REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: K-141/2023-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji Marini Kapikul, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Kristine Apfenthaler, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UB zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice oštećenika kao tužitelja ŽB od 9. rujna 2022., izmijenjene 16. prosinca 2022., nakon provedene javne rasprave održane 11. veljače 2025., 20. ožujka 2025., 11. travnja 2025. i 12. svibnja 2025., a zaključene 12. svibnja 2025., u prisutnosti opunomoćenika oštećenika kao tužitelja, odvjetničkog vježbenika ĐB, optuženog UB, branitelja optuženika, odvjetnika Igora Radelića, na ročištu za objavu presude u odsutnosti stranaka 15. svibnja 2025., objavio je, a 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Optuženi UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UB i U djevojački Ž, rođen **.**.1945., s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju umirovljenik, oženjen, otac troje punoljetne djece, s mirovinom od oko 700,00 eura, posjeduje obiteljsku kuću u [adresa], vlasnik automobila Kia 6 god. proizvodnje 2008., bez vojnog čina, bez odlikovanja, kazneno osuđivan, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što je

19. srpnja 2019. u Samoboru, na adresi BB, u namjeri da uništi tuđu stvar, ponovno prerezao i u potpunosti uklonio ogradu sive boje koja je bila zaključana lokotom i koja se nalazila na početku nekretnine, odnosno puta koji je okomit na Ulicu Alojzija Stepinca u Samoboru i koja se nalazila zapadno od spomenute Ulice Alojzija Stepinca u Samoboru, koja je u vlasništvu ŽB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom samostalnom posjedu RB, [adresa], BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja se nalazi na nekretnini- zk.č.br. 3061/2, PUT KOD KUĆE, površine 27 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela Samobor

d a k l e, s ciljem dovršio da ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivim tuđu stvar,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018, dalje: KZ/11.), za koje se

na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11. optuženi UB

osuđuje

na KAZNU ZATVORA u trajanju 4 (ČETIRI) MJESECA.

II/ Na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom UB izriče se

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca na koju je optuženi UB osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III/ Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. siječnja 2025. do 11. veljače 2025.

IV/ Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženi UB dužan je u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude u državni proračun naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1., 2., 6. i 7. ZKP/08. u iznosu 486,25 eura od čega se iznos od 80,00 eura odnosi na paušalnu svotu, a iznos od 406,25 eura na nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti.

V/ Na temelju članka 150. ZKP/08 nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika kao tužitelja dužan je snositi oštećenik kao tužitelj ŽB.

Obrazloženje

1.Oštećenik kao tužitelj ŽB je po opunomoćeniku 9. rujna 2022. podnio optužnicu protiv optuženog UB zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. (listovi 1-3 spisa) koja optužnica je vraćena ovosudnim rješenjem broj Kov-284/2022 od 8. prosinca 2022. te podignuta izmijenjena 16. prosinca 2022. (listovi 125-127 spisa) na način da je sukladno članku 342. stavku 3. ZKP/08. naveden prijedlog vrste i mjere kazne. Optužnica je potvrđena ovosudnim rješenjem broj Kov-392/2022 od 15. ožujka 2023.

2. Očitujući se o osnovanosti optužbe optuženi UB naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret (list 220 spisa).

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su i pregledani cjelokupna dokumentacija priležeća spisu, fotografije ograde, odnosno oštećene stvari, koje prikazuju stanje ograde prije počinjenja kaznenog djela i nakon počinjenja, pravomoćna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-21/10 od 9. studenog 2020., izvršen je uvid u spis K-141/2023 kojem prileži državnoodvjetnički spis K-DO-243/19, a koji se odnosi na inkriminirani događaj od 17. siječnja 2019., dok su u svojstvu svjedoka ispitani oštećenik kao tužitelj ŽB, RB i ZB te su naposljetku pročitani izvod iz kaznene evidencije (list 290 spisa) i prekršajne evidencije za optuženika (list 288 spisa), a optuženik je ispitan na raspravi.

4. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbijen je dokazni prijedlog obrane da se provede očevid odnosno rekonstrukcija mjesta događaja kao i da se izvrši uvid u kaznene prijave koje je optuženik podnio protiv oštećenika kao tužitelja, kao nevažan. Naime, izvođenjem očevida i rekonstrukcije ne bi bilo moguće utvrditi činjenice koje su važne za odlučivanje niti postoji povezanost između činjenice koju stranka želi utvrditi i odlučnih činjenica imajući u vidu protek vremena od počinjenja kaznenog djela te samu prirodu inkriminacije koja se optuženiku stavlja na teret, dok je činjenica podnošenja kaznenih prijava od strane optuženika protiv oštećenika kao tužitelja irelevantna u kontekstu dokazivanja je li optuženik počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari koje mu se u ovom postupku stavlja na teret.

4.1. Nadalje, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. odbijen je dokazni prijedlog obrane da se provede psihijatrijsko vještačenje optuženika radi utvrđivanja njegove ubrojivosti tempore criminis kao nevažan i odugovlačeći budući da se utvrđivanje optuženikove ubrojivosti tempore criminis skoro šest godina nakon počinjenja kaznenog djela ne ukazuje svrsishodnim za potrebe dokazivanja u ovom kaznenom postupku niti bi izvođenjem tog dokaza bilo moguće utvrditi odlučne činjenice, dok iz ponašanja optuženika na raspravi ne proizlazi da bi bila dovedena u pitanje njegova ubrojivost, a osim toga znatno bi se odugovlačio kazneni postupak što bi dovelo do povrede načela ekonomičnosti kaznenog postupka.

5. Iznoseći svoju obranu na raspravi optuženi UB (list 296 spisa) u svezi njegovih odnosa s obitelji oštećenika kao tužitelja ŽB, naveo je sljedeće. On je bio oporučni nasljednik svoje obitelji, svojeg pokojnog očuha koji je preminuo 2000. i majke koja je preminula 2002. Dok su još njegov očuh i majka bili živi ŽB se upisao u zemljišne knjige putem krivotvorenog ugovora u kojem se poziva da mu je CB prodao nekretninu: zk. č.br.476/1 i 476/5. CB je prodao nekretninu 1997. TB i ŠB. 2002. ŽB je podnio zahtjev da mu optuženik sudskim putem preda nekretninu u posjed koju je kupio od CB. Na upit suda što je sa česticom 3061/2 optuženik ja naveo kako je to prijašnja čestica 467/6 koja je prenesena iz donjeg dijela u gornji dio parcele, a na kojoj su se sadile mrkve i salata. Optuženik je dobio sudski poziv da nekretninu na čestici 3061/2 preda u posjed ŽB. Vezano uz crvenu ogradu naveo je kako ju je sam postavio, ali su mu je strgali, o čemu ga je obavijestio susjed ZB. ZB nije znao tko je strgao ogradu jer je bio na poslu. Po optuženikovoj prijavi policija je izašla na teren, međutim dalje se ništa povodom toga nije dogodilo. Prije te ograde je bio lanac pod lokotom koji je optuženik također postavio, a nakon što je netko skinuo lanac, postavio je crvenu ogradu. ŽB je priznao da je skinuo lanac. Obitelj ŽB mu je prijetila. Na upit suda vezano uz sivu ogradu, naveo je kako je prerezao "pante" (šarke) i potom ogradu stavio sa strane uklonivši ju da više ne smeta. Ta ograda mu je smetala u prilazu kući jer je to bio jedini način da dođe do kuće. Iza ograde je bio karambolirani auto koji je bio postavljen na optuženikov put, te je stoga pozvao vučnu službu da auto odveze kako bi mogao ući u kuću. Obitelj ŽB mu je srušila dio kuće zbog čega je pozvao komisiju Ministarstva pravosuđa da izađe na teren. Nitko mu nije naknadio tu štetu. Na upit suda zašto je postavio svoju crvenu ogradu izjavio je kako je to bilo da susjedi preko nje ne prešetavaju svoje pse i slično. Crvena ograda se nalazi na istočnom dijelu nekretnine, a ŽB mu je srušio i drugu ogradu koja se nalazi na zapadnom dijelu nekretnine.

6. Iz iskaza oštećenika kao tužitelja ŽB ispitanog u svojstvu svjedoka proizlazi kako on nema neposrednih saznanja o razvoju događaja kritičnog dana 19. srpnja 2019. jer tempore criminis nije stanovao u kući gdje se dogodio inkriminirani događaj budući da tamo živi njegov sin RB. Međutim, istaknuo je kako su svi sukobi između njega i optuženika rezultat uništenja ograde kako u siječnju 2019. koji postupak je pravomoćno okončan, tako i u srpnju 2019. što mu se i stavlja na teret predmetnom optužnicom. Protiv optuženika vodi niz parničnih postupaka o kojima se ne može točno izjasniti, ali mora reći kako je većina tih postupaka završila u njegovu korist. Na upit suda kada je pokrenuo prvi parnični postupak protiv optuženika navodi kako se ne može točno sjetiti, ali ima tome približno 20 godina. Nadalje, izjavio je kako nije mogao mirnim putem izgladiti probleme s optuženikom jer s njim dogovor nije moguć te kako je ovo već drugi put da optuženik čini isto, odnosno uklanja predmetnu ogradu. Koliko mu je poznato predmetnu nekretninu nitko ne koristi osim što optuženik povremeno parkira svoj automobil. Sudski spor vezan uz posjed te nekretnine vodio se oko 20 godina, da bi bila provedena i ovrha radi ispražnjenja nekretnine, nakon koje je ja postavio predmetnu ogradu. Na upit može li se ograda popraviti kazao je kako je ista izvađena iz ležišta, ali pretpostavlja da se možda varenjem može vratiti u prvobitni položaj te kako je iz fotografija koje prileže spisu vidljiv njezin položaj prije inkriminiranog događaja i poslije. Optuženik je do nekretnine dolazio sa strane ulice pješice.

7. Iz iskaza svjedoka RB, sina oštećenika kao tužitelja proizlazi kako je isti postavio ogradu sive boje upravo u cilju kako bi razgraničio prilaz svojoj nekretnini i kako optuženi UB tu više ne bi parkirao automobil kao što je ranije običavao činiti. Sve je počelo negdje 2017. jer se svjedok tada doselio u spomenutu nekretninu gdje i sada živi, pa o tome može onda detaljnije govoriti. Naime, vlasnik je dvije različite parcele koje se nalaze jedna pored druge, a njegov otac ŽB i optuženik vodili su različite imovinskopravne sporove, koje je njegov otac dobio, s čime se optuženik ne slaže. U 12. mjesecu 2018. postavili su ogradu po prvi puta, koju ogradu je u siječnju 2019. optuženik uništio i presjekao. Točno je da je optuženik postavio crvenu ogradu koju je svjedok uklonio samovlasno, međutim to je bilo iz razloga jer nije mogao na drugi način prići svojoj nekretnini. Naime, dolaze mu radnici sa vozilom i oni nekretnini nisu mogli pristupiti. Što se tiče spora koji je svjedokov otac vodio sa optuženikom svjedok je kazao kako je optuženik bio "deložiran", morao se maknuti jer je sud tako naložio, što njemu nije odgovaralo. Na upit suda je li mu poznato da postoji pravomoćna odluka o smetanju posjeda, tj. presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-21/10 od 9. studenog 2020. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli, a kojom je odbijen tužbeni zahtjev RB kojim je tražio da se utvrdi da ga je UB smetao u njegovom zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine na način da je 17. siječnja 2019. samovlasno prevezao i u potpunosti uklonio ogradu sive boje, svjedok je odgovorio kako mu je isto poznato i kako ne osporava tu presudu, ali ostaje kod ranije izrečenog, a to je da je ogradu koju je UB uklonio, postavio isključivo kako bi ga spriječio da mu onemogućuje i otežava cestovni pristup njegovoj nekretnini (širina prostora gdje UB parkira svoj automobil je otprilike 2-2,5 metra).

8. Iz iskaza svjedoka ZB koji je uz suglasnost obrane i oštećenika kao tužitelja pročitan na raspravi 12. svibnja 2025. sukladno članku 431. stavku 1. točki 6. ZKP/08., a koji svjedok je ispitan na raspravi 11. travnja 2025. sukladno članku 431. stavku 1. točki 8. ZKP/08. pred istim predsjednikom vijeća - sucem pojedincem u odsutnosti uredno pozvanog optuženika vezano za inkriminirani događaj proizlazi sljedeće. Ovaj svjedok je susjed i oštećenika kao tužitelja i optuženika jer je njegov parking točno preko puta predmetne čestice na kojoj se nalazi sporna ograda. U korektnim je odnosima s optuženim UB, dok oštećenika kao tužitelja vrlo rijetko susreće te nisu niti imali nekakav poseban odnos od ranije jer se oštećenik kao tužitelj drži "van susjedstva". Sina oštećenika kao tužitelja, RB nikada nije upoznao iako on živi u predmetnoj nekretnini. Naime, kada se svjedok ZB doselio u to susjedstvo 2004. tamo je živio oštećenik kao tužitelj, ŽB. Vezano uz spornu ogradu može reći kako je prije varenja te ograde na istom mjestu bio postavljen viseći lanac koji je sam optuženik postavio i na tom mjestu je parkirao svoj automobil. Netom prije Božića 2018. pojavila se siva ograda, a nakon toga događaja se pojavila i policija u susjedstvu na što ih je svjedok upitao što se tu događa, a oni su rekli da su došli radi susjeda UB. Ta ograda kada je prvi puta bila postavljena stajala je tamo nekih mjesec dana dok nije bila uklonjena. Nakon toga je bila postavljena crvena ograda, koliko se sjeća negdje u ožujku ili travnju 2019. Ne zna tko je postavio crvenu, a tko sivu ogradu, zna samo ono o čemu mu je optuženik kazivao. Poprilično je siguran da je siva ograda bila oštećena i da je već prije inkriminiranog događaja u srpnju 2019. uklonjena, s obzirom da, kako je već rekao, crvena ograda je postavljena u proljeće 2019. Na upit suda je li mu poznato tko je prerezao i uklonio sivu ogradu, kazao je kako mu to nije poznato, ali prema saznanjima od susjeda UB osnovni problem su neriješeni vlasničko pravni odnosi između ŽB i UB koji traju dugi niz godina, a sve je počelo kada je 2002. ŽB kupio kuću i shvatio da prodavatelj te kuće nije bio vlasnik čestice. Sve o čemu je govorio su njegova saznanja od susjeda UB.

9. Iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-21/10 od 9. studenog 2020. (listovi 228-235 spisa) proizlazi kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja RB protiv tuženika UB na utvrđenje smetanja posjeda tužitelja RB u njegovom zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine na način da je tuženik 17. siječnja 2019. samovlasno prerezao i u potpunosti uklonio ogradu sive boje koja je bila zaključana lokotom i postavljena na početku nekretnine odnosno puta na zk.č.br. 3061/2 jer tužitelj nije dokazao svoj posljednji mirni posjed.

9.1. S tim u vezi, valja napomenuti kako je oštećenik kao tužitelj ŽB upisan u vlasničkom listu kao vlasnik 1/1 zk.č.br. 3061/2 na kojoj se nalazila sporna ograda do 6. studenog 2019. dok je ugovorom o darovanju izvršen prijenos vlasništva u korist RB (listovi 155-157 spisa).

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

10.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da su optuženi UB i oštećenik kao tužitelj ŽB, a kasnije njegov sin RB, dugogodišnji susjedi između kojih postoji sukob uslijed nerazriješenih imovinskopravnih odnosa vezano uz zk.č.br. 3061/2 čiji je vlasnik bio ŽB, a potom nakon ugovora o darovanju njegov sin RB. Nije bilo sporno niti da je optuženi UB prerezao i uklonio spornu sivu ogradu jer to proizlazi iz njegove obrane, ali i iskaza svjedoka RB i ŽB.

10.2. Spornim se nalazi s obzirom na optuženikovu obranu je li ostvario subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela, odnosno postoje li u radnji optuženika ispričavajući razlozi za njegovo postupanje.

11. Prethodno istaknute sporne okolnosti sud je utvrdio analizirajući izvedene materijalne i personalne dokaze te dovodeći iste u međusobnu vezu.

11.1. Prije svega valja istaknuti kako je glede ocjene izvedenih dokaza sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom, a stranke nisu niti osporavale vjerodostojnost iste.

11.2. Glede ocjene izvedenih personalnih dokaza uvodno je za istaknuti je da je sud iskaze svjedoka i oštećenika kao tužitelja u bitnome ocijenio istinitima, jer su svi svjedoci po ocjeni suda iskazivali sukladno svojem sjećanju i svojim saznanjima, uz ogradu da oštećenik kao tužitelj više ne živi u mjestu gdje se dogodio inkriminirani događaj već svoja saznanja crpi od sina RB kojem je darovao nekretninu na kojoj se nalazila sporna ograda, dok svjedok ZB svoja saznanja crpi od optuženika s kojim je u korektnim odnosima.

12. Stoga kada se analizira iskaz ŽB koji tvrdi da je upravo optuženik prerezao sivu ogradu na nekretnini u njegovom vlasništvu i istu uklonio sa strane uslijed čega je ostala neuporabljiva, a sve kako bi mogao neometano parkirati svoj automobil te iskaz optuženika koji je kazao kako je prerezao ''pante'' (šarke) ograde i ogradu uklonio sa strane kako mu ne bi smetala prilazu kući, ovaj sud nalazi utvrđenim je optuženik u cijelosti ostvario objektivna obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. koje mu se stavlja na teret.

12.1. Naime, kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar. Optuženiku je izvan svake sumnje bilo poznato da je siva ograda postavljena na nekretnini zkč. br. [katastarska čestica], put kod kuće, tuđa stvar jer ju je postavio RB, sin oštećenika kao tužitelja ŽB u čijem vlasništvu je uostalom i predmetna nekretnina te je predmetnu ogradu svjesno uništio na način da je prerezao šarke, učinivši ju neuporabljivom.

13. Nadalje, optuženik je tempore criminis bio ubrojiv (jer njegova ubrojivost niti jednim od izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju), bio je svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, te ovdje ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da je optuženik postupao s izravnom namjerom. Time je, po ocjeni ovoga suda, optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. za koja je posljedično navedenom i proglašen krivim.

13.1. Pri tome, sud ne može prihvatiti obranu optuženika da u njegovom postupanju postoji ispričavajući razlog jer se čineći inkriminiranu radnju poslužio institutom dopuštene samopomoći kako bi došao do svoje nekretnine. Naime, iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-21/10 od 9. studenog 2020. proizlazi da je prilikom vršenja očevida na predmetnoj nekretnini zkč. br. [katastarska čestica], put kod kuće, zatečeno parkirano crveno vozilo u vlasništvu UB te da je optuženik pokazao pješački ulaz otvoren u sjevernoj ogradi predmetnog puta kroz koji on pristupa svojoj kući, a osim tog ulaza do optuženikove kuće može se doći i kroz ulaz otvoren u ogradi uz Ulicu Alojzije Stepinca (list 230 spisa).

13.2. Dakle, optuženikova obrana u dijelu da je uklonio spornu ogradu kako bi mogao pristupiti svojoj kući neprihvatljiva je ovom sudu jer je neživotna i nelogična te neargumentirana s obzirom da iz citirane pravomoćne presude, ali i personalnih dokaza zapravo proizlazi da je optuženik na spornoj parceli u vlasništvu RB želio parkirati svoj automobil u čemu mu je sporna ograda smetala. Osim toga, ovaj sud se nije upuštao u podrobnije razmatranje nerazriješenih imovinskopravnih sporova čije postojanje proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka jer to za utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženika nije bilo potrebno.

13.3. S tim u vezi, valja napomenuti kako za utvrđenje kaznene odgovornosti optuženika u ovom postupku nije odlučna činjenica što je njegovu crvenu ogradu, prema vlastitom kazivanju, uklonio samovlasno upravo svjedok RB jer sud odlučuje u okviru ovlasti iz članka 449. ZKP/08. odnosno o osobi optuženika koja je naznačena u optužnici i kaznenom djelu koje je predmet optužbe.

14. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio i razmatranju vrste i mjere kazne pri tome se rukovodeći kriterijima koje propisuje KZ/11., dakle svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te općim pravilom o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom valja napomenuti kako je djelo počinjeno u vrijeme važenja aktualnog KZ/11. pa sud nije utvrđivao blaži zakon za optuženika.

15. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja. Za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. zapriječena je kazna zatvora do dvije godine.

15.1. Na strani optuženika sud je kao olakotno cijenio njegovu stariju životnu dob (tempore criminis 74 godine, a u vrijeme izricanja presude 80 godina) kao i činjenicu da je tempore criminis bio kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan, dok je otegotnim cijenjeno ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela u smislu članka 47. KZ/11., odnosno da inkriminirani događaj nije izolirani slučaj istovrsnog protupravnog ponašanja optuženika.

15.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti sud nalazi da je u konkretnom slučaju optuženika svrsishodno osuditi na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseci koja kazna je nešto viša od općeg zakonskog minimuma te smatra kako se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, odnosno izricanjem uvjetne osude optuženiku kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da je ovo vrijeme provjeravanja primjereno i dostatno za ispunjenje svoje svrhe. U tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženiku će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je na vrijeme shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja.

15.3. Konačno, sud smatra da će se upravo ovakvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na optuženika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

16. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. siječnja 2025. do 11. veljače 2025.

17. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženi UB obvezan je da u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude u državni proračun naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1., 2., 6. i 7. ZKP/08. u iznosu 486,25 eura od čega se iznos od 80,00 eura odnosi na paušalnu svotu, a iznos od 406,25 eura na nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti koji mu je bio postavljen u postupku iz razloga u članku 66. stavku 1. točki 3. ZKP/08. (od donošenja odluke kojom je protiv njega bio određen disciplinski istražni zatvor).

17.1. Naposljetku, nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika kao tužitelja dužan je snositi oštećenik kao tužitelj ŽB s obzirom da je odredbom članka 150. ZKP/08. propisano da bez obzira na to tko je prema odluci suda dužan podmiriti troškove kaznenog postupka, nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika dužna je platiti zastupana osoba, osim ako je opunomoćenik oštećeniku kao tužitelju bio postavljen, kada se nagrada i nužni izdaci postavljenog opunomoćenika isplaćuju iz proračunskih sredstava, što u konkretnom postupku nije slučaj.

18. Slijedom svih izloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Sudac pojedinac

Marina Kapikul

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oštećenik kao tužitelj

2. Opunomoćenik oštećenika kao tužitelja

3. Optuženik

4. Branitelj optuženika