Poslovni broj: Us I-113/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Ljubici Vuković, odvjetnici u Splitu, Mažuranićevo šetalište 14, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska cesta 136, OIB: 28454963989, zastupane po opunomoćenicima GL i FL, zaposlenicima tuženika, uz sudjelovanje zainteresirane osobe pod 1) RL, [adresa], i pod 2) ĆL, [adresa], zastupane po opunomoćeniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, Velebitska 75, radi utvrđivanja povrede prava, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja IL, odvjetničkog vježbenika kod Ljubice Vuković, odvjetnice u Splitu, opunomoćenika tuženika, zamjenika opunomoćenika zainteresirane osobe pod 2) UL, odvjetničkog vježbenika u OD Mijoč i Bakić u Splitu i u odsutnosti zainteresirane osobe pod 1), 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Klasa: UP/I-041-02/23-08/64, Urbroj: 567-04-

01/05-23-01 od 22. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti zainteresiranoj osobi pod 2) iznos od 2.500,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-041-02/23-08/64, Urbroj: 567-04- 01/05-23-01 od 22. studenog 2023. zahtjev za utvrđivanje povrede prava podnositelja BL, ovdje tužitelja, odbijen je kao neosnovan.

2. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da se isto obrazlaže se utvrđenjem kako je svrha postavljanja videonadzornog sustava u zgradi [adresa] u [adresa] zaštita osoba i imovine, a čije je postavljanje posljedica štetnih događaja koji su prethodili uvođenju istog. Također, navodi se kako je utvrđeno da za postavljanje videonadzornog sustava postoji suglasnost suvlasnika koji čine preko 2/3 suvlasničkih dijelova te kako istim nisu zahvaćena ulazna vrata u stan u vlasništvu podnositelja zahtjeva te kako je utvrđeno da obavijest o videonadzornom sustavu sadrži sve relevantne informacije. Predmetni zaključak kao niti pobijano rješenje tuženika nije na zakonu utemeljeno. Naime, tuženik u pobijanom Rješenju navodi kako je nadzornim postupanjem utvrđeno da predmetna stambena zgrada na adresi [adresa] u [adresa] ima postavljen videonadzorni sustav koji se sastoji od dvije videonadzorne kamere, monitora i uređaja za 2 pohranu snimki, a da je uvidom u zahvat video nadzorne kamere naziva IPK 02 utvrđeno da ista zahvaća vrata smeđe boje. Obzirom da je nesporno utvrđeno da postoje dvije nadzorne kamere, bilo je nužno, radi utvrđenja nespornih i za ovaj postupa odlučnih činjenica navesti naziv obje kamere, a što je tuženik propustio naznačiti, što dovodi do nespornog zaključka kako je isti pogrešno utvrdio činjenično stanje zbog čega je i donio pogrešnu odluku odbijajući zahtjev tužitelja. Naime, zbog položaja kamere (naziv koje tužitelju nije poznat) ali koja se nalazi na zadnjem katu predmetne stambene zgrade, tužitelj i dalje opravdano sumnja kako predmetna kamera zahvaća ulazna vrata u njegov stan. Tuženik također propušta navesti gdje je smještena druga nadzorna kamera i što je isti utvrdio prilikom pregledavanja snimki koje bilježi i ta kamera. Tužitelj raspolaže fotografijama stubišta predmetne zgrade u trenutku postavljanja spornog video nadzora iz kojih je razvidno kako u tom trenutku nigdje, ni na jednom mjestu nije bila postavljena Obavijest sukladno članku 13. Opće uredbe o zaštiti podataka niti bilo kakav natpis ili slika uz tekst iz kojih bi se pružala informacija da je prostor pod videonadzorom, podaci o