Poslovni broj: 27 Ovr-144/2021-16
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Crikvenici
Kralja Tomislava 85a
51260 Crikvenica
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Ines Smokrović Kurilić, na temelju nacrta višeg sudskog savjetnika - specijalista Marka Pogarčića u pravnoj stvari ovrhovoditeljice ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Bogdanki Puhalo-Trbojević, odvjetnici iz Rijeke, Pomerio 8 protiv ovršenika FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici iz Rijeke, Trg Ivana Koblera 2, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 15. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je ovrha dovršena u odnosu na svaki pojedini mjesečni iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kuna[1] na ime uzdržavanja maloljetne LČ u razdoblju od 12. veljače 2020. do 10. veljače 2021., a koja obveza je određena po točki II. izreke ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Gospiću – Stalna služba u Otočcu poslovni broj P Ob-12/2020-69 od 30. prosinca 2020., sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedene iznose.
II. Utvrđuje se da je ovrha dovršena u odnosu na iznos od 635,79 EUR/4.790,37 kuna na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje maloljetne LČ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos, a koja obveza je određena točkom III. izreke ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Gospiću – Stalna služba u Otočcu poslovni broj P Ob-12/2020- 69 od 30. prosinca 2020.
III. Utvrđuje se da je ovrha dovršena u odnosu na iznos od 1.067,09 EUR/8.040,00 kuna na ime dosuđenih parničnih troškova zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos, a koja obveza je određena točkom V. izreke ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Gospiću
– Stalna služba u Otočcu poslovni broj P Ob-12/2020-69 od 30. prosinca 2020.
IV. Prihvaća se prijedlog ovršenika te se pljenidba i prijenos na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj P Ob-12/2020-69 od 30. prosinca 2020. proglašava nedopuštenim za naplatu budućih obroka uzdržavanja počev od 10. veljače 2021. (datum podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu), a koja obveza ovršenika je dosuđena u točki II. izreke citirane ovršne isprave.
V. Odbacuje se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, kao nedopušten.
VI. Nalaže se ovrhovoditeljici da naknadi ovršeniku troškove ovoga ovršnog postupka u iznosu od 460,00 EUR, sve u roku od 8 dana.
i
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenik FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 10. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 131/2020. i 6/2024.; dalje u tekstu OZ) zbog kojih je izjavio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
Obrazloženje
1. Ovršenik je putem punomoćnice, a putem e-Komunikacije ovome sudu 8. travnja 2021. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. U istima u bitnome navodi kako je ovrhovoditeljica 10. prosinca 2021. Financijskoj agenciji (dalje u tekstu Agencija) podnije zahtjev za naplatu po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Gospiću – Stalna služba u Otočcu poslovni broj P Ob-12/2020-69 od 30. prosinca 2020. (ovdje ovršna isprava). Prema predmetnoj presudi ovršenik da je bio dužan ovrhovoditeljici isplatiti zaostale iznose uzdržavanja (alimentacije) u kupnom iznosu od 635,79 EUR/4.790,37 kuna[2] kao i kamate na navedeni iznos i troškove postupka u iznosu od 1.067,09 EUR/8.040,00 kuna zajedno s zakonskim zateznim kamatama. Citiranom presudom je određena i daljnja obveza plaćanja alimentacije počevši od 12. veljače 2020. i to u iznosu od 159,27 EUR/1.200,00 kuna mjesečno od 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec.
