Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-278/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Lešić predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Zlatane Bihar članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-395/2019-21 od 26. studenoga 2021. ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-395/2019-24 od 22. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-395/2019-21 od 26. studenoga 2021. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-395/2019-24 od 22. prosinca 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O zahtjevu tuženika B2 KAPITAL d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem poslovni broj P- 395/2019-24 od 22. prosinca 2021. suđeno je :

I Ovrha Općinskog suda u Požegi broj Ovr-62/19 od 23.travnja 2019. nedopuštena je za iznos od 10.748,18 eura.

II U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija.

III Nalaže se tuženiku B2 KAPITAL d.o.o., OIB:57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, isplatiti tužitelju ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.937,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26.studenog 2021. do isplate po stopi zatezne kamatne koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude, kako iz sadržaja žalbe proizlazi dijela s kojim nije uspio u postupku (točka I. izreke) i odluke o troškovima postupka (točka III. izreke) pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/202, 114/22, 155/23, dalje ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu koji se pobija žalbom (točka I. i III. izreke), kao i postupak koji je prethodio donošenju presude u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju povredu tuženik ukazuje žalbom. Naime, presuda u dijelu koji se žalbom pobija je nejasna, za svoju odluku prvostupanjski sud nije dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ona u pobijanom dijelu i ne može ispitati. Razlog za to je u činjenici da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Požegi broj Ovr-62/19 od 23. travnja 2019. na nekretninama ovršenika proglasi nedopuštenom.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaključkom u navedenom ovršnom postupku upućen na pokretanje ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Napominje se da tužitelj uz tužbu nije priložio navedeni zaključak, a spisu ne prileže ni ovršni spis poslovni broj Ovr-62/19. Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da je tužitelj tužbu podnio zbog tvrdnji da je tražbina ovrhovoditelja namirena, zbog prigovora zastare i tvrdnji da je tuženik kao ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu traži kamatu na kamatu, odnosno da je obračunao zakonsku zateznu kamatu na koju traži novu zakonsku zateznu kamatu. Iz obrazloženja presude proizlazi da je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. i 11. Ovršnog Zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje OZ).

7.1. Nadalje, među strankama nije sporno da se ovršni postupak u predmetu poslovni broj Ovr-62/19 vodi radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 36.323,50 eura i da se tražbina odnosi na dug po Ugovoru o namjenskom kreditu koji je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s prednikom tuženika Zagrebačkom bankom d.d. 4. srpnja 2003.

8. Među strankama je sporno da li je dug u cijelosti namiren pa i u ovršnom postupku koji je protiv tužitelja kao ovršenika pokrenula Zagrebačka banka d.d. i koji se vodio kod istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-2135/13, a sporno je i da li je nastupila zastara.

9. Iako iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud tražio pribavljanje predmeta poslovni broj Ovr-2135/13 i Ovr-62/19 radi uvida, kao i da je u navedene spise i izvršio uvid na ročištu 2. srpnja 2021., a potom i na ročištu 15. studenog 2021., zapisnički nije konstatirano što je uvidom u navedene predmete prvostupanjski sud i utvrdio, isto nije konstatirano ni u formi službene bilješke, a napominje se da navedeni spisi ne prileže ovom spisu poslovni broj P-395/2019 slijedom čega ovaj drugostupanjski sud ne može u izvršiti uvid u spis niti zapisnik (službenu bilješku) i tako ispitati pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, kako zaključka o neosnovanosti prigovora zastare tražbine tuženika, tako i zaključka o nedopuštenosti ovrhe za iznos od 10.748,18 eura.

10. Nejasno je zašto je prvostupanjski sud vještaku dao zadatak da izvrši dopunu vještačenja i utvrdi visinu duga tužitelja po navedenom kreditu na dan 11. listopada 2013., odnosno zašto je taj datum odlučan za rješenje ovog spora, obzirom da iz tuženikove žalbe proizlazi da mu je Zagrebačka banka d.d. prodala potraživanje 30. lipnja 2018. Napominje se da se ti navodi, kao ni visina duga u vrijeme prodaje potraživanja tuženiku ne mogu provjeriti jer spisu ne prileže ovršni spis poslovni broj Ovr-62/19, ali da su logični i životni navodi tuženika u žalbi da je visina potraživanja od 11. listopada 2013. (kada je prema navodima žalbe dospjelo potraživanje tuženika preknjiženo na sporna potraživanja) do podaje istog tuženiku, pa i do podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu Ovr-62/19 porasla.

10.1. U povezanosti s navedenim, nejasno je zašto je prvostupanjski sud prihvatio dopunu nalaza i mišljenja vještaka, a ne nalaz i mišljenje kojim je vještak utvrdio visinu duga na dan 30. lipnja 2018. kada je tuženik od Zagrebačke banke d.d. kupio tražbinu prema tužitelju u iznosu od 33.776,03 eura.

11. Nadalje, nejasan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovrha u predmetu Ovr-62/19 nedopuštena za iznos od 10.748,18 eura, za taj zaključak prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge, a ne može se ispitati da li je za taj iznos tražbina prema ovršeniku sada tužitelju namirena u ovršnom postupku koji je vodila Zagrebačka banka d.d. pod brojem Ovr-2135/13, kako je tužitelj u tužbi tvrdio, ili je ovrha u tom predmetu obustavljena jer se nekretnina nije prodala na drugoj javnoj dražbi, a kako je tvrdio tuženik.

12. Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja, radi namirenja kojeg se vodi ovršni postupak u predmetu Ovr-62/19, iznosi 36.323,50 eura, međutim ne može se ispitati na što se sve taj iznos odnosi. U povezanosti s tim upitno je da li je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja bilo potrebno, a ako da s kojim zadatkom vještaku.

13. Slijedom svega navedenog, upitno je da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa je osnovan i taj žalbeni prigovor tuženika.

14. Stoga je temeljem članka 369. stavak 1. ZPP žalbu tuženika valjalo usvojiti i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

14.1. U ponovljenom dijelu prvostupanjski sud će ispraviti sve na što je ukazano ovim rješenjem, priklopiti će ovršne predmete poslovni broj Ovr-62/19 i 2135/13, na nedvojben način će utvrditi zbog kojih razloga je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko je potrebno provesti će dopunu financijskog vještačenja, te potom donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja za koju će dati dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama.

15. Temeljem članka 166. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

16. Ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao pravilnost prvostupanjske presude u dijelu kojim je zahtjev tužitelja djelomično odbijen (točka II. izreke) jer u tom dijelu tužitelj presudu žalbom nije pobijao.

U Sisku 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić