Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Posl.br. 4 P Ob-90/2019-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB 29399232217, po sutkinji Melini Gulin Pavlaković, u pravnoj stvari tužiteljice LG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa pun. Ivica Crnogaća, odvjetnik u ZOU Crnogaća & Crnogaćau Šibeniku, protiv tuženika TG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivica Matas, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja bračne stečevine i uknjižbe, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 02. travnja 2025.g., na ročištu objave dana 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica LG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], po osnovi bračne stečevine suvlasnik za 1/2 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

II. Slijedom utvrđenja iz točke I. izreke ove presude, utvrđuje se da je sadašnja uknjižba prava vlasništva dolje opisane predmetne nekretnine pogrešna za ½ dijela, pa se ovlašćuje tužiteljica LG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na svoje ime za 1/2 dijela za cijelo, uz istodobni izbris istog prava s imena TG, OIB [osobni identifikacijski broj], za 1/2 dijela za cijelo.

III. Nalaže se tuženiku TG, OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljici LG, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 11.250,00 € , u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica LG je u tužbi i tijekom postupka navela da su stranke brak sklopile dana 02. ožujka 1991.g. u Šibeniku , a koji brak da je razveden presudom Općinskog suda u Šibeniku br. P Ob- 123/2017 od 27. rujna 2017.g., te da su u braku rođene dvije kćeri koje su sada punoljetne. Tijekom braka i bračne zajednice stranke da su stranke kupili teren kupoprodajnim ugovorom od 30. siječnja 1998.g. koja nekretnina ima kat. oznaku čest.br. 3212/11 k. o. [katastarska općina] i upisana je u Z. U. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina], kao pašnjak površine 411 m2, na ime tuženik. Na navedenoj nekretnine da su potom izgradile obiteljsku kuću za koju im je dana 26. veljače 1999.g. izdana lokacijska dozvola, a dana 05. listopada 1999.g. građevinska dozvola. Budući da je predmetna nekretnina kupljena za trajanja braka i da je obiteljska kuća izgrađena za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice sredstvima stranaka kao bračnih drugova, tvrdila je da je nekretnina bračna stečevina i da je po toj zakonskoj osnovi stekla suvlasništvo iste za ½, pa kako da je tuženik pogrešno upisan za cijelo na predmetnoj nekretnini, tražila je da se temeljem presude ovlasti postići uknjižbu prava vlasništva na istoj za ½ dijela uz izbris tuženika.

2. Tuženik TG se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu i tražio da se tužba odbije jer da nije osnovana. Naveo je da je točno da je 30. siječnja 1998.g. sklopljen kupoprodajni ugovor kojim je kupljen teren za gradnju kuće, i da je gradnja započela još u travnju 1998.g. prije nego što je dobio lokacijsku i građevinsku dozvolu na svoje ime. U travnju 1999.g. da je postavljena puna ploča na prizemlju kuće te da je prizemlje kompletno sređeno do 30. lipnja 1999.g. pa da je tuženik s tužiteljicom i njihovom kćeri uselio u objekt do tog dana. Obzirom na vrijeme stjecanja nekretnine da se ovdje treba primijeniti isključivo Zakon o braku i porodičnim odnosima po kojem se treba utvrditi doprinos svakog od bračnih drugova u stjecanju te imovine, pri čemu da treba cijeniti ne samo zaradu svakog bračnog druga nego i pomoć jednog bračnog druga drugom, rad u domaćinstvu i porodici, brizi za odgoj i podizanju djece, kao i svaki drugi oblik rada koji je doveo do povećanja zajedničke imovine.

2.1. Osim toga, tuženik da je upisan kao vlasnik za cijelo predmetne nekretnine, a nekretnina da nije kupljena i građena samo zajedničkim sredstvima stranaka već i novčanim sredstvima majke tuženika ZG i brata tuženika UG uz usmeni dogovor da i oni imaju svoj suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini pa da i oni kao treće osobe polažu pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini.

3. U postupku su izvedeni dokazi uviđajem na mjestu predmeta spora uz sudjelovanja vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina , čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Ante Bašića od 16. siječnja 2025.g., pregledom građevinske dozvole Ureda za prostorno uređenje Šibensko kninske županije Klasa: UpI-361-03/99-01/280/J.P. od 05. listopada 1999.g., lokacijske dozvole istog tijela Klasa: UpI-350-05/98- 01/898/G.LJ. od 26. veljače 1999.g., prerisa katastarskog plana, presude Općinskog suda u Šibeniku br. 4 P Ob-123/2017 od 27. rujna 2017.g., izvatka iz zemljišnih knjiga za Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za čes.t.br. 3212/11 od 01. srpnja 2019.g., kupoprodajnog ugovora od 30. siječnja 1998.g. ( str. 5-16. spisa), radne knjižice NG ( str. 30-32. spisa), preslike osobne iskaznice ZG br. o.i. 105387801 izdane 11. listopada 2012.g. u PP Vodice, preslike osobne iskaznice UG br. o. i. izdane 19. siječnja 2018.g. u PP Vodice, zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa HT d.d. od 18. ožujka 1999.g., ugovora br. 718/99 HT d.d. od 22. ožujka 1999.g., sudskog zapisnika od 12. veljače 1999.g. ( str. 37-48. spisa), svjedoka IG, MG, ZG, UG, KG, JG, ĆG, PG, GG, te saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranka.

4. Stranke su se izjasnile prije zaključenja raspravljanja da nemaju drugih dokaznih prijedloga.

5. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 7. i čl.8. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 1123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a ) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su važili u vrijeme njezina stjecanja za trajanja bračne zajednice.

7. Obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine mjerodavne su odredbe Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ broj 116/03,17/04,136/04,107/07 i 61/11, dalje OZ/03) pa tako i odredba članka 381.st.2. OZ/03 kojom je propisano da se danom primjene tog Zakona ne mijenjaju prava u pogledu zajedničke imovine stečene po prijašnjim propisima, koja odredba je sadržana i u čl. 362.st.2. ranijeg Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ broj 162/98,116/03 dalje: ObZ/98) koji je bio u primjeni od 01. srpnja 1999.godine do stupanja na snagu ObZ/03 ( 21. srpnja 2003.g.).

8. Danom primjene ObZ/98 prestalo je važenje ranije Zakona o braku i porodičnim odnosima ( „Narodne novine“ broj 11/78, 45/89, 15/89 i 59/90, 25/94, 162/9825/94, 162/98, dalje ZBPO). Značenje ovih odredbi je da se imovina stečena za vrijeme bračne zajednice bračnih drugova do 01. srpnja 1999.godine prosuđuje po odredbama ZBPO-a , a nakon navedenog dana po odredbama ObZ/03.