2. U daljnjem tekstu prijedloga ovršenik ističe da, budući da nije po primitku presude platio zaostale dužne iznose, a budući da ista nije bila regularno dostavljena, već oglašena na oglasnu ploču suda gdje je stekla pravomoćnost bez da je dostavljena niti ovršeniku niti punomoćniku, to se je ovrhovoditeljica naplatila putem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog 10. veljače 2021. što ovršenik niti ne spori. Temeljem navedenoga zahtjeva ovrhovoditeljica da se je naplatila sa ukupno 3.553,69 EUR/26.775,30 kuna glavnice i 66,20 EUR/498,82 kuna kamate. Da ovršenik nije bio svjestan da nije platio zaostale iznose uzdržavanja u roku te da je osobno otišao u Agenciju dati izjavu da se odmah puste sredstva bez da se čeka 60 dana da se ovrhovoditeljica naplati jer je isti bio svjestan svoga duga. Dakle, ovrhovoditeljica da je 16. veljače 2020. naplatila sve zaostale dužne iznose uključujući i punu alimentaciju za veljaču 2021. u iznosu od 159,27 EUR/1.200,00 kuna. Međutim, ovrhovoditeljica da je bez ikakve pravne osnove na Agenciji ostavila trajnu ovrhu gdje se ovršenika blokira svakog prvog dana u mjesecu za uzdržavanje za taj tekući mjesec što da je u potpunosti neispravno i nezakonito budući da obveza uzdržavanja za tekući mjesec dospijeva 15-og dana u tom mjesecu. Na taj način da se ovrhovoditeljica naplatila 3. ožujka 2021. za uzdržavanje za ožujak 2021. iako ono nije dospijelo za navedeni mjesec, a isto da je učinila i za mjesec travanj 2021.
3. Nadalje, ovršenik da je 1. travnja 2021. dobrovoljno platio iznos uzdržavanja za travanj 2021. onako kako je obvezan po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, no ovrhovoditeljica da mu je predmetni iznos vratila te joj je ovršenik ponovno izvršio plaćanje. Prijedloge ovršenik temelji na odredbi članka 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje u tekstu OZ) te smatra kako su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti i za odgodu predmetne ovrhe prema odredbi članka 65. OZ-a koja se primjenjuje analogno u ovakvim ovršnim predmetima. Predlaže da sud prihvati prijedloge te da donese rješenje kojim se prijenos i pljenidba novčanih sredstava ovršenika proglašavaju nedopuštenima te da se odredi odgoda prijenosa i pljenidbe te potražuje trošak sukladno troškovniku koji prileži uz predmetne prijedloge. Uz prijedlog ovršenik je dostavio presliku pravomoćne i ovršne presude (ovršna isprava) Općinskog suda u Gospiću – Stalne službe u Otočcu poslovni broj P Ob- 12/2020-69 od 30. prosinca 2020. donesene u pravnoj stvari prvotužiteljice ZČ (ovdje ovrhovoditeljice) i maloljetne LČ zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ZČ protiv tuženika FČ (ovdje ovršenika) (stranica 4-6 spisa), presliku zahtjeva za izravnu naplatu podnesenu od strane ovrhovoditeljice u svoje ime i kao zakonske zastupnice maloljetne LČ, obje zastupane po punomoćnici Bogdanki Puhalo-Trbojević, odvjetnici iz Rijeke (stranica 7-8 spisa), preslika specifikacije izvršenja osnove za plaćanje izdana od Agencije (stranica 9-10 spisa), potvrdu o uplati iznosa od 159,27 EUR/1.200,00 kuna[3] , a koji iznos je ovdje ovršenik kao stvarni dužnik platio ovrhovoditeljici te naveo u opisu plaćanja "Alimentacija za travanj 2021. – LČ", kao datum izvršenja uplate se navodi 2. travnja 2021., zatim potvrdu o uplati ZČ na račun FČ iznosa od 159,27 EUR/1.200,00 kuna, a kao datum izvršenja se navodi 4. travnja 2021. (stranica 14 spisa), prijepis korenspodencije putem elektroničke pošte između punomoćnica stranaka (stranica 15-19 spisa).
4. Ovosudnim rješenjem od 12. travnja 2021. odbijen je prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po zahtjevu za izravnu naplatu od 10. veljače 2021. kod Agencije kao neosnovan kao što je odbijen i prijedlog za odgodom ovrhe.
