Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2154/2023
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe KUHN IMMOBILIEN HRVATSKA d.o.o. i okrivljenih odgovornih osoba TN, RN, TNC i BN, koje brani Marcel Barilar, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe KUHN IMMOBILIEN HRVATSKA d.o.o. i okrivljenih odgovornih osoba TN, RN, TNC i BN, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 18. siječnja 2023., poslovni broj: 17. Pp-12783/2022, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe KUHN IMMOBILIEN HRVATSKA d.o.o. i okrivljenih odgovornih osoba TN, RN, TNC i BN, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 18. siječnja 2023., poslovni broj: 17. Pp-12783/2022, proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba KUHN IMMOBILIEN HRVATSKA d.o.o. i okrivljene odgovorne osoba TN, RN, TNC i BN, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu i na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečene su im novčane kazne, i to pravnoj osobi u iznosu od 290,00 eura / 2.185,01 kuna, a svaka odgovorna osoba u iznosu od po 40,00 eura / 301,38 kuna.
2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, u iznosu od 20,00 eura / 150,69 kuna.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su po branitelju podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, a napose zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći u bitnome da je prvostupanjski sud tijekom provođenja prvostupanjskog postupka pogrešno, odnosno propustio utvrditi činjenice bitne za odluku o počinjenju predmetnog prekršaja, naime, činjenični opis događaja je pogrešno i nepotpuno utvrđen i kontradiktoran s dokumentacijom koju su okrivljenici dostavili u spis, a koju je i FINA prihvatila. Prvostupanjski sud je odbio, odnosno nije prihvatio obranu okrivljenika i propusti je pravilno cijeniti na spis dostavljenu dokumentaciju, a napose Porezno rješenje od 16. lipnja 2020., a kojim je I. okrivljeniku kao poreznom obvezniku odobrena poslovna godina odnosno porezno razdoblje za koje je dužan utvrditi porez na dobit od 1. travnja do 31. ožujka. Upravo su takva rješenja Porezne uprave mjerodavna za razlikovanje poslovne godine od kalendarske i mjerodavna za utvrđivanje rokova za predaju financijskih izvještaja za javnu objavu poduzetnika kojima se poslovna godina razlikuje od kalendarske, što je vidljivo i na strancima Fine, što je u skladu s odredbama Zakona o računovodstvu, odnosno sukladno članku 6. stavak 1. Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima (NN 43/2020.). Žalitelj dalje ističe čl. 7. st. 13. – 15. Zakona o računovodstvu, a suprotno stavu cijenjenog naslova propisane su iznimke od pravila da je poslovna godina kalendarska godina, tako da po mišljenju žalitelja, a suprotno stavu cijenjenog naslova predmetno Porezno rješenje nije mijenjanje zakonskog roka nego postupanje u skladu sa Zakonom o računovodstvu, napose čl. 7. istog s obzirom da je predmetnim Poreznim rješenjem odobrena poslovna godina, odnosno porezno razdoblje za koje je dužan porezni obveznik utvrditi porez na dobit od 1. travnja do 31. ožujka. S obzirom da je za I. okrivljenika poslovna godina završila 31.3.2021., redovan rok za predaju financijskih izvještaja bio je 30.9.2021., koji je međutim, produljen zbog pandemije Covid do 30.11.2021. pa je predajom istih 14.10.2021. ispoštovan popisan rok iz članka 6. stavka 1. Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima. Žalitelji navode da je tijekom prvostupanjskog postupka nesporno ispravno utvrđeno da je provookrivljenik osnovan 14.4.2020., kao i da su II-V. okrivljenici ovlaštene osobe za zastupanje I. okrivljenika, kao i da je I. okrivljenik zastupan po ovlaštenim osobama dana 14.10.2021. g. predao potrebnu dokumentaciju Fini te da je ista od nje prihvaćena. Prvostupanjski sud pogrešno je cijenio odnosno propustio je pravilno cijeniti u spis dostavljenu dokumentaciju, a napose Porezno rješenje te je pogriješio kada nije prihvatio obrane okrivljenika. Primjenjujući materijalni propis, prvostupanjski sud se fokusirao na čl. 30. Zakona o računovodstvu, propustivši sagledati Zakon u cjelini, a napose primijeniti iznimke iz čl. 7. st. 13. istog Zakona. Cijeli primijenjeni propis razlikuje i odvaja kalendarsku od poslovne godine te da su rokovi kako iz predmetnog zakona, tako i primijenjenog pravilnika vezani uz poslovnu godinu.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nije u potpunosti utvrđeno pa je odluka o krivnji žalitelja zbog terećenog prekršaja, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za sada preuranjena, na što osnovano ukazuju žalitelji.
7. Naime, pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivima što kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika nisu radi javne objave dostavili Financijskoj agenciji, u bilo koju poslovnicu na području RH ili putem Internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom za prethodnu poslovnu godinu 2020., najkasnije u roku od osam mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine 2020. tj. do dana 31. kolovoza 2021..
8. Odluku o krivnji okrivljene pravne osobe i odgovornih osoba prvostupanjski sud temelji na obrani okrivljenih te uvidu u dokumentaciju navedenu u obrazloženju pobijane presude (izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020.).
9. Ovaj Sud ocjenjuje da u prvostupanjskom postupku nisu provedeni svi potrebni i dostupni dokazi radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud donio meritornu odluku na temelju obrane okrivljenika te gore navedene dokumentacije, a da nije izvodio daljnje dokaze kako bi se utvrdile sve odlučne činjenice od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prave, a koje su dovedene u pitanje navodima obrane. S tim u vezi napominje se da sadržaj obrane okrivljene pravne osobe i odgovornih osoba, iz kojih je razvidno da okrivljenici poriču prekršaj koji im je stavljen na teret, ukazivao je na nužnost provođenja drugih dostupnih dokaza, pri čemu je prvostupanjski sud imao na raspolaganju provesti dokaz čitanjem i uvidom u Porezno rješenje od 16. lipnja 2020., koje su okrivljenici dostavili u spis, a prema obrazloženju pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud propustio provesti ovaj dokaz, cijeniti i analizirati njegov sadržaj. Dakle, sadržaj obraze okrivljenih i izvedenih materijalnih dokaza, trebalo je preispitati provođenjem drugih potrebnih i dostupnih dokaza, kako bi prvostupanjski sud u konkretnom predmetu imalo dostatne dokaze koji u svojoj ukupnosti i povezanosti imaju potrebnu dokaznu snagu da bi se okrivljenike proglasilo krivima zbog prekršaja koji im se stavlja na teret.
10. Kako je prvostupanjski sud postupio protivno članku 88. stavku 1. Prekršajnog zakona kojim je propisano da je dužnost suda da na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika, tako i činjenice koje mu idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazložiti postojanje ili nepostojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati, to je posljedično svemu navedenom, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka, u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona, za sada, nepotpuno utvrđeno.
11. Budući da je za osuđujuću odluku potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret te budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, a kao posljedica provedenog postupka, proizlazi da stanje stvari nije dovoljno razjašnjeno za donošenje zakonite i osnovane odluke, to je po ocjeni ovog Suda, preuranjen zaključak da je „nesporno utvrđeno da su I., II., III., IV. i V. okrivljenici počinili prekršaj kažnjiv po čl. 42. st. 1. toč. 33. i st. 2. Zakona o računovodstvu.“
12. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljene pravne osobe i odgovornih osoba, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovljenom postupku provesti sve potrebne i dostupne dokaze, u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na inkriminirano djelo i počinitelja, nakon čega će detaljnom analizom i ocjenom svakog dokaza ponaosob i u međusobnoj vezi, vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
U Zagrebu 15. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 10 (deset) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
