REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U ZABOKU
Matije Gupca 22, Zabok
Poslovni broj: Pp-1142/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna službe u Zaboku, po sutkinji Mariji Bračun, uz sudjelovanje Ivanke Vinković kao zapisničarke, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenice SC, državljanke RH, radi prekršajnih djela iz članka 229.st.2. u svezi st. 1.t.3. i članka 229.st.2. u svezi st. 1.t.4. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), članka 172.st.2.t.5. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), članka 150. st. 1. al.2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), članka 31.st.2. u svezi st. 1.t.2. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (NN 115/18, 34/21), povodom Optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava u Krapini, broj Klasa: 116- 02/24-01/2274, Urbroj:443-02-04-16-24-10 od 12.6.2024., nakon glavne rasprave provedena javno i dovršena dana 15. svibnja 2025., u prisutnosti okrivljenice, a odsutnosti punomoćnika ovl. tužitelja, te Presude javno objavljene istog dana u odsutnosti okrivljenice i punomoćnika ovl. tužitelja,
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenica: SC, djev. S, bez nadimka, kći N i Z, djev. S, rođ. **.**.1977. u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], pismena, OŠ, kućanica, vlasnica obrta [obrt] na sjedištem u [adresa], ne može se izjasniti o mjesečnim primanjima, ali može reći da je poslovanje 2024. bilo u plusu, bez imovine, udana, majka 4 djece, osuđivana za prometni prekršaj, kazne podmirila, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak,
k r i v a je
što nije:
1) najkasnije do 2.4.2024. u 00,00 sati u ime " [obrt]" obrt za proizvodnju, trgovinu, prijevoz i usluge, na adresi [adresa], kao poslodavac, prije početka rada radniku NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1984., iz [adresa], koji je radio na poslovima vozača teretnog vozila, izdala pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, a ugovor o radu nije bio sklopljen u pisanom obliku, a što je bila dužna učiniti najkasnije do 2.4.2024.,
dakle, kao poslodavac fizička osoba, nije prije početka rada radniku izdala pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru u radu, a ugovor o radu nije bio sklopljen u pisanom obliku,
čime je počinila prekršaj iz čl. 14.st.3. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 229.st.2. u svezi st.1. t.3. istog Zakona,
2) do 2.4.2024. kao vlasnica obrta " [obrt]" obrt za proizvodnju, trgovinu, prijevoz i usluge, sa sjedištem u [adresa], nije izvršila prijavu osiguranja za radnika NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1984., iz [adresa], najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada pri nadležnom tijelu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured Zabok, budući je isti radio na radnom mjestu vozača teretnog vozila,
dakle, kao poslodavac odnosno obveznik doprinosa, nije prijavila osiguranje za radnika u propisanom roku,
čime je počinila prekršaj iz čl. 112.st.1.t.2. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjivo po čl. 172.st.2.t.5. istog Zakona,
3) najkasnije do 10.4.2024. u [adresa], za radnika NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1984., iz [adresa], koji je kod okrivljene radio na poslovima vozača teretnog vozila, nije u propisanom roku dostavila prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje nadležnom tijelu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a što je bila dužna učiniti u roku od osam dana od dana početka rada,
dakle, kao fizička osoba, poslodavac, u roku 8 dana nakon početka rada nije dostavila prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje radnika,
čime je počinila prekršaj iz čl. 120.st.4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kažnjivo po čl. 150. st.1.al.2. i st. 2. istog Zakona,
4) radniku NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1984., iz [adresa], koji je radio na radnom mjestu vozača teretnog vozila, nije dostavila primjerak prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od 8 dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja,
dakle, kao poslodavac fizička osoba, radniku u propisanom roku nije dostavila primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje,
čime je počinila prekršaj iz čl. 14.st.5. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 229. st. 2. u svezi st.1.t.4. istog Zakona,
5) nije prijavila početak rada za osiguranika NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1984., iz [adresa], koji je radio od 2.4.2024. na radnom mjestu odnosno zanimanju na kojem se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, s obzirom da je navedeni radnik radio na radnom mjestu vozača teretnog vozila nosivosti jednake ili veće od 7,5 tona,
a što je nađeno izvršenim inspekcijskim nadzorom, o čemu su sačinjeni Zapisnici o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 11.6.2024.,22.5.2024., 23.5.2024.,
dakle, kao poslodavac fizička osoba u propisanom roku nije prijavila početak rada osiguranika na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem,
čime je počinila prekršaj iz čl. 29.st.3. u svezi s čl. 16.st. 1.t.1. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, kažnjivo po čl. 31.st.2. u svezi st.1.t.2. istog Zakona,
II. pa joj se na osnovu istih propisa, uz primj. čl. 37.st.1. i 3.t.1. Prekršajnog zakona,
u t v r đ u j e
novčana kazna
za djelo pod 1) u iznosu od 600,00 eura,
za djelo pod 2) u iznosu od 400,00 eura,
za djelo pod 3) u iznosu od 600,00 eura,
za djelo pod 4) u iznosu od 600,00 eura,
za djelo pod 5) u iznosu od 450,00 eura,
te uz primjenu članka 39. st. 1. t.2. Prekršajnog zakona
i z r i č e
ukupna novčana kazna u iznosu od 2.650,00 eura (dvije tisuće šesto pedeset eura).