5. Ovrhovoditeljica je putem svoje punomoćnice pravovremeno (26. travnja 2021.) izjavila žalbu protiv ovosudnoga rješenja od 12. travnja 2021. U istoj u bitnome navodi kako se citirano rješenje pobija iz svih žalbenih razloga. Citrani zahtjev za izravnu naplatu da su podnijele Agenciji ovdje ovrhovoditeljica i maloljetna LČ, obje iz [adresa], a sve temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Gospiću – Stalne službe u Otočcu poslovni broj P Ob-12/2020 od 30. prosinca 2020. Da je nesporno kako su dvije ovrhovoditeljice podnijele predmetnu ispravu sa zahtjevom da se novčana sredstva prenesu u cijelosti prema ovršnoj ispravi u privitku. U daljnjem tekstu navodi kako je točkom II. izreke presude ovršenik dužan na ime uzdržavanja za maloljetnu LČ doprinositi iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kuna mjesečno i to počevši od 12. veljače 2020. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to dospjele obroke odjedanput, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec. Točkom III. izreke presude ovršenik da je dužan na ime uskraćenog uzdržavanja za maloljetnu LČ isplatiti ukupan iznos od 635,79 EUR/4.790,37 kuna[4] , a točkom V. izreke presude da je ovršenik dužan ovrhovoditeljicama ZČ i maloljetnoj LČ naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.067,09 EUR/8.040,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.
6. Nadalje, ovrhovoditeljica ističe kako u podnesenom prijedlogu za odgodu prijenosa i prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 8. travnja 2021. ovršenik priznaje činjenicu da po primitku presude poslovni broj P Ob-12/2020 (ovdje ovršne isprave) nije platio zaostale iznose uzdržavanja i on se na navedeno nije žalio, nego je išao u Agenciju i dao izjavu da se odmah puste zaplijenjena novčana sredstva bez da se čeka protek od 60 dana te da se ovrhovoditeljica naplati jer je isti bio svjestan svoga duga. Ovrhovoditeljica ističe kako je ona u zahtjevu za izravnu naplatu označena kao prvoovrhovoditeljica te da je temeljem provedene ovrhe naplatila parnične troškove dosuđene točkom V. izreke presude i da je njezina tražbina u cijelosti namirena te da ista nema potraživanja prema ovršeniku.
7. Ovrhovoditeljica stoga osporava svoju aktivnu legitimaciju u ovome ovršnom predmetu i ističe prigovor promašene aktivne legitimacije temeljem odredbe članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a. Ističe da je ovršenik dužan na ime uzdržavanja mjesečno doprinositi drugoovrhovoditeljici, maloljetnom djetetu LČ, a ne njezinoj majci ZČ iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kuna mjesečno.
8. U daljnjem tekstu žalbe ovrhovoditeljica ističe kako je drugoovrhovoditeljica LČ zastupana po majci i zakonskoj zastupnici ZČ naplatila izravnom naplatom:
- Po točki II. izreke presude poslovni broj P Ob-12/2020 dospjele mjesečne iznose uzdržavanja u iznosu od 159,27 EUR/1.200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama
- Po točki III. izreke citirane presude uskraćeno uzdržavanje u iznosu od 635,79 EUR/4.790,37 kuna zajedno s zakonskim zateznim kamatama, te
- Po točki V. izreke citirane presude parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama.
Dakle, prvoovrhovoditeljica i drugoovrhovoditeljica su naplatile novčane tražbine po ovršnoj presudi po točkama III. i V. izreke, a da je ostala samo naplata mjesečnog uzdržavanja za drugoovršenicu, maloljetnu LČ koja se mjesečno naplaćuje putem Agencije.
