona pripala - odnosno onom koji mu se nesporno prvi javio (navodi da je dokaz o tome da je tražbina ispunjena 13.10.2014.g. onom kojem je tražbina pripala prema citiranoj odredbi Zakona o obveznim odnosima, tj. Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, dostavio uz tužbu i da to među strankama nije sporno).

30. Tužitelj navodi da je, zaveden od strane 1. tuženika, potpisao predmetni sporni Ugovor o cesiji, vjerujući da ne postoje zapreke da sudjeluje u ugovoru kojim se uređuju odnosi trećih osoba, a Ugovorom je pravni prednik 1. tuženika (MINI MAJOR d.o.o.) ustupio već prethodno ustupljenu tražbinu u korist 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o., no navodi da činjenica da je tužitelj u neznanju o stvarnom stanju potpisao predmetni Ugovor o cesiji koji uređuje pravne odnose između cedenta (1. tuženika) i cesionara (2. tuženika) - ne mijenja pravnu situaciju jer je prethodno ustupanje tražbine društvu Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb - koje se društvo prvo obratilo dužniku (tužitelju), stvorilo pravno relevantnu obvezu tužitelja prema tom primatelju temeljem čl. 83. Zakona o obveznim odnosima, te navodi da ova obveza nije izgubila pravni učinak, neovisno o daljnjem postupanju 1. tuženika i njegovim zahtjevima prema tužitelju da potpiše sporni ugovor, smatra da prihvaćanje bilo kojeg drugog tumačenja ne bi bilo u skladu sa ciljem zakonodavca i da bi značilo da se olako može zaobići predmetna odredba čl. 83. Zakona o obveznim odnosima kojoj je cilj zaštita onog (od više) primatelja koji je poduzeo radnju da zaštiti pravo koje mu je preneseno i koji je prvi obavijestio dužnika.

31. Tužitelj navodi da je isticao da je sklapanje predmetnog Ugovora o cesiji protivno prisilnim propisima, a među ostalim, da ti propisi uključuju i one na koje se 1. i 2. tuženik pozivaju u čl. 1. predmetnog ugovora o cesiji (zapravo u preambuli, op.), gdje je navedeno da 1. tuženik "ne krši odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Zakona o stečaju i stečajnom postupku, nema dospjelih nepodmirenih obveza prema Državnom proračunu RH kao ni proračunskim fondovima, te ustupanjem potraživanja ostale vjerovnike ne dovodi u nepovoljniji gospodarski položaj“, te tužitelj smatra da tumačenje 2. tuženika da kršenje tih propisa za koje je u ugovoru jamčio da ih ne krši, za posljedicu ima samo prekršajnu odgovornost - nije osnovano jer je donošenjem tih odredbi zakonodavac htio osigurati provedbu temeljnog načela – da se tim postupkom svim sudionicima odnosno vjerovnicima osiguraju jednaka prava, te tužitelj ističe da kada dužnik u stečajnim i predstečajnim postupcima koristi institute i zaključuje ugovore koji za posljedicu imaju da se oštećuju vjerovnici i da se pojedini vjerovnici dovode u povoljniji položaj, a čega su nedvojbeno svjesni, kako dužnik, tako i privilegirani vjerovnik, takvo postupanje nije samo protivno prisilnim propisima, već je i nemoralno i protivno temeljnim načelima obveznog prava i predstečajnog postupka, te tužitelj navodi da ove okolnosti dodatno potvrđuju pravni interes tužitelja da se sporni Ugovor o cesiji utvrdi ništetnim ili poništi, jer je njegovo sklapanje bilo suprotno zakonskim odredbama i načelima pravnog sustava.

32. Tužitelj također smatra da konkretan slučaj karakteriziraju specifične okolnosti:

- višestruki ustupi iste tražbine,

- višestruka obavještavanja dužnika (tužitelja) o promjeni nositelja tražbine,

- naknadna obavještavanja punomoćnika pravnog prednika 1. tuženika, tj. MINI MAJOR d.o.o. da ne smije postupati po ranijim ustupima jer bi time postupao protuugovorno i prouzročio štetu pa tužitelj smatra da je potrebno utvrditi kako su te promjene evidentirane u poslovnim knjigama pravnog prednika 1. tuženika (tj. MINI MAJOR d.o.o.) i postavlja pitanja:

- je li u poslovnim knjigama pravnog prednika 1. tuženika zabilježeno ustupanje predmetne tražbine (koja je tražbina u značajnom iznosu),

- jesu li ugovorne strane imale razloga posumnjati u stvarno stanje, a pravni prednik 1. tuženika je bio u obvezi, u skladu s računovodstvenim standardima i zakonskim odredbama, evidentirati svaku poslovnu promjenu koja se odnosi na: promjene u njegovim pravima kao vjerovnika, te položaj dužnika (tužitelja) nakon svakog od ustupa i navodi da je teško zamisliti da ustupanje tražbine u tako značajnom iznosu ne bi bilo evidentirano u poslovnim knjigama, a ako takvo knjiženje ne postoji ili je netransparentno, tužitelj navodi da to ukazuje na manipulacije i nepravilnosti u postupku ustupa.

33. Isto tako, tužitelj navodi da se iz načina postupanja pravnog prednika 1. tuženika s pravnim poslovima, može se zaključiti:

− jesu li ugovorne strane imale dovoljno informacija o pravnom stanju tražbine i

- jesu li znale za prethodne ustupe i time bile svjesne ili morale biti svjesne mogućih pravnih posljedica, te tužitelj navodi da je ovo ključno za ocjenu savjesnosti i poštenja ugovornih strana i pravne valjanosti predmetnog Ugovora o cesiji i dodaje da su prethodni ustupi potraživanja koje je 1. tuženik imao prema dužnicima (među kojima je i tužitelj) odlučna okolnost i u predstečajnom postupku i navodi da je važno utvrditi tko je s tim okolnostima bio upoznat i je li s time 1. tuženik upoznao druge potpisnike s obzirom da je riječ o postupanju odgovornih osoba u okviru njihove profesionalne djelatnosti koje su znale ili morale znati za posljedice eventualnog prešućivanja tih činjenica.

34. Tužitelj također navodi da su u konkretnom slučaju obje ugovorne strane postupile protivno prisilnim propisima i moralu društva, iako su znale odnosno morale znati da pravni prednik 1. tuženika nije imao ovlasti zaključiti sporni ugovor s 2. tuženikom jer je već otuđio predmetnu tražbinu, naglašava kao posebno da specifičnosti ovog slučaja ukazuju na to da je i 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. bio svjestan ovih okolnosti, ali je svejedno pristupio zaključivanju Ugovora, olako opravdavajući takav postupak pozivajući se na svoju „dobru vjeru“, unatoč očitoj potrebi da poduzme dodatne korake i uvjeri se da je ustupitelj uistinu nositelj tražbine, te tužitelj navodi da ovakav zaključak proizlazi iz ugovornih odredbi u kojima se (pre)naglašava da 1. tuženik ne postupa protivno prisilnim propisima, te da nije ranije otuđio tražbinu, kao i iz činjenice da je tužitelj, umjesto da bude samo obaviješten o ustupu, prijevarno tražen da potpiše sporni Ugovor o cesiji pa tužitelj smatra da je iz navedenog razvidno da je 2. tuženik znao ili bio dužan posumnjati da bi zaključivanje spornog Ugovora moglo biti ništetno, nemoralno ili pobojno, no da je 2. tuženik svejedno odlučio ugovor zaključiti (u ugovornim odredbama nastojao je prikazati svoju „dobru vjeru“, kako bi otklonio odgovornost za neprovođenje potrebne pažnje i izbjegao obvezu provjere stvarnog stanja prava na ustupljenu tražbinu), dodaje da ako 2. tuženik smatra da je i sam bio doveden u zabludu od strane prednika 1. tuženika, tada ima pravo koristiti pravna sredstva koja proizlaze iz ugovora u kojem mu je 1. tuženik neistinito jamčio kako tražbina nije već ustupljena trećim osobama i kako zaključenjem ugovora ne krši propise, navodi da međutim, takva prava 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. ne može ostvarivati prema tužitelju zato jer je tužitelj svoju obvezu ispunio onome kome je i trebao – prvom primatelju tražbine koji mu se obratio, i to sukladno čl. 83. Zakona o obveznim odnosima (napominje da 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. pred ovim sudom svejedno zahtijeva isplatu istog tog iznosa i da se taj postupak vodi pod brojem P-1376/2015, te da je u prekidu do okončanja ovog postupka).

35. Tužitelj navodi da je podredno argumentaciji da je ugovor ništetan, postavio i eventualni tužbeni zahtjev na poništenje ugovora, pozivajući se na bitnu zabludu prema čl. 280. i čl. 284. Zakona o obveznim odnosima, navodi da je odredbom čl. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor, a st. 2. čl. 280. Zakona o obveznim odnosima je propisano da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude dok prema odredbi čl. 284. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad ta zabluda nije bitna pa tužitelj smatra da iz sadržaja ovih odredbi jasno proizlazi da je pravni posao koji je zaključen u zabludi, pobojan pravni posao te da ga je moguće poništavati, navodi da je u ovom slučaju zabluda tužitelja bila bitna i da se odnosila na odlučne okolnosti povezane s vrstom posla koji je zaključen, a tuženici su tužitelja svjesno doveli u zabludu i održavali ga u njoj s ciljem da ga navedu na potpisivanje Ugovora o cesiji, iako su ga o tom ustupanju trebali samo obavijestiti, dodaje da je životno i logično da su tuženici postupili na taj način kako bi kasnije mogli tvrditi da je tražbina 2. tuženika prema 1. tuženiku samostalna i neovisna o činjenici da je tužitelj istu tražbinu već ispunio.