III. Okrivljenica je dužna novčanu kaznu, temeljem članka 33.st.10. Prekršajnog zakona, platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti ove presude.
IV. Temeljem čl. 152.st. 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je okrivljenica u cjelini platila novčanu kaznu ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 1.766,67 eura novčane kazne, u određenom joj roku.
V. Ukoliko okrivljenica novčanu kaznu u iznosu od dvije trećine izrečene novčane kazne ne plati u roku 90 dana, izrečena novčana kazna u cijelom iznosu će se u smislu odredbe čl. 34.st.1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno, a ako se ne naplati prisilno u roku od dvije godine, postupit će se prema pravilima iz čl. 34.st.2. Prekršajnog zakona.
VI. Okrivljenica je dužna, temeljem čl. 138.st. 1. i st. 2. t. 2. 3. u svezi s čl. 139. Prekršajnog zakona, u svezi s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), platiti troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 32,37 eura (trideset dva eura i trideset sedam centa), koji se u iznosu od 20,00 eura odnose na paušalne troškove ovog postupka, dok se u iznosu od 12,37 eura odnose na troškove prijevoza svjedoka, a imaju se uplatiti uplatom na državni proračun u istom roku kao i kaznu jer će se u protivnom naplatiti ovrhom, temeljem čl. 152.st.4. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, PU Varaždin, Ispostava u Krapini, pod brojem: Klasa:
116-02/24-01/2274, Urbroj:443-02-04-16-24-10 od 12.6.2024., podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenice zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. Okrivljenica SC, očitujući se na navode optuženja iskazala je da se ne smatra krivom za djela prekršaja koje joj se stavljaju na teret. U obranu je iskazala da su sa radnikom NC, nakon objavljenog oglasa, sklopili ugovor o radu čiju presliku je stavila u spis, dana 5.4.2024., s početkom rada 5.4.2024. kada su izvršene i prijave na status osiguranika sa datumom stjecanja osiguranika 9.4.2024. iz razloga što je bio prvi radni dan NC. Propustom računovodstva, vozač ZC kamiona iz 7,5 tona nije prijavljen na staž osiguranja s povećanim trajanjem, ali je i to ispravljeno te su i podmireni svi doprinosi za tog radnika, o čemu je u spis priložila dokumentaciju. Obrasce prijava na HZZO i HZMO uručila je radniku 8 dana prije početka rada. Ustvrdila je da radnik nije počeo s radom 2.4.2024., već je taj dan u popodnevnim satima na oglas da traže radnika, došao tek na razgovor. Po dogovoru je trebao početi s radom 5.4., ali je trebao po dogovoru nekoliko dana voziti uz supruga što je bilo moguće tek 9.4.2024. i to je bio utorak, tako da je stvarni početak njegovog rada bio 9.4., dana 5.4. nije donio nikakve dokumente da bi mogla izvršiti prijavu radnika. Radni odnos je bio sklopljen na neodređeno vrijeme, od ponedjeljka do petka od 6-14 sati. Nije radio vikendom i nije radio prekovremeno. Radnik je radio do 3.5. 2024. kada mu je dala otkaz Ugovora o radu u pisanom obliku te podnijela prijavu odjave s osiguranja. Svu dokumentaciju, kao i obračun plaće za 4. mjesec 2024. poslala mu je putem pošte, preporučeno, o čemu je i preslike poštanske uputnice dala inspekciji u spis. Plaću za 4. mjesec 2024. isplatila je 2.5.2024., a plaću za 5. mjesec 2024. prema Ugovoru do 15.6.2024. na njegov tekući račun koji joj je dostavio, a ona nije znala da ima zaštićeni račun. Istakla je da je sa radnikom ZC pripremila i Ugovor za 9.4.2024. kao prvi dan rada, ali radnik taj ugovor nije želio potpisati. Odgovorno tvrdi da radnik nije počeo sa radom 2.4. te kao poslodavac nije imala obaveze za njegovo mirovinsko i zdravstveno osiguranje sve do početka rada 9.4.2024.
3. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 15. svibnja 2025. proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedoka NC, ČC i svjedokinje MC, a izvršen je i uvid i čitano je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-3), Obavijest počinitelju prekršaja (list spisa br. 4-6), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru 11.6.2024., 22.5.2024., 23.5.2024. (list spisa br.7-15), Zapisnik o saslušanja svjedoka radnika NC (list spisa br.16-18), Prijava HZMO (list spisa br.19), Potvrda iz prekršajne evidencije MP (list spisa br.21-22), Radnopravna dokumentacija na ime ZCOtkaz Ugovora o radu, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8.4.2024., 4.4.2024. (list spisa br. 28-34), Dostavljena dokumentacija po bivšem radniku NC putem e-maila sa preslikom otpremnice broja 33551066368 od 2.4.2024. (list spisa br. 37-38), Evidencija o radnom vremenu na ime IC, JC i ZC (list spisa br. 48-50), Otkaz ugovora o radu od 3.5.2024. (list spisa br. 51), Obavijest uplatitelju o primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe i broju posebnog računa na ime ZC (list spisa br. 52-56), Ispis poruka sa mobitela (list spisa br. 57-61), Pregled podataka o radnicima i Evidencija o radnicima (list spisa br. 62-69), Potvrde o zaprimanju obrasca sa Izvješćima o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja i Obrascima- Prijava o prestanku osiguranja, Prijava o početku osiguranja, Prijava o promjeni tijekom osiguranja, Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (list spisa br. 70-109) i Pravomoćna odluka ovog suda broj Pp- 1842/2024-6 od 25.2.2025., pravomoćno 2.4.2025. (list spisa br. 115-118).
4. Svjedok ZC iskazao je da je za poslodavca " [obrt]" počeo raditi kao vozač teretnog vozila nosivosti preko 7,5 tona dana 2.4.2024. u popodnevnoj smjeni od 14,00 sati, te točno ima i presliku otpremnice iz kamenoloma Očura gdje se vidi da je bio na utovaru reg oznaka [registarska oznaka] i [registarska oznaka], što može i dokazati preslikom otpremnice, koju je dostavio u spis, a isto tako sve se može utvrditi u njegovu karticu vozača. Nakon što je potpisao ugovor, nije dobio niti pisani ugovor o radu niti je prijavljen tijelima osiguranja, a kako nije želio raditi bez ugovora, 4.4. je gospodinu kao predstavniku poslodavca poslao poruku da traži svoje dokumente, prije svega Ugovor o radu i prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranju. Točno je da je 5.4.2024. potpisao ugovor o radu, ali je datum početka rada stavio poslodavac 5.4.2024., to sad vidi na predočenom ugovoru o radu. Ugovor o radu je primio i potpisao 8.4.2024., u ponedjeljak, a cijeli tjedan je radio bez ugovora i bez prijave na osiguranje jer misli da ga je poslodavac s tim datumom prijavio. Do 9.4.2024. nije bio prijavljen tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a primjerke prijava nije dobio niti do obavještavanja inspekcije rada. Za tog poslodavca prestao je raditi 3.5.2024., a odluku o otkazu ugovara o radu u pisanom obliku sa obrazloženjem dobio je poštom i to sve nakon što je podnio prijavu na inspekciju rada. Posebno je iskazao da je poštom dobio odjave sa obaveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, ali tek nakon što je poslodavca prijavio inspekciji rada. Dodao je da mu poslodavac nije ostao ništa dužan, da je isplaćena njegova plaća, a jedino nije siguran i ne može reći da li su podmirene obveze na osiguranje prema pravilima za staž u povećanom trajanju.
Na poseban upit okrivljenice zašto nije htio doći u firmu da se razduži, svjedok je odgovorio da je sve vraćeno na policiji.
Nadalje je na poseban upit suda iskazao da prema njegovom saznaju, u to vrijeme su se trojica vozača izmijenila u tih mjesec dana kod tog poslodavaca, te istakao da su vlasnik obrta i sin sami vozili kamione, a obrt je u ono vrijeme posjedovao tri kamiona.
5. Svjedok IC iskazao je da je vozač i zaposlenik obrta SC, njegove supruge i o predmetu raspravljanja može reći okvirno da je bivši radnik ZC počeo raditi oko tjedan dana kasnije nego što navodi inspekciji, a da je to siguran iz razloga što je došao na razgovor o poslu tijekom oglasa na internetu da traže vozača pa po običaju kada ne poznaje osobu i ne zna kakve ima kvalifikacije i sposobnosti za upravljanje skupom vozila bruto mase preko 40 tona, dogovori probni rad da vidi na koji način i kako se vozač snalazi. Ustvrdio je da taj dan kada je radnik bio u Očuri, on je bio s njim i zna da je to bilo u popodnevnim satima, te je bio na utovaru, na vaganju i na njegovo je ime otpremnica. Upravljao je samo na površini kamenoloma dok skupom vozila nije bio u prometu na cesti niti je istovario teret. Sjeća se da je teret istovaren drugi dan po drugom vozaču. Ustvrdio je da je taj dan svega oko sat vremena bio sa ZC, tada ga je prvi puta vidio i nije mu želio dati vozilo bez njegove prisutnosti da utovari teret. Nakon što mu je predočena Potvrda vaganja iskazao je da skup vozila registarskih oznaka navedenih u istoj, jesu bile vozila u vlasništvu obrta i jest taj dan izvršen utovar dolomitnog tampona kao što je evidentirano i u otpremnici. Iskazao je da nije istina da bi duže od sat vremena to popodne ZC bio u kamionu iz razloga što mu je samo dao da unese svoje podatke za utovar i za otpremnicu jer je s njim odlučio sklopiti ugovor o radu, ali taj dan ZC nije počeo sa radom. Posebno je iskazao da on ima doticaja sa zapošljavanjem vozača u dijelu da izvrši probni rad, ocijeni sposobnosti vozača i donese vozaču Ugovor o radu na potpis pa je tako postupio i u ovom slučaju. Iskazao je da ne može reći zbog čega su i ako su nedostajali koji podaci o stažu s povećanim trajanjem u ugovoru niti se može očitovati o podnijetim prijavama na mirovinsko i zdravstveno osiguranje jer to radi računovodstvo s kojim vlasnica obrta ima ugovor. Dodatno je iskazao da u to vrijeme, taj tjedan, nije bio niti prisutan u obrtu jer se ne sjeća u odnosu na dan 3. i 4.4.2024. da li je ZC radio ili ne, to ne može reći, jer tzv. "šihtericu" vodi vlasnica obrta. Dodao je da je siguran da vozač nije počeo s radom kao što navodi 2.4., nije taj dan izvršavao svoju radnu obavezu u trajanju od 8 sati kako su i imali sklopljen ugovor, bio je prisutan svega oko sat vremena koliko je potrebno da dogovore početak rada, jer kao vozač bio bi raspoređen u normalnu smjenu u jutarnjim satima od 6-14, a ne u popodnevnoj smjeni i to u 15,00 sati kao vozač u kamenolomu Očura jer je u to vrijeme završavanje utovara. Posebno je istakao "skepsu" i sumnju u dobre namjere NC koji je snimio Potvrdu o vaganju i Otpremnicu za svoje potrebe dokazivanja da je radio, a u biti nije. Na poseban upit iskazao je da je ZC dobio otkaz ugovora o radu zbog toga što je imao dva gruba verbalna ispada, prvi puta na gradilištu radi istovara pa se svađao sa radnicima na gradilištu, a drugi puta u kamenolomu jer je trebao čekati u redu od 10 kamiona za utovar, pa je zaključio da je za interes poslodavca bolje da takav profesionalni vozač ne upravlja njihovim vozilom i zbog toga mu je raskinut radni odnos. Dodao je da po sjećanju može reći da je i kartica vozača u vrijeme 2.4.2024. oko 15,00 sati bila umetnuta u teretno vozilo, a u vozilu je ugrađen digitalni tahograf.
6. Svjedokinja MC iskazala je da u vezi predmeta raspravljanja samo može reći da i danas ostaje u cijelosti kod optužnog prijedloga, jer je u međuvremenu i pregledala svu radnopravnu dokumentaciju u odnosu na radnika NC. Nema nikakve sumnje da je radnik započeo s radom 2.4.2024. što je više puta ponovio i potkrijepio utovarom odnosno otpremnicom iz Kamenoloma Očura gdje je točno vidljivo da je na njegovo ima kao vozača teretnog vozila izdana Otpremnica i izvršeno vaganje tereta, pa nije sporno da je radnik počeo obavljati poslove vozača teretnog vozila, a da nije imao prije početka rada 2.4.2024. izdanu pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, obzirom da je pisani ugovor o radu sklopljen naknadno. U taj ugovor izvršila je uvid i vidjela da je sklopljen 4.4.2024. na neodređeno vrijeme i da je vozač prema tom ugovoru koji je i sam potpisao, a kao svjedok i potvrdio, sklopio radni odnos na neodređeno vrijeme. Točno je da je vidjela i drugi ugovor o radu sa istim vozačem sklopljen naknadno 8.4.2024., a radnik bi trebao stupini na rad 9.4.2024., ali isti ugovor radnik nije potpisao, već je nakon toga došao inspekciji prema mjestu stanovanja u [adresa] te je kolegi na Zapisnik iskazao i potpisao sa svim upozorenjima, pa nije sporno da mu je poslodavac omogućio raditi bez sklopljenog ugovora o radu i bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu. Uvidom u prijave mirovinskog osiguranja vidjela je da su podnijete naknadno, ne može točno reći datuma, a prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, okrivljenica kao poslodavac bila je dužna prijaviti radnika prije početka rada, dakle prije 2.4.2024. Također je utvrdila uvidom u Prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje da prijava nije dostavljena u propisanom roku, odnosno u roku od 8 dana od početka rada, što je trebalo izvršiti najkasnije do 10.4.2024. Vidjela je također iz tih prijava da radnik nije prijavljen na staž osiguranja s povećanim trajanjem, s obzirom da je vozač teretnog vozila 40 tona te ima pravo na staž s povećanim trajanjem. Posebno je iskazala da je povjerovala radniku, jer je iskazivao kao svjedok o povredi svojih prava kod tog poslodavca, točno je navodio datume i razloge kojim je smatrao da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa za što je i u 6 mjesecu podnio prijavu protiv poslodavca i ispitan u Inspektoratu u Varaždinu, koji zapisnik je predala kao dokumenat uz Optužni prijedlog. Posebno je iskazala da radnik iako je prema navodima svjedoka vozača SC dana 2.4. bio na probnom radu, da je i na probnom radu trebalo riješiti sukladno Zakonu o radu sve obveze poslodavca. Još je istakla da ima saznanja da je vršen nadzor i po inspekciji cestovnog prometa, jer je i o tome dobila podatke i da je utvrđeno da kao poslodavac okrivljenica je radniku omogućila, nije ga kontrolirala, da ne koristi svoju karticu vozača prema pravilima korištenja vlasnika kartice vozača da ne bi prikrivao ili tajio podatke na kartici, a radilo se o digitalnoj kartici kamiona.
7. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju po bivšem radniku NC, putem e-maila, "opis i preslika Otpremnice broja 33551066368 od 2.4.2024.", list spisa br. 37-38, razvidno je da je ZC bio u svojstvu vozača u Kamenolomu Očura na utovaru s teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka] sa bruto teretom 41.600 tona, s teretom dolomitni tampon 0/63T mm, dana 2.4.2024. u 15,04 sati, teretnim vozilom u vlasništvu okrivljenice, kao vlasnice obrta, nesporno je da je obavljao poslove vezane uz rad vozača, na utovaru robe za poslodavca po njegovoj naredbi.
7.1. Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda broj Pp-1842/2024-6 od 25.2.2025., pravomoćno 2.4.2024., razvidno je da je okrivljenica osuđena za djelo prekršaja iz čl. 38.a st.3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, odnosno da je naredila, dopustila ili omogućila da vozač ZC dana 4. travnja 2024. od 14,29-15,38 sati, dana 5. travnja 2024. od 11,02-12,31 sati, dana 12. travnja 2024. od 11,20-12,09 sati, dana 25. travnja 2024. od 11,08-11,55 sati, dana 30. travnja 2024. od 10,55- 111,39 sati, dana 2. svibnja 2024. od 11,26-12,03 sati, dana 3. svibnja 2024. od 11,33- 12,15 sati, prikrije, taji ili uništava podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, pa je iz rečenog razvidno da je radnik ZC radio 4.4.2024. kao što tvrdi kao svjedok u ovosudnom predmetu.
8. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedoka NC, kao radnika okrivljenog poslodavca čiji je iskaz potkrijepljen i preslikom Otpremnice, list spisa br. 37-38, i posebno svjedokinje MC, koja je neposredno izvršila uvid u radnopravnu dokumentaciju okrivljenika i svjedoka, te kao službena osoba nema razloga teretiti okrivljenika za djelo koji ne postoji niti osnove sumnje da bi ga počinio, zbog čega je njenom iskazu Sud u cijelosti poklonio svoju vjeru našavši ga i sukladnim materijalnim dokazima u spisu, posebno Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 11.6.2024.,22.5.2024., 23.5.2024., list spisa br. 7-15, analizirajući svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj Sud uzeo je dokazanim prekršajna djela okrivljenice našavši u njezinim djelima sva bitna obilježja prekršaja za djelo pod 1) iz članka 229.st.2. u svezi st. 1.t.3. Zakona o radu, za djelo pod 2) iz članka 172.st.2.t.5. Zakona o mirovinskom osiguranju, za djelo pod 3) iz članka 150. st. 1. al.2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, za djelo pod 4) iz članka 229.st.2. u svezi st. 1. t.4. Zakona o radu i za djelo pod 5) iz članka 31.st.2. u svezi st. 1.t.2. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem.
8.1. Stoga je Sud okrivljenicu proglasio krivom i utvrdio joj novčane kazne u ublaženom iznosu za svako djelo posebno, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu, cijeneći okolnosti počinjenja djela i težinu djela obzirom na vrijednost zaštićenog dobra i stupanj odgovornosti okrivljenice, a u smislu odredbe članka 37.st.1. i 3. t. 1. Prekršajnog zakona, za koju ublaženu kaznu se uzima da je srazmjerna težini počinjenih djela i stupnju odgovornosti okrivljenice, te ocijenivši da će se istom kaznom postići cilj i svrha kažnjavanja.