9. Stoga prvoovrhovoditeljica osporava svoju aktivnu procesnu legitimaciju pred ovim sudom u ovoj ovršnoj stvari budući da je u odnosu na nju izravna naplata provedena u cijelosti i ona više nije ovrhovoditeljica u ovoj ovršnoj stvari. Aktivno procesno legitimirana u ovoj ovršnoj stvari da je ostala drugoovrhovoditeljica, maloljetna LČ zastupana po majci i zakonskoj zastupnici ZČ koja potražuje na ime mjesečnog uzdržavanja iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kuna[5] , od ovršenika, a koji mjesečni iznos dospjeva najkasnije do svakog 15-og u mjesecu. Drugoovrhovoditeljica, maloljetna LČ zastupana po majci i zakonskoj zastupnici je na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 10. veljače 2021. ostavila da se izravna naplata provodi protiv ovršenika po točki II. izreke presude Općinskog suda u Gospiću – Stalne službe u Otočcu poslovni broj P Ob-12/2020 od 30. prosinca 2020. radi mjesečnog uzdržavanja u iznosu od 159,27 EUR/1.200,00 kuna sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Ističe kako se prema ovršeniku ne čini nikakva nezakonitost, a alimentacija dospijeva najkasnije do svakog 15-og u mjesecu, pa se stoga izravna naplata ne provodi prije dospijeća kako to pogrešno tumači ovršenik. Agencija da uredno provodi zapljenu i prijenos po izravnoj naplati sukladno ovršnoj ispravi po dospijeću pa su netočni navodi ovršenika da sam dobrovoljno izvršava svoju obavezu. Pokušaj da treća osoba SČ privremeno preuzme plaćanje uzdržavanja za malodobno dijete je neosnovan kao i traženje da drugoovrhovoditeljica povuče zahtjev za izravnu naplatu. Izravna naplata provodi se po zahtjevu sa kojim se ovršenik suglasio i na koji nije imao prigovora. Upravo to da je jedini siguran način da se redovito naplaćuje uzdržavanje od ovršenika i to je najbolji interes maloljetnog djeteta. Nadalje, ovrhovoditeljica smatra da je sud bio dužan odbaciti prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa i prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog nedostatka legitimacije na strani naznačene prvoovrhovoditeljice ZČ. Sud da je pogrešno primijenio materijalno pravo i točkom I. izreke pobijanoga rješenja odbio prijedlog za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim kao i što je u točki II. izreke odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe kao nedopuštenim, a samim time pogrešno primijenio odredbe članka 65. stavak 1. i 7. OZ-a. Predlaže da Županijski sud preinači pobijano rješenje u cijelosti i odbaci ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa i prijedlog za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim uz naknadu troškova ovrhovoditeljici prema troškovniku.
10. Ovršenik u svojoj pravovremeno izjavljenoj žalbi protiv ovosudnoga rješenja od 12. travnja 2021. pobija citirano rješenje pozivajući se na sve zakonom propisane žalbene razloge. Ističe kako je obrazloženje rješenja u cijelosti nerazumljivo, proturječi samo sebi te izreci rješenja, a također da ne sadrži razloge odbijanja svih prijedloga koje je ovršenik podnio te se rješenje kao takvo niti ne može ispitati. Prvostupanjski sud da u svome rješenju obrazlaže samo razloge zbog kojih smatra prijedlog za odgodu prijenosa nedopuštenim pozivajući se na odredbu članka 65. OZ-a, a pritom propuštajući obrazložiti razloge odbijana prijedloga ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopušten, a što da je trebao učiniti pozivom na odredbu članka 50. OZ-a, a na koji članak da upućuje odredba članka 210. OZ- a. U daljnjem tekstu žalbe ovršenik navodi kako je odredbom članka 50. stavak 1. točka 8. OZ-a propisano da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ako nije ispunjen uvjet za pokretanje ovrhe, a budući da tražbina za koju je ovrha pokrenuta nije dospjela. Ovršenik da ima obvezu plaćanja alimentacije do 15.-og dana u mjesecu za travanj 2021., da je navedeni iznos uzdržavanja, a što proizlazi iz priložene dokumentacije, platio 1. travnja 2021. te je o tome uredno obaviještena punomoćnica ovrhovoditeljice. Iznos uzdržavanja je plaćen sa računa izvanbračne supruge ovršenika jer je račun ovršenika sa datumom 1. travnja 2021. blokiran, no na uplati da je jasno naznačen kao stvarni dužnik i opis onoga što se plaća. Istoga datuma ovrhovoditeljica vraća navedeni iznos i to umanjen za 0,27 EUR/2,00 kune[6] jer da si je ovrhovoditeljica očito umanjila iznos za naknadu banke. Ovršenik još jednom pokušava uplatiti navedeni iznos no ovrhovoditeljica da mu ponovno vraća mjesečni iznos uzdržavanja i 7. travnja 2021. se naplaćuje putem ovrhe.
