REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: Pn-52/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu toga suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika Općine Križ iz Križa, Trg Svetog Križa 5, OIB 94115544733, zastupane po načelniku KE, a on po punomoćniku dipl. prav. AE, i II-tuženika [adresa] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ravnatelju dr ZE, a on po punomoćniku Lani Maria Milić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 14. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenice njenog punomoćnika, i punomoćnika I- tuženika, temeljem čl.335. Zakona o parničnom postupku, 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I U odnosu na I-tuženika Općinu Križ odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se I-tuženiku Općina Križ, Trg svetog Križa 5, 10314 Križ, OIB: 94115544733 i II-tuženiku Dom zdravlja Zagrebačke županije, [adresa], 10430 Samobor, OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno platiti tužiteljici ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.187,57 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.05.2024.god. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se II-tuženiku Dom zdravlja Zagrebačke županije iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana po osnovi naknade štete tužiteljici ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.972,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2024. do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznos od 1.662,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude

16. svibnja 2025. do isplate.

III U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkom II ove presude tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbija se za iznos od 1.215,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.767,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1.1 Tužiteljica ME podnijela je u ovoj parnici tužbu protiv I-tuženika Općine Križ i II-tuženika Doma zdravlja Zagrebačke županije radi naknade štete, koju je pretrpjela u štetnom događaju koji se dogodio 20. siječnja 2024. ispred Doma zdravlja Križ u Križu, ulica Zdeneka Tomičeka 9. Tužiteljica tvrdi kako se nakon izlaska iz Doma zdravlja na prilaznom putu okliznula na neočišćenom snijegu i pala, te zadobila ozljede, koje dokumentira medicinskom dokumentacijom u prilogu tužbe. Tužiteljica upućuje na odredbe čl. 19 Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i odredbe čl. 2, čl. 8, čl. 11, i čl. 22 Zakona o komunalnom gospodarstvu, te navodi da održavanje komunalne infrastrukture predstavlja komunalnu djelatnost koja se kao javna služba obavlja u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, odnosno u ovom konkretnom slučaju I-tuženika Općine Križ, koja je dužna komunalne djelatnosti obavljati na način da se spriječi uzrokovanje štete građanima. Tako je prema čl. 64 Zakona o komunalnom gospodarstvu građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza lokalne jedinice samouprave, odnosno osobe na koju je ta obveza prenesena po odredbama tog Zakona, dok prema čl. 104 istog Zakona predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom propisuje (među ostalim) održavanje čistoće i čuvanje površina javne namjene, uključujući i čišćenje snijega. I na koncu, prema čl. 152 Odluke I-tuženika Općine Križ o komunalnom redu vlasnik ili korisnik stambenog ili poslovnog objekta dužan je uklanjati snijeg i led na dijelu nogostupa koji se nalazi ispred objekta, tako da se osigura prohodnost, što je pak obveza II-tuženika Doma zdravlja Zagrebačke županije.

