Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-669/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Vukovarska 37, OIB: 43965974818, zastupan po punomoćnici Željki Pokupec odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi isplate, OIB: 61817894937, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2003/2024-9 od 31. listopada 2024., 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2003/2024-9 od 31. listopada 2024. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Navedenom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 440,58 eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj presudi te da se tuženiku naloži da mu naknadi parnične troškove. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 26,54 eur u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji uz obvezu tuženika da mu naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženih iznosa na ime utroška električne energije prema računima koje je izdao za stan na adresi u [adresa].
6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:
-tuženik je vlasnik stana koji se nalazi na adresi u [adresa] u zgradi koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica],
-za obračunsko mjesto na toj adresi prema Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja evidentirano je dugovanje u ukupnom iznosu od 440,58 eur,
-tužitelj je izdao račune za isporučenu uslugu opskrbom električnom energijom za kategoriju potrošnje – kućanstvo na ime AK, a za obračunsko mjesto potrošnje koje glasi na ime ZK iz [adresa].
7. Sud prvog stupnja iz opisanih utvrđenja te sadržaja preostale priložene dokumentacije utvrđuje da je evidentno da je tužitelj kao korisnika usluga u svojim evidencijama imao navedenu UK, odnosno da je istu vodio kao korisnika i obveznika plaćanja opskrbe električnom energijom, za određene račune da je kao obveznika očito imao evidentiranog i ZK, oboje kao fizičke osobe, na čije ime je i ispostavljao račune. Stoga primjenom odredbe čl. 3. st. 2. toč. 16. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19 – dalje ZTEE) u vezi sa čl. 61. st. 2. i 62. st. 1. citiranog Zakona te čl. 10. i 70. Općih uvjeta za korištenje mreža i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 85/15) zaključuje kako tuženik nije obveznik plaćanja potrošnje električne energije na tom obračunskom mjestu, da tužitelj nije niti izdavao račune na njega već na drugog korisnika, pa uz daljnju primjenu odredbe čl. 221.a ZPP-a o teretu dokazivanju odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te tužitelja obvezuje naknaditi tuženiku troškove sudskih pristojbi.
9. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi njenim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Protivno tvrdnjama tužitelja nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su za donošenje odluke izneseni jasni razlozi tako da je presudu moguće u svemu ispitati.
10. S obzirom na opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.
11. Naime, prema odredbi čl. 3. st. 2. toč. 16. ZTEE-a krajnji kupac je onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje koji je sukladno odredbi čl. 61. st. 2. citiranog Zakona dužan plaćati električnu energiju prema ugovorenim i reguliranim uvjetima, a prava i obveze se u skladu sa tom odredbom uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca, dok je odredbom čl. 62. st. 1. propisan sadržaj i sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca koji se detaljnije uređuje Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Odredbom čl. 10. Općih uvjeta propisano je da se ugovorom određuju prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca koji prema odredbi čl. 12. sadrži, uz ostalo, podatke o ugovornim stranama, o važećim iznosima tarifnih stavki i o standardnim uvjetima korištenja usluga, usluge koje pruža opskrbljivač uključujući vrijeme početka i kvalitetu opskrbe, podatke o obračunskom mjernom mjestu, a prema odredbi čl. 70. uslugu je dužan platiti korisnik mreže prema izdanim računima.
12. Dakle, slijedom iznesenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je upravo na temelju ugovora, kako to propisuje citirani Zakon i podzakonski akt krajnji kupac dužan plaćati cijenu za isporučenu električnu energiju s time da krajnji kupac može biti vlasnik nekretnine, ali i korisnik (najmoprimac, zakupnik i dr.). Kako tužitelj nije dokazao da bi sa tuženikom sklopio ugovor o opskrbi tarifnog kupca prema kojem bi bio u obvezi plaćati isporučenu električnu energiju za to mjerno mjesto, ali niti dostavio bilo koji drugi ugovor ili dokument na temelju kojeg bi se moglo utvrditi da je tuženik obveznik plaćanja navedene usluge te na koji način je utvrđena cijena za isporučenu električnu energiju, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da ne proizlazi utvrđenom, odnosno osnovanom obveza tuženika na plaćanje utuženog iznosa, a sve uz daljnju primjenu odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO). Ovo osobito pored utvrđenja da tužitelj nikada nije izdavao račune za potrošnju električne energije u tom stanu na ime tuženika, već neke od računa na ime ŠK, a neka na ime ZK pa je očito da tužitelj u svojim evidencijama kao korisnika usluga koje pruža – isporuke električne energije nema evidentiranog tuženika već fizičke osobe, tako da su neosnovani svi žalbeni navodi kojima tužitelj tvrdi suprotno.
13. Kao što tvrdi tužitelj obveznik plaćanja isporučene električne energije jeste vlasnik ukoliko ovu obvezu ne izvrši korisnik nekretnine, a tužitelj s obzirom na sadržaj ispostavljenih računa prema svojim evidencijama kao korisnika nekretnine ima drugu osobu, s time da nije tvrdio niti dokazao da utuženu uslugu nije bio u mogućnosti naplatiti od korisnika nekretnine.
14. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, pa je žalbu tužitelja valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 15. svibnja 2025.
Sutkinja
Lidija Oštarić Pogarčić