11. Nadalje, ovršenik navodi kako je odredbom članka 50. stavak 1. točka 10. OZ-a propisano da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ukoliko je ispunjenje tražbine onemogućeno. Opetovano ističe kako je 1. travnja 2021. htio podmiriti mjesečni iznos uzdržavanja za navedeni mjesec, a što mu je ovrhovoditeljica vratila i na taj način smatra da ga onemogućuje u ispunjenju obveze te se naplaćuje putem ovrhe jer je prema obrazloženju njezine odvjetnice, što se vidi iz e-maila koji je poslan kao dokaz, to njoj puno sigurnije. Ističe da ovrhovoditeljica nema nikakvo pravo odbijati dobrovoljno ispunjenje ovrhe i dapače vraćati ispunjenje i onda ovršavati ovršenika i blokirati mu račun bez ikakvog razloga. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijano ovosudno rješenje od 12. travnja 2021. odnosno odredi njegovo preinačavanje u točki I. izreke, prihvati prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 8. i 10. OZ-a te naloži ovrhovoditeljici da naknadi ovršeniku trošak sukladno troškovniku priloženom uz žalbu. Uz podnesak od 18. svibnja 2021. dostavio je i potvrdu o uplati iznosa od 159,27 EUR/1.200,00 kuna sa datumom 13. svibnja 2021. i to sa računa SČ na račun ZČ, kao opis plaćanja je navedeno "Alimentacija za svibanj 2021. – LČ" i kao stvarni dužnik se navodi FČ (ovdje ovršenik), te je dostavljena isprava "detalji transakcije" u kojem se navodi da ZČ (ovdje ovrhovoditeljica), plaća na račun SČ iznos od 159,00 EUR/1.198,00 kuna, kao stvarnog dužnika navodi i vlasnicu računa SČ i u opisu plaćanja je navedeno "povrat neosnovano uplaćenog".
12. Navedene žalbe su dostavljene strankama na odgovor. U svojim odgovorima na žalbe koje su ovrhovoditeljica i ovršenik dostavili sadržajno su identični kao i njihove žalbe osim što ovršenik dodatno ističe kako je pokušao platiti dužne iznose uzdržavanja za mjesece svibanj, lipanj i srpanj 2021., međutim da je ovrhovoditeljica ponovno ga onemogućila u dobrovoljnom ispunjenju obveze.
