Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-536/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja MUR-INŽENJERING d.o.o. iz Kraja Donjeg, Dubravička 162, OIB: 60553873554, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Valičeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Trubelja, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3408/2023-25 od 26. veljače 2025., 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3408/2023-25 od 26. veljače 2025. potvrđuje u točki I., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-213/23 od 4. svibnja 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 633,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke presude, dok je točkom II. citirani platni nalog ukinut u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju daljnji iznos od 350,09 eur sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose i za razdoblje kako je to navedeno u izreci i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 392,52 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od osam dana, dok je točkom IV. odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko navedenog iznosa, a točkom V. zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen u cijelosti, kao neosnovan.

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu navodeći da istu pobija u točki III. i V. izreke, ali sadržajno podnosi žalbu i protiv točke I. izreke (dosuđujućeg dijela) bez pozivanja na određene žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista podnesena zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se uvaženjem žalbe citirani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti stavi izvan snage i tužitelja obveže da mu naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. U prvom redu valja istaći da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava takav spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovog Zakona, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a. Dakle, žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten niti je ovaj sud po žalbi ovlašten to ispitivati.

7. Prijeporna je i u fazi žalbenog postupka obveza tuženika na plaćanje iznosa od 633,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, koji se odnosi na pričuvu za apartman u [adresa] na adresi [adresa].

8. Sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće:

-predmetni postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvoda iz poslovnih knjiga) radi naplate iznosa od 983,10 eur na ime pričuve za apartman u [adresa] koji je u vlasništvu tuženika,

-tuženik je proglašen nasljednikom navedene nekretnine rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba poslovni broj O-2702/19 od 9. srpnja 2019. koji je vođen iza smrti njegove majke ŠT,

-između tužitelja i prednice tuženika vođen je veći broj sudskih postupaka također radi plaćanja pričuve za tu nekretninu, a u odlukama donesenim u tim predmetima ista je bila obvezana na plaćanje odgovarajućih iznosa sa kamatama te iznosa na ime troškova postupka,

-kako je tuženik tvrdio da je još za života njegova majka preplatila iznos koji je bila u obvezi platiti na ime pričuve tako da je prema njegovu izračunu platila tu obvezu do zaključno konca 2025. sud prvog stupnja je proveo financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću, dipl. oecc. te prihvaćajući isti utvrdio da tužitelju nije podmireno potraživanje u iznosu od 880,21 eur, ali da je nakon odbitka iznosa koji je u zastari preostao za isplatu iznos od 633,01 eur.

9. Sud prvog stupnja otklanja kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika utvrđujući da se radi o zakonskoj obvezi plaćanja troškova za održavanje i poboljšanje nekretnine kao zajedničke pričuve u smislu odredbe čl. 90. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV), a u svezi s člankom 380. st. 1. i 4. citiranog Zakona. Utvrđuje da sukladno odredbi čl. 378. st. 4. i 5. toga Zakona upravitelj raspolaže sa sredstvima zajedničke pričuve i zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima te da je tužitelj ex lege ovlašten pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika radi naplate zajedničke pričuve.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke utvrđuje da se utuženo potraživanje odnosi na iznos od 983,10 eur s time da je prema knjigovodstvenoj evidenciji tužitelja najstarije ono za račun iz 2017. koje prema sudskim odlukama koje su cijenjene kod izrade nalaza iznosi 11.067,28 kn sa određenim iznosima na ime glavnice te parničnih i ovršnih troškova, dok proizlazi da su prednica tuženika i tuženik ukupno platili u razdoblju od 16. siječnja 2017. do 30. lipnja 2020. iznos od 18.582,84 kn. Vještak da je prilikom izrade nalaza sukladno odredbi čl. 171. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) izvršio uračunavanje te utvrdio da je preostalo potraživanje u iznosu od 880,21 eur (6.632,11 kn).

11. Odlučujući o osnovanosti prigovora zastare potraživanja utvrđuje da se na isto odnosi trogodišnji rok zastare propisan čl. 226. st. 1. ZOO-a koji je sukladno odredbi čl. 241. citiranog Zakona prekidan podnošenjem tužbi, odnosno prijedloga za ovrhu u konkretnom slučaju dana 16. ožujka 2023. Stoga zaključuje da je taj zahtjev osnovan da za sva potraživanja koja su dospjela prije 16. ožujka 2020., odnosno ukupno za potraživanja od 350,09 eur. Međutim, da neka od tih potraživanja prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka tužitelj niti ne može osnovano zahtijevati, a to da se odnosi na potraživanje od 86,25 eur koje dospijeva 15. studenog 2017., a koje potraživanje je prema redoslijedu uračunavanja mogao, da prigovor zastare nije osnovan, potraživati za iznos od 33,11 eur, dok potraživanje u iznosu od 49,75 eur koje dospijeva 20. listopada 2017. ne može osnovano potraživati jer je podmireno još uplatama prednice tuženika RT.

12. Stoga daljnjom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 633,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok u preostalom dijelu citirani platni nalog ukida i tužbeni zahtjev odbija.

13. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2., čl. 155. u svezi s čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) dosuđujući tužitelju iznos od 392,52 eur, dok zahtjev tuženika odbija u cijelosti.

14. Ispitujući po službenoj dužnosti u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih poreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena koja od navedenih bitnih procesnih povreda.

15. Žalbenim navodima da je u spis dostavio specifikaciju izvršenih uplata uz priložene dokaze, a prema kojima je tužitelju podmirio sve obveze i da je u preplati, tuženik sadržajno poriče pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kao što je prethodno navedeno žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u predmetnom postupku nije dopušten pa isto ovaj sud nije ovlašten ispitivati, tako da nije od utjecaja na donošenje odluke po žalbi.

16. S obzirom na naprijed opisana utvrđenja suda prvog stupnja temeljena na rezultatima provedenog financijskog vještačenja, s time da tuženik na isto nije imao primjedbi, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 89. st. 1. i 2., čl. 90. te čl. 378. ZV-a kada je tuženika obvezao isplatiti tužitelju navedeni iznos.

17. Protivno tvrdnjama tuženika pravilna je i odluka o pripadajućim troškovima tužitelju jer su isti dosuđeni razmjerno uspjehu tužitelja u sporu, a ne u cijelosti, kao što tuženik tvrdi u žalbi, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

18. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I., III. i V. izreke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

19. Navedena presuda u točki II. i IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić