Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-623/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐC, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), rješavajući o žalbi okrivljenog ĐC, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/21-26/1285, URBROJ: 513-02-7002/15-23-27 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ĐC i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni ĐC dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 8 (osam) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni ĐC proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.050,00 eura, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Predmetnim rješenjem o prekršaju, u točki II na temelju članka 76.a stavak 3. Prekršajnog zakona i članka 70. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije oduzima se roba od srane fizičke osobe ĐC, i to: rakija domaća, 10 l, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju KLASA: 471-01/21-16/2610, URBROJ: 513-02-7030/45-21-2.

3. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu s prijedlogom da se isto ukine zbog povreda materijalnog i procesnog prava te da se postupak obustavi ili predmet vrati na ponovno odlučivanje. Okrivljenik ističe da je novčana kazna od 12.000,00 kn izrečena temeljem platnog naloga kojeg je na graničnom prijelazu Bajakovo izdao carinski službenik, a koju je bio prisiljen odmah platiti jer mu u protivnom nisu htjeli vratiti osobne dokumente. Smatra da mu je kao državljaninu EU bilo dopušteno platiti u roku od 8 dana. Također navodi da mu tijekom prvog saslušanja nisu bila predočena njegova zakonom zajamčena prava, niti je bio upozoren da nije dužan iznijeti obranu, što je obvezna zakonska procedura. Okrivljenik nije htio potpisati zapisnik, što je razljutilo članicu vijeća tako da je gospodina MC, koji predstavlja javnost, udaljila iz sudnice, jer ga je upozorio na kršenje ljudskih prava i da neka ne potpiše zapisnik. Bio je izložen pritiscima članova Vijeća, koji su iz sudnice udaljili predstavnika javnosti i verbalno utjecali na njega da potpiše zapisnik. Žalitelj ukazuje i na druge nepravilnosti. Identitet oduzete robe u carinskom postupku nije utvrđen. Iskazi carinskih službenika nisu bili usklađeni. Vijeće u konkretnom slučaju nije utvrdilo jačinu alkohola. Nema dokaza da je oduzeta rakija pravilno popisana, zapečaćena, niti postoji trag o njenoj daljnjoj sudbini. Okrivljenik tvrdi da se roba mora smatrati zajedničkom, jer je dio pripadao njegovoj supruzi, svi olakotni dokazi koje je podnio Vijeće nije uzelo u obzir niti je obrazložilo zašto ih odbacuje. Vijeće za prekršaje je odgovornost podnositelja žalbe za navedeni prekršaj zasnovalo na doslovnom čitanju citiranih službenih propisa u izreci rješenja i na citiranim službenim propisima u obrazloženju pobijanog rješenja, ne navodeći materijalne dokaze na temelju kojih bi podnositelju žalbe mogli dokazati carinski status oduzete robe.

5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU te nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Okrivljenik je proglašen krivim da nije dana 30. lipnja 2021. na RGP Bajakovo u 20,30 sati prilikom ulaska u carinsko područje Unije, kao vozač kamping vozila marke Mercedes-Benz slovenskih registarskih oznaka podnio carinsku deklaraciju za robu za koju su propisana ograničenja pri uvozu i to: 10,00 litara rakija domaća, a koja roba se nalazila unutar kamping vozila između putne prtljage.