36. Tužitelj ističe i to da je 1. tuženik unatoč tome što je bio svjestan da je tražbina već ustupljena ranijem primatelju (Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb), svjesno izazvao zabludu kod tužitelja i u tom smislu je tužitelju uputio „upozorenje“ u kojem je tvrdio da bi plaćanjem bilo kojoj drugoj osobi protivno njegovim uputama prekršio odredbu čl. 10. Ugovora o javnoj nabavi, prema kojoj: „Naručitelj (tužitelj) nema nikakve obveze ni odgovornosti ukoliko se pojave zahtjevi prema isporučitelju" (1. tuženiku) "nezavisno kojeg karaktera od strane trećih osoba.“, te je 1. tuženik naveo tužitelju da će protiv njega poduzeti pravna sredstva i tražiti naknadu štete u slučaju bilo kojeg drugačijeg postupanja, a u zabludi da tužitelj zaista prema prethodno zaključenom Ugovoru o javnoj nabavi (čl. 10.) ne smije postupati prema zahtjevima trećih osoba, koju zabludu je nedvojbeno izazvao 1. tuženik (kako navodi tužitelj) i koju zabludu je 1. tuženik nastavio održavati - tužitelj nije izvršio plaćanje, a nakon toga, uslijed dugotrajne blokade svog računa, 1. tuženik je uputio tužitelju poziv na potpis spornog Ugovora o cesiji, te je naveo tužitelju da je takvo postupanje potrebno „kako ne bi ulazili u daljnje komplikacije“ i da je „u obostranom interesu“ i da „oni koji plaćaju nama, nemaju veze sa predstečajnom nagodbom“, a tužitelj je kao osoba koja je dužna postupati u skladu sa strogim procedurama i ispunjavati svoje obveze u rokovima, nastojao postupiti na način koji od njega traži osoba koja je tvrdila da je vjerovnik njegove tražbine (iako to više nije bila) - pa kako se 1. tuženik pozivao na hitnost, a u želji da ne odgovara za štetu koja njegovom vjerovniku može nastati, tužitelj je u zabludi potpisao sporni Ugovor o cesiji, smatrajući da su u njemu sadržane odredbe - istinite.

37. Stoga tužitelj navodi da je u zabludi zaključio Ugovor, vjerujući da su iznesene tvrdnje u njemu istinite, te ističe da iz svega proizlazi da je zabluda bila izazvana namjerno, te tužitelj smatra da ugovor sklopljen pod takvim okolnostima zaslužuje poništenje.

38. Također tužitelj ističe i to, da je bio upoznat sa činjenicom da bi potpisivanje Ugovora o cesiji značilo da je obvezan dvaput ispuniti istu tražbinu, sigurno ne bi pristao na njegovo potpisivanje, te smatra da ova okolnost predstavlja ključnu zabludu koju je izazvao ili održavao pravni prednik 1. tuženika, a koja je imala izravne posljedice na njegovu volju i pristupanje ugovoru, poziva se na odredbu čl. 284. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, te tvrdi da su tuženici održavali njegovu zabludu, a ta zabluda je bila ključna za njegovu odluku da potpiše ugovor koji bi ga doveo do obveze plaćanja iste tražbine dvaput, pri čemu je tužitelj saznao za ovu zabludu tek nakon što je zaprimio zahtjev Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb - koja ga je tražila da ispuni obveze koje ima prema Ugovoru o cesiji od 23.12.2013.g., o kojem ustupu je tužitelj pravovremeno obaviješten (prije primitka obavijesti o svim ostalim ustupima), no kada je unatoč tome 2. tuženik potom zatražio da tužitelj (i) njemu ispuni tražbinu (koju je već platio Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb), tužitelj navodi da je bio prisiljen pokrenuti ovaj postupak sa ciljem da se Ugovor o cesiji utvrdi ništetnim ili poništi, te ističe da je zahtjev usmjeren prema tužitelju da još jednom ispuni tražbinu koja je već prestala ispunjenjem prema vjerovniku koji se prvi javio - apsolutno protivan moralu, a osobito i jer se to traži od javne ustanove – bolnice, koja se financira iz sredstava državnog proračuna, i to zbog protupravnog postupanja trećih, dodaje da takvo postupanje, ne samo da krši prisilne zakonske propise, nego da ima i dalekosežne posljedice u kontekstu javnog sektora i javnih sredstava, ponavlja da je ugovor o cesiji svakako pobojan jer je potpisan u zabludi koja je izazvana ili održavana od strane 1. tuženika, pri čemu tužitelj nije bio svjestan da bi, potpisivanjem tog Ugovora, bio obvezan platiti istu tražbinu - dva puta, navodi i da je ova zabluda bila presudna za njegovu odluku da pristane na sklapanje ugovora, te navodi da je takvo postupanje 1. tuženika - razlog za poništenje Ugovora.

39. U podnesku od 10.02.2025.g. 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. navodi da je cilj tužitelja odugovlačenje ovog postupka kako bi se usporila naplata PRVOG FAKTORA d.o.o. u parnici koju je PRVI FAKTOR d.o.o. pokrenuo protiv tužitelja radi isplate (koja je u prekidu pod poslovnim brojem P-1376/2015, do okončanja ovog postupka), navodi da ugovor o cesiji nije pobojan jer tužitelj nije bio u zabludi s obzirom da je tužitelj obaviješten o postojanju prijašnjih ugovora i da je svejedno odlučio potpisati ovaj ugovor o cesiji jer mu je omogućavao dulji rok plaćanja, a isto tako navodi i da ugovor nije ništetan jer otvaranje predstečajnog postupka nad jednom ugovornom stranom ne uzrokuje ništetnost, ponavlja da se radi isključivo o pravnom pitanju, dodaje da je tužitelj znao za ranija ustupanja i da je sudjelovao u predmetnom ugovoru o cesiji kao ugovorna strana i da je isti potpisao i obvezao se platiti tražbinu 2. tuženiku, no da nije postupio sukladno potpisanom Ugovoru o cesiji.

40. 2. tuženik dostavlja dopis sanacijskog upravitelja tužitelja, AP, koji navodi: "...da nitko od sadašnjih članova uprave nije sudjelovao u spornom događaju i da mora štititi interese KB Dubrava i ne može istu uslugu platiti dva puta, imajući posebno u vidu normalno funkcioniranje bolnice, svih zaposlenika kao i pacijenata odnosno korisnika naših usluga..." pa 2. tuženik smatra da je iz dopisa jasno da je tužitelj odgovoran za nepostupanje prema odredbama ugovora o cesiji, navodi da je pozivanje tužitelja na zabludu - izlika na koju se tužitelj poziva, dodaje da ukoliko je i bio u zabludi, da se radi o samoskrivljenoj zabludi o pravu, te navodi da ukoliko je tužitelj prihvatio navode iz dopisa punomoćnika 1. tuženika, onda nije poznavao pravo, navodi da je to isključivo njegova pogreška prema pravnom načelu ignorantio iuris nocet, ponavlja da je tužitelj odlučio zaključiti ovaj ugovor o cesiji zato što je ovim ugovorom udovoljen dulji rok za plaćanje, za razliku od ranijih ugovora, protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja, ponavlja da Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisuje da blokada računa prestaje objavom rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe i da je odobrenje za potpis ugovora o cesiji od strane prednika 1. tuženika, dao povjerenik predstečajne nagodbe.

41. 2. tuženik ponavlja da je jedini ugovor u kojem je sudjelovao tužitelj kao ugovorna strana i koji je potpisan od strane tužitelja - ugovor o cesiji koji je predmet ovog postupka, a da u ranijim ugovorima tužitelj nije sudjelovao, ali je o njima obaviješten, pri čemu navodi da bi se čl. 83. Zakona o obveznim odnosima primjenjivao u slučaju da tužitelj nije znao za ranije ugovore i da u situaciji gdje je tužitelj znao za ranije ugovore, a potom i sudjelovao kao ugovorna strana u sasvim novom ugovoru o cesiji, te odlučio platiti po ranijem ugovoru, ovako što ne vrijedi, dodaje da je 2. tuženik u vrijeme dok je poslovao na tržištu (prije samostalne odluke 2. tuženika o vlastitoj likvidaciji i prestanku poslovanja) bio sinonim za ozbiljnog i odgovornog partnera u poslovnim odnosima, te da je standardni ugovor o cesiji u sebi imao klauzulu da ustupanje tražbine nije protivno pozitivnim propisima, dostavlja primjer ugovora o cesiji koji je 2. tuženik zaključivao u svojoj dugogodišnjoj praksi (kao dokaz standardne klauzule i da se ne radi o perfidnom ponašanju 2. tuženika).