1.2 Zbog toga tužiteljica pozivom na odredbe čl. 1095 i čl. 1100 st. 1 i st. 2 Zakona o obveznim odnosima tužbenim zahtjevom potražuje solidarno od oboje tuženih pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje kao prava osobnosti, i naknadu materijalne štete zbog tuđe pomoći i njege i troškova liječenja. Tužiteljica se prije pokretanja ove parnice 5. travnja 2024. obratila I-tuženiku Općini Križ i 30. travnja 2024. II-tuženiku Domu zdravlja Zagrebačke županije zahtjevom za naknadu štete, ali su tuženici otklonili svoju obvezu naknade štete. Pozivom na odredbe čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima tužiteljica na utužene iznose potražuje zakonske zatezne kamate tekuće počev od podnošenja ovih odštetnih zahtjeva, odnosno počev od 1. svibnja 2024. do isplate. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev konačno uredila odnosno formulirala podnesku od 20. prosinca 2024. (list 175) u iznosu od 6.187,57 EUR, od čega po osnovi povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje kao prava osobnosti i tuđe pomoći i njege 6.117,57 EUR, te po osnovi troškova liječenja 70,00 EUR. Tužiteljica je potraživala i naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2 U odgovoru na tužbu (list 27-30) I-tuženik Općina Križ jednako kao i II-tuženik Dom zdravlja Zagrebačke županije (list 89-90) otklanjaju svoju odgovornost za štetu. Pri tome I-tuženica Općina Križ u odgovoru na tužbu opširno izlaže svoje obveze u oblasti komunalnih djelatnosti, u svjetlu propisa sadržanih u Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o komunalnom gospodarstvu. Polazeći od mjerodavnih zakonskih propisa, i uzimajući u obzir mjesto štetnog događaja odnosno površinu na kojoj je tužiteljica pala, kako je opisano u tužbi, I-tuženik ističe da se uopće ne radi o komunalnoj infrastrukturi. Ovo stoga što mjesto štetnog događaja u naravi nije nerazvrstana cesta, nego dvorište prema opisu kulture u zemljišnoj knjizi i katastru (list 45-46), i k tome u vlasništvu i posjedu II-tuženika. Zbog toga I-tuženica nije dužna niti ovlaštena na toj površini obavljati bilo kakve radnje odnosno radove, pa tako niti zimi čistiti snijeg. Zato I-tuženica drži da u konkretnom slučaju nema njezine odgovornosti za štetu i predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. S druge strane, II-tuženik Dom zdravlja Zagrebačke županije ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a osim toga osporava da bi tužiteljica uopće bila ozlijeđena na mjestu i na način kako se opisuje u tužbi. Dodaje kako se zapravo radi o „staroj“ ozljedi, jer je tužiteljica još 2010. godine operirala desno koljeno nakon ozljede medijalnog meniska. Predložio je da sud tužbeni zahtjev tužiteljice presudom odbije kao neosnovan, a tužiteljicu obveže na podmirenje troškova postupka.

3 Tijekom postupka sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile, a nakon analize i ocjene tih dokaza, svakog za sebe i svih zajedno, sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, ali samo prema II-tuženiku, i ne u cijelosti u pogledu visine. 4 Saslušana kao stranka, tužiteljica ME (list 207-208) opisala je štetni događaj i svoje liječenje nakon toga. Navodi da je na dan štetnog događaja 20. siječnja 2024. sa djetetom išla stomatologu u Ambulantu u Križu, jer je djetetu trebao stomatolog. Došla je automobilom, parkirala je automobil na obližnjem parkiralištu, i krenula sa kćerkom prema ambulanti. Kada je sa kćerkom došla na kolnik prilaznog puta ispred ulaza u ambulantu, te napravila još dva – tri koraka, okliznula joj se desna noga, pala je na asfaltnu podlogu i tom prilikom joj se „iskrenulo koljeno“. Podloga je bila asfaltirana, a na asfaltu je bio led. Uz puno truda je ustala, ali desna noga joj je „nekako otišla unutra“ a koljeno je bilo u „nekom čudnom položaju“. Šepajući je ušla u ambulantu, pa je dijete bilo u zubarskoj ordinaciji. Nakon toga se iz ambulante polako vratila u automobil, i odvezla kući. Slijedećeg dana suprug ju je radi liječničke pomoći odvezao u KB Dubrava u Zagrebu, gdje su joj preporučili longetu, a nakon toga vježbanje. Radi daljnjeg liječenja predložena joj je fizikalna terapija, te je imala priliku ovu terapiju i provesti, međutim zbog obaveza u obitelji sa četvero djece i u domaćinstvu morala je terapiju otkloniti. Radi liječenja puknuća ligamenta se konzultirala sa više liječnika, pa su joj neki ortopedi predlagali operaciju, a neki su procijenili da ništa ne treba dirati. I sada osjeća bolove, ne može čučnuti, stepenicama se kreće uz teškoće i bolove. Ponekad joj koljeno otekne nakon dužeg hodanja ili stajanja. U početku liječenja kroz vrijeme kada je nosila longetu, kod svakodnevnikh aktivnosti u kući i oko higijenskih potreba pomagali su joj suprug i majka. Kasnije su se te potrebe smanjile, ali trajale su još tri mjeseca. U to vrijeme imala je i jednomjesečnu bebu.