13. Odlučujući po žalbama stranaka, Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću je 12. svibnja 2022. donio rješenje pod poslovnim brojem Gž Ovr- 301/2023-3. Citiranim rješenjem se prihvaćaju žalbe ovrhovoditeljice i ovršenika kao osnovane, ukida ovosudno rješenje od 12. travnja 2021. i spis vraća ovome sudu na ponovni postupak. U točki II. izreke citiranoga drugostupanjskog rješenja odlučeno je da će se odluka o troškovima povodom žalbi stranaka donijeti u konačnoj odluci. Prema uputi drugostupanjskog suda navedenoj u točki 6. obrazloženja, ovaj sud u ponovnom postupku prije svega mora raspraviti prigovor promašene aktivne legitimacije na strani prvoovrhovoditeljice ZČ, temeljem odredbe članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, a nakon toga raspraviti prigovore ovršenika izjavljene u žalbi. U točki 11. obrazloženja svoga rješenja, navedeni drugostupanjski sud ističe da u ponovljenom postupku će sud o prijedlogu ovršenika odlučiti rješenjem na način da će se otkloniti bitne povrede odredaba OZ-a (imajući pritom u vidu sadržaj odredbi članka 50. stavak 1. točka 8. i 10. OZ-a, članka 53., zatim članka 65. i članka 210. OZ-a), a na koje povrede ukazuje ovo ukidno rješenja, te žalbe ovrhovoditeljice i ovršenika, vodeći pritom računa o strogoj formalnosti ovršnog postupka, a potom će pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti odluku utemeljenu na zakonu. Prije svega da će se otkloniti će i raspraviti prigovor promašene aktivne legitimacije na strani ovrhovoditeljice ZČ. Citirano rješenje Županijskog suda u Gospiću, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž Ovr-301/2021-3 od 12. svibnja 2022. dostavljeno je punomoćnicama stranaka putem e-Komunikacije, te je uvidom u e- Spis utvrđeno da su imenovane punomoćnice ovrhovoditeljice i ovršenika primile citirano rješenje 9. siječnja 2023. Slijedom navedenoga, nije osnovan navod punomoćnice ovrhovoditeljice iz podneska od 7. veljače 2024. u kojem navodi kako citirano rješenje nije dostavljeno strankama.
14. Prije obrazlaganja odluke o osnovanosti podnesenih prijedloga, sud je utvrdio kako je prema ovršnoj ispravi - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Gospiću
– Stalna služba u Otočcu poslovni broj P Ob-12/2020-69 od 30. prosinca 2020. Agencija prema zahtjevu za izravnu naplatu izvršila pljenidbu i prijenos iznosa navedenih u točki II. izreke citirane presude za razdoblje od veljače 2020. do 10. veljače 2021., kao i iznos na ime uzdržavanja za ožujak i za travanj 2021., svaki u iznosu od 159,27 EUR/1.200,00 kuna[7] , zatim u točki III. izreke citirane presude na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u točki V. izreke u iznosu kako je navedeno u citiranoj presudi, a koji iznos predstavlja prouzročene parnične troškove.
15. Slijedom navedenoga, kao u točkama I., II. i III. izreke valjalo je odlučiti primjenom odredbe članka 73. OZ-a.
16. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sud je u cijelosti ocijenio osnovanim, dok prigovor promašene aktivne legitimacije koji je istaknula ovrhovoditeljica sud smatra neosnovanim, a iz razloga koji će biti pobliže obrazloženi u daljnjem tekstu obrazloženja ovoga rješenja.
17. Uvidom u presliku zahtjeva za izravnu naplatu koji je ovršenik dostavio uz svoj prijedlog za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim i prijedloga za odgodu prijenosa (stranica 7-8 spisa) sud je utvrdio kako su kao ovrhovoditeljice u zahtjevu označene ZČ (ovdje ovrhovoditeljica) i maloljetna LČ, a koje su ujedno bile i tužiteljice u parničnom postupku iz kojega proizlazi ovršna isprava, te je kao ovršenik naveden FČ koji je u presudi označen kao tuženik. Iz zahtjeva je razvidno kako je punomoćnica ovrhovoditeljica označila da se zahtijeva izravna naplata novčane tražbine na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Gospiću – Stalna služba u Otočcu poslovni broj P Ob-12/2020-69 od 30. prosinca 2020. te da se zahtjeva provedba ovrhe u cijelosti prema ovršnoj ispravi na račun prvoovrhovoditeljice ZČ, majke i zakonske zastupnice maloljetne LČ. Kako je pravilno označena ovrhovoditeljica u zahtjevu za izravnu naplatu zajedno s maloljetnom LČ, to u konkretnom slučaju nije osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije koji ističe ovrhovoditeljica iako imenovana tvrdi da je u odnosu na nju kao ovrhovoditeljicu u cijelosti provedena ovrha, a da je i dalje aktivno legitimirana za daljnju provedbu izravne naplate drugoovrhovoditeljica, maloljetna LČ zastupana po majci i zakonskoj zastupnici ZČ. Naime, ovrhovoditeljica nije podnosila posebni zahtjev za izravnu naplatu radi naplate potraživanja za koja navodi da je namirena (parnični troškovi), već je punomoćnica ovrhovoditeljice podnijela zahtjev za izravnu naplatu u kojem je navela obje ovrhovoditeljice, ali nije specificirala, kako se u svojoj žalbi poziva, da je ovršenik u obvezi prema ovrhovoditeljici samo u odnosu na parnične troškove. Zahtjevom se traži provedba ovrhe u cijelosti prema ovršnoj ispravi i da se zaplijenjena sredstva prenesu na račun ovrhovoditeljice ZČ, za nju osobno te ujedno kao majku i zakonsku zastupnicu maloljetne LČ.