42. Na ročištu 10.04.2025.g. stranke su ostale kod svojih navoda, te je na ovom ročištu glavna rasprava zaključena.

43. Provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o cesiji br. 646/14 od 25.04.2014.g. sklopljen između MINI MAJOR d.o.o., KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA i PRVI FAKTOR d.o.o. (l. 9-10), u Ugovor o javnoj nabavi 5 kom STOMATOLOŠKIH JEDINICA (classe A+ Plus ANTHOS) od 04.10.2013.g. sklopljen između KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA i MINI MAJOR d.o.o. (l. 11-16), u Ugovor o cesiji od 10.12.2013.g. zaključen između PRO-SINORG d.o.o. i MINI MAJOR d.o.o. (l. 17), u Ugovor o cesiji od 23.12.2013.g. zaključen između Raiffeisenbank Austria d.d. i MINI MAJOR d.o.o. (l. 18-19), u obavijest Raiffeisenbank Austria d.d. od 23.12.2013.g. s povratnicom (l. 20-21), u prilog I. - opoziv ovlaštenja i poziv na plaćanje Raiffeisenbank Austria d.d. od 07.02.2014.g. (l. 22), u dopis MINI MAJOR d.o.o. od 23.03.2014.g. (l. 23), u dopis – poziv na plaćanje PRO-SINORG d.o.o. upućen tužitelju (l. 24), u dopis MINI MAJOR d.o.o. od 27.03.2014.g., sačinjen po odvjetniku Ivanu Dodigu (l. 25-26), u poziv MINI MAJOR d.o.o. na potpis ugovora o cesiji upućen tužitelju, zaprimljen kod tužitelja 12.05.2014.g. (l. 27), u rješenje Financijske agencije br. Klasa UP-I/110/07/14- 01/6192, Ur. br. 04-06-14-6192-23 od 24.04.2014.g. (l. 28-30, 44-46), u prijedlog MINI MAJOR d.o.o. od 19.02.2014.g. za otvaranje redovnog postupka predstečajne nagodbe (l. 31), u e-mail poruku Raiffeisenbank Austria d.d. od 31.07.2014.g. upućenu tužitelju (l. 32), u potvrdu Privredne banke Zagreb d.d. o izvršenom nalogu za nacionalna plaćanja u kunama za plaćanje iznosa od 1.235.000,00 kn dana 13.10.2014.g. (l. 33), u izvadak iz sudskog registra za MINI MAJOR d.o.o. (l. 47-51), u suglasnost povjerenika predstečajne nagodbe, OP s navedenim datumom 15.05.2014.g. za sklapanje Ugovora o cesiji br. 646/14 na iznos 1.235.000,00 kn (l. 51), u rješenje ovog suda br. Tt-17/869-1 od 10.01.2017.g. (l. 73-74) u rješenje ovog suda br. Tt-17/896-1 od 10.01.2017.g. (l. 75), u ispis izvatka iz sudskog registra za društvo ZAGREB JADRAN d.o.o. (l. 76-78), u povijesni izvadak iz sudskog registra za MINI MAJOR d.o.o. (l. 79-87), u povijesni izvadak iz sudskog registra za ZAGREB JADRAN d.o.o. (l. 92-95), u povijesni izvadak iz sudskog registra za PRVI FAKTOR d.o.o. u likvidaciji (l. 96-105), u povijesni izvadak iz sudskog registra za ZAGREB JADRAN d.o.o. (l. 109-115, 117-123), u povijesni izvadak iz sudskog registra za EUROMEAT d.o.o. (l. 126-128, 140-142, 149-151), u povijesni izvadak iz sudskog registra za EUROMEAT d.o.o. (l. 159-163), u povijesni izvadak iz sudskog registra za TOP MEAT d.o.o. (l. 164-167), u Ugovor o faktoringu br. FA-HR-165/10 od 29.10.2013.g. zaključen između MINI MAJOR d.o.o. i PRVI FAKTOR d.o.o. (l. 184- 199), u povijesni izvadak iz sudskog registra za TOP MEAT d.o.o. (l. 203-209), u povijesni izvadak iz sudskog registra za IMP-IVANEČKI MESNI PROIZVODI d.o.o. (l. 214-217, 228-231, 236-239, 270-273, 336-339), u dio e-mail poruke ŽP (PRVI FAKTOR d.o.o.) od 31.10.2014.g. (l. 285), u e-mail poruku zamjenika sanacijskog upravitelja tužitelja, AP od 03.11.2014.g. upućenu BP (PRVI FAKTOR d.o.o.) – l. 285, u primjerak ugovora o cesiji (l. 286-287), u povijesni izvadak iz sudskog registra za PRO-SINORG d.o.o. i njegove sljednike:

SINTAKSA TRADE d.o.o., COR DE LA BRYERE d.o.o. i FULL TRADE d.o.o. (l. 292- 318).

44. Saslušani su kao svjedoci, KP na ročištu **.**.2025.g. i ŽP na ročištu 10.04.2025.g.

45. Izvršen je uvid u spis ovog suda br. Stpn-431/2014 na ročištu 10.04.2025.g.

46. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a svaki posebno i u svojoj međusobnoj vezi.

47. Tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje ništetnosti je osnovan.

48. Tužitelj u ovom predmetu traži utvrđenje ništetnosti, podredno pobojnosti ugovora o cesiji br. 646/14 od 25.04.2014.g. sklopljenog između 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. kao cedenta, 2. tuženika, tada PRVI FAKTOR d.o.o. kao cesionara i tužitelja, KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA kao cesusa kojim je 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. prenio na 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o. svoje potraživanje koje je imao prema tužitelju u ukupnom iznosu od 1.235.000,00 kuna iz Ugovora o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica kojim je između tužitelja kao naručitelja i 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. kao isporučitelja, ugovorena isporuka i montaža 5 komada stomatoloških jedinica u ukupnoj vrijednosti od 1.235.000,00 kn (uključen PDV).

49. Nije sporno:

1. sklapanje Ugovora o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica 04.10.2013.g. između tužitelja kao naručitelja i 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. kao isporučitelja, izvršenje posla i visina potraživanja 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. proisteklog iz tog ugovora o javnoj nabavi, u iznosu od 1.235.000,00 kn, 2. sklapanje ugovora o cesiji 10.12.2013.g. između 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. kao cedenta i društva PRO-SINORG d.o.o. kao cesionara kojim je 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. potraživanje u iznosu od 1.235.000,00 kn prenio na društvo PRO- SINORG d.o.o. Zagreb,

3. sklapanje ugovora o cesiji 23.12.2013.g. između 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. kao cedenta i Raiffeisenbank Austria d.d. kao cesionara kojim je 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. prenio na ovu banku, kao cesionara, sva potraživanja koja ima prema tužitelju na temelju Ugovora o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica od 04.10.2013.g.,

4. sklapanje ugovora o cesiji br. 646/14 s naznačenim datumom 25.04.2014.g. između 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. kao cedenta i 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o. kao cesionara kojim je 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. prenio potraživanje u iznosu od 1.235.000,00 kn iz Ugovora o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica od 04.10.2013.g. - na 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o.,

5. da je povjerenik predstečajne nagodbe (koja je otvorena rješenjem FINE od 24.04.2014.g.) nad 1. tuženikom MINI MAJOR d.o.o., OP dao suglasnost za sklapanje ugovora o cesiji br. 646/14 na iznos od 1.235.000,00 kn,

6. da je prema tekstu ovih ugovora o cesijama došlo do višestrukog prijenosa iste tražbine nakon dospjeća tužiteljeve obveze prema pravnom predniku 1. tuženika, 7. da je tužitelj primio obavijest o cesiji od Raiffeisenbank Austria d.d., 8. da je tužitelj platio dana 13.10.2014.g. iznos od 1.235.000,00 kn cesionaru Raiffeisenbank Austria d.d. po ugovoru o cesiji od 23.12.2013.g. kojim je 1. tuženik, tj. prednik 1. tuženika, prenio potraživanje cesionaru Raiffeisenbank Austria d.d. koje je imao prema tužitelju s osnove Ugovora o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica od 04.10.2013.g. u iznosu od 1.235.000,00 kn,

9. da je od 3 ugovora o cesiji istog potraživanja od 1.235.000,00 kn, tužitelj kao cesus potpisao samo predmetni ugovor o cesiji br. 646/14 s naznačenim datumom 25.04.2013.g.,

10. da se među strankama vodi parnica pred ovim sudom u predmetu br. P- 1376/2015 između 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o. kao tužitelja protiv KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA, Zagreb kao tuženika u kojoj 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. traži isplatu po predmetnom spornom ugovoru o cesiji br. 646/14 s datumom 25.04.2014.g. (preostalog iznosa od 432.266,97) i u kojoj je donijeto rješenje o prekidu postupka do okončanja ove parnice i

11. da je između prednika 1. tuženika, tj. između MINI MAJOR d.o.o. i 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o. 29.10.2013.g. sklopljen ugovor o faktoringu br. FA HR 165/10 (l. 184-199).

