REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-608/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.D. Zagreb j.d.o.o. (OIB: 71259721113) sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Gordanu Vuletiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika TD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Daria Lalića i Bojana Filipovića, odvjetnicima iz Makarske, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude poslovni broj: Povrv-21/2023-33 od 29. prosinca 2022. Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, u sjednici održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tužiteljeva žalba pa se presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj: Povrv-21/2023-33 od 29. prosinca 2022. u točki I. izreke:

- preinačuje u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vedrana Plećaša poslovni broj: Ovrv-751/2018 od 15. svibnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 42.750,00 kuna/5.673,90 eura sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana pa se u tom dijelu navedeni platni nalog održavana na snazi

- potvrđuje u preostalom dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vedrana Plećaša poslovni broj: Ovrv-751/2018 od 15. svibnja 2018. u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 32.062,50 kuna sa zateznim kamatama te zatezne kamate na iznos od 42.750,00 kuna za razdoblje do 30. travnja 2018.

II. Preinačuje se i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude tako što se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 555,00 eura u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 77,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom je prvostupanjskog suda ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-751/2018 od 15. svibnja 2018. javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića, u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 74.812,50 kuna/9.929,33 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 22.312,50 kuna/2.961,38 eura od 1. siječnja 2018., a na iznos od 52.500,00 kuna/6.967,95 eura od 4. svibnja 2018. pa do isplate. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na način da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove postupka isplatom iznosa od 11.258,76 kuna/1.494,29 eura u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Navodi da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Ukazuje da je u ponovljenom postupku saslušan ED otac direktora tužitelja koji je iskazao da tuženik za najam vozila Hyundai H1 nije ništa platio, već je 5.000,00 kuna platio njegovom sinu CD za najam vozila Volvo XC 90. U spis je dostavio i ugovore o najmu vozila iz kojih proizlazi da je tuženik imao običaj iznajmljivati vozila od tužitelja na duže razdoblje pa stoga ne čudi da je i sporno vozilo dano tuženiku u najam na duže razdoblje. Navodi i kako nije imao razloga sumnjati u tuženika imajući u vidu njihovu dotadašnju suradnju te činjenicu da je tuženik sva prethodno iznajmljena vozila vratio i podmirio dugovanje po predmetnim ugovorima o najmu. Smatra neosnovanim i zaključak prvostupanjskog suda da se nije radilo o ugovoru o najmu jer visina najma za 120 dana iznosi 42.000,00 kuna dok je vrijednost automobila 40.000,00 kuna, jer treba uzeti u obzir i sve troškove i izdatke u vezi s vozilom prilikom najma pa nije upitno da dugoročni najam vozila može iznositi više od vrijednosti samog vozila, što je notorna činjenica. Smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Osporava i odluku o troškovima postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet je spora zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 74.812,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 22.312,50 kuna od 1. siječnja 2018. a na iznos od 52.500,00 kuna od 4. svibnja 2018. pa do isplate, po osnovi pružene usluge najma vozila u razdoblju od 10. studenog 2017. do 3. svibnja 2018. (120 dana).

5. Presudom je prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-157/2019 od 1. travnja 2021. bio održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-751/2018 od 15. svibnja 2018. javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 74.812,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 22.312,50 kuna od 1. siječnja 2018. te na iznos od 52.500,00 kuna od 30. travnja 2018. pa do isplate, sve u roku od osam dana.

5.1. Navedena je presuda ukinuta rješenjem ovoga suda poslovni broj: Gž-1250/2021 od 21. veljače 2022. zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s uputom da u nastavku postupka sud razjasni zbog čega je najam ugovoren samo na jedan dan kao i zatraži od tužitelja neka u spis dostavi ugovore koje je sklopio s tuženikom kako bi se moglo utvrditi na koji rok su sklopljeni ugovori, odnosno kakvo je bilo uobičajeno postupanje kao i da je neophodno razjasniti visinu te zatražiti od tužitelja da u spis dostavi cjenik.