9. Naime, u odnosu na djelo pod 1) izreke, a prema odredbi čl. 14.st.3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), propisano je da ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, dok čl. 229.st.2. istog Zakona novčanom kaznom od 920,00 do 1320,00 eura za rečeni prekršaj kaznit će poslodavac fizička osoba.
9.1. Uvidom u materijalne dokaze, posebno Zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru od 11.6.2024., 22.5.2024. i 23.5.2024., te iskazom svjedoka NC i svjedokinje MC, nije sporno da okrivljenica kao poslodavac, s radnikom NC, koji je u obrtu okrivljenice " [obrt]" obrt za proizvodnju, trgovinu, prijevoz i usluge, na adresi [adresa], radio na poslovima vozača teretnog vozila od 02.04.2024., prema vlastitom iskazu na Zapisnik svjedokinji MC **.**.2024., upozoren na sva prava i obveze prije davanja iskaza, da je za poslodavca počeo raditi 2.4.2024. oko 14,00 sati na poslovima vozača teretnog vozila nosivosti preko 7,5 tona, u domaćem prometu, vozio je na relacijama u Golubovečki kamenolom u Golubovcu i Holcim kamenolom u Očuri prema gradilištima u Zagrebu- Vrapče i Jankomir i prema gradilištu u Krapini, što potvrđuje i Otpremnica, nije prije početka rada s danom 02.04.2024. sklopila ugovor o radu kao s danom početka rada, niti mu je prije početka rada izdala pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, budući da ugovor nije bio sklopljen u pisanom obliku, već su s navedenim radnikom sklopili ugovor o radu tek sa danom 4.4.2024. s početkom rada 5.4.2024., iako je isti radnik obavljao poslove vozača teretnog vozila od 2.4.2024., čime je ostvarila bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 229.st.1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu, te joj je isto djelo i u potpunosti dokazano.
9.2. Zaključno, ispunjene su obveze i prava iz radnog odnosa između okrivljenice kao poslodavca i radnika, u smislu čl. 7. Zakona o radu, a prema odredbi čl. 10. istog Zakona takvo obavljanje poslova ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, to je stoga okrivljenica sukladno odredbi čl. 14. istog Zakona bila dužna prije početka rada kako je utvrđeno u inspekcijskom nadzoru od 11.6.2024. ,22.5.2024. i 23.5.2024. sklopiti ugovor o radu s radnikom, odnosno kako u konkretnom slučaju nije sklopljen ugovor o radu u pisanom obliku, to je okrivljenica kao poslodavac bila dužna prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, kako to logično, uvjerljivo i objektivno iskazuje svjedok ZC i svjedokinja MC i čijim je iskazima Sud u cijelosti poklonio svoju vjeru.
10. U odnosu na djelo pod 2) izreke, prema odredbi čl. 112.st.1. podst.2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022), propisano je da za vođenje matične evidencije obveznici su dužni dostaviti podatke o početku osiguranja, za osiguranike iz članka 9. stavka 1. točaka 1. do 7. ovoga Zakona – najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, a u postupku je nesporno utvrđeno da je početak rada bio s danom 2.4.2024.
10.1. U konkretnom slučaju uvidom u materijalne dokaze te iskazom svjedokinje MC, nije sporno da okrivljenica kao poslodavac radnika NC, koji je kod okrivljenice radio na poslovima vozača teretnog vozila, nije prijavila na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, što je bila dužna jer je prethodno imenovani radnik obavljao poslove iz čl. 7. Zakona o radu, za koje se prema odredbama članka 14. stavka 3. tog Zakona smatra da je sklopljen ugovor o radu pa je prijavljivanje tom tijelu bilo obavezno i to prije početka rada, dakle najkasnije do dana 02.04.2024., a imenovanog je prijavila tek s datumom stjecanja statusa osiguranika 09.04.2024., čime je ostvarila bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 172.st.2. t.5. Zakona o mirovinskom osiguranju te joj je isto djelo i u potpunosti dokazano.
11. Nadalje, u odnosu na djelo pod 3) izreke, a prema odredbi članka 120.st.4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), propisano je da se prijava na obvezno zdravstveno osiguranje podnosi u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovi koje se stječe status osigurane osobe, dok čl. 150.st.1. al.2. i st.2. istog Zakona zapriječena je novčana kazna u iznosu od 1.060,00 do 1.990,00 eura za fizičku osobu, ako kao poslodavac ne podnese prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijavu promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjavu s obveznoga zdravstvenog osiguranja u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe.
11.1. U konkretnom slučaju nesporno je kao što iskazuje svjedokinja MC, a na temelju iskaza radnika NC koji je prethodno upozoren na prava i obveza kao osoba ispitana kao svjedok na Zapisnik od 5.6.2024., list spisa br. 16-18, kao i iskaza danog neposredno pred ovim sudom, te izrijekom se izjasnio da je kod poslodavaca okrivljenog započeo s radom 2.4.2024. da nije prijavljen tijelima HZZO, te su ostvarena obilježja radnog odnosa, a poslodavac je bio okrivljena i obveznik plaćanja doprinosa te je bila dužna prijaviti na obvezno zdravstveno osiguranje radnika u roku od 8 dana od početka rada, odnosno od dana nastanka okolnosti na koji se stječe status osigurane osobe prema odredbi čl. 120.st.4. u vezi s odredbom čl. 7.st.1.t.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, s osnova radnog odnosa koji je utvrđen od 2.4.2024. do 3.5.2024., kada je viša inspektorica rada izvršila inspekcijski nadzor nad okrivljenicom, to okrivljenica nije učinila u roku od 8 dana od dana početka rada, a najkasnije do 10.4.2024., već je to učinila sa 19.6.2024. kada je prijavljen početak rada osiguranika sa 2.4.2024., to je ostvarila i sva bitna obilježja tog djela, isto joj je dokazano i kažnjena je kao u izreci.
12. U odnosu na djelo pod 4) izreke, prema odredbi čl. 14. st. 5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22,64/23), propisano je da je poslodavac dužan radniku prije početka rada dostaviti primjerak ugovora o radu kada je sklopljen u pisanom obliku te dostaviti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja prema posebnom propisu, dok čl. 229.st.2. u svezi st.1. t.4. istog Zakona zapriječena je novčana kazna u iznosu od 920,00 do 1320,00 eura za poslodavca fizičku osobu ako radniku u propisanim rokovima ne dostavi primjerak ugovora o radu i primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
12.1. U odnosu na to djelo prekršaja, nije sporno da okrivljenica, radniku NC, nije dostavila primjerak prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od 8 dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja, kako je to uvjerljivo iskazao svjedok ŠC, da je primjerke prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje primio 5.6.2024., a potvrdila svjedokinja MC, vidljivo i iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, a vidljivo iz poštanske preporuke, list spisa br. 10, to je okrivljenica ostvarila sva bitna obilježja i tog djela prekršaja i isto joj je u cijelosti dokazano.
13. U odnosu na djelo pod 5) izreke, prema odredbi čl. 16. st.1.t.1. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (NN 115/18, 34/21), kao osobito teška i za zdravlje i radnu sposobnost štetna radna mjesta u cestovnom prometu utvrđuje se radno mjesto vozača teretnog vozila nosivosti jednake ili veće od 7,5 tona. Člankom 29.st.3. istog Zakona, propisano je da je poslodavac dužan prijaviti Zavodu početak, promjenu i prestanak rada osiguranika koji rade na radnim mjestima koje obuhvaća i rečeno radno mjesto vozača teretnog vozila nosivosti jednake ili veće od 7,5 tona odnosno iz čl. 16. st.1.t.1. Zakona, u rokovima propisanim općim propisom o mirovinskom osiguranju, dok je čl. 31. istog Zakona propisano da će se novčanom kaznom od 5000,00 do 50.000,00 kuna kazniti poslodavac fizička osoba ako ne prijavi početak, promjenu odnosno prestanak rada osiguranika na radnim mjestima odnosno zanimanjima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem odnosno osiguranika – osobe s invaliditetom iz članka 1. točke 3. ovoga Zakona, u propisanim rokovima.
13.1. Naime, nesporno je dokazano da je okrivljenica počinila djelo prekršaja kako joj se stavlja na teret, budući da kao poslodavac, nije u propisanom roku prijavila promjenu osiguranika na radnom mjestu na kojem se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, za radnika NC, s kojim je sklopljen i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove vozača teretnog vozila, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka KC i svjedokinje MC, potkrijepljeno uvidom u materijalne dokaze Prijava o početku mirovinskog osiguranja od 19.6..2024., list spisa br. 89, pa je ostvarila bitno obilježje djela prekršaja iz čl. 31. st. 2. u svezi st.1.t.2. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem.
14. Pri odmjeravanju visine kazne okrivljenici, uzete su obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, članak 36.st.1. i 2. PZ-a, posebno stupanj krivnje jer se radi o kršenju prava radnika iz radnog odnosa, opasnost djela te svrhu kažnjavanja koje se očituje da je i Zakonodavac ista djela prekršaja svrstao u najteža djela povrede prava radnika, pobude iz kojih su prekršaji počinjeni, ranije ponašanje okrivljenice, od olakotnih okolnosti nađeno je neosuđivanost okrivljenice za istovrsna djela prekršaja, dok otegotne okolnosti nisu nađene, pa je okrivljenici odmjerio i izrekao ukupnu novčanu kaznu kao u izreci u ublaženom iznosu, primjenom odredbe čl. 37.st.1. i 3. t.1. PZ-a, razmjerno težini počinjenih prekršaja i stupnju odgovornosti, ocijenivši da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenicu da ubuduće ne čini prekršaje, a ujedno da će se primjenom kazne utjecati na svijest okrivljenice o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti koje se zakonom žele zaštiti.