9. Za nekretnine stečene do 01. srpnja 1999.g. mjerodavne su odredbe članka 277., čl. 278. i čl. 287. ZBPO-a kojima je propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potiče iz te imovine, je njihova zajednička imovina, te da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO-a).

10. Imovina koju je jedan bračni drug imao u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, kao i ona imovina koju jedan od bračnih drugova tijekom braka stekao po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi različitoj od osnove iz čl.277. ovog Zakona.

11. Bitna obilježja zajedničke imovine stranaka je da je stečena radom ili da potječe iz imovine stečene radom, te da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice.

12. Po odredbi čl.248. i čl.249.st.1. ObZ/03 bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili.

13. Članak 253.st.2. ObZ/03 je određeno da je vlastita imovina samo ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

14. Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina (čl. 277. ZBPO-a). Imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina (čl. 278. st. 1. ZBPO-a). Imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članu 277. ovoga zakona, je njegova posebna imovina (čl. 278. st. 2. ZBPO-a).

15. Prema navedenim zakonima bračni drugovi svoje odnose glede bračne stečevine mogu urediti drugačije od zakonske presumpcije. Tako prema čl. 279. st. 1. ZBPO-a bračni drugovi su mogli ugovoriti da njihove zarade budu posebna imovina svakog od njih, a prema čl. 284. st. 1. ZBPO-a bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine.

16. Prema ObZ/98 i ObZ/03 bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini (čl. 259. st. 1. ObZ/98 i čl. 255. st. 1. ObZ/03).

17. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe imovina za vrijeme trajanja braka može se steći radom što onda predstavlja bračnu stečevinu ili na temelju različitom od stjecanja imovine po osnovi bračne stečevine, što onda predstavlja vlastitu imovinu bračnog druga.

18. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik u bračnoj zajednici bili od vjenčanja 02. ožujka 1991.g. do 25. siječnja 2017.g. kada je prekinuta jer se tužiteljica samoinicijativni iselila iz sporne kuće, a brak je razveden presudom Općinskog suda u Šibeniku br. 4 P Ob-123/2017 od 27. rujna 2017.g. ( utvrđeno uvidom u presude).

19. U braku stranka rođeno je dvoje zajedničke djece i to kćer Maja Božić 1991.g. i kćer Martina Božić 1999.g. i do useljenja u predmetni objektu živjeli su kao podstanari u iznajmljenom stanu u [adresa].

20. Nesporno je da je predmetni teren kupljen 1998.g., te je z pregleda kupoprodajnog ugovora od 30. siječnja 1998.g. sklopljenog između VG , kao prodavatelja , i TG kao kupca, od 30. siječnja 1998.g. vidljivo je da je predmetni teren kat. oznake čest.br. 3212/11 površine 411 m2 kupljen za kupoprodajnu cijenu od 84.000,00 kn ( što je protuvrijednost 23.204,4 DEM po tečaju HNB RH –"NN" 2/1999) koji iznos da je u cijelosti isplaćen u trenutku sklapanja ugovora.

21. Nesporno je da je odmah po ukupniji terena započela gradnja objekta 1998.g. , da su se u nedovršeni objekt stranke uselile 1999.g. , te da su postepeno vršili daljnju gradnju i uređenje, s tim da je od 201.g. nije bilo značajnih građevinskih ulaganja.

22. Sporno je je li tužiteljica suvlasnik za 1/2 dijela nekretnine koje se katastarski identificira kao čest. 3212/11, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koje suvlasništvo da je stekla po osnovi bračne stečevine za vrijeme trajanja braka nje i tuženika TG, pa da je po toj pravnoj osnovi ovlaštena izvršiti uknjižbu tog prava u zemljišne knjige uz izbris istog s imena tužene za ½ dijela.

23. U zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], u Z. U. [broj ZK uloška], na predmetnoj čest.br. 3212/11, koja se vodi kao pašnjak površine 411 m2, upis prava vlasništva za cijelo je na ime tuženika ĐG.

24. Uviđajem na predmetnoj nekretnina koji je održan dana 05. srpnja 2021.g. i 24. veljače 2023.g., te ponovno 14. siječnja 2025.g., predmet postupka identificiran je kao stambeni objekt sa okućnicom u [adresa], na adresi [adresa], katastarski označena kao čest. broj 3212/11 K.O: Zaton, te prema očitovanju vještaka za graditeljstvo konstatirano da je predmet spora geodetski prikazan u geodetskom snimku od 15. veljače 2013.godine izrađen od geodetu OG ( str. 101. spisa).

25. Predmet spora je samostojeći objekt stambene namjene, a sastoji se od podruma, prizemlje i prvi kat, od čega prvi kat nije u funkciji stanovanja . Uz predmetnu zgradu na sjeveroistočnom pročelju se nalazi garažni objekt te okućnica djelomično uređena i ograđena. Na održanom uviđaju dana 05. srpnja 2021.g. izvršeno je fotografiranje predmeta spora dok je za potrebe procjene vrijednosti nekretnine konstatirano da je potrebno izvršiti izmjeru ukoliko stranke ne raspolažu arhitektonskom snimkom izvedenog stanja.

26. Tada je konstatirano i da nije sporno da je nakon prestanka bračne zajednice na objektu napravljena samo nadstrešnica nad terasom prizemlja, te da su postavljene roletne na prozore triju soba sa sjeverne strane prizemlja , te na prvom katu promijenjena troje balkonskih dvokrilnih vrata, i da su u dijelu dvorišta postavljene betonske kocke koje su nabavljene za vrijeme trajanja braka.

27. Dana 14. siječnja 2025.g. s novoimenovanim vještakom za graditeljstvo je ponovno proveden uviđaj na kojem je vještak izvršio mjerenje objekta. Tada je utvrđeno da je od prethodno uviđaja na nekretnini postavljena dio vanjske dvorišne ograde i ulazna kapija sa sjeverne strane, a drugih izmjena u građevinskom smislu nije bilo.

28. Stranke su se tada očitovale da je iskop podruma i njegova izgradnja bila 1999. godine, da je ploča iznad prizemlja napravljena 06. lipnja 1998. godine , dok je tuženik tvrdio da su se u prizemlje uselili 18. travnja 1999. godine, a tužiteljica da je to bilo otprilike tri mjeseca prije rođenja mlađe kćeri, odnosno u svibnju 1999. godine. Ploča prvog kata da je nalivena je u siječnju 2001. godine.

29. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ante Bašića utvrđeno je da je nekretnina ukupne površine 411 m2, a stambeni objekt površine 198 m2, te se sastoji od podruma, prizemlja koje je uvjetno za stanovanje, i kata koji nije dovršen i nije useljen. Procjena je vještaka da je vrijednost m2 ove nekretnine 909 € , te da je ukupna vrijednost nekretnine 180.000,00 €.

30. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo.

31. Tužiteljica LG ex. ĐG je u stranačkom iskazu navela da su stranke nakon vjenčanja 1991. godine zajednički život započeli kao podstanari, da im se tada rodila prva kćer i da su im početkom ratnih zbivanja u BiH 1993- ili 1994.g. , kod njih došli suprugov maloljetni brat, i potom njegova majka kao izbjeglice sa jednom vrećicom u ruci. Kada su prestala ratna zbivanja, iza 1995. godine, radi povratka majka tuženika u BiH, da su u njezinu kuća tamo morali uložiti nešto osobnih sredstava da bi ju osposobili a da su oni još uvijek bilo podstanari. Oboje da su ušli u brak bez bilo kakve svoje vlastite imovine.

31.1. Potom da su 1995. ili kasnije, kupili teren u Zatonskoj ulici za neki niski iznos ali da na njemu nisu ništa gradili jer gradnja nije bila dozvoljena. Predmetni teren da su kupili 1998. godine , te da se točno sjeća da je teren u Zatonskoj ulici prodan u početku iskapanja podruma jer da su tim novcem započeli gradnju. Teren da je kupljen novcem koji je pozajmljen od CG, bez pisane potvrde, kod kojeg su oboje bili zaposleni jer je CG imao pekaru i pizzeriju u [adresa], a kafić i dućan na Šubićevcu, pa da je ona bila zaposlena u pizzeriji kao kuharica a tuženik u pekari. Pozajmicu da su oboje vraćali na način da im je on novac odbijao od mjesečne plaće.

31.2. Rekla je da je cijelo ovo razdoblje braka bila zaposlena ili kao kuhar a kasnije kao prodavačica i sa radnog mjesta prodavačice da je otišla u invalidsku mirovinu , da ima 15 godina radnog staža a u invalidskoj mirovini da je od 2017. i mirovina joj iznosi 1.256,00 kn. Dok je radila mjesečno bi zarađivala od 3.000,00 - 4.000,00 kn pa nekada i do 6.000,00 kn zadnjih godina prije odlaska u mirovinu. Tuženik da je 17 godina braka radio kao pekar, a zadnjih godina da je promijenio radno mjesto.

31.3. U kuću da su uselili 01. kolovoza 1999. godine i da je bila podignuta samo prizemnica u kojoj su osposobili za stanovanje samo dvije sobe koje su namjestili polovnim namještajem, te da nisu imali priključke struje i vode, a da su zatvori bili samo na ove dvije prostorije dok da su na ostale stavili daske. Telefonsku liniju da su imali zato što je prenesena iz podstanarskog stana. Slijedećih sigurno 5-6 godina da nisu imali niti priključak struje niti vode u kući već da su vodu donosili ili posuđivali od susjeda jer da su im priključci napravljeni tek prije 12 godina, a kuća ni danas nije dovršena.

31.4. Do 2003. njihove financije u braku da su vođene tako da je ona uvijek cijelu svoju zaradu trebala davati tuženiku i nije imala svoj novac, on da je vršio nabavku i kupovao ono što je smatrao potrebnim za njih u kućanstvu, od 2003. godine, kada je sumnjala da imam tešku bolest, da je odbila tuženiku davati svoju zaradu radi čega da se njegov odnos promijenio tako da ni na koji način više nije sudjelovao u kućnim troškova nego je ona to plaćala od svoje plaće. Osim što je od svoje plaće podmirivala sve troškove zajedničkog kućanstva , da je sudjelovala i u troškovima za gradnju. Ona da nikad nije znala kolika je zarada tuženika. Kuća da se gradila u dužem vremenskom razdoblju, ovisno kako bi skupili nekakav novac i kupili građ. materijal , pa bi sami ili uz pomoć prijatelja gradili. Prizemlje da su podigli tako da su kupili materijal, te izgradili uz pomoć rodbine i prijatelja a boravili u omanjem objektu susjeda 3x3 m gdje je kuhala i bio im je tu WC, kojeg su koristili i nakon useljenja, tri ili četiri godine jer ga u kući nisu imali. Kupaonica u predmetnoj kući da je uređena 2003. ili 2004. godine, kao što su postepeno uređivali i ostale prostorije. Kat da su počeli podizati 2004. ili 2005. godine jer se počela pojavljivati vlaga u prizemlju, pa da su podigli zidovi od cigle i postavili ploču ali da kat nikad nije uređen, osim što su stavljeni vanjski zatvori i podignuti neki pregradni zidovi. I to da su gradili na isti način uz pomoć prijatelja i rodbine te sami, te da su i njezina trojica braće pomagali u gradnji.

31.5. Kategorički je poricala navod tuženika da bi njegova majka i brat sudjelovali u gradnji ove kuće ili da bi financijski pomogli, te je tvrdila da ni majka tuženika ni njegov brat nisu dali nikakav novac koji bi uložili u gradnju ove kuće kao i da nikada između njih se nije vodio razgovor u smislu da bi oni gradili zajedno s strankama i na taj način stekli suvlasništvo. Majka tuženika da je starija osoba slabijeg je zdravlja te nije dolazila kada se gradilo, a brat je znao samo pomoći fizičkim radom ako je bio tu jer da su se oboje nakon smirivanja ratnih zbivanja u BiH vratili u Fojnicu, odakle da je brat tuženika odlazio povremeno na rad u Njemačkoj, te da je tada vodio pomalo boemski život te nije ima svog novca. Oni da su bili prijavljeni u Republici Hrvatskoj samo da bi mogli dobiti hrvatsko državljanstvo.

31.6.Tvrdila je da od AG, tete tuženika, nisu primili iznos od 15.000 DM kada su započeli gradnju sporne kuće kako to tvrdi tuženik te da nema nikakvih saznanja da bi ona taj novac dala tuženiku a da bi on to uložio u gradnju kuće, kao i da njezina kćer SG, koja ima svoju kuću u susjedstvu, nije dala novac za gradnju sporne kuću.

31.7. Dodala je i da su u braku rođene dvije kćeri, da se tuženik tijekom braka nije brinuo o školovanju djece te da ni sada ni na koji način ne sudjeluje financijski u školovanju mlađe kćeri, te da joj ne dozvoljava pristupiti u ovu kuću jer je promijenio sve brave.