50. Sporna je ništetnost, podredno pobojnost predmetnog ugovora o cesiji br. 646/14 s naznačenim datumom 25.04.2014.g., te je sporno vrijeme zaprimanja obavijesti od 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. o ugovoru o cesiji sklopljenom s društvom PRO-SINORG d.o.o., te poziva na plaćanje društva PRO-SINORG d.o.o., kao i dopisa odvjetnika Ivana Dodiga od 27.03.2014.g. s obzirom da na navedenim pismenima nema prijamnog štambilja tužitelja.

51. Kronologija postupanja stranaka i trećih prema navodima stranaka i navodima na samim pismenima je slijedeća:

1. 04.10.2013.g. - Ugovor o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica sklopljen između tužitelja kao naručitelja i 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. kao isporučitelja,

2. 29.10.2013.g. 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. sklapa ugovor o faktoringu br. FA HR 165/10 s 2. tuženikom PRVI FAKTOR d.o.o. (l. 184-199),

3. 10.12.2013.g. 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. kao cedent sklapa ugovor o cesiji s društvom PRO-SINORG d.o.o. kao cesionarom,

4. 23.12.2013.g. 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. kao cedent sklapa ugovor o cesiji s Raiffeisenbank Austria d.d. kao cesionarom,

5. 09.01.2014.g. tužitelj zaprima dopis Raiffeisenbank Austria d.d. i 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. od 23.12.2013.g. – „OBAVIJEST U SKLADU S ČLANKOM 82. ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA“ kojim ga oni izvješćuju o sklapanju Ugovora o cesiji od 23.12.2013.g. i o dozvoli cedentu MINI MAJORU d.o.o. da do opoziva naplaćuje od cesusa KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA sva potraživanja koja su ovim ugovorom prenesena na cesionara Raiffeisenbank Austria d.d. – prema čl. 3. tog ugovora o cesiji, te kojim tužitelja izvješćuju da će opoziv ovlaštenja (poziv na plaćanje) uputiti tužitelju u pisanom obliku preporučenom poštom ili osobnom dostavom, te da je od tog trenutka obavezan sva svoja dugovanja prema MINI MAJOR d.o.o. uplaćivati u korist transakcijskog računa Raiffeisenbank Austria d.d. (l. 20-21),

6. 07.02.2014.g. tužitelj zaprima obavijest Raiffeisenbank Austria d.d. o opozivu ovlaštenja prema čl. 3. Ugovora o cesiji od 23.12.2013.g. i poziv tužitelju na plaćanje cesionaru Raiffeisenbank Austria d.d. po Ugovoru o cesiji od 23.12.2013.g. - Prilog I.

- opoziv ovlaštenja i poziv na plaćanje Raiffeisenbank Austria d.d. (l. 22),

7. 19.02.2014.g. 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. podnosi FINI prijedlog za otvaranje redovnog postupka predstečajne nagodbe u kojem navodi da ukupni iznos obveza 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. na dan podnošenja prijedloga iznosi - 27.224.763,03 kn (l. 31),

8. u ožujku 2014.g. – prema datumu dopisa: 23.03.2014.g. tužitelj dobiva poziv 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. na plaćanje potraživanja prema ugovoru o cesiji (koji prema navodu u tom dopisu 1. tuženik dostavlja tužitelju, tj. moli tužitelja da ga zaprimi, kao i poziv na plaćanje - ugovor o cesiji s PRO-SINORG d.o.o., uz poziv na plaćanje od strane PRO-SINORG d.o.o. (l. 23-24),

9. 27.03.2014.g. dopis punomoćnika 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o., odvjetnika Ivana Dodiga kojim 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. poziva tužitelja da plati potraživanje iz ugovora o javnoj nabavi od 04.10.2013.g. – 1. tuženiku MINI MAJOR d.o.o. kao isporučitelju (l. 25-26),

10. 24.04.2014.g. FINA donosi rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe nad 1. tuženikom, MINI MAJOROM d.o.o.,

11. 12.05.2014.g. 1. tuženik MINI MAJOR d.o.o. poziva tužitelja da potpiše predmetni sporni ugovor o cesiji koji dostavlja tužitelju u privitku ("da krenemo u realizaciju faktoringa") - l. 27,

12. 15.05.2014.g. dana suglasnost za sklapanje Ugovora o cesiji br. 646/14 na iznos 1.235.000,00 kn - od strane povjerenika predstečajne nagodbe, OP (l. 51),

13. u svibnju 2014.g. odnosno 19.05.2014.g. sklapanje predmetnog ugovora o cesiji br. 646/14 između 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. kao cedenta i 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o. kao cesionara,

14. 31.07.2014.g. cesionar Raiffeisenbank Austria d.d. traži od tužitelja informaciju kada će izvršiti plaćanje po ugovoru o cesiji (sklopljenom s Raiffeisenbank Austria d.d.) – l. 32,

15. 13.10.2014.g. tužitelj plaća Raiffeisenbank Austria d.d. iznos od 1.235.000,00 kn (l. 33),

16. 31.10.2014.g. PRVI FAKTOR d.o.o. (ŽP) dostavlja e-mail poruku tužitelju kojom moli od tužitelja dostavu ugovora o cesiji s Raiffeisenbank Austria d.d. i dokaz o tome kada je tužitelj zaprimio obavijest od Raiffeisenbank Austria d.d. i od MINI MAJOR d.o.o. (l. 285),

17. 03.11.2014.g. tužitelj dostavlja e-mail poruku PRVOM FAKTORU d.o.o. (BP) u kojoj tužitelj navodi između ostalog, da ostaje kod svojih navoda iz dopisa od 29.10.2014.g. (l. 285).

52. Predmetnim Ugovorom o cesiji br. 646/14 od 25.04.2014.g. odnosno od 19.05.2014.g. zaključenim između prednika 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. kao cedenta i 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o. kao cesionara, a koji je potpisao i tužitelj, KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA (cesus) je u uvodu navedeno da "Ovim ugovorom Cedent potvrđuje da ustupanjem potraživanja iz Članka 1. ovog Ugovora o Cesiji ne krši odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Zakona o stečaju i stečajnom postupku, da nema dospjelih nepodmirenih obveza prema Državnom proračunu RH kao ni proračunskim fondovima, te da ustupanjem potraživanja iz članka 1. ovog Ugovora ostale vjerovnike ne dovodi u nepovoljniji gospodarski položaj", zatim je čl. 1. određeno da Cedednt ovim ugovorom prenosi na cesionara PRVI FAKTOR d.o.o. svoje potraživanje od cesusa temeljem slijedećih računa: br. 259/M/2013 od 05.12.2013. u iznosu od 328.500,00 kn s datumom dospjeća 21.10.2014. i br. 260/M/2013 od 05.12.2013. u iznosu od 906.500,00 kn s datumom dospjeća 21.10.2014., za tražbinu u ukupnom iznosu od 1.235.000,00 kn, zatim je čl. 2. određeno da cedent odgovara cesionaru za postojanje i naplativost potraživanja iz čl. 1. ovog ugovora odnosno kao solidarni dužnik za naplatu potraživanja po ovom ugovoru, zatim je čl. 3. određeno da cedent jamči cesionaru da potraživanje iz ovog ugovora nije ustupio trećoj osobi (st. 1.), da cedent predaje cesionaru isprave i druge dokaze o ustupljenoj tražbini, te sve instrumente osiguranja plaćanja (st. 2.), da cesus potpisom ovog ugovora potvrđuje osnov i visinu potraživanja u cijelosti (st. 3.), zatim da cedent i cesus potvrđuju da ne postoji zabrana ustupanja potraživanja koje je predmet ovog ugovora, te se prema cesionaru odriču prava osporavanja ovog ugovora te potraživanja iz ugovora iz bilo kojeg razloga (st. 4.), zatim je čl. 4. određeno da se potraživanje cesionara prema cedentu gasi u trenutku kada cesionar naplati ustupljeno potraživanje od cesusa na račun (navodi se bankovni račun) – st. 1., također se prema st. 2. ovog čl. 4. – cesus obvezuje potraživanje iz ovog ugovora ispuniti isključivo cesionaru (na naprijed navedene brojeve žiro računa), a čl. 5. je određeno da se ovaj ugovor o cesiji u odnosu prema cedentu i cesionaru veže za Ugovor o faktoringu br. FA-HR-165/10 od 29.10.2013. (čl. 6. je određena nadležnost suda, čl. 7. broj primjeraka i da se potpisom prihvaćaju prava i obveze).