5 Na očevidu 13. ožujka 2025. (list 196-197) tužiteljica je pokazala mjesto pada odnosno mjesto štetnog događaja, što je na licu mjesta po sudu fotografirano sa ukupno 11 fotografija u boji (list 199-204).

6 Upravo na temelju činjenica utvrđenih na očevidu 13. ožujka 2025. odnosno nakon preciznog utvrđenja mjesta pada i ozljeđivanja tužiteljice, dakle mjesta štetnog događaja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na I-tuženicu Općinu Križ neosnovan. Naime, mjesto štetnog događaja nesumnjivo se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište, površine 12326 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu (list 45) i u posjedu (list 46) upravo II-tuženika Doma zdravlja Zagrebačke županije. Takav zaključak proizlazi iz mjesta pada pokazanog po tužiteljici na očevidu, fotografija u prilogu tužbe (list 6-9) izvoda iz katastarskog plana i snimke Geoportala Državne geodetske uprave u prilogu odgovora I-tuženika na tužbu (list 43-44). Općina Križ vlasnik je i kao posjednik upravlja susjednom nekretninom odnosno kčbr. [katastarska čestica] put, površine 5123 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 47-48, 84-85), kako je vidljivo također iz izvoda iz katastarskog plana i snimke Geoportala Državne geodetske uprave u prilogu odgovora I-tuženika na tužbu (list 43-44). U zemljišnoj knjizi I-tuženica Općina Križ uknjižena je kao vlasnica ove zemljišne čestice koja je u zemljišnoj knjizi opisana kao put, i u naravi je nerazvrstana cesta prema Odluci I-tuženice o nerazvrstanim cestama od 22. ožujka 2016. koja je u vrijeme štetnog događaja bila na snazi (list 136-139), i navedena je u popisu nerazvrstanih cesta (list 144). Međutim, kako je tijekom postupka utvrđeno, štetni događaj nije se dogodio na površini ove nekretnine pa je zbog toga presuđeno kao pod točkom I izreke.

7 Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, tužbeni zahtjev tužiteljice temelji se na odredbama čl. 19 st. 1 i st. 2, te čl. 1095 st. 1, i čl. 1100 st. 1 i st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). To stoga jer tužbenim zahtjevom (list 176) tužiteljica potražuje naknadu nematerijalne štete odnosno pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje (kao prava osobnosti), naknadu za tuđu pomoć i njegu potrebnu tijekom liječenja, te naknadu troškova liječenja.

8.1 Radi utvrđivanja visine pravične novčane naknade koja tužiteljici pripada po osnovi povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao i naknade za tuđu pomoć i njegu, proveden je dokaz medicinskim vještačenjima po liječniku vještaku, i to specijalistu ortopedije i traumatologije dr Mladenu Frketiću.

8.2 Vještak dr Mladen Frketić je analizirao medicinsku dokumentaciju tužiteljice i pregledao tužiteljicu, pa u nalazu i mišljenju od 4. prosinca 2014. (list 164-165) navodi da je u štetnom događaju 20. siječnja 2024. tužiteljica zadobila ozljede, i to uganuće desnog koljena i razdor unutarnje pobočne sveze desnog koljena drugog stupnja. Zatim vještak analizom medicinske dokumentacije tužiteljice detaljno rekonstruira tijek liječenja, te iznosi vlastita utvrđenja utemeljena na kliničkom pregledu tužiteljice.