38. Tuženik TG je u stranačkom iskazi naveo da je s tužiteljicom zajednički život započeo 05. veljače 1990. a da su se vjenčali 02. ožujka 1991. godine te da nisu imali svoje imovine kad su ušli u brak osim što je on imao "par tisuća" maraka ušteđevine. On da je bio zaposlen u pekari Grabić i da je imao dobru plaću pa je u ljetnim mjesecima zarađivao i po 2.500 DM dok je zimi bila dva - tri puta manja, da je radio po noći u pekari a danju kao električar. Njegov brat da je došao živjeti kod njih u rujnu 1992. a majka u listopada 1993. godine i s njima da su živjeli do 1998. godine. Brat da je nakon što je maturirao i odslužio vojni rok, bio od 1995. do 1997. bio u pričuvnom sastavu specijalne policije u Šibeniku, a on da je potom otišao raditi u Njemačku. Teren u [adresa] u [adresa] da su kupili u srpnju 1994. godine za 16.000 DM, koji je bio od ušteđenog novaca.

38.1. Predmetni teren da je kupljen u vrijeme kad supruga nije bila zaposlena i gazda CG da mu je pozajmio određeni dio novca za kupnju terena a kasnije da su supruga i on kroz rad taj novac vraćali. Teren da je kupljenja dijelom i od novac koji je njegovoj majci darovala rodica AG, kojoj je bila želja da kupe ovaj teren da bi imali kuću u susjedstvu njezine kćeri kćer SG, a taj novac da je AG dala upravo kćer L koja živi i radi u Njemačkoj. Desetak dana prije nego što su kupili teren da je njegovoj mami dala 10.000 DEM a kasnije još 5.000 DEM, o čemu nemaju pisani trag jer je to njihova rodbina. Tvrdio je da je za kupnju terena uloženo i 15.000.000 talijanskih lira koje mu je dala majka 1998. godine, što je tada iznosilo 15.000 DM, a koji je majka naslijedila od tete iz Italije koju je čuvala i pomagala što da tužiteljica zna. Tvrdio je i da je u kupnju trena uložen novac njegova brata UG koji da je do prosinca 1997. godine, prije nego je išao u Njemačku, imao ušteđeno 10.000 DEM koji mu je on stavljao na knjižicu kao opunomoćenik pa kad je kupovao ovaj teren da je traži da mu da taj novac. Sporni teren da je kupljen u prvom ili drugom mjesecu 1998. za 24.000 DEM što se vidi iz ugovora.

38.2. Rekao je da predmetni terena za gradnju kuće nije kupljen od novca dobivenog prodajom terena u Zatonskoj ulici jer da je taj teren prodao u kolovozu 2002. godine, prodan je za 30.000 DM a da je dobio 15.300 €.

38.3. Gradnju sporne kuće da su počeli do 18. travnja 1998. godine a već 06.lipnja iste godine da je salivena ploča a radove da su obavili oni, rodbina i prijatelji, da su se uselili 18. travnja 1999. godine a već za mjesec preselili sve stvari, a za mjesec i pol dana da je bila uređena kupaonica. Sve ovo da je rađeno da bi se uselili prije nego što tužiteljica rodi njihovo drugo dijete jer je bila u visokom stupnju trudnoće. Kada su se uselili da su bile uređene sve prostorije osim kupaonice, u smislu da su bili postavljeni laminati i ožbukani zidovi, sa starom stolarijom i polovni namještajem. Nisu imali priključak struje i vode nego su vodu u kuću dovodili od susjeda preko puta a struju preko žice s malog objekta u susjedstvu , te priključak za vodu da su dobili prije tri-četiri godine a priključak za struju 2001. godine. Sa gradnjom kata kuće počelo su u ljeto 2000. godine jer su nakon zime u prizemlju počeli problemi sa vlagom i zato su odlučili dizati kat, da su podigli vanjske zidove od cigle i unutarnji nosivi zid i stavili pokrovnu ploču, vanjsku stolarije koju je od stare prilagodio ovom prostoru što je napravio i za stolariju u prizemlju. Fasada na kuću da je stavljena u ljeto 2009. godine tako da je samo ožbukana a nije se radila izolacija. Većina radova na kuću da je izvršena kao kompenzacija za električarske radove koje je on radio drugima pa su ti ljudi njemu odradili na kući na ime onoga što im je napravio i da je 100% radova izvedeno na taj način jer da nisu platili ni kune, a materijal su nabavili kada su krenuli u gradnju kuće jer je ovo kasnije bilo beznačajno.

38.4. Tvrdio je da je početna ideja i dogovor kada se išlo u gradnju da će se graditi kuća za njega i tužiteljicu, njegove brata i majku i to tako da će njihovo biti prizemlje, od brata kat, a drugi za majku , da bi se prvo riješilo stambeno pitanje a kasnije da će postepeno graditi, ali s vremenom da su se majka i brat distancirali i da je za to stala gradnja . Brat da ga je financijski i dalje pomagao pa je tako za fasadu dao 4.000 € a da tužiteljica za to uopće ne zna.

38.5. Rekao je da ja točno da je do 2006. godine inzistirao i tražio da tužiteljica svoj zarađeni novac stavljalo u ladicu u kuhinji gdje je i on držao svoju zaradu i od toga da su se plaćali računi i troškovi u domaćinstvu za koje tužiteljica nije nikada pokazala brigu pa da je on to podmirivao, a tek 2006. godine da je tužiteljica rekla da želi raspolagati svojom zaradom bez njegova uvida. Od tada da je svoj novac trošila je za ono što je ona smatrala da je bitno , najviše kupovala djeci da bi tako kupila njihovu ljubav. Dodao je da je njihova bračna zajednica prestala 25. siječnja 2017.g. kada se tužiteljica odselila te da zadnje dvije godine nemam kontakta sa djecom jer su se one priklonile majci.

39. Starija kćer stranaka IG, kao svjedok je navela da su se u predmetnu kuću uselili 1999. godine i to nekih 10-ak dana prije nego što se rodila sestra a koja je rođena **.**.1999., te da je kuća tada bila samo prizemlje pod pločom gdje je bilo uređeno najnužnije - spavaća soba od roditelja i kuhinja sa dnevnim boravkom a i kupaonica samo djelomično, pa da se kuća gradila u etapama dok su u njoj stanovali. Kad su se uselili da nije bilo vode u stanu jer ju je mama kupala na dvorištu a za struju se baš ne sjeća. Sada kuća da ima izgrađeno prizemlje i prvi kat a krova nema, uređena je i fasada i postavljeni su vanjski zatvori na cijeloj kući, da je prizemlje uređeno u cijelosti a na katu da su izgrađeni pregradni zidovi prostorija i ožbukano , te da je sve opisano izgrađeno u razdoblju od 2000. do 2010. godine.