6. Sada je pobijanom presudom ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića poslovni broj: Ovrv-751/2018 od 15. svibnja 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 74.812,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, sve uz obrazloženje da je ugovor sklopljen na rok od jednog dana što nije praksa iz drugih ugovora o najmu koje je tužitelj priložio u spis, kao i da tužitelj nije reagirao radi povrata iznajmljenog vozila po tom ugovoru u duljem razdoblju pa se ne može izvesti zaključak da bi se radilo o ugovoru o najmu pri čemu je prvostupanjski sud uzeo u obzir da je vrijednost vozila u trenutku iznajmljivanja iznosila 40.000,00 kuna a da bi najam prema cjeniku tužitelja iznosila 42.000,00 kuna što je više od vrijednosti iznajmljenog vozila.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga zbog kojih je pobija tužitelj pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 445.a ZPP), ovaj je žalbeni sud ocijenio da je žalba djelomično osnovana.

7.1. S obzirom na to da je prvostupanjski sud iz stanja spisa djelomično izveo pogrešan zaključak o činjenicama te djelomično i pogrešno primijenio materijalno pravo, ostvarene su pretpostavke za primjenu članka 373.a ZPP.

8. I dalje je među strankama sporno jesu li sklopile ugovor o najmu vozila kako tvrdi tužitelj, ili ugovor o kupoprodaji tog vozila kako to tvrdi tuženik.

9. Tužitelj tvrdi da je s tuženikom 10. studenog 2017. sklopio Ugovor o najmu vozila broj: 03-11-17, i to vozila marke Hyundai H1, registarske oznake [registarska oznaka], s ugovorenim vremenom vraćanja 11. studenog 2017. u 17:00 sati i ugovorenom cijenom za dnevni najam vozila u iznosu od 350,00 kuna, a tuženik tvrdi da je zapravo postignut dogovor o kupoprodaji tog vozila za 4.000,00 eura s isplatom u nekoliko obroka do kraja veljače 2018., koji rok je potom produžen do kraja svibnja 2018. i cijena povećana na 4.500,00 eura.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 5.000,00 kuna pri čemu tuženik tvrdi da je to bila prva rata ugovorene kupoprodajne cijene a tužitelj tvrdi da je taj iznos isplaćen po osnovi prethodnog najma za drugo vozilo a proizlaze i sljedeće činjenice:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor za iznajmljeno vozilo Hyundai H1 registarske oznake [registarska oznaka] s početkom najma 10. studenog 2017., a s završetkom 11. studenog 2017. s obračunom 350,00 kuna po danu a koji su potpisali tužitelj i tuženik;

- da je tužitelj 8. svibnja 2018. podnio zahtjev za potragu vozila u kojemu je naveo da tuženik nije vratio vozilo, da mu po osnovi najma duguje 78.312,50 kuna, uz upozorenje da registracija vozila ističe 9. svibnja 2018. kao i polica osiguranja, zbog čega vozilo ne smije biti u prometu;

- da je tužitelj 14. prosinca 2018. podnio MUP-u, PU Zagrebačkoj zahtjev za ukidanje potrage od 8. svibnja 2018. ističući "da inspektori nisu postupili po prijavi zbog čega je pokrenuo vlastitu potragu te krajemlipnja vozilo pronašao napušteno u Zagrebu nakon čega ga je odvezao do svog parkinga i izvršio potrebne servise jer je vozilo bilo tehnički neispravno";

- da vozilo međutim nije bilo napušteno jer ga je tuženik dovezao na popravak u R.L. servis d.o.o. Zagreb u vlasništvu ND gdje su ga preuzeli zaposlenici tužitelja a tužitelj je nakon toga prodao automobil;

- da je tužitelj izdao račun na ime tuženika na iznos od 22.312,50 kuna za razdoblje od 10. studenog 2017. do 31. prosinca 2017. te

- račun u iznosu od 52.500,00 kuna za razdoblje od 1. siječnja do 30. travnja 2018. te

- da tuženik nije platio ni kupoprodajnu cijenu ni najam vozila kao ni popravak automobila vlasniku servisa ND (taj popravak nije platio ni tuženik) i nije tražio vraćanje vozila.