18. Iz činjeničnog opisa i isprava koje prileže spisu predmeta proizlazi kako je ovršenik:
- Preko računa svoje izvanbračne supruge SČ **.**.2021. (nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu) uplatio ZČ (ovdje ovrhovoditeljici) iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kuna[8] , a u opisu plaćanja stoji napomena "Alimentacija za travanj 2021. godine – LČ", te se kao stvarni dužnik u potvrdi za plaćanje navodi FČ (ovdje ovršenik);
- Da je ovrhovoditeljica uplatila na račun izvanbračne supruge ovršenika iznos od 159,00 EUR/1.198,00 kuna i to 2. travnja 2021.;
- O svemu da je putem punomoćnice obavijestio 30. ožujka 2021., a putem elektroničke pošte, punomoćnicu ovrhovoditeljice da mu je blokiran račun te da je preuzeo obvezu plaćanja uzdržavanja na ime maloljetne LČ, te da je punomoćnica ovrhovoditeljice 31. ožujka 2021. odgovorila na navedenu elektroničku poštu istim putem odgovorila kako se ne može udovoljiti prijedlogu ovršenika za deblokadu računa te da će se temeljem njihova zahtjeva za izravnu naplatu prisilna naplata vršiti i za buduće obroke;
- Preko računa svoje izvanbračne supruge SČ **.**.2021. (nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu) uplatio ZČ (ovdje ovrhovoditeljici) iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kuna, a u opisu plaćanja stoji napomena "Alimentacija za svibanj 2021. godine – LČ", te se kao stvarni dužnik u potvrdi za plaćanje navodi FČ (ovdje ovršenik);
- Da je ovrhovoditeljica uplatila na račun izvanbračne supruge ovršenika iznos od 159,00 EUR/1.198,00 kuna i to 13. svibnja 2021., te u opisu plaćanja stavila napomenu "povrat neosnovano uplaćenog";
- Preko računa svoje izvanbračne supruge SČ **.**.2021. (nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu) uplatio ZČ (ovdje ovrhovoditeljici) iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kuna, a u opisu plaćanja stoji napomena "Alimentacija za lipanj 2021. godine – LČ", te se kao stvarni dužnik u potvrdi za plaćanje navodi FČ (ovdje ovršenik);
- Da je ovrhovoditeljica uplatila na račun izvanbračne supruge ovršenika iznos od 159,00 EUR/1.198,00 kuna i to 21. lipnja 2021., te u opisu plaćanja stavila napomenu "plaćanje naloga";
- Preko računa svoje izvanbračne supruge SČ **.**.2021. (dan nakon dospjeća prema presudi) uplatio ZČ (ovdje ovrhovoditeljici) iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kuna, a u opisu plaćanja stoji napomena "Alimentacija za srpanj 2021. godine – LČ", te se kao stvarni dužnik u potvrdi za plaćanje navodi FČ (ovdje ovršenik).
19. Iz navedenih isprava (potvrda o uplati iznosa na ime uzdržavanja za mjesece travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2021.) sud je utvrdio kako je ovršenik dobrovoljno htio podmirivati obvezu uzdržavanja izvan ovoga ovršnog postupka, a na ime plaćanja mjesečnih iznosa uzdržavanja za maloljetnu LČ, odnosno postupati prema ovršnoj ispravi.