39.1.Tvrdila je da je kuća građena isključivo od novca roditelja , a da po pričanju roditelja zna da je za kupnju terena novac dao CG koji je bio zajednički poslodavac oboje roditelja. Za baku ZG i strica UG je rekla da su s njima stanovali dok su bili podstanari a da nikada nisu stanovali u ovoj kući jer se baka vratila u BiH a stric otišao raditi u Njemačku, nego su tek dolazili u posjet ili preko ljeta. Ponovila je da niti baka ZG niti stric UG nisu dali novac za kupnju terena i gradnju kuće jer da za to nisu bili financijski sposobni. Nije čula i ne zna da bi netko od rodbine dao baki novac koji bi ona dala ocu da se uloži u ovu kuću. Zna za bakinu sestru AG koja ima tri kćeri od kojih kćer SG ima kuću nasuprot sporne ali da ju je vidjela samo nekoliko puta ona prije desetak godina, pa je tvrdila da nije nikad čuli i da ona nije dala bilo kakav novac roditeljima za gradnju kuće. Kazivala je i da nikad nije bilo govora da bi baka ili stric imali suvlasništvo na ovoj kući ili da bi se nešto gradilo za njih.

39.2. Rekla je da su oboje roditelja radili za trajanja bračne zajednice i to otac u pekari kod Grabića i privatno kao električar, a majka kao prodavačica kod Grabića a kasnije u Djela sve do 2016. kada je imala operaciju kralježnice. Kada su se uselili u kuću otac da je radio kao pekar po noći a po danu da bi radio električarske poslove, kasnije da je dao otkaz u pekari i radio samo električarske poslove a koliko je zarađivao ona ne zna. Do 2001.g. majka da je svu svoju zaradu davala ocu, a od 2001. godine da je svoju plaću zadržavala za sebe ali da su zajedno ulagali novac u daljnju gradnju i dovršenje kuće.

39.3. Što se tiče brige o njima djeci i kućanstvu, da je to radila samo majka i da se samostalno brinula o njima, kupovala im sve što je bilo potrebno za školu, odjeću, obuću i ostalo, dok da otac ni na koji način nije sudjelovao u tom dijelu, pa da mislim da on ni ne zna ni u koju školu je išla, jer da je nekad radio cijeli dan.

39.4. Ona da nije u dobrim odnosima s ocem, a takav odnosa da je možda uzrokovalo to što je prije useljenja u ovu kući otac znao biti fizički nasilan prema majci i prema njoj što se kasnije nastavilo sa psihičkim zlostavljanjem i da je bio je škrt na financijama. Nakon razvoda roditelja ona i sestra da su izbačene iz sporne kuće i da je otac promijenio bravu na stanu.

40. Na okolnosti predmeta spora saslušani su kao svjedoci i majka tuženika ZG i brat tuženika UG.

41. ZG kao svjedok je navela da je on kod stranaka stanovala kad su bili podstanari , a kasnije kad se vratila u BiH da je često i dugo boravila ovdje i da je ovdje imala prijavljeno prebivalište. Svjedokinja je bila kontradiktorna u navodima jer je tvrdila da je bila kod stranka u [adresa], kao i da je u razdoblju od 1993.g. do 1996.g. brinula se o rodici L iz [adresa] s kojom je bila u Kiseljaku i povremeno dolazila kod stranka u njihov podstanarski stan, koja rodica da joj je nakon smrti 1996.g. ostavila 15.000.000 lira, što odgovara 15.000 DEM, koji novac joj je dala na ruke , a on ga je potom dala tuženiku da ga on uloži u kuću da bi ona na ovoj kući imala svoji dio. Taj novac da je dala da bi se podigao kat kuće.

41.1. Tvrdila je i da kad se počela graditi kuća da joj je druga rodica L udana za T Z dala prvo 10.000 DEM pa potom 5.000 DEM jer je željela da imaju kuću blizu njezine sestre AG, pa da joj je taj novac dala na ruke 1995.g. a on da ga je potom dala tuženiku za kojeg vjeruje da se o novcu brinuo kao muškarac i kasnije ga uložio u kupnju materijala za gradnju kuće ili plaćanje radnika. Osim toga , on da je u kuću uložila i svog ušteđenog novca od mirovine mada nije rekla o kojem iznosu se radi. Ponovila je da je taj novac nije darovala tuženiku ili strankama, već da ga je uložila da bi ona imala vlasnički dio na kući.

41.2. Tvrdila je da je novac dao i mlađi sin UG da bi i on imao dio na ovoj kući, pa je prvo dao 10.000,00 DEM a potom još 5.000,00 DEM koje je imao ušteđene, jer je dvije godine prije odlaska u Njemačku , radio u policiji, a da je on otišao raditi u Njemačku nakon kupnje terena. Radi toga da smatra da i on ima dio na kući jer je svim snagama pomagao u gradnji kuće.

41.3. Za teren je rekla da ne zna kad je točno kupljen, 1993., 1994. ili 1995.g. , ali da je bila jako sretna da se nešto ide graditi za obitelj , te da je svim svojim snagama pomagala u gradnji što da je mogla jer je bila puno mlađa, a da se ubrzano gradilo da bi se stranke uselile u kući prije rođenja mlađe unuke U, pa da se uredilo najnužnije u prizemlju da se usele.

42. Svjedok UG je naveo da on smatra da ima suvlasnički dio na predmetnoj kući jer da je u nju uložio svoj novac i svoj rad u njezinu izgradnju. On da je na svojoj štednoj knjižici imao 10.000 DEM , pa kad je odlazio u Njemačku 1996. ili 1997.g. da je tuženiku dao punomoć, da može taj novac uložiti u gradnju kuće, te da mu je u proljeće 1996.g. kada je došao iz Njemačke donio 8.000,00 DEM koje je mogao uštedjeti iako je do 1999.g. i kasnije od 2002.g. do 2007.g. samo povremeno tamo odlazio raditi "na crno" i vraćao se u RH. Pred njihovo useljenje da je tuženiku dao još 4.000 DEM i platio laminat koji je tuženik kupio dok je bio kod njega u Njemačkoj. I kasnije da je tuženiku davao novac za gradnju kuće po 1.000 DEM, a sve po njihovu dogovoru da se kuća gradi za brata- tuženika, njegovu suprugu i djecu, te njihovu majku i njega.