53. Predmetni ugovor o cesiji br. 646/14 od 25.04.2014.g./19.05.2014.g. vezan je za Ugovor o faktoringu br. FA-HR-165/10 od 29.10.2013.g., na osnovu kojeg je: prema čl. 2. st. 1. tog Ugovora o faktoringu, prednik 1. tuženika, MINI MAJOR d.o.o. prodao i ustupio 2. tuženiku PRVI FAKTOR d.o.o. sva postojeća i buduća potraživanja prema dužniku koja dospiju na naplatu "u periodu, koji počinje sa Početnim Datumom za Potraživanja do pojedinog Dužnika i završava s Konačnim Datumom, zajedno s pripadajućim osiguranjem i drugim sporednim pravima takvih Potraživanja, a K takvo ustupanje prihvaća te mu za to podmiruje cijenu u iznosu, pod uvjetima i u rokovima određenim sukladno s ovim ugovorom",

čl. 7. Ugovora je ugovorena provizija koju duguje Ustupilac Faktoru, kao isplata Faktoru za preuzimanje rizika koji proizlaze iz ustupanja potraživanja u skladu s ovim ugovorom (uključujući s rizicima nepodmirivanja potraživanja prema pojedinom dužniku do visine možebitnog osiguranog iznosa) koja provizija se obračunava: a) u slučaju ako protuvrijednost u obračunskoj valuti svih potraživanja prema takvom dužniku, potvrđenih u tekućoj kalendarskoj godini u vrijeme obračuna nije dostigla 80% predviđenog godišnjeg opsega prodaje, određenog za takvog dužnika u prilogu A ovom ugovoru, u visini dijela (postotka) od glavnice svakog potvrđenog potraživanja koji je određen u prilogu A ovom ugovoru, uvećan za 0%, b) u slučaju ako protuvrijednost u obračunskoj valuti svih potraživanja prema takvom dužniku, potvrđenih u tekućoj kalendarskoj godini u vrijeme obračuna dostigne 80%, ali ipak ne prekorači 120% predviđenog godišnjeg opsega prodaje, određenog za takvog dužnika u prilogu A ovom ugovoru, u visini dijela (postotka) od glavnice svakog potvrđenog potraživanja koji je određen u prilogu A ovom ugovoru, odnosno c) u slučaju ako protuvrijednost u obračunskoj valuti svih potraživanja prema takvom dužniku, potvrđenih u tekućoj kalendarskoj godini u vrijeme obračuna prekorači 120% predviđenog godišnjeg opsega prodaje, određenog za takvog dužnika u prilogu A ovom ugovoru, u visini dijela (postotka) od glavnice svakog potvrđenog potraživanja koji je određen u prilogu A ovom ugovoru, umanjen za 0%, a u svakom slučaju uvećan za iznos svih poreza koje je Faktor dužan u vezi s tim podmiriti, zatim je čl. 17. Ugovora je određena isplata cijene pa je tako čl. 17. st. 1. određeno da pod uvjetima određenim u ovom članku, pripada Ustupiocu za svako potvrđeno potraživanje cijena koja je jednaka glavnici potvrđenog potraživanja, umanjena za: 1) iznos svih pripadajućih poreza sukladno važećim zakonskim i podzakonskim propisima koje je Faktor dužan obračunati i podmiriti od iznosa potvrđenog potraživanja ili cijene i 2) za iznos troškova koje Faktor ima u vezi s ustupanjem takvog potraživanja, i nisu obuhvaćeni u troškovima koje je Ustupilac dužan nadoknaditi Faktoru "u skladu s nekom drugom odredbom ovog ugovora",

čl. 17. st. 2. je određena dospjelost obveze Faktora – prvi slijedeći radni dan nakon dana kada Faktor može nesporno ustanoviti da je glavnica potvrđenog potraživanja podmirena u skladu sa čl. 23, a pri tom se u slučaju djelomičnog podmirenja smatra za dospio dio cijene u visini dijela glavnice potvrđenog potraživanja, koje se pri takvom ispunjenju smatra za podmireno,

čl. 17. st. 3. je određeno da bez obzira na prijašnji stavak, dospijeva obveza podmirenja cijene iz stavka jedan ovog članka (ili njenog do tada nedospjelog preostatka) za potvrđeno potraživanje na dan koji je 120 dana nakon dana dospjelosti potvrđenog potraživanja, ali samo do visine slobodno osiguranog iznosa za dužnika takvog potvrđenog potraživanja, a

prema čl. 17. st. 4. – na dan dospjelosti pojedinog iznosa cijene u skladu s prijašnjim stavcima, Faktor upisuje iznos svoje obveze iz tog temelja u dobro Ustupioca na obračunskom računu,

čl. 17. st. 5. je određeno, da se izbjegnu sumnje, Faktor je izričito suglasan da se s upisom svakog iznosa cijene u dobro Ustupioca na obračunskom računu (uključujući sa svakim iznosom cijene koja dospije u podmirenje u skladu s trećim stavkom ovog članka) možebitni negativni saldo na obračunskom računu od kojega se u skladu s ovim ugovorom obračunavaju kamate, smanji za protuvrijednost u obračunskoj valuti takvog iznosa,

zatim je čl. 18. određeno da Ustupilac smije zahtijevati da mu Faktor podmiri iznos jednak dijelu cijene za pojedino potvrđeno potraživanje prema određenom dužniku kao premošćujuće financiranje do dospjelosti cijene za takvo potvrđeno potraživanje u skladu s prijašnjim člankom, te se Faktor obvezuje u 3 radna dana po primitku zahtjeva iz prijašnjeg stavka i pod uvjetima da nijedna od stranaka prije toga nije otkazala ovaj ugovor u skladu sa čl. 21. i 22. ovog ugovora, podmiriti Ustupiocu zahtijevani iznos premošćujućeg financiranja, ali najviše u iznosu pri kojem po stanju na dan podmirenja: 1. svota protuvrijednosti u obračunskoj valuti izračunata na takav dan podmirenja od svih iznosa koji su bili podmireni kao premošćujuće financiranje u vezi s potvrđenim potraživanjima prema istom dužniku i još nisu bili podmireni u skladu s četvrtim stavkom prijašnjeg stavka ne prekoračuje limit financiranja za takvog dužnika i 2. negativni saldo na obračunskom računu ne prekoračuje ukupni limit financiranja,

zatim je čl. 19. Ugovora određeno da ako Ustupilac Faktoru ne da drugačije naputke, Faktor će Ustupiocu podmiriti svaki iznos pozitivnog salda na obračunskom računu i bez posebnog zahtjeva Ustupioca u roku 30 radnih dana,

dok je čl. 20. Ugovora određeno da bez obzira na ostale odredbe ovog ugovora, Faktor nije dužan podmiriti Ustupiocu nijedan iznos ako ocijeni da će negativni saldo obračunskog računa (bilo zbog terećenja, bilo zbog odustajanja od kupnje nekog spornog potraživanja ili iz nekog drugog razloga) prekoračiti ukupni limit financiranja, čl. 21. su ugovoreni uvjeti otkaza ugovora pa je između ostalog, st. 1. određeno da svaka stranka može u svako vrijeme s obaviješću drugoj strani otkazati ugovor, posebice u slučajevima kada K samostalno ocijeni da postoji opasnost od neizvršenja obveza Ustupioca ili Dužnika, „da prijeti nesposobnost plaćanja ili pokretanja stečaja ili likvidacije nad Ustupiocem ili dužnikom“, "da K nema interesa za održavanjem na snazi ovog Ugovora", kao i u svim drugim situacijama koje bi mogle bitno utjecati na sposobnost Ustupioca ili Dužnika da izvrše svoje obveze (st.

2. je određen Konačni datum – 8 dana nakon obavijesti na koji se prema st. 3.: 1. postoci financiranja i apsolutni limit financiranja do svih dužnika, smanjuju na 0, te 2. ugovor se smatra raskinutim glede ustupanja i prodaje svih potraživanja koja dospiju u naplatu po konačnom datumu, a st. 6. je određeno da otkaz ugovora ne utječe na postojanje obveza Ustupioca po ovom ugovoru za koje nije izričito navedeno da prestaju važiti, zatim,

prema čl. 22. st. 5. Faktor može u svako vrijeme učiniti dospjelim tražbine po ovom Ugovori i odmah zatražiti njihovo ispunjenje bez ostavljanja bilo kakvog naknadnog/dodatnog roka aktiviranjem danih instrumenata osiguranja, a posebice u slučajevima „kada ocijeni da postoji opasnost od neizvršenja obveza, da prijeti nesposobnost plaćanja odnosno pokretanja stečaja ili likvidacije“, kao i u drugim situacijama koje bi mogle bitno utjecati na sposobnost nekog od obveznika da izvrši svoje obveze,

čl. 27. određeno je kada se isplate smatraju podmirenim pa se st. 1. određuje da se svaki iznos koji Ustupilac mora podmiriti Faktoru smatra podmirenim ako ga Faktor primi podmirenog od Ustupioca ili od druge osobe na račun (koji se navodi) i može ga zadržati bez odbitka poreza ili troškova, a st. 2. se određuje da se svaki iznos koji Faktor mora podmiriti Ustupiocu, smatra podmirenim ako ga Ustupilac primi podmirenog na račun (koji se navodi), zatim se čl. 28. uređuje prijeboj i podmirenje obveza u različitim valutama, čl. 29. promjena ugovora, čl. 30. – pravo i nadležnost za sporove i čl. 31. – valjanost ugovora, te stupanje na snagu i da ovaj ugovor zamjenjuje do tada važeći ugovor.