9. Nakon uvida u spis predmeta ovaj Sud ocjenjuje da navod okrivljenika da nije bio upoznat s pravom da ne mora iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja, nisu osnovani. Suprotno tvrdnjama okrivljenika, sadržaj zapisnika o glavnoj raspravi od 13. rujna 2021. (dalje u tekstu: zapisnik o glavnoj raspravi) upućuje na formalno poštivanje zakonskih odredbi. Prije ispitivanja okrivljenik je upozoren o svojim pravima kao i obavezama. Izrijekom je navedeno: „Okrivljenika se upozorava, sukladno članku 85. stavak 3. i članku 171. stavak 2. i 4. Prekršajnog zakona da se može očitovati o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja te da ima pravo po svom izboru uzeti branitelja koji može prisustvovati njegovom ispitivanju. Konstatira se da okrivljenik želi iznositi obranu i da želi odgovarati na postavljena pitanja te izjavljuje da će obranu iznijeti sam bez prisutnosti branitelja. Okrivljenika se poučava i u smislu članka 171. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona da je dužan odazvati se pozivu da je dužan priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promjeni boravište te se upozorava na posljedice ako ne postupi prema toj obvezi. Također se ističe da je okrivljenik na istom zapisniku o glavnoj raspravi pravilno poučen da se ima pravo služiti svojim jezikom odnosno jezikom koji govori i razumije te da ima pravo na usmeno prevođenje uz pomoć tumača. Okrivljenik je upitan razumije li hrvatski jezik, na što je izjavio da razumije hrvatski jezik i da se odriče o prava na tumača. Ovaj Sud je zaključio da je, suprotno tvrdnjama žalitelja, zapisnik o glavnoj raspravi pravilno sastavljen te se isti može koristiti u postupku, a nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju upire žalitelj navodima žalbe, da bi se radilo o nezakonitom dokazu koji je trebalo izuzeti iz spisa.

10. Razmatrajući žalbu i ispitujući dalje pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. U konkretnom slučaju okrivljeniku je bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se i predlagati dokaze u vezi s odlučnim činjenicama. U ovom prekršajnom predmetu glavna rasprava bila je određena za dan 13. rujna 2021., na koju je uredno pristupio okrivljeni ĐC, te se očitovao na navode optužnog prijedloga. U zapisniku o glavnoj raspravi konstatirano je sljedeće: „Upitan, na temelju članka 171.a Prekršajnog zakona, da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj za koji se tereti, okrivljenik se očituje da se ne smatra krivim te iznosi svoju obranu. Razumio sam sadržaj optužnog prijedloga, a u odnosu na činjenice navedene u optužnom prijedlogu mogu reći da nije točno da nisam prijavio rakiju koju sam prevozio…“ U daljnjem tekstu zapisnika o glavnoj raspravi citirana je obrana okrivljenika. Tijekom dokaznog postupka na istoj glavnoj raspravi izvršen je uvid i pročitana je materijalna dokumentacija spisa (zapisnik o obavljenom očevidu KLASA: 471-01/21-16/2610, URBROJ: 513-02-7030/35-21-1 od 30. lipnja 2021., potvrda o privremenom oduzimanju robe broj P-846-70319/2021 od 30. lipnja 2021., preslika uplatnica, iskaz okrivljenika, pisani podnesak okrivljenika, preslika osobne iskaznice, preslika prometne dozvole), kojem izvođenju dokaza je okrivljenik bio nazočan. Na upit ima li nakon provedenih dokaza prijedlog za izvođenje drugih dokaza, okrivljenik je izjavio da nema drugih dokazni prijedloga. Na istom zapisniku o glavnoj raspravi voditeljica postupka donijela je rješenje da će izvesti dokaz saslušanjem svjedoka OC i ŠC carinskih službenika koji su obavili očevid te da će iduća glavna rasprava biti zakazan pisanim putem, što je prisutni okrivljenik primio na znanje. Iako su mu pozivi za dalje zakazane rasprave uredno dostavljeni, okrivljenik nije pristupio glavnoj raspravi održanoj 14. lipnja 2022., na kojoj su saslušani svjedoci carinske službe OC i ŠC, već je umjesto dolaska dostavio pisanu obranu. U toj pisanoj obrani je između svega ostalog naveo, „da ne želi doći na ročište za glavnu raspravu dana 14. lipnja 2022. u 13:00 sati, jer je već prisustvovao glavnoj raspravi prošle godine, na kojoj mu je članica Vijeća postavljala pitanja, a da ga nije upoznala s uputom o pravnom lijeku i da uputa o temeljnim pravima navodnog prekršitelja nije uvedena u službeni zapisnik.“ Ista se situacija ponovila i 31. kolovoza 2023., kada je ponovno bio pozvan, ali se ni tada nije odazvao raspravi, već je ponovno poslao pisanu obranu, koja u bitnome sadrži istovjetne navode kao i prethodno dostavljena.