42.1. I on je navodio da je njihova majka dala 15.000 DEM novca od rodice iz Italije koji je dobila 1996.g. ili 1997.g. , te još 15.000 DEM novca koji je majci darovala rodica iz Njemačke, pa ga je majka uložila kao vlastiti za gradnju ove kuće . Rekao je da on nije bio prisutan kad je majka dobila ili dala tuženiku ovaj novac nego da za to zna po pričanju majke.

42.2. On da je novac davao bratu s punim povjerenje i da ne zna koliki je to ukupan iznosa novca , ali da obzirom na uloženo smatra da ga pripada kat kuće, kao i da bi majka trebala imati suvlasništvo na kući i da bi joj trebao pripasti "kat koji još nije izgrađen ". Na posebno pitanje kad su vodili razgovor kome bi koji dio kuće treba pripasti njemu ili majci, odgovorio je da su oni troje ovaj razgovor vodili nakon razvoda braka stranaka, a da su prije dogovorili da se kupi trene i izgradi kuća za sve njih da imaju nešto svoje.

42.3. Kazao je i da je on svojim fizičkim radom sudjelovao u izvođenju građevinskih radova na kući, te da su stranke u kuću uselili 1999.g. prije Uskrsa dok mlađa nećakinja nije bila rođena, pa kad je to godine u ljeto došao da su bile uređene tri sobe, kupaonica da je bila nedovršena a da su struju i vodu imali od susjeda.

43. Svjedokinja MG, koja stranke poznaje od 1991.g. jer su živjeli u susjedstvu kao podstanari, je navela da su obje stranke radile tijekom braka i da su novac za kupnju terena pozajmili od poslodavca CG , a da su kasnije na trenu podigli prizemnicu u koju su se uselili 1999.g. u vrijeme kad im je bila rođena mlađa kćer N, te prilikom posjete da je vidjela da je bilo uređeno najnužnije, a kasnije da su postepeno uređivali i dograđivali , te su im uvijek rodbina i prijatelji besplatno pomagali u izvođenju radova.

43.1. Za majku i brata tuženika je rekla da ih poznaje i da su oni kod stranka boravili kao izbjeglice dok su ovi bili podstanari, te da nikad nisu stanovali u predmetnoj kući. Kazala je da nikad nije čula od stranaka niti njihove rodbine da bi im netko od rodbine ili tuženikova majka ili brat financijski pomogli u gradnji kuće, te da od ZG i UG nikad nije čula da bi oni rekli da imaju vlasništvo na ovoj kući niti su o tome bilo kada razgovarali.

43.2. Kazala je da su stranke oboje radili za trajanja braka i da su zajednički ulagali u gradnju kuće. Tuženik da je noću radio kao pekar a danju kao električar dok da se tužiteljica uz posao , brinula za kućanstvo i djecu. Kuću da su gradili postepeno i da još nije dovršena.

44. Svjedoci KG, HG, ČG, BG i GG govorili su o predmetu spora kao osobe koje su strankama pomagali fizičkim rado u izgradnji kuće.

45. Svjedok KG je rekao da su oboje stranaka bili zaposleni , a da im je on pomogao u gradnji kuće kao susjed i kao protuuslugu jer je njemu pomagao FG. On da je držao da svojim radom pomaže TG i njegovoj supruzi i djeci, te je dodao da mu je tuženik rekao da ima punomoć na štetnoj knjižici brata i može raspolagati tim novcem jer bi mu brat i majka trebali sudjelovati u gradnji , ali da ne zna da bio oni imali udjela u ovoj kući. Uvijek da su dolazili raditi kad bi ih tuženik organizirao, a tužiteljica da je uvijek bila prisutna i kuhala za radnike, kao i da je bio njezin brat I.

46. Svjedok ŽG je dugogodišnji poznanik stranka i sada susjed uz predmetnu nekretninu, te je naveo da su oni teren za gradnju kupili prije njega i započeli gradnju, te da je više puta sudjelovao u radovima kao što je bilo nalijevanje temelja, zidova, betonske ploče. Njemu da je rečeno da se gradi za obitelj FG i da su bili uvijek prisutne stranke , te majka i brat tuženika. Uz njega da je bilo drugih osoba i prijatelja koji su im pomagali i da misli da nisu angažirali firmu za izvođenje radova već da je to bila radna snaga rodbine i prijatelja. Radove da je uvijek organizirao tuženik, da je tuženik njemu na kući obavio elektroinstalacije pa je on tuženiku uzvratio pomaganjem u gradnji. Ponovio je da su obje stranke u braku radile iako ne zna koliko su zarađivali.

47. Svjedok ČG je kazao da tuženika poznaje još iz BiH, te da je fizičkim radom pomogao u gradnji ove kuće i to tuženiku, njegovoj majci i bratu, koji je i njemu pomagao u gradnju njegove kuće koja je u bližem susjedstvu. Tada da je bila prisutna i tužiteljica te njezin brat I. U radovima da je sudjelovala i majka tuženik, kao i brat.

47.1. Njima da je bio uobičajeno da se međusobno pomažu u gradnji jer na tom dijelu [adresa] da ih ima više koji su došli iz BiH i izgradili kuće na način da su se međusobno pomagali, bez naknade, tako da su jedan drugome vratili protuuslugom. Njemu da je tuženik više puta radi na kući pa da mu je ovim vratio radom na njegovoj kući.

48. Svjedok ŠG je dobar poznanik s bratom tuženika UG i on je po njegovu pozivu sudjelovao u gradnji kuće u dva navrata, a to je bila gradnja prizemlja i nalijevanje prve ploče. Glavni majstor da je bio ČG. Tada da nije poznavao ni tužiteljicu ni tuženika. S UG da nije razgovarao u smislu što ima on na toj kući već da je tada bilo uobičajeno da se gradi kuća u cilju da se nešto stekne budući su svi došli kao izbjeglice i BiH. UG da mu je rekao da financijski pomaže tuženika iz Njemačke jer da je to uobičajeno.

49. Svjedok GG je rekao da je tuženika poznavao od prije jer da je on u kući njegove obitelji koja je u susjedstvu "radio struju", dok da je tužiteljicu upoznao kasnije kad su se doselili 1998.g. jer da je te godine slavio 18-ti rođendan i da je tuženiku smetala buka s njegove zabave. Dok se kuća gradila da je najviše viđao tuženika koji je organizirao gradnju a pomagali su mu kolege i prijatelji, te da je tu bio tuženikov brat i majka, a da je viđao i tužiteljicu. Za tuženika je znao da je radio kao pekar i električar, dok za tužiteljicu je znao da je jedno vrijeme radila kao prodavačica. Najviše da se družio s bratom tuženike jer su generacijski najbliži.