54. Svjedok KP, direktor 2. tuženika do 29.05.2014.g. (kako je to razvidno iz podataka, tj. iz izvatka iz sudskog registra), dakle osoba ovlaštena za zastupanje u vrijeme potpisivanja predmetne cesije od strane 2. tuženika, na ročištu 12.02.2025.g. navodi da je on bio 2014.g. u Ljubljani i nije potpisao predmetnu cesiju, te isto, da nije potpisao cesiju, navodi i pravnik 2. tuženika u to vrijeme, ŽP saslušan kao svjedok na ročištu 10.04.2025.g., no iz iskaza oba ova svjedoka je razvidno da je organizacijom posla kod 2. tuženika bilo riješeno potpisivanje ugovora, s time da je svjedok ŽP u svom iskazu 10.04.2025.g. naveo da je on imao punomoć za potpisivanje svih ugovora u slučaju odsutnosti direktora, te u pogledu predmetne cesije, navodi da ju je potpisao netko tko je punomoćnik ili netko tko je imao punomoć od direktora jer se znalo dogoditi da samog direktora nema, a osim toga navodi i da je 2. tuženik imao odluke ("imali smo odluke") u kojima je točno označeno u slučaju odsustva direktora odnosno osobe ovlaštene za zastupanje, tko ima punomoć za potpis ugovora o cesiji (na predočenje dijela iskaza KP u kojem on navodi da ŽP nije imao punomoć za potpisivanje ugovora, svjedok ŽP je naveo – da je on svakako imao punomoć za potpisivanje ugovora kada nije bilo uprave, te da je on i sastavljao te punomoći, kao i da se toga KP, vjerojatno zbog proteka vremena, ne sjeća), također je iz e-mail poruke upravo ŽP od 31.10.2014.g. razvidno da on tužitelja traži obavijesti od Raiffeisenbank Austria d.d. i MINI MAJOR d.o.o., kao i dokaz o zaprimanju istih (l. 285) pa je razvidno da je ovaj svjedok bio upoznat s predmetnom cesijom i da poduzimao radnje prema tužitelju, očito radi naplate cesije, a 2. tuženik u predmetu ovog suda br. P-1376/2015 i traži isplatu po ovoj cesiji br. 646/14.

55. Tužitelj se pozivao na Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a odredbom čl. 14. tog Zakona (NN 91/10, 112/12) je određeno da je obračunsko plaćanje namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja (st. 1.), te da ovršenik – poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima (st. 2.), dok je odredbom čl. 70. st. 4. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13) određeno da od dana objave rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe, Financijska agencija prestaje izvršavati osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na teret dužnika, uključujući i osnove za plaćanje koje se odnose na prioritetne tražbine (određeno je i da Financijska agencija neće prestati izvršavati mjere osiguranja donesene u kaznenom postupku do drugačije odluke tijela koje je mjeru donijelo), a odredbom čl. 70. st. 5. ovog Zakona je određeno da ako Financijska agencija zaprimi osnovu za plaćanje na teret dužnika nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, istu neće evidentirati u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje niti je izvršavati nego će je vratiti podnositelju uz obrazloženje.

56. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10, 112/12) izrijekom ne propisuje ništetnost ugovora kojima bi bio ugovoreno obračunsko plaćanje, tj. kompenzacija, cesija, asignacija, preuzimanje duga i drugi oblici namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja - u uvjetima blokade računa, tj. zabrane isplate i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenika, osim izvršenja naloga na temelju tog Zakona (čl. 3. toč. 10. Zakona je dan pojam "blokade računa": »blokada računa« jest zabrana isplate i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenika, osim izvršenja naloga na temelju ovoga Zakona.).

57. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13) u čl. 14. propisuje ništetnost odredbi ugovora iz čl. 11. (tj. u poslovnim transakcijama među poduzetnicima) i čl. 12. (tj. u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava) ovoga Zakona, i to: u pogledu prava vjerovnika na kamate za kašnjenje s plaćanjem, kojom se isključuje, ograničava ili uvjetuje to pravo vjerovnika na kamate za kašnjenje s plaćanjem ili pravo vjerovnika na posebnu naknadu iz čl. 13. st. 1. Zakona (st. 1.), zatim, činidba ili praksa kojom se određuje datum primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu (st. 2.), zatim odredba ugovora među poduzetnicima kojom je ugovoren rok ispunjenja novčane obveze duži od 360 dana i odredba ugovora između poduzetnika i osobe javnog prava u kojem je osoba javnog prava dužnik novčane obveze kojom je ugovoren rok ispunjenja novčane obveze duži od 60 dana (st. 3.), zatim odredba ugovora između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, kojom je ugovoren rok ispunjenja novčane obveze duži od 30 dana ako to nije objektivno opravdano posebnim značajkama i naravi ugovora (st. 4.), zatim odredba ugovora među poduzetnicima kojom je ugovoren: 1. rok ispunjenja novčane obveze duži od 60 dana, 2. rok za pregled predmeta obveze duži od 30 dana, ako na temelju okolnosti slučaja, a posebno trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze, proizlazi da je takvom ugovornom odredbom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu vjerovnika novčane obveze. (st. 5.), zatim odredba ugovora između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, kojom je ugovoren: 1. rok ispunjenja novčane obveze duži od 30 dana, 2. rok za pregled predmeta obveze duži od 30 dana, ako na temelju okolnosti slučaja, a posebno trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze, proizlazi da je takvom ugovornom odredbom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu vjerovnika novčane obveze (st. 6.) i odredba ugovora između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, kojom je ugovorena drugačija stopa kamata od stope zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem (st. 7.), pri čemu se st. 8. određuje da je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba iz st. 1. do st. 6. ovoga članka i ugovornih odredbi o visini stope kamata za kašnjenje s plaćanjem sadržanih u standardiziranim ugovorima, zabrana uporabe takvih ugovornih odredaba u standardiziranim ugovorima te zabrana uporabe drugih ugovornih odredaba u standardiziranim ugovorima, kojima se protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje očigledno neravnopravni položaj u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu vjerovnika novčanih obveza, kolektivni interes vjerovnika novčanih obveza, radi čije zaštite ovlašteni tužitelj može podnijeti tužbu radi zaštite kolektivnih interesa i prava u skladu s odredbama zakona kojim se uređuju pravila parničnog postupka (ovlašteni tužitelj je komorsko i/ili interesno udruženje poduzetnika, te svaka pravna osoba osnovana u skladu sa zakonom koja se u sklopu svoje registrirane ili propisane djelatnosti bavi zaštitom kolektivnih interesa vjerovnika novčanih obveza zajamčenih odredbom st. 8.), a vlada Republike Hrvatske će na prijedlog ministra gospodarstva, uredbom odrediti osobe koje imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa i prava vjerovnika novčanih obveza (st. 9.).

58. Stoga, ovim posebnim zakonima, Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi nije izrijekom propisana ništetnost obračunskog plaćanja pa tako niti ugovorenih cesija, kompenzacija u stanju blokade računa ili insolventnosti.

59. Čl. 16. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi je određeno da insolventnost nastaje kad poduzetnik:

1. postane nesposoban za plaćanje ili

2. postane prezadužen,

a st. 2. je određeno da je poduzetnik nesposoban za plaćanje ako ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele novčane obveze, pri čemu okolnost da je poduzetnik podmirio ili da može podmiriti u cijelosti ili djelomično tražbine nekih vjerovnika, sama po sebi ne znači da je on sposoban za plaćanje, te se prema st. 3. smatra da je poduzetnik nesposoban za plaćanje ako u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u razdoblju duljem od 60 dana, a koje je trebalo na temelju valjanih osnova za plaćanje, bez daljnjeg pristanka poduzetnika, naplatiti s bilo kojeg od njegovih računa dok se prema

st. 4. smatra da je poduzetnik prezadužen ako vrijednost njegove imovine ne pokriva postojeće obveze, pri čemu se neće smatrati da je poduzetnik prezadužen ako se prema okolnostima slučaja može osnovano pretpostaviti da će nastavkom poslovanja uredno ispunjavati svoje obveze po dospijeću i neće se smatrati da je prezaduženo trgovačko društvo osoba, ako je koji od njegovih članova koji solidarno odgovaraju za njegove obveze, fizička osoba.

60. Čl. 15. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi je određeno da nelikvidnost, u smislu ovoga Zakona, nastaje kad poduzetnik ne može u određenom vremenskom razdoblju ispuniti novčane obveze koje dospijevaju u tom razdoblju,

st. 2. je određeno da se smatra se da je poduzetnik nelikvidan ako:

1. više od 60 dana kasni u ispunjenju jedne ili više novčanih obveza, čiji iznos prelazi 20% od iznosa svojih (njegovih) kratkoročnih obveza objavljenih u godišnjim financijskim izvještajima za proteklu financijsku godinu, ili

2. više od 30 dana kasni s isplatom plaće u visini ugovorene plaće te plaćanjem pripadajućih poreza i doprinosa koje je dužan obračunati i uplatiti zajedno s plaćom.«.

61. Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi određeno je da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje,

st. 2. je određeno da se smatra da su za redovno poslovanje nužna plaćanja za:

1. prioritetne tražbine, 2. plaće radnika od dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, 3. operativne troškove poslovanja (električna energija, voda i dr.), 4. nabavu robe i usluga potrebnih za redovno poslovanje, 5. porez na dodanu vrijednost, trošarine, doprinose i druge poreze koji od strane dužnika moraju biti obračunati i plaćeni u skladu s propisima, 6. troškove postupaka pred javnopravnim tijelima, 7. troškove izrade dokumentacije potrebne za pokretanje i provedbu postupka predstečajne nagodbe,

st. 3. je određeno da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale oštećenje ili dovođenje vjerovnika u neravnopravan položaj, te se

u st. 4. navodi da se radnjama iz st. 3. ovoga članka osobito smatraju: preusmjeravanje novčanih i financijskih tijekova na drugu osobu, davanje zajma, isplaćivanje predujma dobiti ili dobiti, isplaćivanje dividende, obavljanje prijenosa prava na treće osobe, osobito na povezana društva,

st. 5. je određeno da je poduzetnik dužan od nastanka nelikvidnosti poduzeti mjere financijskog restrukturiranja radi ponovnog uspostavljanja stanja likvidnosti, st. 6. je određeno da osim redovnih poslova, iz st. 2. ovoga članka, poduzetnik može poduzimati i druge poslove koji su predviđeni kao mjera financijskog restrukturiranja iz st. 5. ovoga članka,

st. 7. je određeno da od trenutka otvaranja postupka predstečajne nagodbe do sklapanja predstečajne nagodbe poduzetnik može obavljati i druga plaćanja i poduzimati druge radnje na temelju prethodno pribavljene suglasnosti povjerenika predstečajne nagodbe, te je

st. 8. određeno da od sklapanja predstečajne nagodbe poduzetnik može poduzimati i poslove koji su sadržani u sklopljenoj predstečajnoj nagodbi.

62. Prema tome, razvidno je da je prednik 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. u vrijeme podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajne nagodbe od 19.02.2014.g. imao 27.224.763,03 kn neizmirenih obveza (na dan 31.01.2014.g.) - l. 31 pa je razvidno da je prednik 1. tuženika bio u stanju nelikvidnosti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o cesiji br. 646/14, 19.05.2014.g. - prema čl. 15. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a također i insolventan prema čl. 16. tog Zakona jer je bio nesposoban za plaćanje i prezadužen.

63. Odredbom čl. 17. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi određeno je da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale oštećenje ili dovođenje vjerovnika u neravnopravan položaj, te ne smije obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje, te se tim radnjama, prema st. 4. cit. čl. 17. Zakona, osobito smatraju: preusmjeravanje novčanih i financijskih tijekova na drugu osobu, davanje zajma, isplaćivanje predujma dobiti ili dobiti, isplaćivanje dividende, obavljanje prijenosa prava na treće osobe, osobito na povezana društva, a predmetni sporni ugovor o cesiji br. 646/14 je upravo takav ugovor kojim se novčana sredstva, i to sredstva prednika 1. tuženika, tj. MINI MAJOR d.o.o. preusmjeravaju na 2. tuženika, te se na taj način sukladno čl. 17. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi – oštećuju drugi vjerovnici, zapravo svi drugi vjerovnici prednika 1. tuženika, dakle vjerovnici onog dužnika koji na dan 19.02.2014.g. u prijedlogu navodi svoj dug od čak 27.224.763,03 kn neizmirenih obveza prema svojim vjerovnicima, uslijed čega je rješenjem Financijske agencije dana 24.04.2014.g. i otvoren postupak predstečajne nagodbe, a nakon otvaranja tog postupka je 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. kao vjerovnik potraživanja prednika 1. tuženika prema tužitelju, tj. vjerovnik potraživanja iz predmetne cesije br. 646/14 - dana 19.05.2014.g. potpisao ovu predmetnu cesiju na kojoj je naznačen datum:

25.04.2014.g., no navodni datum potpisivanja cesije od strane 2. tuženika - 19.05.2014.g. – ne mijenja ovu pravnu situaciju u kojoj prednik 1. tuženika, MINI MAJOR d.o.o. i 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. - zapravo stavljaju 2. tuženika ispred svih drugih vjerovnika i umanjuju imovinu dužnika za iznos na koji je sklopljena cesija i tako osujećuju ostale vjerovnike u mogućnosti naplate njihovih tražbina, sve potpisivanjem predmetne cesije.

64. Iz uvida u spis ovog suda br. Stpn-431/2014 razvidno je da je u tom predmetu donijeto rješenje br. Stpn-431/14 od 17.03.2015.g. kojim se dopušta sklapanje predstečajne nagodbe u postupku nad MINI MAJOR d.o.o. Zagreb, Zvonimira Rogoza 14. OIB 90403797522, te su stranke i potpisale predstečajnu nagodbu koja je sklopljena između prednika 1. tuženika, MINI MAJOR d.o.o. i vjerovnika čije tražbine čine potrebnu većinu iz čl. 63. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, među kojima je i 2. tuženik, PRVI FAKTOR d.o.o. Zagreb, Hektorovićeva 2, OIB: 63278028623, a između ostalog je toč. II. cit. rješenja utvrđeno da je u tom postupku predstečajne nagodbe pod br. Klasa UP-I/110/07/14- 01/6192 - na ročištu održanom dana 13.05.2014.g. doneseno rješenje kojim su utvrđene tražbine vjerovnika, među kojima je i vjerovnik, ovdje 2. tuženik PRVI FAKTOR d.o.o., te je razvidno da se u tablici vjerovnika kao utvrđeni iznos tražbine vjerovnika PRVI FAKTOR d.o.o. navodi iznos od 150.000,00 kn, kao i da je ukupni iznos utvrđenih tražbina dužnika MINI MAJOR d.o.o. - 51.744.559,23 kn.

65. U odnosu na vjerovnika PRVI FAKTOR d.o.o. Zagreb, Hektorovićeva 2, OIB: 63278028623 se dužnik MINI MAJOR d.o.o. obvezuje vjerovniku namiriti tražbinu iz toč. II. ove Nagodbe - smanjenu za 10% otpisa glavnice, tako što će tako smanjenu tražbinu u iznosu od 135.000,00 kn, isplatiti u 120 (stodvadeset) jednakih mjesečnih rata u iznosu od po 1.125,00 kn uvećanu za 4,5% kamata (1. obrok dospijeva 31.03.2017.g. a zadnji, 120. obrok dospijeva 28.02.2027.g.).

66. Prema tome, razvidno je da je 2. tuženik prijavio tražbinu od 150.000,00 kn i da je ista priznata, tj. utvrđena, te u pogledu koje je sklopljena predstečajna nagodba kao i u odnosu na ostale vjerovnike pa tako 2. tuženik s jedne strane za iznos tražbine od 150.000,00 kn sklapa predstečajnu nagodbu za vrijeme koje - s druge strane sklapa i predmetnu cesiju br. 646/14 prema kojoj preuzima potraživanje dužnika predstečajne nagodbe u iznosu od 1.235.000,00 kn, pozivajući se na Ugovor o faktoringu br. FA- HR-165/10 od 29.10.2013.g. po slovu kojeg je 2. tuženik kupio potraživanja od 1. tuženika, po cijeni iz čl. 17. tog ugovora i koja pripada 1. tuženiku, te koja je za svako potvrđeno potraživanje - cijena koja je jednaka glavnici potvrđenog potraživanja, umanjena za poreze i troškove iz čl. 17. st. 1. tog Ugovora i koja se upisuje na dan dospjelosti (dan kada Faktor može nesporno ustanoviti da je glavnica potvrđenog potraživanja podmirena od strane nekog dužnika) u dobro 1. tuženika, te se tako prema ovom ugovoru vodi saldo koji može biti pozitivni ili negativni (ako ne dođe do naplate nekog potraživanja) pa je ovaj ugovor dvostrani ugovor prema kojem i 2. tuženik ima potraživanja prema 1. tuženiku i 1. tuženik ima potraživanja prema 2. tuženiku, međutim, 2. tuženik nije tijekom postupka uopće naveo, osim što se ugovor o cesiji br. 646/14 poziva na ugovor o faktroingu - koja i kolika je njegova tražbina iz Ugovora o faktoringu i koja je onda realna podloga i stvarni osnov same predmetne sporne cesije, tj. prijenosa potraživanja predmetnom spornom cesijom, tim više jer u postupku predstečajne nagodbe, 2. tuženik prijavljuje tražbinu od 150.000,00 kn, a prema spornoj cesiji bi onda imao u odnosu na 1. tuženika - tražbinu u iznosu od 1.235.000,00 kn, a 2. tuženika nije ništa priječilo da tijekom postupka dostavi dokaze o tome da doista i ima tražbinu iz određene osnove prema 1. tuženiku koji mu je u ovom navedenom iznosu, prema ovoj cesiji, cedirao svoje potraživanje, a što 2. tuženik, protivno čl. 219. ZPP-a nije učinio niti je u postupku predstečajne nagodbe prijavio potraživanje u iznosu od 1.235.000,00 kn koje bi proizašlo iz navedenog Ugovora o faktoringu koji prema čl. 31. tog Ugovora o faktoringu zamjenjuje raniji važeći ugovor o faktoringu koji je bio sklopljen među istim strankama.