11. Prema ocjeni ovog Suda, pravo na obranu zajamčeno člankom 85. stavkom 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je bilo omogućeno. Imao je priliku očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u prilog ili na štetu, predlagati izvođenje dokaza, iznositi prijedloge te se očitovati o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Međutim, na raspravi održanoj 13. rujna 2021. nije predložio izvođenje dodatnih dokaza, a na kasnije rasprave nije pristupio, već je dostavio pisane obrane. U pisanim obranama nije naveo nove činjenice ni dokazne prijedloge, već je samo ponavljao prethodne navode. Slijedom navedenog, pravilno je postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave kada je, smatrajući činjenično stanje dostatno utvrđenim, odlučilo da nema potrebe za daljnjim provođenjem dokaznog postupka te nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

12. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, ovlašteno da dokaze cijeni prema slobodnom sudskom uvjerenju, pravilno je u zakonito provedenom postupku utvrdilo odlučne činjenice temeljem izvedenih dokaza, suprotno navodima iz žalbe. Odluka o postojanju prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije utemeljena je na iskazu svjedoka OC i na vjerodostojnoj dokumentaciji koja prileži spisu, a osobito na zapisniku o obavljenom očevidu (KLASA: 471-01/21-16/2610, URBROJ: 513-02-7030/45-21-1 od 30. lipnja 2021.) i potvrdi o privremenom oduzimanju robe broj P-846-70319/2021, KLASA: 471-01/21-16/2610, URBROJ: 513-02/7030/45-21-2 od 30. lipnja 2021. Navedeni, zapisnik, sukladno članku 158. stavku 5. Prekršajnog zakona, predstavlja pravno relevantan dokaz u prekršajnom postupku, a okrivljenik na njega nije imao primjedbi te ga je vlastoručno potpisao. Također, potpisao je i gore navedenu potvrdu o privremenom oduzimanju robe, bez primjedbe u kojoj je konstatirano da je od nadzirane osobe ĐC, uz nazočnost privremeno oduzeta rakija domaća 10 l. Za svoja činjenična utvrđenja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je valjane i prihvatljive razloge u skladu s izvedenim dokazima i bez međusobnih proturječja, Navodi žalbe ne upućuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, koje bi mogle dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost donesene odluke, a o kojima u postupku nije već odlučeno. Stoga se izvođenje dodatnih dokaza ocjenjuje nepotrebnim.

13. U svezi žalbenih navoda ističe se da okolnost da je okrivljenik odbio potpisati zapisnik o glavnoj raspravi, a takva činjenica je u njemu i zabilježena, ne znači nužno da zapisnik nije valjan dokaz. Na kraju zapisnika o glavnoj raspravi nalazi se napomena: „Okrivljenik nakon što mu je predočen zapisnik, Okrivljenik ne želi potpisati zapisnik jer smatra da mu nije dana pravna poduka. Na upit voditeljice postupka što znači ta pravna poduka i koja su mu prava uskraćena okrivljenik ne obrazlaže navedeno.“ Iskaz okrivljenika, iako nije potpisan, nije bio jedini dokaz, već je ocijenjen u kontekstu svih prikupljenih dokaza. Navodi o verbalnom pritisku članova Vijeća nisu potkrijepljeni materijalnim dokazima u spisu te bez konkretnih dokaza (zapisnika, prijava, svjedočenja, audio-video zapisa), ne mogu se uzeti kao dokazani u žalbenom postupku. Navod da je okrivljenik kao državljanin države članice EU imao pravo na odgodu plaćanja kazne nije osnovan. Nacionalni propisi o naplati prekršajnih kazni i privremenom zadržavanju osobnih isprava primjenjuju se jednako na sve prekršitelje, neovisno o državljanstvu, a nisu u suprotnosti s pravom Europske unije. Naplata kazne na mjestu počinjenja prekršaja kada su u pitanju stranci bez prebivališta u [adresa] uobičajena je zakonska praksa.