50. Temeljem izvedenih dokaza , proizašlo je da su obje stranke od početka bračne zajednice radile i doprinosile bračnoj zajednici , kao i da ulaskom u tu zajednicu nisu imali vlastite imovine. Za tužiteljicu je utvrđeno da je radila u razdoblju od 1990.g. do 2017.g. s povremenim prekidima , te da je stekla 15 godina radnog staža, i da je sada u invalidskoj mirovini od 2017.g. ( vidljivo iz njezine radne knjižice, str.30-32. spisa) dok je za tuženika bilo nesporno da je bio zaposlen tijekom braka i bračne zajednice kao pekar a kasnije kao električar, te da je u jednom razdoblju radio u noćnoj smjerni kao pekar, a danju električarske poslove " na crno" .

51. U razdoblju od 1996.g. do 2000.g. obje stranke bili su zaposleni kod poslodavca CG i to tužiteljica u Minimerketu i caffe baru "Grabić" a tuženik u Pekari "Grabić".

52. Za sporni teren je nedvojbeno utvrđeno samo da je dijelom kupljen od novca pozajmljenog od poslodavca CG.

53. Dok je tužiteljica tvrdila da su ga kupili u cijelosti od novca pozajmljenog od CG, bez pisane potvrde, kod kojeg su oboje bili zaposleni ( ona u pizzeriji kao kuharica a tuženik u pekari) i da su pozajmicu vraćali na način da im je novac odbijao od mjesečne plaće, tuženik je s tužiteljicom bio suglasan samo u dijelu da je predmetni teren dijelom kupljen tako što mu je gazda CG pozajmio određeni dio novca a kasnije da su oni kroz rad taj novac vraćali, ali je tvrdio da je preostala kupoprodajna cijena terene plaćena od novca koji mu je dala majka i novca koji je podigao s računa štedne knjižice brata, mada za to nije pružio ni jedna konkretan dokaz.

54. U prilog tuženiku govorili su njegova majka ZG i brat UG, ali su u svojim iskazima bili konfuzni i međusobno proturječni, dok je, s druge stranke, svjedok IG starija kćer stranka, govorila suprotno njima podržavajući tvrdnju tužiteljice koja je osporavala postojanje tog novca, dok ostali svjedoci o načinu financiranja granje nisu imali konkretnih saznanja.

55. Po čl. 219.st.1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, jer sud, po čl.221.a. ZPP-a, na temelju izvedenih dokaza ( čl.8. ) ako ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu , o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.

56. Zato nije mogao sa izvjesnošću utvrditi da je novac u iznosima o kojem je tuženik govorio postojao, da mu je dan i da je uložen u kupnju terena i gradnju kuće , kao ni kada mu je dan i u koju svrhu.

57. Prvenstveno , od strane tuženika nije priložen ni jedan materijalni dokaz u smislu pisanog traga o postojanju tog novca, pa čak ni štedna knjižica FG na kojoj bi tuženik imao punomoć a za koji novac je rekao da ga je on stavljao na štednju. Iskazi svjedoka su se razilazili u smislu kada je taj novac dat , je li 1995.g. ili ranije kako je govorila ZG ili 1998.g. kako je govorio tuženik, dok se iz iskaza tuženika i svjedok UG nije moglo utvrditi od kad je on imao ušteđen novac na štednoj knjižici , kad je otišao u Njemačku i kada bi tuženiku davao novac, posebno ako se ima u vidu njegova životna dob jer je kao maloljetnik došao kod stranaka kao izbjeglica iz BiH.

58. Svatko od njih je iznosio svoje , a međusobno se nisu podudarali u smislu da bi sud iz tih dokaza s nedvojbenom sigurnošću mogao utvrditi ono što navodi tuženik.

59. Iskazivalo se o iznosu od 15.000 DEM ( 15.000.000 lira) koje je majka tuženika njemu dala nakon smrti rodice iz Italije 1996.g., pa o još 15.000 DEM koje je majci tuženika darovala sestra po svojoj kćeri iz Njemačke da bi kupili sporni teren jer je željela da imaju kuću u njezinu susjedstvu, pa o još 10.000 DEM koji novac je bio na knjižici brata tuženika, što pokazuje da se radilo o sveukupno , po kazivanju tuženika, 40.000 DEM , a iz kupoprodajnog ugovora je vidljivo da je sporni teren kupljen za 84.000,00 kn ( što je protuvrijednost 23.204,4 DEM po tečaju HNB RH – "NN" 2/1999). Ako je izvjesno da su stranke gradnju kuće započeli sa vrlo malo sredstva jer je nesporno da su u uselili u nedovršeno prizemlje objekta, bez priključka struje i vode, bez uređene kupaonice, sa djelomično uređenim dvjema prostorijama na koje su stavili rabljene zatvore i namjestili polovnim namještajem, postavlja se pitanje gdje je utrošen novac k o kojem govori tuženika, a koji je u to vrijeme bio solidan iznos za gradnju.

60. Nakon useljenje koje je bilo , po izvedenim dokazima, u razdoblju svibnja ili lipnja 1999.g., stranke su tek postepeno objekt dogradile podizanjem kata ( koji je još uvijek neuređen) koji je podignut nakon 2000.g. , a priključak struje su dobili oko 2001.g., dok je priključak vode dobiven puno kasnije, te je fasada objekta postavljena 2009.g. Dinamika radova i ulaganja, a i činjenica da stambeni objekt je još uvijek u nedovršenom stanju, pokazatelj su da su stranke u kupnju terena i gradnju objekta ušli iz nužde da riješe svoje stambeno pitanje prije rođenja drugog djeteta, a da nisu raspolagali značajnim novčanim sredstvima. Da je tuženik raspolagao s novcem o kojem je govorio u trenutku započete gradnje sigurno bi bili u mogućnosti objekt brže izgraditi i adekvatnije urediti za stanovanje.

61. Zato je sud prihvatio da su majka i brat tuženika zasigurno pomogli strankama, možda i davanjem novca ( ali u neutvrđenom iznosu) , ali sve u svrhu da stranke za sebe i obitelj riješe stambeno pitanje, što se onda ima smatrati njihovim darom strankama, kao što se cijeni i da je besplatan fizički dar prijatelja i rodbine strankama na predmetnoj kući njihov dar strankama.