67. Čl. 22. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13), dakle u vrijeme sklapanja predmetne cesije je bilo određeno da je u postupku predstečajne nagodbe, dužnik dužan jednako postupati prema svim vjerovnicima istog položaja i ne poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale dovođenje vjerovnika u nejednaki položaj, te dužnost ovakvog postupanja predstavlja načelo propisano ovim Zakonom, načelo jednakog postupanja prema vjerovnicima, a potpisivanjem predmetnog spornog ugovora o cesiji br. 646 – prednik 1. tuženika, MINI MAJOR d.o.o. je povrijedio ovo načelo jer je svoje potraživanje u iznosu od čak 1.235.000,00 kn ustupio samo jednom vjerovniku, i tako samo njemu omogućio stjecanje i naplatu tražbine u navedenom iznosu, odjednom i odmah (po navedenom dospjeću), i to u situaciji u kojoj se u predstečajnoj nagodbi ostali vjerovnici namiruju u smanjenom iznosu za 10% i 20% glavnice, uz niže kamate ili uz potpuni otpis kamata, i to još u razdoblju od 10 godina od pravomoćnosti predstečajne nagodbe, tj. sve do 2027.g.

68. Stoga je ovaj ugovor o cesiji br. 646/14 – ništetan jer je protivan prisilnom propisu čl. 17. st. 3. i 4. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13) i također i čl. 22. cit. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, te s tim u vezi je ovaj ugovor o cesiji br. 646/14 – ništetan i prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), a kojom odredbom je određeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva - ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

69. Također je ovaj ugovor o cesiji br. 646/14 protivan i moralu društva uslijed dvostrukog postupanja prednika 1. tuženika MINI MAJOR d.o.o. u odnosu na 2. tuženika i u odnosu na druge vjerovnike prednika 1. tuženika jer ugovaranjem cesije potraživanja u iznosu od 1.235.000,00 kn u situaciji nelikvidnosti i neizmirenih obveza, tj. potraživanja vjerovnika od 27.224.763,03 kn (prema prijedlogu samog prednika 1. tuženika, tj. MINI MAJOR d.o.o. od 19.02.2014.g. - l. 31), a prema utvrđenim tražbinama u postupku predstečajne nagodbe, potraživanja u ukupnom iznosu - ne od 27.224.763,03 kn nego od 51.744.559,23 kn, te pristanak 2. tuženika na takvu cesiju u navedenoj situaciji, kako bi upravo njemu pripala tražbina i kako bi upravo 2. tuženik i samo 2. tuženik - od svih ostalih vjerovnika polučio sigurnu naplatu jer bi potraživanje onda bilo isplaćeno iz državnog proračuna, čini ovaj ugovor protivan moralu društva, a također i protivan načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, kojom odredbom je određeno da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, pri čemu je 2. tuženik trebao i mogao znati u navedenim okolnostima nelikvidnosti prednika 1. tuženika i postupka predstečajne nagodbe u kojem je i sam sudjelovao - da se ugovaranjem ovakve cesije krši ovo navedeno načelo (zbog čega se ne može pozivati na čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima jer je sudjelovao u postupku predstečajne nagodbe i jer je morao znati da potpisivanjem cesije krši navedeno načelo), a 2. tuženik bi se svakako i s obzirom na činjenicu da se bavi faktoringom i u slučaju da se postupak predstečajne nagodbe nije provodio ili da on, 2. tuženik nije u njemu sudjelovao, svakako trebao uvjeriti pažnjom dobrog gospodarstvenika o tome kakvo je stanje obveza i potraživanja njegovog suugovarača iz faktoringa, tim više jer je s njim imao i od ranije sklopljen ugovor o faktoringu, te nikakva preambula u kojoj se navodi da 1. tuženik ne krši odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Zakona o stečaju i stečajnom postupku, nema dospjelih nepodmirenih obveza prema Državnom proračunu RH kao ni proračunskim fondovima i da ustupanjem potraživanja ostale vjerovnike ne dovodi u nepovoljniji gospodarski položaj

– ne može opravdati i nadomjestiti nedostatak ove dužne pažnje (pogotovo u situaciji u kojoj je i sam 2. tuženik sudjelovao u postupku predstečajne nagodbe).

70. U suglasnosti za sklapanje ugovora "o cesiji br. 646/14 na iznos od 1.235.000,00 hrk" s navedenim datumom 15.05.2014.g. (l. 51) - se navodi da se suglasnost daje zbog "nedostatka likvidnih sredstava i nemogućnosti prijevremene naplate istih, a s namjerom financiranja operativnih troškova sukladno Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi", te se ova suglasnost poziva na čl. 17. st. 7. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kojim je određeno da od trenutka otvaranja postupka predstečajne nagodbe do sklapanja predstečajne nagodbe, poduzetnik može obavljati i druga plaćanja i poduzimati druge radnje na temelju prethodno pribavljene suglasnosti povjerenika predstečajne nagodbe (st. 1. propisuje da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje, st. 2. se određuje što se smatra da su nužna plaćanja za redovno poslovanje: 1. prioritetne tražbine, 2. plaće radnika od dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, 3. operativni troškovi poslovanja (električna energija, voda i dr.), 4. nabava robe i usluga potrebnih za redovno poslovanje, 5. pdv, trošarine, doprinosi i drugi porezi koji od strane dužnika moraju biti obračunati i plaćeni u skladu s propisima, 6. troškovi postupaka pred javnopravnim tijelima, 7. troškovi izrade dokumentacije potrebne za pokretanje i provedbu postupka predstečajne nagodbe), no nikakvi operativni troškovi, tj. troškovi električne energije, vode pa ni drugi nabrojeni u st. 7. navedene odredbe čl. 17. - ne mogu biti razlog postupanja protivno odredbi st. 3. i st. 4. iste odredbe čl. 17., te čl. 22. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi pa ovaj ugovor o cesiji br. 646/14 - nikakva "suglasnost" pa ni suglasnost povjerenika predstečajne nagodbe, ne može učiniti valjanim.

71. Isto tako, činjenica potpisa ugovora o cesiji br. 646/14 od strane samog tužitelja ne daje pravo 2. tuženiku na potraživanje jer je cesija ugovor (čl. 80. Zakona o obveznim odnosima) koji se sklapa između cedenta i cesionara, te dužnik nije ovlašten prenositi tražbinu svog vjerovnika (prema čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima za ustup tražbine nije niti potreban pristanak dužnika), tako da potpis tužitelja kao dužnika ne proizvodi pravni učinak i takav potpis, također ne može ovaj ništetan ugovor o cesiji osnažiti, tj. učiniti ga valjanim.

72. Stoga je temeljem čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), u vezi čl. 17. st. 3. i 4. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13) utvrđeno da je predmetni ugovor o cesiji br. 646/14 ništetan.

73. Tužitelj je imao trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (tbr. 7 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), zastupanja na ročištu 14.01.2016.g., 21.03.2017.g., 22.04.2021.g., 26.05.2021.g., te 12.03.2025.g. u iznosu od po 100,00 EUR (tbr. 9 toč. 5 odvj. tar. NN 138/23) – odgode prije početka raspravljanja (na ročištu 26.05.2021.g. također odgoda prije početka raspravljanja jer su dani dokazni prijedlozi, te je donijeto rješenje o dokaznim prijedlozima – što se ne može smatrati raspravljanjem o procesnim pitanjima u smislu Zakona o parničnom postupku, kao što su napr. raspravljanje o povratu u prijašnje stanje, o interesu umješača za stupanje u parnicu i sl. pa se treba primijeniti tarifni broj 9. toč. 5. kao za odgodu prije početka raspravljanja, bez obzira na to što je na tom ročištu zaključen prethodni postupak), sastava podneska od 23.12.2020.g. kojim tužitelj predlaže nastavak postupka s obzirom na sljedništvo TOP MEAT d.o.o. (sljedništvo u odnosu na 1. tuženika) u iznosu od 50,00 EUR (tbr. 8 toč. 4 odvj. tar. NN 138/23), sastava podneska od 27.01.2025.g. u iznosu od 500,00 EUR (tbr. 8 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), zastupanja na ročištu 13.02.2025.g. i 10.04.2025.g. u iznosu od po 500,00 EUR (tbr. 9 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), pdv-a 25% u iznosu od 637,50 EUR, sudske pristojbe na tužbu u plaćenom i potrebnom iznosu od 313,22 EUR te na ovu presudu u iznosu od 156,61 EUR (50% u el. obliku), te mu je ovaj trošak i dosuđen temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a.

74. Trošak sastava podneska od 08.07.2017.g. tužitelju nije dosuđen jer podnesak tog datuma nije podnesen, a za sastav podneska od 08.09.2017.g. kojim tužitelj dostavlja punomoć, tužitelju ne pripada trošak jer je tužitelj punomoć trebao dostaviti već uz tužbu, tako da ovaj trošak nije bio potreban, sukladno čl. 155 ZPP-a, a isto tako tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 28.01.2020.g. i od 30.10.2020.g. jer tužitelj u njima ništa novo ni odlučno ne navodi (ponavlja što traži tužbom, i daje navode o prekidima i nastavcima postupka s obzirom na brisanja sljednika 1. tuženika, te zbog proglašene epidemije).

U Zagrebu, 16. svibnja 2025.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA

tužitelju po pun

1. tuženiku izravno

2. tuženiku po pun.