14. Nadalje, žalbeni navodi da oduzeto alkoholno piće nije zapečaćeno, da mu se izgubio trag, i da je možda konzumirano od strane carinskih službenika, predstavljaju paušalne tvrdnje. Nema indicija u spisu da je došlo do povrede propisanog carinskog postupka u pogledu oduzete robe. Ako okrivljenik raspolaže dokazima koji bi upućivali na zlouporabe, iste je bio dužan predočiti u ranijoj fazi postupka. Neutvrđivanje jakosti alkohola ne predstavlja bitnu povredu postupka jer je količina i vrsta robe bila dostatna za kvalifikaciju prekršaja (količina – 10 litara rakije koja premašuje propisanu 1 litru jakog alkoholnog pića koje se može unijeti u carinsko područje EU pod uvjetom da je podnesena carinska deklaracija odnosno da je roba prijavljena). Vijeće za prekršaje ispitalo je carinske službenike koji su navedeni na zapisniku o očevidu, te nije temeljio odluku na iskazu svjedoka ŠC koji nije neposredno prisustvovao pregledu predmetnog vozila, već na iskazu svjedoka OC, ovlaštenog carinskog službenika. Iskaze svjedoka prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak ocjenjivalo je u obrazloženju rješenja o prekršaju, u skladu s načelima slobodne ocjene dokaza te okrivljenik navodima „da iskazi saslušanih carinskih službenika nisu bili usklađeni“ nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja o postojanju prekršaja. Žalbeni navodi u većini se temelje na osobnoj interpretaciji događaja i postupka, a većinu prigovora (navodna povreda prava na pravni lijek, zapljena pića, postupanje Vijeća), ovaj Sud je ocijenio neosnovanim te smatra da je postupak pred Vijećem za prekršaje proveden uz poštivanje zakonom propisanih prava okrivljenika, a materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

15. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna razmjerna težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je okrivljeniku izreklo kaznu unutar zakonom propisanog okvira. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne i prihvatljive razloge. Iako je uzelo u obzir dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, kazna je određena s obzirom na značaj povrede i potrebni generalno preventivni učinak. U konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, okrivljenik u svojoj žalbi ne navodi nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje pobijane odluke o kazni i izricanjem blaže kazne od one koju je odmjerilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

16. Ovaj Sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljeniku od strane prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona), te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenica ubuduće kloniti činjenja ovakvog i sličnih prekršaja.

17. U vezi izrečene novčane kazne, ističe se kako iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik 1. srpnja 2021. platio dvije trećine novčane kazne izrečene prekršajnim nalogom broj 1137 / 2021 od 30. lipnja 2021., u iznosu od 8.000,00 kuna + paušalni trošak u iznosu od 100,00 kuna, o čemu u spisu prileži preslika uplatnica, na kojima je uplata potvrđena štambiljem, dakle, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je platio dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga okrivljenik po primitku ove presude nije dužan dodatno plaćati izrečenu novčanu kaznu iz prvostupanjskog rješenja o prekršaju.

18. Također, treba napomenuti da je za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, u vrijeme počinjenja prekršaja, bila propisana novčana kazna za fizičku osobu u iznosu od 3.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 29. ožujka 2025. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 52/25.), a koji za navedeni prekršaj propisuje nešto blažu novčanu kaznu (u iznosu od 390,00 eura do 13.260,00 eura, a što je prema fiksnom tečaju konverzije – 7,53450, niži iznos od kazne propisane u kunama, kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u RH).

19. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da je novčana kazna okrivljeniku fizičkoj osobi pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja, zbog čega bi ovako izrečena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

20. Odluka o oduzimanju predmeta, koja je kao mjera propisana člankom 76.a Prekršajnog zakona, na zakonu je osnovana te opravdano primijenjena, za koju odluku je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo jasne, relevantne i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud pa je i u tom dijelu trebalo potvrditi pobijano rješenje o prekršaju. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da se radi o rakiji za koju su, sukladno važećem pravnom uređenju, propisane zabrane i ograničenja pri unošenju iz zemalja izvan Europske unije na područje Europske unije, dakle iz trećih zemalja, pa je trebalo iste oduzeti na temelju članka 76.a stavka 3. Prekršajnog zakona koji prepisuje da predmeti koje prema zakonu okrivljenik ili druga osoba ne može posjedovati ili predmeti čije je posjedovanje ili promet zabranjen ili ograničen ili predmeti namijenjeni prometu, ali se u promet mogu pustiti samo pod posebnim uvjetima (s nadzornim markicama i slično), oduzet će se i kad postupak nije završen osuđujućom presudom. Sud može na prijedlog ovlaštenog tužitelja narediti njihovo uništenje i prije završetka postupka.

21. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

22. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.