11. Tužitelj je u nastavku postupka dostavio:

- Ugovor o najmu vozila broj: 14-1016 od 25. listopada 2016. u 9:15 sati i to vozila marke Audi A6, registarske oznake [registarska oznaka], s ugovorenim vremenom vraćanja 27. listopada 2016. u 9:15 sati a vozilo je vraćeno 29. listopada 2016. u 10:15 sati;

- Ugovor o najmu vozila broj: 04-0717, od 6. srpnja 2017. u 19:20 sati i to vozila marke Mercedes 270CDI, registarske oznake [registarska oznaka], s ugovorenim vremenom vraćanja 6. kolovoza 2017. u 19:20 sati, a vozilo je vraćeno 1. rujna 2017. u 18:30 sati;

- Ugovor o najmu vozila broj: 01-0917, 1. rujna 2017. u 18:30 sati i to vozila marke Volvo XC90, registarske oznake [registarska oznaka], s ugovorenim vremenom vraćanja 6. studenog 2017. u 18:30 sati, a vozilo je vraćeno 14. prosinca 2017.;

- Cjenik najma vozila iz kojeg proizlazi da dnevni najam za Hundai H1 Combi ukoliko je duži od 14 dana iznosi 350,00 kuna po danu.

12. Iz navedenih ugovora o najmu proizlazi da je poslovna suradnja među strankama funkcionirala na način da je tuženik koristio usluge najma vozila kod tužitelja, pa unatoč tome što su ugovori sklapani na određeno vrijeme, tuženik nije tužitelju ta vozila vraćao u ugovorenom roku. Da je postojao ovakav način suradnje među strankama potvrđuje i iskaz zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka ED koji potvrđuju da je takva suradnja među strankama bila uobičajena te da je tuženik u pravilu uredno izvršavao svoje obveze plaćanja najamnine i vraćanja vozila tužitelju. Da je tuženik koristio usluge rent a car vozila i da oko toga ranije nije bilo problema potvrdio je i zaposlenik tuženika svjedok ĐD.

12.1. Važno je međutim naglasiti kako ni jedan od priloženih ugovora nije bio sklopljen na već jedan ugovor dva dana drugi na mjesec dana i treći na gotovo dva mjeseca te da su vozila vraćena sa zakašnjenjem u rasponu od dva dana do mjesec i sedam dana te da je tuženik uredno plaćao najam za ta vozila.

13. Iz isprava u spisu stoga proizlazi kako je samo sporni ugovor o najmu sklopljen na jedan dan i samo vozilo na koje se odnosi na taj ugovor tuženik nije vratio odnosno zadržao ga je gotovo šest mjeseci a tužitelj je zatražio i preuzeo vozilo tek nakon što je 8. svibnja 2018. obavijestio policiju da tuženik nije vratio vozilo uz upozorenje da 9. svibnja 2018. istječe registracija vozila i polica osiguranja, a iz stanja spisa proizlazi i činjenica da je tuženik u tom razdoblju davao vozilo na popravak pa tako krajem travnja 2018. i servisu u Zagrebu koji je u vlasništvu ND.

13.1. To su sve, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, okolnosti koje doista upućuju na zaključak da se nije radilo o najmu vozila za koji bi najam tuženik bio dužan platiti 350,00 kuna dnevno ili za 171 dan (od 10. studenog 2017. do 30. travnja 2018.) ukupno 59.850,00 kuna odnosno s porezom na dodanu vrijednost (25%) traženih 74.812,50 kuna/9.929,33 eura i u tom je smislu prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak.

14. Prvostupanjski je sud međutim propustio ocijeniti o kakvom se pravnom odnosu radilo s obzirom na nespornu činjenicu da je vozilo tužiteljevo vlasništvo i da ga je tuženik preuzeo od tužitelja i koristio za svoju poslovnu djelatnost u neprekinutom razdoblju od gotovo šest mjeseci.

14.1. Sam je tuženik naveo da se radilo o kupoprodajnom ugovoru s obročnom otplatom cijene tako što je ugovorena cijena u visini od 4.000,00 eura s otplatom u obrocima do kraja veljače 2018. a naveo je i kako nije isplatio ugovorenu cijenu jer nije imao novca, osim 5.000,00 kuna u prosincu 2017. a iz stanja spisa proizlaze i činjenice da nije tražio predaju vozila nakon što ponovno bilo u posjedu tužitelja i nije platio popravak servisu u Zagrebu te da je tužitelj prodao vozilo.