voditelju obrade te podaci za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava, tek naknadno, nakon podnesene prijave predstavnica stanara stavlja naljepnicu da je „prostor pod videonadzorom“ , a koje postupanje je nezakonito. Citira i poziva se na odredbu članka 26. stavka 1. Zakona o provedbi Opće Uredbe o zaštiti podataka koji je stupio na snagu dana 25. svibnja 2018. (NN 42/2018, u daljnjem tekstu: Zakon). U predmetnom slučaju nema govora o nužnosti za zaštitu osoba i imovine jer se sporna videokamera postavljena samo na dijelu stubišta koji snima ulaz u tužiteljev stan, odmah iznad vrata od stana u kojem živi ĆL, inače predstavnica stanara i sestra tužitelja, a sve s ciljem praćenja i remećenja mira samog tužitelja, odnosno iz nedopuštenog interesa ĆL. Budući da se u konkretnom slučaju radi o videonadzoru stambene zgrade, dodatno se primjenjuju odredbe članka 31. Zakona. Ovdje dodatno valja istaknuti kako predmetni videonadzor nije postavljen na samom ulazu u zgradu, već na unutrašnjosti stubišta koje ne koristi nitko od drugih suvlasnika koji su navodno dali suglasnost za postavljanje nadzora, već se njime služe isključivo tužitelj i njegov brat RL i sestra ĆL jer je zgrada izgrađena na način da se na svakoj etaži nalaze samo po dva stana, u ovom slučaju s jedne strane stanovi RL i ĆL a s druge stanovi tužitelja i njegove obitelji, pa je nejasno kako izjave suvlasnika koji se ne koriste predmetnim stubištem jer njime ne dolaze do svojih stambenih jedinica mogu imati pravni legitimitet. Apsurdno je također da jedina osoba koja ima pristup podacima snimljenog videonadzora je upravo ĆL protiv koje je tužitelj podnio niz kaznenih prijava zbog sumnje u počinjenje različitih kaznenih djela na štetu tužitelja i s kojom je u vidno lošim odnosima. Intencija Zakona je da cjelokupne informacije koje su namijenjene ispitanicima, pa tako i tužitelju, trebaju biti dostupne i na jednom mjestu ili u jednom cjelovitom dokumentu (u digitalnom ili papirnatom obliku) kojemu bi tužitelj trebao moći lako pristupiti ako želi dobiti uvid u cjelokupne informacije, a što ovdje nikako nije slučaj, i to upravo zbog narušenih međusobnih odnosa voditelja obrade snimljenih podataka i tužitelja. Obzirom da je od presudne važnosti da metode koje su odabrane za pružanje informacija odgovaraju konkretnim okolnostima, tj. načinu interakcije voditelja obrade podataka i ispitanika ili načinu prikupljanja informacija ispitanika, što ovdje nikako nije slučaj, svi zaključci tuženika glede zakonitosti postavljenog videonadzornog sustava su nepotpuni, nedostatno utvrđeni i netočni. Slijedom naprijed navedenog, a kako je tuženik na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenio materijalno pravo, te kako proizlazi da je pobijano rješenje tuženika nezakonito, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev, poništava osporeno rješenje tuženika, te se predmet vraća tuženiku na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporenim rješenjem odbijen kao neosnovan zahtjev za utvrđivanje povrede prava tužitelja, obzirom da nije utvrđeno kršenje odredbi članka 27. i 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka od strane voditelja obrade. Tužbeni navodi da nisu osnovani iz razloga što se tuženik u konkretnom slučaju rukovodio odredbama Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka te je pravilno primijenio propise i izveo pravilan zaključak o činjeničnom stanju u konkretnom predmetu. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi kako se zahvat kamera naziva IPK 02 odnosi upravo na kameru postavljenu na zadnjem katu stambene zgrade. Spisu predmeta su priložene fotografije zahvata obje kamere naziva IPK01 i IPK02, obzirom da kamera IPK01 ne zahvaća ulazna vrata u stanove, zahvat iste nije detaljno opisan u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik drži potrebnim naglasiti kako sam tužitelj, sukladno čl. 15. Opće uredbe o zaštiti podataka kojim je propisano pravo na pristup osobnim podacima, može ostvariti uvid u svoje osobne podatke prikupljene putem predmetnog videonadzornog sustava. Naime, obavijest o videonadzornom sustavu sadrži kontakt podatke putem kojih tužitelj kao ispitanik može ostvariti svoja prava te na taj način dobit snimku određenog vremenskog razdoblja kada je isti snimljen, a na kojoj snimki će biti vidljiv i zahvat predmetne videonadzorne kamere. Nadalje, tuženik u svezi navoda tužitelja kako raspolaže s fotografijama stubišta predmetne stambene zgrade u trenutku postavljanja videonadzora iz kojih je razvidno kako u tom trenutku nije bila postavljena obavijest sukladno odredbama čl. 13. Opće uredbe o zaštiti podataka te navodi kako je ista postavljena tek nakon podnese prijave navodi da tuženik iz dostavljenih fotografija stubišta od strane tužitelja nije mogao utvrditi vrijeme nastanka istih, kao ni utvrditi da iste prikazuju stvarno stanje stvari. Naime, obavijest o videonadzornom sustavu je obična naljepnica koju je vrlo lako ukloniti. Slijedom navedenog, a sukladno načelu slobodne ocijene dokaza i načela ekonomičnosti, Agencija je poklonila povjerenje očitovanju i fotografijama predstavnika suvlasnika iz kojih proizlazi postojanje obavijesti o videonadzornom sustavu. U nastavku tužbe tužitelj navodi kako smatra da ne postoji legitimni interes ostalih suvlasnika za postavljanje kamera na stubištu kojim se ne koriste. Također, navodi se kako se odredbom čl. 31. st. 2. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka propisano kako se videonadzorom mogu obuhvatiti ulasci i izlasci iz stambene zgrade te zajedničke prostorije. Agencija ističe kako se stubište smatra zajedničkim prostorom stambene zgrade te slijedom navedenog nije povrijeđena odredba čl. 31. st. 2. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Također, članak 31. st. 1. istog Zakona ne propisuje posebno prikupljanje suglasnosti u ovisnosti tko od suvlasnika koji dio zajedničkog prostora koristi. Nadalje, iz same tužbe proizlazi da se predmetnim stubištem koriste i drugi suvlasnici pored tužitelja, a koji su dali svoju suglasnost za uspostavu videonadzornog sustava. Također, predstavnica suvlasnika u očitovanju navodi kako je predmetni videonadzor uspostavljen između ostalog zbog bacanja otpada i štetnih stvari sa krova zgrade te na stubište te su priložene fotografije kao dokaz navedenom. Ujedno bitno je istaknuti u odnosu na navode tužitelja u svezi ovlaštenja pristupa snimkama od strane predstavnice suvlasnika ĆL, da su suvlasnici predmetne stambene zgrade kao voditelji obrade sami odlučili da pristup ostvaruje upravo predstavnica suvlasnika ĆL. Temeljem svega gore navedenog, tuženik u cijelosti ostaje kod citiranog rješenja iz gore navedenih razloga i razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i potvrdi citirano rješenje.

