Poslovni broj Gž-1115/2024-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, Ribnjak 40, protiv tuženika TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jošku Sprčiću, odvjetniku iz Zagreba, Đorđićeva 15,radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj 8 Povrv- 82/2023 od 17. svibnja 2024., 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj 8 Povrv-82/2023 od 17. svibnja 2024.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijane presude ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-908/2023 UPP/OS-Ovrv-221/2023 javnog bilježnika Tomislava Žderića iz Ploča od 1. lipnja 2023. kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana platiti iznos od 63,72 EUR sa zateznim kamata kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 275,39 EUR-a.
2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi s člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje-ZPP).
3. Žalbenim navodima tvrdi da je izreka presude suprotna obrazloženju i dokazima iznesenim tijekom postupka te da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tuženik nije u ugovornom odnosu s tužiteljem jer da se radi o zakonskoj obvezi temeljenoj na odredbama Zakona o HRT-u iz članka 34. tog zakona. Sud utvrđuje da se TV prijamnik nalazi u stanu koji tužitelj iznajmljuje te da smještajni prostor koji tuženik iznajmljuje nije kućanstvo tuženika i da se na njega ne odnosi odredba članka 34. stavak 2. Zakona o HRT-u prema kojoj bi kućanstvo koje ima u vlasništvu ili posjedu dva ili više prijamnika plaćalo mjesečnu pristojbu kao da ima jedan prijamnik. Tvrdi da se radi o posebnoj smještajnoj jedinici odvojenoj od kućanstva kućanstva. Osobe koja se bave iznajmljivanjem apartmana da je fizička osobe koja samostalno obavlja djelatnost i obveznik je plaćanja pristojbe u smislu odredbe članka 34. stavak 4. Zakona o HRT-u. Kontrolor da je zatekao na terenu u iznajmljenom stanu tuženika osobe koje koriste prijamnik.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja je utvrdio:
- da se potraživanje tužitelja odnosi na radiotelevizijsku pristojbu za razdoblje od srpnja do prosinca 2022,
- da je prijava na tuženika izvršena 11.prosinca 2020. uz naznaku "za podstanare T", putem kontrolora LH i na prijavi je naznačeno da "obveznik odbija potpisati zapisnik, a da se čuo tv program te da su podstanari koji su bili prisutni tvrdili da ništa ne smiju potpisati bez vlasnika,
- da se obveza plaćanja HRT pristojbe ne primjenjuje već da je za nastanak obveze potrebno da korisnik odnosno vlasnik prijamnika prijavi prijamnik te da tužitelj nije u spis dostavio prijavu koja bi se smatrala ugovora s tuženikom,
- da tuženik nije ni zatečen na navedenoj adresi već su se tu nalazile treće osobe, mlađi muškarac i djevojka, podstanari tuženika i da je tužitelj unio tuženika u svoju evidenciju obveznika plaćanja pristojbe na osnovu opažanja kontrolora tužitelja, bez da je utvrdio o kojem se prijamniku radi, kad je isti nabavljen, tko je vlasnik ili posjednik istoga i bez potpisa prijave od strane tuženika iz čega proizlazi da nije dokazao obveznopravni odnos sa tuženikom ni obvezu tuženika na isplatu potraživanog iznosa zbog čega je primjenom odredbe članak 7. i 2121 a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda zakona. Nije počinjena ni apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj jer presuda sadrži razloge na kojima sud prvog stupnja temelji predmetno utvrđenje i može se ispitati.
8. Sud prvog stupnja je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 7. i 221. a ZPP-a, pravilno utvrdi o da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio vlasnik RTV prijamnika ni da bi bio u njegovom posjedu, a sukladno tome ni da bi bio obveznik plaćanja HRT pristojbe. Stoga, iako je pogrešno naveo da se obveza plaćanja HRT pristojbe temelji na ugovornom odnosu, što nije točno, jer se ta obveza temelji na Zakonu, pravilno je postupio kada je odbio tužbeni zahtjev i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
9. Naime, odredbom članka 34. stavak 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18; dalje- ZHRT) je propisano da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audio vizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, je dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu, dok je stavkom 4. tog članka propisano da pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik u iznosu utvrđenom člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako zakonom nije drugačije određeno.
10. Budući da se predmetni televizijski prijamnik zasigurno nalazio u posjedu trećih osobe, najmoprimaca, dok tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio vlasnik tog TV prijamnika ni da bi bio osoba koja obavlja samostalnu djelatnost, pravilno je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev.
11. Pri tom treba kazati da ukoliko je tuženik kao vlasnik stana iznajmio taj stan u dugoročni zakup ne može se smatrati osobom koja obavlja samostalnu djelatnost, kako to pogrešno smatra žalitelj.
12. Sukladno predmetnom utvrđenju svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članak 354. stavak 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.
13. Sud prvog stupnja opravdano je tuženiku koji je uspio u sporu dosudio opravdane troškove postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i pravilno je utvrdio visinu tih troškova (članak 155. ZPP-a) i to utvrđenje prvostupanjskog suda određenim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
14. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspio u sporu te je odlučeno kao u točki 2. izreke (članak 155. ZPP- a).
U Rijeci 15. svibnja 2025.
Sutkinja
Brankica Malnar