20. Ovršenik je u pravu kada tvrdi da se ne može provoditi ovrha na način kako je to zatraženo izravnom naplatom. Naime, ovrhovoditeljica je ustvari zatražila ovrhu za naplatu uzdržavanja u budućem periodu jer traži ovrhu dok za to postoji zakonski uvjeti, kako je to naznačeno u specifikaciji izravne naplate. U odnosu na ovaj dio je ovrha nedopuštena jer nije u skladu sa sadržajem ovršne isprave. Ovrhovoditeljica nema pravo tražiti ovrhu radi naplate buduće dospijevajućih obroka uzdržavanja. U konkretnom slučaju radi se o potraživanjima ovrhovoditeljice koja dospijevaju u određenim vremenskim razmacima, kako je to određeno ovršnom ispravom do svakog 15.-tog u mjesecu, to tek protekom petnaestog dana u mjesecu dospijevaju pojedina potraživanja te istovremeno protječe i rok za dobrovoljno ispunjenje dužniku – ovršeniku, što je pretpostavka za nastupanje ovršnosti prema odredbi članka 25. stavak 1. OZ-a. Takav je stav i Županijskog suda u Rijeci izražen u odluci posl.br. Gž-1597/2013-2 od 2. travnja 2013. Stoga je u tom dijelu prijedlog ovršenika valjalo usvojiti i proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim pa je donijeta odluka kao u točki IV. izreke rješenja.
21. Za nedospjele obroke tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja ovrhovoditeljica je ovlaštena tražiti osiguranje prethodnom mjerom, i to samo za obroke koji će dospjeti u jednog godini sukladno čl. 334 OZ-a, no ovrhu za naplatu budućih iznosa uzdržavanja nije ovlaštena tražiti.
22. U točki V. izreke valjalo je odbaciti prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava jer ovršenik, obzirom na odluku pod točkom IV. izreke, ustvari nema više pravni interes za donošenjem drugačije odluke suda jer će Agencija odblokirati ovršenikov račun.
23. Ovršenik je zatražio da mu sud dosudi troškove sastava prijedloga za proglašenje prijenosa i pljenidbom nedopuštenim u iznosu od 200,00 EUR, prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u iznosu od 200,00 EUR, sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR, te odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR odnosno ukupno 800,00 EUR. Kako je ovršenik uspio u ovome postupku u 50 %, to je stoga istome u navedenom postotku priznat trošak sastava prijedloga za proglašenje prijenosa i pljenidbom nedopuštenim, konkretno u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11. točka 1. u svezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023.; dalje u tekstu Tarifa), zatim sastav žalbe protiv rješenja o odbijanju u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 13. točka 2. u svezi s Tbr. 7. točka 3. Tarife), sastava odgovora na žalbu u iznosu od 60,00 EUR (Tbr. 13. točka 2. u svezi s Tbr. 7. točka 3. i Tbr. 10. točka 6. drugi odlomak Tarife). Zbrajanjem navedenih iznosa dobija se iznos od 460,00 EUR . Sud nije dosudio ovršeniku zatraženi trošak za sastav prijedloga za odgodu prijenosa iz razloga jer je isti odbacio kao nedopušten.
24. Primjenjujući odredbu članka 52. stavak 3. OZ-a, u svezi s člankom 50. stavak 1. točka 10. OZ-a, odlučeno je kao u dispozitivu zaključka.
U Crikvenici, 15. svibnja 2025.
Sutkinja
Ines Smokrović Kurilić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovoga rješenja može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od osam (8) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. O žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba ne odgađa provedbu ovrhe.
DNA:
1. Ovrhovoditeljica, putem punomoćnice, putem e-Komunikacije
2. Ovršenik, putem punomoćnice, putem e-Komunikacije
3. Financijska agencija, putem Web servisa