8.3 U mišljenju vještak dr Mladen Frketić navodi da se tijekom liječenja tužiteljica držala preporuka liječnika, ali su i unatoč tome zaostale trajne posljedice. Ove posljedice se sastoje od tzv. medijalne nestabilnosti desnog koljena u lakom stupnju sa labavosti koljena u jednoj ravnini sa pomakom goljenice u odnosu na bedro od 5 mm zbog magnetnom rezonancom utvrđenog djelomičnog razdora unutarnje pobočne sveze, te rascjepa unutarnjeg meniska istog koljena uzrokovanog ozljedom. Pri tome vještak potvrđuje postojanje ranije ozljede, i to rascjepa stražnjeg roga unutarnjeg meniska, koji je djelomice odstranjen 19. travnja 2010. Prema mišljenju vještaka, ova ozljeda je bila takvog opsega da nije mogla utjecati na kasniji integritet preostalog dijela unutarnjeg meniska u smislu njegove čvrstoće, elastičnosti i podložnosti daljnjim oštećenjima. Ovo vještak zaključuje zbog toga što je nakon djelomičnog uklanjanja 2010. godine preostao dovoljan dio stražnjeg roga unutarnjeg meniska koji je uredno obavljao svoju funkciju, sve do štetnog događaja, u kojem je došlo do sasvim nove ozljede. Između štetnog događaja i ove ozljede postoji pozitivna uzročno-posljedična veza. Štetnim događajem tužiteljici je trajno narušeno tjelesno i duševno zdravlje (medijalna nestabilnost desnog koljena u lakom stupnju sa labavosti koljena u jednoj ravnini sa pomakom goljenice u odnosu na bedro od 5 mm), zbog čega će tužiteljica ubuduće u svakodnevnim aktivnostima morati ulagati pojačane napore u omjeru od 10%. Uslijed štetnog događaja tužiteljica je u trenutku ozljeđivanja pretrpjela intenzivan i kratkotrajan tzv. primarni strah. Nakon toga tužiteljica je trpjela tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta dva dana, zatim strah srednjeg intenziteta daljnjih sedam dana, i nakon toga kasni strah još trideset dana, vezano uz ishod liječenja i zaostale posljedice. Tužiteljica je trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta slijedećih deset dana, a nakon toga tužiteljica je još tri mjeseca trpjela bolove slabijeg intenziteta. Kroz vrijeme mirovanja, pri oblačenju, obavljanju kućanskih poslova i pri obavljanju osnovnih životnih potreba tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz vrijeme od mjesec dana po tri sata dnevno, te još dva tjedna po dva sata dnevno. Liječenje tužiteljice je okončano 26. studenoga 2024. Naruženja nema.

8.4 Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr Mladena Frketića jer je vještak u svojem nalazu i mišljenju bio detaljan i uvjerljiv, sistematično je analizirao nespornu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, i tužiteljicu je pregledao. Stranke nisu imale primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka, niti dodatnih pitanja za vještaka.

9 Prema svemu izloženom, primjenom odredaba čl. 1100 st. 1 i st. 2 Zakona o obveznim odnosima tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je djelomice, i to po osnovi povrede prava osobnosti zbog duševnih bolova uslijed trajnih posljedica ozljeda, zbog pretrpljenog straha i zbog pretrpljenih fizičkih bolova za iznos od 4.500,00 EUR. Po osnovi tuđe pomoći i njege sud je primjenom odredaba čl. 1095 st. 1 Zakona o obveznim odnosima tužiteljici dosudio naknadu štete u iznosu od 472,00 EUR. Pri tome sud je tužiteljici dosudio naknadu u iznosu od 4,00 EUR po satu tuđe pomoći i njege, uzimajući u obzir da je prema mišljenju liječnika vještaka tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 118 sati. Na ovaj ukupni dosuđeni iznos pravične novčane naknade te naknade za tuđu pomoć i njegu tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće počev od dana podnošenja II-tuženiku odštetnog zahtjeva 1. svibnja 2024. (list 20) primjenom odredaba čl. 1086 i čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima. U preostalom dijelu za iznos od 1.145,57 EUR tužbeni zahtjev tužiteljice po osnovi povrede prava osobnosti i tuđe pomoći i njege odbijen je kao neosnovan. 10 Kako je već spomenuto, tužiteljica je tužbenim zahtjevom potraživala i naknadu materijalne štete, opisujući je kao „troškove liječenja“ (list 174) u iznosu od 70,00 EUR. Međutim tijekom postupka tužiteljica ni na koji način nije pobliže pojasnila na koje se konkretno troškove ovaj zahtjev odnosi, niti je ponudila bilo kakve dokaze za ovaj dio tužbenog zahtjeva. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 70,00 EUR također odbijen kao neosnovan.