14.2. Tuženik dakle nije ispunio svoju obvezu iz kupoprodajnog ugovora u ugovorenom roku a ni kasnije niti je tražio vraćanje vozila u smislu ispunjenja obveze prodavatelja, što sve upućuje na zaključak da je ugovor raskinut zato što je tuženik došao u zakašnjenje sa svim otplatama (osim djelomično s početnom – tvrdi da je tužitelju platio 5.000,00 kuna u prosincu 2017. što tužitelj ne poriče, ali tvrdi da je to plaćeno za najam drugog vozila marke Volvo X C90, što nije dokazao).

15. Kako tužitelj dakle sam ustraje na tvrdnji da se radilo o kupoprodajnom ugovoru s obročnom otplatom cijene do kraja veljače 2018. koju nije uopće isplatio ili je isplatio samo dio početne otplate te priznaje činjenice iz kojih proizlazi pravo prodavatelja na raskid ugovora i sam se ponaša kao da je ugovor raskinut (ne plaća ugovorenu cijenu ni troškove popravka vozila u servisu u Zagrebu), prvostupanjski sud nije postupio zakonito i pravilno kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti samo s obrazloženjem da se nije radilo o ugovoru o najmu, jer tuženik svakako ima obvezu prema tužitelju i ako se radilo o kupoprodajnom ugovoru, a to je obveza dati tužitelju kao vlasniku - prodavatelju naknadu za uporabu vozila do raskida ugovora odnosno u konkretnom slučaju do 30. travnja 2018.

16. Visina naknade za uporabu vozila u smislu članka 471. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) može se utvrditi prema visini najma koji iznosi 350,00 kuna dnevno ali ne u punom iznosu jer puna cijena najma podrazumijeva održavanje vozila u stanju podobnom za uporabu, u ovom slučaju za prijevoz voća (često i iz Opuzena u Zagreb), a iz stanja spisa proizlazi da je tuženik financirao popravke vozila (osim posljednjeg popravka u servisu u Zagrebu odakle je tužitelj uzeo vozilo natrag) pa se visina naknade za uporabu vozila do raskida ugovora (171 dan) može odrediti u visini od 250,00 kuna po danu ili ukupno u iznosu od 42.750,00 kuna/5.673,90 eura tako da je tuženik koji je kao kupac rabio tužiteljevo vozilo sve do 30. travnja 2018. kada je ugovor raskinut dužan tužitelju isplatiti naknadu za uporabu vozila Hundai H1 Combi u razdoblju od 10. studenog 2017. do 30. travnja 2018. u iznosu od 42.750,00 kuna/5.673,90 eura sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2018. do isplate.

17. Iz navedenih je razloga valjalo djelomično prihvatiti tužiteljevu žalbu pa preinačiti prvostupanjsku presudu tako da se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (računa) održavana na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 5.673,90 eura (42.750,00 kuna) sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2018. (dospjelost 30. travnja 2018. – raskid ugovora) do isplate, a u preostalom dijelu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu točke I. izreke, sve na temelju članka 373.a ZPP.

18. Preinačena je i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude tako da je prema uspjehu u sporu (članak 154. stavak 2. ZPP) tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 555,00 eura te troškove žalbe u iznosu od 77,00 eura.

18.1. Tužiteljev uspjeh naime (uzimajući u obzir i raspravljanje o osnovi) iznosi 68,57% (80% po osnovi i 57,14% po visini) pa tužitelj ima pravo na naknadu troškova u postupku od 37,14% (68,57 manje 31,43) a to iznosi 555,00 eura (37,14% od 1.494,29 eura kako je tužiteljeve troškove pravilno obračunao prvostupanjski sud), dok troškovi žalbe iznose 207,43 eura pa tužitelju pripada iznos od 77,00 eura (37,14%).

19. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 373.a i 166. stavka 2. sve u vezi s člankom 445.a ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić