Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-183/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, po sucu toga suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB:38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik iz GRGIĆ & PARTNERI odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 15. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku "Hrvatskom uredu za osiguranje", Zagreb, Martićeva 73, OIB:38922958547 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:8439756623 isplati iznos od 11.650,51 eur zajedno s zateznom kamatom koja teče od tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i troškove sudskog postupka zajedno s zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje troškove postupka u iznosu od 250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je naveo da je dana 21. travnja 2003. došlo do prometne nesreće na cesti D-8 iznad Promajne, koju je prouzročio DU, kao vozač osobnog automobila VW Golf reg. oznaka [registarska oznaka] nacionalne oznake serijski broj police osiguran kod "Euroherc osiguranja" u kojem se još nalazio RU kada je uslijed neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad automobilom i prešao na lijevu stranu kolnika te njegovim prednjim dijelom udario u osobni automobil Fiat Punto reg. oznaka [registarska oznaka] osiguran kod "Euroherc osiguranja" serijski broj police: [broj police] kojim je upravljala ŠU te da je kao suputnik u vozilu Fiat Punto osiguranik tužitelja AU zadobio teške tjelesne ozljede. Naveo je da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj K-149/03 od **.**.2003. DU proglašen krivim za nastali štetni događaj. Rješenjem HZMO Područnog ureda u Dubrovniku broj 30609 od 2. lipnja 2014. ispravljenog rješenjem od 9. lipnja 2016. osiguraniku tužitelja AU priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad koja je nastala zbog bolesti 50 % i zbog ozljede izvan rada 50 %. Tužitelj je naveo da je u razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. prosinca 2023. ukupno na ime invalidske mirovine isplaćen iznos od 23.301,01 EUR, odnosno 11.650,51 EUR zbog 50 % ozljede izvan rada. Odštetnim zahtjevom od 2. veljače 2024. zatražio je od tuženika naknadu štete za isplaćene iznose invalidske mirovine u razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. prosinca 2023. u svoti od 11.650,51 EUR, sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ( "Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19, 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO). Tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom stvarnu štetu koju trpi nastale isplatom invalidske mirovine sukladno odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) i članka 161. ZOMO u iznosu od 11.650,51 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ne spori činjenicu nastanka štetnog događaja-prometne nezgode od 21. travnja 2023., činjenicu da je do štetnog događaja došlo krivnjom vozača vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] BiH te da je temeljem te činjenice Hrvatski ured za osiguranje pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Tuženik je naveo da ne spori činjenicu da je osiguranik tužitelja AU u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozlijede, ali osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13, 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP) jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.
3. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.
4. Ovaj sud je postupku je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (str. 5-9 spisa), nalaz od 12. svibnja 2003. (str. 10 spisa), situacijski plan (str. 11-12 spisa), rješenje tužitelja od 2. lipnja 2014. (str. 13-16 spisa), presudu Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj K-149/03 od 17. prosinca 2003. (str. 17-18 spisa), odštetni zahtjev i povratnicu (str. 19-22 spisa), obračun isplaćenih mirovina (str. 23), nalaze i mišljenja vještaka (str. 24-31 spisa), doznake (str. 32-65 spisa) i financijsko vještačenje (str. 84-96).
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zavoda mirovinskog osiguranja, za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine svojem osiguraniku AU u razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 11.650,51 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
7. Tuženik je u postupku priznao svoju pasivnu legitimaciju, činjenicu nastanka štetnog događaja te činjenicu da je do štetnog događaja došlo krivnjom vozača vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], ali je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
8. Među strankama je prvenstveno sporna primjena materijalnog prava - primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 164. stavak 1. ZOMO-a kojom je propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) ili se primjenjuju odredbe članka 27. ZOOP-a kojima je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1. ), da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
9. Za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, pa su slijedom toga u ovom predmetu mjerodavne odredbe ZOOP-a (takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama npr. Rev-1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022.).
10. Tuženik je pravna osoba koja u pravnom prometu s trećim osobama predstavlja udruženje društava za osiguranje sa sjedištem u [adresa] i za svoje članove obavlja poslove utvrđene Zakonom o osiguranju, ZOOP-om, te drugim propisima. S obzirom da odredba članka 27. ZOOP-a govori o društvu za osiguranje, navedenu odredbu treba tumačiti na način da se pod pojmom „društvo za osiguranje“ podrazumijeva i Hrvatski ured za osiguranje kao udruga koja okuplja društva za osiguranje (tako i Županijski sud u Osijeku u odluci poslovni broj Gž-1609/2024 od 12. prosinca 2024.).
11. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavcima 2. i 3. članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.
12. U postupku nije sporno da je tužitelj rješenjem od 2. lipnja 2014. ispravljenog rješenjem od 9. lipnja 2016. priznao svom osiguraniku AU pravo na invalidsku mirovinu počevši od 17. listopada 2013. i to zbog opće nesposobnosti za rad koja je nastala kao posljedica bolesti 50 % i ozljede izvan rada 50%.
13. Iz obračuna isplata tužitelja od 1. veljače 2024. proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku u razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. prosinca 2023. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 23.301,01 EUR te da iznos od 11.650,51 EUR čini 50% toga iznosa.
14. Međutim tužitelj, na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da trpi štetu kako je propisano člankom 27. stavcima 2. i 3. ZOOP-a, odnosno da je razmjerni iznos invalidske mirovine koja se isplaćuje njegovom osiguraniku veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, a koja činjenica se može utvrditi samo provođenjem financijskog vještačenja, koji dokaz tužitelj nije predložio, pa je slijedom toga sud pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Valja dodati da zbog navedenog, sukladno načelu ekonomičnosti, sud nije ulazio u ocjenu osnovanosti ostalih prigovora tuženika u ovom postupku niti je izvodio daljnje dokaze na te okolnosti.
15. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tuženiku na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 200 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Sud nije priznao tuženiku trošak sastava podneska od 14. travnja 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.
U Kutini 16. svibnja 2025.
S u d a c:
Lovorka Grahek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužitelj
2. tuženik po pun.