11 Ukupno je tako II-tuženiku Domu zdravlja Zagrebačke županije naloženo da tužiteljici po osnovi naknade štete isplati iznos od 4.972,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbijen za iznos od 1.215,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

12.1 Tužiteljica u sporu nije uspjela u cijelosti, pa je o troškovima postupka sud odlučio primjenom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Kod izračuna uspjeha tužiteljice u sporu u smislu čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku sud polazi od konačno istaknutog tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 6.187,57 EUR (list 176), pa se obzirom na dosuđeni iznos kao u izreci uspjeh tužiteljice može izraziti sa 80% tužbenog zahtjeva. S druge strane, sud je također primjenom čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku uzeo u obzir da je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva tužiteljica uspjela u omjeru od 100%, jer je II-tuženik osporavao ne samo visinu nego i samu osnovu tužbenog zahtjeva. Kada se ovi omjeri uspjeha tužiteljice zbroje, dobija se omjer od 180% koji se dijeli sa dva (pravna osnova i visina), pa preostaje uspjeh tužiteljice u sporu u omjeru od 90%. Kad se zatim od ovog omjera oduzme omjer uspjeha II-tuženika u sporu od 20% preostaje razlika odnosno omjer od 70% u kojem je omjeru II-tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka.

12.2 Tužiteljica je troškovnikom (list 211) potraživala trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.430,10 EUR, od čega po osnovi pristojbi na tužbu 43,58 EUR, pristojbe na presudu 107,64 EUR, po osnovi troška vještačenja 300,00 EUR, po osnovi putnog troška 103,88 EUR, te po osnovi zastupanja prema odredbama odvjetničke Tarife 2.875,00 EUR (sa porezom).

12.3 Primjenom odredaba čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku sud tužiteljici nije priznao kao potreban trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva upućenog I- tuženici Općini Križ u iznosu od 250,00 EUR (sa porezom), jer je u odnosu na I- tuženicu tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti odbijen. Također primjenom istih odredaba sud tužiteljici nije priznao kao potrebne putne troškove u iznosu od 49,48 EUR i 54,40 EUR (ukupno 103,88 EUR) jer je tužiteljica ove troškove svakako mogla izbjeći angažiranjem punomoćnika između odvjetnika s područja ovoga suda, kojih ima dovoljno. Po osnovi zastupanja na očevidu 13. ožujka 2025. tužiteljica je potraživala 500,00 EUR (sa porezom), međutim primjenom Tbr. 8.7 odvjetničke Tarife sud je za ovu stavku zastupanja tužiteljici priznao kao potreban trošak u iznosu od 250,00 EUR (sa porezom).

12.4 Sve druge zatražene troškove u ukupnom iznosu od 2.375,00 EUR (sa porezom) sud je tužiteljici priznao kao potrebne. To se odnosi na sastavljanje zahtjeva za naknadu štete upućenog II-tuženiku prije pokretanja parnice 250,00 EUR po Tbr. 32.1 odvjetničke Tarife, sastavljanje tužbe 250,00 EUR po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanje četiri obrazložena podneska 250,00 EUR (za svaki podnesak) po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, sastavljanje dva ostala podneska 62,50 EUR (za svaki podnesak) po Tbr. 8.3 odvjetničke Tarife, zastupanje na dva ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi 250,00 EUR (za svako ročište), i zastupanje na očevidu 250,00 EUR po Tbr. 8.7 odvjetničke Tarife. Svi navedeni iznosi sadrže porez po Tbr. 46 odvjetničke Tarife.

12.5 Polazeći od gore obrazloženog omjera uspjeha tužiteljice u sporu od 70% i priznatih troškova tužiteljice u iznosu od 2.375,00 EUR, sud je II-tuženiku naložio da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.662,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka nije osnovan za iznos od 1.767,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, pa je za taj iznos tužiteljica i odbijena.

U Ivanić-Gradu, 16. svibnja 2025.

Sudac:

Nenad Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu žalbenom sudu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.