4. Ovaj sud je rješenjem u smislu odredbe članka 20. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) pozvao pod 1. RL i pod 2. ĆL da kao zainteresirane osobe sudjeluju u ovom sporu i dostave odgovor na tužbu, uz dostavu tužbe i odgovora na tužbu tuženika.

5. Zainteresirana osoba pod 1. nije dostavila odgovor na tužbu.

6. Zainteresirana osoba pod 2. je u odgovoru na tužbu navela da u cijelosti osporava navode i prijedloge iz tužbe kao pravno i činjenično neosnovane i neistinite u cijelosti, te osporava pravnu osnovu zahtjeva. U odnosu na tužbene navode ističe kako su isti potpuno promašeni i ničim osnovani. Prije svega se ističe kako kamera IPK01 ne zahvaća ulazna vrata u stanove pa zahvat iste nije bilo potrebno detaljno opisivati u obrazloženju rješenja koje osporava tužitelj. Što se tiče zahvata kamera IPK02 koja je postavljena na zadnjem katu stambene zgrade u obrazloženju rješenja je detaljno navedeno kako ta kamera ne zahvaća ulaz u tužiteljev stan već u smeđa vrata koja se ne odnose na njegov stan. U članku 15. Opće uredbe o zaštiti podataka kojom je propisano pravo na pristup osobnim podatcima detaljno je navedeno na koji način tužitelj može ostvariti uvid u svoje osobne podatke prikupljene putem predmetnog videonadzornog sustava pa tako i dobiti snimku određenog vremenskog razdoblja kada je snimka i snimljena, na kojoj snimci se nalazi i zahvat videonadzorne kamere što isti do danas nije učinio, a postavlja neosnovani, nevjerodostojni i neistinit tužbeni zahtjev kojom traži utvrđivanje povrede svojih prava. Tužitelj u spis predmeta dostavlja fotografije stubišta iz kojih bi kao trebalo proizlaziti da naljepnica koja upozorava na postavljeni videonadzor nije bila postavljena u vrijeme postavljanja videonadzora te da je ista postavljena tek naknadno, ističe se kako se za te fotografije ne može utvrditi točno niti kada su nastale ni gdje, ni tko ih je napravio, da li se sa istim manipuliralo ili ne. Isto tako notorna je činjenica da prilikom nastanka tih fotografija, postavljena naljepnica o videonadzoru je mogla biti uklonjena od strane primjerice tužitelja ili neke treće osobe, budući se radi o „običnoj naljepnici" koju je vrlo lako ukloniti. Tužitelj nadalje u tužbi navodi kako smatra da ne postoji legitimni interes ostalih suvlasnika za postavljanje kamere na stubištu kojim se ne koriste, iako takvo što ne proizlazi niti iz zakona o provedi opće uredbe o zaštiti podataka, a posebno iz odredbe čl. 31. st. 2. istog Zakona kojim se stubište smatra zajedničkim prostorom zgrade. U spis predmeta dostavljena je suglasnost drugih suvlasnika zgrade koje su dale svoje izričito odobrenje za uspostavu predmetnog videonadzornog sustava, dostavljeno je posebno očitovanje iz kojeg razloga je videonadzor postavljen, a to je između ostalog zbog oštećivanja zajedničke imovine suvlasnika zgrade, bacanja otpada na stubište zgrade, bacanja štetnih tvari sa krova zgrade, ulazak i boravak nepoznatih osoba u zgradu, te su priložene fotografije kao dokaz naprijed navedenih tvrdnji. Svi suvlasnici zgrade u suglasnosti su dali svoj supotpis da pristup podatcima sustava videonadzora ostvaruje predstavnica suvlasnika ĆL ovdje zainteresirana osoba pod 2. Zainteresirane osobe pod 1. i pod 2. su u spis predmeta tuženika dostavili sljedeću dokumentaciju i dali svoje očitovanje: Pravna svrha postavljanja video nadzornog sustava je postizanje zaštite od oštećenja ulaznih i kovanih vrata, ogade, zaštita od krade, bacanja otpada i štetnih stvari sa krova zgrade te na stubište, zaštiti ulaze u stanove (fotografije prethodnih događaja oštećenja tudih stvari se dostavljaju prilogu); Pravni temelj postavljanja video nadzornog sustava predstavlja Odluka o smještaju video-nadzornog snimača potpisana od strane suvlasnika stambene zgrade od dana 19. ožujka 2023. godine, Zapisnik o obavljenom tehničkom prijamu naprava i sustava tehničke zaštite prema ugovoru broj: LJP- 01/2023, od dana 12. travnja 2023. godine, Potvrda od dana 12. travnja 2023. godine, Izjava o sukladnosti od dana 25. studenog 2011. godine (navedena dokumentacija dostavljena je u spis tog predmeta); -Relevantan dokaz o osobi koja je sustav video nadzora postavila i koja isti održava predstavlja Ugovor br.: LJP-01/2023, sklopljen dana 19. ožujka 2023. godine između KAM-BELL kao Izvršitelja i Stambene zgrade [adresa], zastupane po ĆL (dostavljena u spis predmeta);