62. Nije bila prihvatljiva teza majke i brata tuženika da oni smatraju da su stekli suvlasnički dio na predmetnoj kući time što su dali tuženiku novac za gradnju , jer oni nisu upisani suvlasnici niti su bilo kojim drugim dokumentom utvrđeni suglasnici na predmetnoj nekretninu , niti su ikad postavili formalno pravni zahtjev u smislu utvrđenja njihova suvlasničkog dijela mada su bili upoznati sa zahtjevom tužiteljice i vođenjem ovog postupka.

63. Zato ova teza nije cijenjena relevantnom za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, tim više što su tuženik i njegov brat UG ovdje rekli da su oni o njihovu zahtjevu za suvlasničkim dijelom razgovarali tek nakon razvoda braka stranaka, dakle, bez prisutnosti i znanja tužiteljice. Iz izvedenih dokaza nije proizašlo da su oni pitanje njihova suvlasništva postavljali za trajanja bračne zajednice. Ovo nije bio ni dokaz da bi predmetna nekretnina bila vlastita imovina tuženika ili da bi njemu pripadao veći suvlasnički dio nego tužiteljici radi ulaganje nečeg što bi bila njegova vlastita imovina.

64. Ono što je iz dokaznog postupka proizašlo kao izvjesno jeste da su stranke u bračnoj zajednici ili 1994.g. ili 1995.g. kupili trene u [adresa] u [adresa] na kojem se nije moglo graditi, pa je tužiteljica je rekla da su ovaj teren kupili 1995. ili kasnije za neki niski iznos a da su ga prodali u početku iskapanja podruma jer da su tim novcem započeli gradnju spornu kuću, dok je tuženik rekao da su teren u [adresa] u [adresa] kupili u srpnju 1994. godine za 16.000 DM, od ušteđenog novca, a da su ga prodali kasnije nego što je navela tužiteljica, s tim da nije negirao da nova od prodaje uložen u spornu nekretnine. Ova činjenica pokazuje da su stranke trajanjem bračne zajednice stekle ušteđevinu kojom su kupile ovu nekretninu , koja je kasnije izvjesno prodana, pa je sud kao istinite prihvatio navode tužiteljice da je ta prodaja izvršena u vrijem početka gradnje ovog objekta.

65. Izneseno utvrđenje koje je rezultat provedenog dokaznog postupka, dalo je zaključak da predmetna nekretnina nije vlastita imovina tuženika ili imovine njegove majke ili brata, kao što nije dokazan ni da bi njegov doprinos u stjecanju sporne nekretnine bio takav i toliki da je ona njegovo isključivo vlasništvo a bez udjela i doprinosa tužiteljice.

66. Obzirom da je utvrđeno da je građevinski teren kupljen i izgrađeno prizemlje te djelomično uređeno bez priključaka do 1. srpnja 1999.g. za vrijeme važenja naprijed navedenih odredbi čl.277. i čl.287.st.1. ZBPO-a, utvrđeno je da se tu radi o zajedničkoj imovini stranka na kojoj obzirom na njihov doprinos u stjecanju te imovini , su udjeli podjednaki.

67. Kod utvrđenja doprinosa sud je cijeniti ne samo zaradu svakog bračnog druga nego i pomoć jednog bračnog druga drugom, rad u domaćinstvu i porodici, brizi za odgoj i podizanju djece, kao i svaki drugi oblik rada koji je doveo do povećanja zajedničke imovine , pa je utvrđeno da su obje stranke tijekom bračne zajednice u ovom razdoblju bili zaposleni, radili i zarađivali, da je tuženik zarađivalo više jer je istodobno radio dva posla i da je uglavnom bio odsutan a da se tužiteljica, uz to što je radila, isključivo brinula o kućanstvu u kojem su s njima stanovali majka i maloljetni brat tuženika kao izbjeglice i BiH, te da se brinula o odgoju i podizanju njihove starije kćeri i pomagala pri započetoj gradnji kuće.

68. Temeljem ovih činjenica utvrđeno je da je doprinos stranaka u stjecanju predmetne nekretnine u ovom dijelu bio podjednak, pa je sijedom navedenih zakonskih odredbi koje su bile na snazi i nakon 01. srpnja 1999.g. utvrdio da su tužiteljica i tuženik suvlasnici predmetne nekretnine u jednakim dijelovima (čl. 253. st. 1. i 2. ObZ/98 čl. 249. st. 1. i 2. ObZ/03), radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i presudo kao u točkama I. i II. izreke.

69. Odluku o troškovima postupka donio je po čl.153.st.1., čl.155. i čl.164. ZPP- a jer je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.

70.Tužiteljici je priznat traženi troška zastupanja po kvalificiranom punomoćniku- odvjetniku po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika , kao i trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu.

71. Obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 33.180,70 € ( 250.000,00 kn) kn, priznat joj je trošak za sastav tužbe po Tbr.7.toč.1. u visini 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 19.studenoga 2019.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 250 bodova, za sastava obrazloženog podneska od 05. prosinca 2019.g. po Tbr. 8.toč.1. Tarife u visini 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 23. siječnja 2020.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 250 bodova, za sastava obrazloženog podneska od 21. veljače 2020.g. po Tbr. 8.toč.1. Tarife u visini 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 05. ožujka 2020.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 14. srpnja 2020.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 500 bodova, za sastava obrazloženog podneska od 08. rujna 2020. po Tbr. 8.toč.1. Tarife u visini 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 22. rujna 2020.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 250 bodova, za sastava obrazloženog podneska od 02. studenoga 2020.g. po Tbr. 8.toč.1. Tarife u visini 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 17. studenoga 2020.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 26. siječnja 2021.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 250 bodova, za pristup na ročište dana 24. veljače 2021.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 62,5 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 21. travnja 2021.g. po Tbr.8.toč.1. Tarife u visini 250 bodova, za zastupanje na uviđaju dana 24. veljače 2023.g. po Tbr.9.toč.0. Tarife u visini 250 bodova, za zastupanje na uviđaju dana 14. siječnja 2025.g. po Tbr.9.toč.5. tarife u visini 250 bodova, za zastupanje na raspravi dana 04. ožujka 2025.g. po Tbr.).toč.1. tarife u visini 250 bodova, za zastupanje na rasprave dana 02. travnja 2025.g. po Tbr. 9.toč.1. tarife u visini 250 bodova . Obzirom na da je vrijednost boda po Tbr.50., uvećano za 25 % PDV-a, utvrđeno je da je ovaj trošak tužiteljice u iznosu od 11.250,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate.

72. Tužiteljica je oslobođene obveze plaćanja sudske pristojbe pa taj trošak nije potraživala.

U Šibeniku, 15. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Melina Gulin Pavlaković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi , putem ovog suda, za nadležni županijski sud.

DN-a: kao na zapisniku o objavi.