Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-34/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Alenke Lešić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZB iz [adresa], sada u Njemačkoj, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Branko Posavčić iz Kutine, protiv 1. tuženika CB iz [adresa], sada u Njemačkoj, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice ČB rođ. Z iz [adresa], sada u Njemačkoj, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tamara Klaić-Stetter, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Pu P-721/2019-48 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice ZB rođ. C i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Pu P-721/2019-48 od 27. svibnja 2024. u stavku II. i III. izreke.
II. Odbijaju se tužiteljica ZB rođ. C i 2. tuženica ČB rođ. Z sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužiteljice ZB rođ. C izjavljena 5. lipnja 2024. protiv dijela presude Općinskog suda u Kutini, broj: Pu P- 721/2019-48 od 27. lipnja 2024. kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen (stavak I. izreke presude).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
"I Utvrđuje se da su na strani tužiteljice ZB rođ. C iz [adresa], ispunjeni uvjeti za zemljišnoknjižni upis prava suvlasništva u 135/250 dijela na čkbr. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] sa 212 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što su joj 1. tuženi CB iz [adresa] i 2. tužena ČB rođ. Z iz [adresa] dužni priznati i trpjeti zemljišnoknjižni prijenos navedenih nekretnina na njezino ime i suvlasništvo, u roku 15 dana.
II Za 115/250 suvlasničkog dijela tužbeni zahtjev se odbija.
III Nalaže se tužiteljica naknaditi 2. tuženoj parnični trošak u iznosu od
1.516,92 €, u roku 15 dana."
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je izjavila tužiteljica iz žalbenih razloga označenih člankom 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, smatrajući da 1. i 2. tuženici nisu pasivno legitimirani. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe i sudsku pristojbu.
3. Na žalbu je odgovorila 2. tuženica uz prijedlog da se ista kao neosnovana odbije. Zahtijeva naknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba tužiteljice protiv presude je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
5. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je počinjena ijedna bitna povreda odredbi članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP) niti koju tužiteljica ističe iz članka 354. stavak.
2. točka 11. ZPP, jer je presuda razumljiva i može se ispitati, te ima razloge o odlučnim činjenicama.
6. Utvrđene su sve odlučne činjenice, a na temelju pravilno provedenog i cijenjenog dokaznog postupka, i na tako utvrđeno činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, čime nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP.
7. O svim navodima, koji se u žalbi sada ističe, prvostupanjski sud se očitovao u svojoj odluci.
8. Pravilno je utvrđeno da tužiteljica nije dokazala da bi stekla predmetnu nekretninu u odnosu na 2. tuženicu, te je pravilno trebalo primijeniti Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 53/91., dalje: ZOVO) kad je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na 2. tuženicu.
9. Postupak u ovom predmetu je započeo podnošenje tužbe 15. rujna 2003. i u tužbi tužiteljica tvrdi da je suvlasnica nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište u [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u 125/250 dijela, 1. tuženik (bračni drug tužiteljice i bivši bračni drug 2. tuženice) je suvlasnik u 10/250 dijela, a 2. tuženica je suvlasnica u 115/250 dijela. Navodi da je nekretninu stakla dosjelošću i traži tužbenim zahtjevom da se utvrdi da je stekla uvjete za zemljišnoknjižni upis vlasništva na predmetnoj nekretnini (u cijelosti, iako je već suvlasnik u jednom dijelu) što su joj 1. i 2. tuženici dužni priznati.
10. Donesena je presuda 22. siječnja 2004. broj: P-542/03-7 kojom je u cijelosti tužbeni zahtjev prihvaćen i ista je provedena u zemljišnim knjigama.
11. Po prijedlogu 2. tuženice je rješenjem prvostupanjskog suda od 13. srpnja 2017. doneseno rješenje kojim je dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta je navedena presuda od 22. siječnja 2004. Iako je ponavljanje postupka zahtijevala samo 2. tuženica (1. tuženik je i izjavio žalbu protiv rješenja od 13. svibnja 2017.) ovaj postupak se ponavlja u odnosu na oba tuženika (iako nisu jedinstveni suparničari) i u odnosu na oba tuženika se donosi sada pobijana presuda.