15. Obrana okrivljenice u kojoj poriče da bi radnik započeo s radom 2.4.2024. nije uvjerljiva ni logična, kontradiktorna je iskazu svjedoka radnika NC i potvrdi utovara u Kamenolomu Očura na ime radnika, a i nedosljedna je jer je sa istim radnikom kao poslodavac sklapala Ugovor o radu 8.4.2024. kojeg joj radnik nije potpisao, te 4.4.2024. kojeg je radnik potpisao, pa je iz tog razloga obrana ocijenjena usmjerenom na izbjegavanje odgovornosti. U odnosu na obranu okrivljenice da nije prije početka rada s danom 2.4.2024. kada je radnik započeo s radom prijavila radnika na obvezno mirovinsko osiguranje u propisanom roku prije početka rada te da nije u propisanom roku prijavila radnika na obvezno zdravstveno osiguranje i niti mu je dostavila primjerak prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od 8 dana, okrivljena se brani zbog toga jer nije počeo raditi 2.4.2024. pa nije imala niti obvezu prema radniku s tim danom početka rada, obrana nije ničim potkrijepljena, naprotiv okrivljena ne spori da je 2.4.2024. radnik ZC upravljao skupom vozila u vlasništvu okrivljene, izvršio utovar u Kamenolomu Očura, iako za izvršeni posao navodi da je došao tek na razgovor, da je došao na procjenu kao vozač uz njezinog supruga, što je i svjedok IC potvrdio, da je vozač došao na probni rad da je radio svega oko sat vremena, a potvrdio je i da se sjeća da je i kartica vozača ZC u vrijeme 2.4.2024. oko 15,00 sati bila umetnuta u teretno vozilo u kojem je ugrađen digitalni tahograf, radnik je kao svjedok svoje navode potvrdio opetovano a potkrijepio i preslikom Otpremnice, radio je po nalogu i za račun poslodavca, pa je time ostvario sva bitna obilježja prava radnika iz radnog odnosa iz odredbe čl. 7. Zakona o radu, zbog čega nije prihvaćena obrana okrivljenice, ocijenjena je nelogičnom i iznesena radi izbjegavanja odgovornosti. To zbog toga što je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen s radnikom ZC, koji je isti potpisao 4.4.2024., s početkom rada 5.4.2024., a uvidom u pravomoćnu Presudu Pp-1842/2024-6 od 25.2.2025., pravomoćno 2.4.2025., razvidno je da je okrivljenica kao poslodavac odgovorna za to što je vozač ZC **.**.2024. od 14,29 do 15,38 sati i 5.4.2024. od 11,02 do 12,31 sati upravljao vozilima u njenom vlasništvu i počinila djelo prekršaja iz čl. 38.st.1.al.1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, slijedom čega obrana okrivljenice da je radnik započeo s radom 9.4.2024. je nepotkrijepljena, neargumentirana i smišljena za izbjegavanje odgovornosti. Nadalje, u odnosu na obranu okrivljenice da je odgovornost za neprijavljivanje vozača ZC na radno mjesto na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem na njenom računovodstvu, nije prihvatljiva niti razumna, jer kao poslodavac odgovara za skrivljena ponašanja i povrede prava radnika iz radnog odnosa te tu svoju obvezu i odgovornost ne može prebacivati na druga tijela, koja samo po ugovoru pružaju suport u stručnim poslovima poslodavca.
15.1. Nadalje, Sud nije prihvatio iskaz svjedoka ČC iz istih razloga kako je to obrazloženo pod točkom 15. obrazloženja, svjedok ima interes, u odnosu na okrivljenicu kao bračni drug, pa je i cijeli iskaz u kontekstu pristranosti u korist okrivljenice.
16. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenicu primijenio odredbu čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona, tako da će se, ukoliko okrivljenica u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine novčane kazne ista smatrati plaćenom u cijelosti, u roku od 90 dana od dana primitka ove Presude.
17. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbama zakona kao u izreci te Odluci Vlade RH o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka koji se odnose na troškove suda učinjene u ovom postupku, a izrečeni su u paušalnom iznosu ovisno o složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenice kao i na troškove prijevoza svjedoka, a okrivljenica ih je dužna platiti jer je proglašena krivom za prekršaje.
Temeljem iznijetog valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zaboku 15. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Ivanka Vinković, v.r.
Marija Bračun, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke, odnosno ovlaštenici pravo na žalbu, prema čl. 192. Prekršajnog zakona, imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude, zbog svih osnova prema odredbi čl. 194.st.1. Prekršajnog zakona. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.
Dostaviti:
1. Okrivljenici,
2. Ovlaštenom tužitelju,
3. Pismohrana, ovdje.-
Po pravomoćnosti:
1. Referadi za izvršenje ovog Suda.-