- Predmetni video nadzor postavljen je s danom zaključenja prednje dostavljenog ugovora, odnosno dana 19. ožujka 2023. godine; - Predmetni video nadzorni sustav sastoji se od 2 kamere (dostavljene slike pozicije kamera i fotografije zahvata svake od kamera predmetnog video nadzornog sustava na monitoru/ekranu i fotografija naljepnice proizvođača s tehničkim specifikacijama); Pristup snimkama video nadzornog sustava ima predstavnik stanara ĆL, a u slučaju nastupa štetnog događaja svaki suvlasnik stanara, koji ima pravo zatražiti uvid u snimke (Odluka o pristupanju snimci video zapisa, od dana 19. ožujka 2023. godine, Odluka o postupanju prema neispravnim tvrdim diskovima u prilogu, od dana 19. ožujka 2023. godine; dostavljeno u spis predmeta); - Snimke video nadzornog sustava koriste se isključivo u svrhu pregleda eventualnih štetnih događaja (koji su se prije postavljanja sustava video nadzora učestalo događali u predmetnoj nekretnini i iz kojeg razlog je sustav video nadzora postavljen po traženju suvlasnika predmetne zgrade) kako je u Odluci o pristupanju snimci video zapisa određeno; - Smještaj/lokacija gdje je sustav pohrane smješten (stan predstavnika stanara ĆL), kao i prikaz naljepnice proizvođača sa prikazom tehničkih specifikacija, te pozadina uređaja sa vidljivim instalacijskim kablovima dostavlja se u prilogu (fotografije su dostavljene u spis predmeta); - Dužina čuvanja snimke predmetnog video nadzornog sustava određena je Odlukom o dužini trajanja video zapisa, a koja ne može biti dulja od 180 dana (Odluka o dužini trajanja video zapisa dostavljena u spis predmeta); - Pisana obavijest da je prostor pod video nadzorom postavljena je na ulazu u predmetnu zagradu (fotografije u spisu predmeta). Slijedom svega navedenog predlaže odbaciti tužbu tužitelja, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova upravnog spora.

7. U sporu je održana rasprava 15. travnja 2025. a kojom je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužitelja naveo da ostaje pri svim navodima iz tužbe, osporava sve navode tuženika iz odgovora na tužbu, kao i navode zainteresirane osobe u cijelosti. Navodi da od podnošenja tužbe pa do danas tužitelju nitko nije ustupio snimke spornog video nadzora te tužitelj u spis dostavlja mail korespondencije iz koje je to razvidno. Nadalje ističe kako je samo prije nekoliko dana tužitelj policiji prijavio oštećenje na njegovoj imovini odnosno ulaznim vratima jer su ista bila prebojana bojom te da mu se i za te potrebe nisu ustupile snimke, a navodno je video nadzor postavljen kako bi se spriječilo nasilje krađa i slično. Iz samog ovog slučaja razvidno je da to nije tako, nego da je zainteresirana strana potpuno nezakonito prikazala samu svrhu postavljanja ovog video nadzora. Ustraje u izvođenju dokaza predloženih u tužbi.

7.1. Opunomoćenik tuženika je naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu, a u odnosu na navode tužitelja iznesene na današnjem ročištu ističe da se isti odnose na pravo pristupa koje je regulirano čl. 15 te da za uvid u snimke nadzornih kamera u slučaju nekakvog događaja u skladu s odredbom čl. 28. Zakona o provedbi opće uredbe imaju pravo za to ovlaštena tijela. Da je u konkretnom slučaju a u odnosu na osporeno rješenje tuženika tijekom provedenog postupka utvrđeno da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za obradu podataka, da je ispunjen uvjet iz čl. 31. Zakona o provedbi opće uredbe odnosno da je pribavljena suglasnost od najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova te da postavljenim video nadzorom je utvrđeno da zahvatom istog nisu obuhvaćena ulazna vrata tužitelja.

7.2. Zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe pod 2. je na ročištu za raspravu naveo da prigovara navodima tužitelja u potpunosti kao neosnovanim i paušalnim te izlaže kao u odgovoru na tužbu.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledao cjelokupan spis upravnog tijela.

9. Sud je odbio dokazne prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza predloženih u tužbi i to za pribavom i izuzimanjem snimke kamere postavljene na zadnjem katu zgrade [adresa] u [adresa], očevidom na licu mjesta, te za saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka i uvidom u kaznene prijave, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

10. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud drži kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

13. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelj dana 11. srpnja 2023. podnio tuženiku zahtjev za utvrđivanje povrede prava tužitelja u kojem u bitnom navodi da su susjedi RL i ĆL, ovdje zainteresirane osobe pod 1. i pod 2., postavili videonadzor u stambenoj zgradi bez suglasnosti suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova, te da nije postavljena obavijest o videonadzoru sustava te da su videonadzorom sustava zahvaćena ulazna vrata u stan u njegovom vlasništvu. Uz zahtjev je priložio fotografije videonadzorne kamere i fotografije unutarnjih zidova prizemlja predmetne zgrade.

14. Ponajprije za navesti je da je od 25. svibnja 2018. u svim državama članicama Europske unije pa tako i u Republici Hrvatskoj izravno je i obvezujući se primjenjuje Uredba EU 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ-a (Opća uredba o zaštiti podataka SLEUL119).

15. U odredbi članka 4. stavak 1. Opće uredbe o zaštiti podataka navedeno je, da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen, ili se može utvrditi („ispitanik): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito, uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološke, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca, a videozapis dobiven video nadzornom kamerom predstavlja osobni podatak u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, jer se video nadzorom kamerom bilježe pokreti i obilježja putem koji se osoba može identificirati.

16. Odredbom članka 26. stavkom 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine broj 42/18; dalje: Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka) propisano je da osobni podatak putem video nadzora može se provoditi samo i u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem video nadzora. Stavkom 2. propisano je da videonadzorom mogu biti obuhvaćene prostorije, dijelovi prostorija, vanjska površina objekta, kao i unutarnji prostor u sredstvima javnog prometa, a čiji je nadzor nužan radi postizanja svrhe iz stavka 1. ovoga članka.

17. Odredbom članka 27. stavka 1. Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da voditelj obrade ili izvršitelj obrade je dužan označiti da je objekt odnosno pojedina prostorija u njemu te vanjska površina objekta pod videonadzorom, a oznaka treba biti vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja. Stavkom 2. propisano je da obavijest iz stavka 1. ovoga članka treba sadržavati sve relevantne informacije sukladno odredbi članka 13. Opće uredbe o zaštiti podataka, a posebno jednostavnu i lako razumljivu sliku uz tekst kojim se ispitanicima pružaju sljedeće informacije: - da je prostor pod videonadzorom; - podatke o voditelju obrade; - podatke za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava.

18. Prema odredbi članka 31. stavka 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka za uspostavu videonadzora u stambenim odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna je suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova, dok je stavkom 2. propisano da se videonadzorom može obuhvatiti samo pristup ulascima i izlascima iz stambenih zgrada te zajedničke prostorije u stambenim zgradama.

19. Polazeći od podataka spisa predmeta, te naprijed citiranih odredbi, prema ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo upravno suprotno tužbenim prigovorima.

20. Naime, iz podataka spisa predmeta, a kako se to obrazlaže i u osporenom rješenju tuženika, nedvojbeno proizlazi da predmetna stambena zgrada na adresi [adresa] u [adresa] ima postavljen videonadzorni sustav koji se sastoji od dvije nadzorne kamere, monitora i uređaja za pohranu snimki, te da je predmetni videonazdor postavljen u svrhu zaštite imovine od oštećenja ulaznih i krovnih vrata, ograde, zaštite od krađe, bacanja otpada i štetnih stvari s krova zgrade te na stubište (fotografije prethodnih događaja oštećenja prileže spisu). Nadalje, suprotno tvrdnjama tužitelja predmetni video nadzor je postavljen na temelju Odluke o uspostavi nadzora u predmetnoj zgradi od 19. ožujka 2023. iz koje je razvidno je da je prikupljena suglasnost od 9 suvlasnika od ukupno 10 etažiranih dijelova s neodređenim udjelom, a koji čine, dakle više od nužnih 2/3 suvlasničkih dijelova propisanih naprijed citiranom odredbom članka 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Nadalje, razvidno je da su spisu predmeta priložene fotografije zahvata dviju kamera naziva IPK01 i IPK02. Kamera naziva IPK02 se odnosi na kameru postavljenu na zadnjem katu predmetne stambene zgrade, dok kamere naziva IPK01 ne zahvaća ulazna vrata u stanove. Iz uvidu u zahvat kamere naziva IPK02 utvrđeno je da ista zahvaća vrata smeđe boje, dok iz očitovanja tužitelja tijekom upravnog postupka proizlazi da su ulazna vrata u njegov stan bijele boje iz čega je razvidno da zahvatom predmetne kamere nije obuhvaćen ulaz u tužiteljev stan. Nadalje, iz spisu priležećeih fotografije obavijesti o videonadzornom sustavu utvrđeno je da ista sadrži tekst „PROSTOR JE POD VIDEONADZOROM Stambena zgrada [adresa], Kontakt podaci: szljposavskog13gmail.com, Svrha obrade: zaštiti osoba i imovine“, te uputu o načinu ostvarivanja prava ispitanika. Nadalje, prema spisu priležećoj Odluci o pristupanju snimci video zapisa od 19. ožujka 2023. pristup snimkama video nadzornog sustava ima predstavnik stanara ĆL, ovdje zainteresirana osoba pod 2.

21. Stoga polazeći od podataka spisa predmeta, pravilno je osporenim rješenjem utvrđeno da je predmetni videonadzorni sustav postavljen u svrhu zaštite osoba i imovine uz suglasnost suvlasnika od 2/3 suvlasničkih dijelova i da postavljenim videonadzorom nisu obuhvaćena ulazna vrata u stan u vlasništvu tužitelja, te da postavljena obavijest o videonazdoru sadrži sve relevantne informacije, pa je stoga pravilno i zakonito predmetni zahtjev tužitelja odbijen jer je predmetni videnadzorni sustav uspostavljen u skladu s naprijed citiranim odredbama članka 26., 27. i 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.

22. Naposljetku, glede tužbenih prigovora i dostavljenih fotografija stubišta predmetne stambene zgrade od strane tužitelja za navesti je da iz istih nije moguće utvrditi vrijeme nastanka istih, kao ni utvrditi da iste prikazuju stvarno stanje stvari, pa stoga istima nisu dovedena u pitanja utvrđenja na temelju fotografija predstavnika suvlasnika iz kojih proizlazi postojanje obavijesti o videonadzornom sustavu. Nadalje, glede prigovora tužitelja kako ne postoji legitimni interes ostalih suvlasnika za postavljanje kamera na stubištu kojim se ne koriste, te da je odredbom čl. 31. st. 2. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka propisano kako se videonadzorom mogu obuhvatiti ulasci i izlasci iz stambene zgrade te zajedničke prostorije, za navesti je, a kako to pravilno ističe i tuženik u odgovoru na tužbu, da Zakon ne propisuje posebno prikupljanje suglasnosti u ovisnosti tko od suvlasnika koji dio zajedničkog prostora koristi, te je pravilno istaknuto i to kako se stubište smatra zajedničkim prostorom stambene zgrade.

23. Glede prigovora u svezi ovlaštenja pristupa snimkama od strane predstavnice suvlasnika ĆL, ovdje zainteresirane osobe pod 2., za navesti je da je ta ovlast razvidna iz Odluke o pristupanju snimci video zapisa od 19. ožujka 2023.

24. Na koncu, vezano uz navode tužitelja o nemogućnosti uvida u snimke nadzornih kamera, za navesti je da se isto odnosi na pravo pristupa osobnim podacima koje se ostvaruje u skladu s odredbom članka 15. Opće uredbe o zaštiti podataka.

25. U izloženom, osporena odluka tuženika je zakonita, dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke, pri čemu nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., 110/21.), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

26. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

27. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

28. S obzirom na uspjeh zainteresirane osobe pod 2. u ovom sporu istoj je valjalo na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištu od 15. travnja 2025. svaka radnja po 500 bodova, odnosno ukupno 2.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV (25%) u iznosu od 500,00 eura iznosi ukupno 2.500,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 46. i 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 15. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćenici,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi pod 1),

- zainteresiranoj osobi pod 2), po opunomoćeniku,

- u spis.