12. Nije sporno da je 2. tuženica utvrđena suvlasnicom sporne nekretnine u predmetu istog prvostupanjskog suda broj: P-647/1987 (u postupku koji je pokrenula protiv 2. tuženika radi utvrđenja bračne stečevine) i to presudom od 2. lipnja 1988. i to suvlasnicom u 115/250 dijela kčbr. [katastarska čestica] vinograd u [adresa] u površini od 212čhv, jer predmet te parnice nije bio objekt sagrađen na spornoj kčbr. Tužiteljica je u tijeku te parnice već bila u braku s 1. tuženikom (od 1980.), a ne navodi da je sudjelovala u postupku P-647/1987. Iz spisa ne proizlazi da su stranke vodile sporove za utvrđenje vlasništva objekta ( kuće), niti to stranke tvrde.
13. U tijeku postupka tužiteljica navodi da je sporna nekretnina (u naravi kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] u površini od 212čhv) ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 5. listopada 2004., koji su kao primatelji uzdržavanja zaključili tužiteljica i 1. tuženik sa svojim kćerkama ZBR i CBR kao davateljicama uzdržavanja, prenesena ZBR.
Ugovor je proveden u zemljišnim knjigama.
14. U ponovljenom postupku tužiteljica tvrdi da je nekretninu stekla građenjem, jer u vrijeme kad su 1. tuženik i 2. tužiteljica gradili objekt na spornoj kčbr. [katastarska čestica]. tuženik i 2. tuženica više nisu bili u braku (razveden brak 1980., a prestala je bračna zajednica krajem 1978.). Između stranaka je nesporno da je u trenutku kupnje sporne kčbr. (rujan 1978.) bio sagrađen podrum (useljiv), a naknadno se gradilo visoko prizemlje i tavanski prostor (po vještaku 80-tih godina). Tužiteljica navodi da je svoj suvlasnički dio sporne nekretnine stekla darovanjem od 1. tuženika, a na postupak u ovom predmetu bi se primjenjivale odredbe zakona koji je važio u vrijeme eventualnog stjecanja (ZOVO).
15. U postupku je utvrđeno da se u trenutku kupnje sporne kčbr. od strane 1. i 2. tuženika na nekretnini nalazilo i 3000 do 4000 komada blok cigle (što je dovoljno za gradnju kuće) nešto drvene građe za krovište, cijevi za bunar, nešto vreći cementa i šljunka i pijeska.
16. Dakle, vidljivo je da je tužiteljica imala saznanja da je sporna kčbr. bračna stečevina 1. i 2. tuženika i pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužiteljica nema pošten posjed predmetne nekretnine u suvlasničkom dijelu 2. tuženice, pa istu nije mogla steći niti dosjelošću niti građenjem. Tužiteljica ne traži da se utvrdi eventualno (su)vlasnicom kuće, a niti je 1. tuženik (ako je bio pošteni graditelj) tražio da se utvrdi vlasnikom kuće na zemljištu koje je utvrđeno bračnom stečevinom (zajedničko vlasništvo).
17. Slijedom tog je pravilno odbijena tužiteljica s tužbenim zahtjevom u odnosu na 2. tuženicu.
18. To hoće li će tužiteljica provesti presudu u zemljišnim knjigama nije predmet ovog imovinsko pravnog spora, uz napomenu da su nekretnine ionako upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo druge osobe, pa se ti navodi mogu odnositi na 2. tuženicu.
19. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita po osnovi i po visini (članka 154. i 155. ZPP), a uzimajući radnje koje su u postupku poduzete.
20. Po odredbi članka 368. ZPP odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu (stavak II. izreke) i u odluci o troškovima postupka (stavka III. izreke).
21. Kako je djelomično tužiteljica uspjela u postupku u odnosu na 1. tuženika, koji nije izjavio žalbu, a niti je žalbu izjavila 2. tuženica (kojoj je naloženo trpljenje upisa u zemljišnim knjigama), a i u vrijeme podnošenja tužbe je tužiteljica bila suvlasnik sporne kčbr., tužiteljica nema pravni interes ulagati žalbu protiv tog dijela prvostupanjske presude (stavak I. izreke). Po odredbi članka 380. stavak 1. ZPP žalba tužiteljice je u tom dijelu odbačena.
22. Tužiteljica i 2. tuženica su odbijene sa zahtjevima za naknadom troškova žalbenog postupka, jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela, a odgovor na žalbu nije nužna radnja (članak 166. stavak 1. ZPP).
U Sisku 15. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja